Quod quaesisti inventum est in 199 locis.

Preme hic ut KWIC videas

Loci 101-200:

Ribagne, Oò proljechja koje (kad mora reſcjagne) Nj vech cjut) cinise, i sve do pod ſimu Nepristav sljedise, kad vrjeme ugodimu. Od velika ova harcenja jes sprava, 5 Er osvem Brodova, cini s'kimse oprava, I ù gnih svakomu njekoliko glavâ, Kih svakise ù tomu ſa platu prodava, Mreſcju od [...] trjebaje pripravit, Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10

glavâ, Kih svakise ù tomu ſa platu prodava, Mreſcju od [...] trjebaje pripravit, Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10 Da nochi ù svakoj budeim gorjeti. Svjetlosti er po toj (cjudoje ovo rjeti) Ribe priteghnute prohode na stada. Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada, Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15 Spravam ù oneſime, iſvade potrosku.

Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada, Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15 Spravam ù oneſime, iſvade potrosku. Gosparim dobiti veglje pak ostaju, Cinuje er soliti, i ù sude stavgljaju; Nas Siniglaskome da targu oni isti Buduje s' vechjome prodati koristi. 20 More al kadase studeno josc chjuti, Al Pliskavizase pridkrajem ochjuti,

na [...], ſacjughjen ovako gnim veli s' kojome Pretigljet vi tako moghuste jescjome? Tô dobra, one gnem, s' tuda da odvisce 5 Stekosce ù tughjem mjesti, odgovorisce Er svake godine da sila gnimaje Vegli dil pucine proch, da budu ù kraje Toplie prinitse, ghdi jesce vech ima. Tad uſe molitse pohlepan on gnima, 10 Prohoda da dan ti kad toga bude doch,

sljediti; Kad silloſ Sjeverra dimaſce po tminni, Baersoijh satjerra pò Morrskom Puccini;20 Nemosge jur tada Svrakajh stignutti, Ù Morre nêgh padda cîm umor ochjuti; Er s' svoje Nesvjesti, rad svoga prikora, Nesrechne zijech ceſti toppise sred Morra. "Isgledchie mâ bitti Priciza svakkomu, 25 Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“

ſa svoja uſega godiscta pitati. Ludosti kad tega cju Licbar iskati, Pace ovo ti pita recemu, vinograd Kolikoje od lita, ſgraghjena i kuchja kad.10 Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes. Mudar al magnechje chutjet ſla starosti, Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti. Pripov. VII.

Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti Neima, daih slidi doit do sitosti. Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5 Mioje, inisu nacini ù onemu. Pomgnivo dojasce oba, al er dosti Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti, Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10 Krotakje naghje, al man drughiju iskasce,

Parvi ima od vas dva, kom' bude Srechja dat, Da odovle parvomu iſvadim ime ja. Parvorodjenomu iſide tâ srechja. 10 Veseo on od pameti dar uſet htiasce, Ù zjeni er magnoj ti ſlatni pâs darſcjasce. Kad mlaghi vighje, pâs da ſlatni osta gnem S' komte, ſaupi ù ghlas, ja radosti uſimgljem, Svjetli Pasu, ki istim kraglimsi dostojan 15 Bôk pasat, na dar

Kad Mlaghj dar imma pun slatke raddosti Vesselo paâſ prima, gliubiga sa dosti. Dostojan, bessjeddi, ti kragle paâſatti, 15 Brattomſe cîm sljedi scjallivo rughati, Er zjeni s' Nesvjesti, dae boglij slatan Paâſ Srechnije josc cesti, nêgh dobbar svjetom glâſ Cîm hvale Dvojzza Boggovvîm davaju, Vessela tad Liza Dommaſe vrachiaju: 20 Ovvêmſu posgiudde

Mladich njeki imasce, kad gnemu ſgodom ſlom Njeki kaſivasce pridoscjalaz jednom Stranâ iſ Sarmatskieh da vele boglje bi 5 Mogao od oneſieh dobavit on sebi. Vjerova lasno tâ er svaku zjegnasce Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce. S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi, Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10 Na Svjetu svesctoje psetegna kupio.

Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô Ù jednu rjec stare iſtjera; s' kim stoi Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20 Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech. Od gnih obilati' jescjam er siti odvech, Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu. Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25 A tughje milie chjuti blagodaran.

Cim sljedi i u tima barſobjeguhju on Nesvjesno mjestima, odvisce i smion, Ter ſagnom mechjese sctapom, daju utuce, Strascni iſnenadnese Vuk oprema gnem vuce. Mrech on strahom lele! Rece, ki er htjeh Tjerat svjer ne vele sctetnu, onu susreh. Pripov. XI. Tjerrajuchi Lisizzu, nastupioje na Vuka. Ciovjek kunu

koga cetiri Plachja srebarnize nadan, dase ſcgivi. Pasech tù ù svima doborse ustustio Kogn bjesce udima, i dosta uſnaſcio 10 Tad s' komga mogasce koristi prodati, Al er hlepiasce josc vechju imati, I drugu hochjega tù darſcjat godinu, Po tem da pretegljega iſvede nacinu. I drugo prohodi godiscte, tadaga 15 Na pazar iſvodi, da boglje prodaga

Po tem da pretegljega iſvede nacinu. I drugo prohodi godiscte, tadaga 15 Na pazar iſvodi, da boglje prodaga Prozjenom tjera al svih; da sniſci, gnem vele, Nemogu, er ſa dvih godine ja zjele Ù pascgnemu konja pogljusam hranio, I ſa tô poglje ja dosta sam harcio. 20 Man rece: usigljen toliko prodati Onga bj, koliko tô ſa poglje plati.

Rugatse gnemu sta, ſovega i bastaha. Nisctave smachjasce on na tô, rjeczome Negh samo odgognasce ti podrugh ovome. "I kogodi, ſnaj, nosi sobome, niscta ti U druſih neprosi, er ima ſadosti.“ Ljeto proghje, i pocesce mjesezi sljedom it Studeni, kad jesce krjes bjesce potrebit, I briſcjan da ſato lipsati od glada 15 Nebude doba ù tô, i tescka od jada,

Priciza XIV. Pr. Neulomi noſc ù kudi. Noſc ulomjen ù kudi. Darva od makljenova njekie er kogna htio Udegljat, jur na ova tvorjase stavio. Dobrocesan s glave pocetak bj dao, Pak redom djele sve ostale ureſao. Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5 Gustase

Cim meni dato jes na osami, i uſ put Vegljos nebeskoga prostora uſcivat, I jarma od svakoga iſbavgljena ovdi stât. 10 Gnoj ona: ſnaj, meni dasu ova mjestia Ugodna, i ù zjeni, ù gnihse er rodih ja Akoje pak bitak ſdruſcen moj s' kiem ſlom, Menisce mnogo lak ucinil s' obikom. Podloſcnos al targnu, kom – me ti prikara, 15 Od mnoſih uſrok gnu ja naghjoh dobarâ.

Ù mojom slobboddi cîm mirno pribivam, I srechnom ù sgoddi Povjettarz usgivam Druggajij tad recce: Svakkaje ceſ menni, Cîm stoijm dalecce, gdje buſi skrovveni,10 Er ovvêm ù Mjestu kad taerpjm Slo koje, Utjehu ja cestu, slatke immam pokoje; Ù dragom samochi mirnaſam od vechie, Nebbeske pomochi, sve kusciam i srechie. Sctò sgivem ù Dracci, satome ne

mnogo. On dase pohlepan neukaſce, ù sjutrascni 15 Neide k' gnemu dan, negh prikosjutrascni. Tadmuje ovi reko: scto njesi jucer ti, Kadasamte ceko, dinar doscjo uſeti? Er jutro, dobra cim prigoda menje bil, Targovjem ù njekim jasamga uloſcil. 20 Stavnu al rjec dajemti, nedjeglje drughe tê Da imatchjesc pjeneſ ti s' napredkom kamate. Kad ovi rôk proghje,

Da imatchjesc pjeneſ ti s' napredkom kamate. Kad ovi rôk proghje, mnechi da svakako Iſnova pridoghje, mnechi da svakako Dinarchje poteghnut. Ù rukah al tada 25 Bolesno ſateghnut er leſcj, i jad⸠Vadjasce s' tomse svôm nemochi, velechi, Oſdravi da potom, s' sebechje dugh smechi. On, komu marski ti, ſaman cini koje, Pocese bit puti, ovamu rekoje. 30

Nehtjeju on teghnuti, djelise ſa tjeme. S' sjekirom doleti pak drughi, i velj tâ, 10 Na ſemglju imasc ti danas bit metnuta. Kom ona: misli ti boglje tô, ja vegljut, Veglju er kû iſvaditi koris chjesc jedan put, Do ſcilâ svu posjech budescme ti kada, Nechjese k' tebi vech povratit iakda. 15 Nu akome sjechi kad ter kad budesc ti Magnechjesc s' tim stechi, al stavne

Nu akome sjechi kad ter kad budesc ti Magnechjesc s' tim stechi, al stavne koristi. Dobroga svjetova Gora, al necju on. Scto donje stvar ova? Od obih napokon Nesvjes pedepsana vidjese, er hodechi 20 Nakon malo dana ovi darva sjechi, Naghje posjecen gaj; a darvâ buduchi Skupio mnogo taj, plahoih ù kuchi Tako gorj, kao nighda dachje nestat. Al kad sva,

Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5 Onbi isti paka tù pokupit stupio Scto bimu svak mjedi povoglno davao. Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao Ne mallo biasce; al sebe er istoga On vech pocignasce zjenit iſa toga 10 I svoim pjesnima sluſciti stadese. Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese, Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese Ù puku

Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti, Da hranu dobbje, skittose po svîti: Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare, Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare; Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5 Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio, Svakkijem ponossit hvalami, vesseo Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo: Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti,

prie, I surlu sadijo, kad svirit dospije Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15 Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda. "Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma, Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“ XIX.

tâ Obilnostse stece tebi cjudnovata, Da mene svghjer ti ù plodu prihodisc, Kâ ù prostranosti prihodim tebe trisc 10 Koj magna: s' tôga to ja mnim dase ſghaghja, Er Gospar moj cesto plesceme, i pohaghja. Gnoj vechja: pace tô tebi plodnu magne Cinilobi cesto gospara plesagne. Nie tako, prostimi, et kadme pohodi, 15 Sadaga vidim ja s' kosorom hasctriti

Rezzimi, mâ Milla, ne mnogho velika, Kakossi ploddilla tâ vochja raslikâ? Snasc, sascto ploddnija, druggajoij govorri, Od tebbe jesam ja, sctò ploddi tvî gorri? 10 Moj Gospar er cesto pomgniv – me pohoddi, I plesce svè mjesto, gdje stuppaj dohoddi. Kad tako plescete, vechiajoij govorri, Od tvoje jes sctette, cîm stuppaj umorri. Tebbje to cjuddo, sctò ciujesc od

I ò malloj ſciviti volim ja travizi, Beſ sctete icie, s' tughjom negh sctetome Gostitse oblinie. Tad Jaraz: ti s' tome Scto griſcgnom na dusci ſcivesc, nj cjuditse, 25 Traghte er priprost ruſci, ja tô nestrascimse, Vele boglje ersamse rodio, nego ti, I kô moim jescjamse hochju tim sluſciti. ſcivi ti ù samochi neplodnoj. Lasanje Put na ſlo ſa prochi, na dobro

Segljana dva iamt ipomacka svaki hti Od onih, kjeh mati skoro ista okoti. Slato ovi hraniga mnech, hitat da misce 5 Nechjemu, kadbiga goijo odvisce. Dobro on misljasce, er macjak pol gladan Tarbuh napugnasce miscima svaki dan. Sctogod dake ù spreme bj jesce stavio, Sacjuva ù vrjeme prudno proda dio, 10 Drughi ſa domachje ostavi cegljadi.

pol gladan Tarbuh napugnasce miscima svaki dan. Sctogod dake ù spreme bj jesce stavio, Sacjuva ù vrjeme prudno proda dio, 10 Drughi ſa domachje ostavi cegljadi. Ovi, er dosta scgvachje, ò inom ne radj, Negh sebe kakochje boglje, i macka gostit. Dogodit nu sctochje gnemuse? Sadchjut rit. Cim gnegov macjak taj nighda misce hita, 15 Damu iſjesce vaj! vidi i

Pocetzim viditi nu bj u parvime, Daje on tomu nevjesct, nu ucechjga misljasce, Ucinit ù mal vjesct dase i on mogasce. Niti Vô sctoje star, on se strasci temu, Er vidi da istu stvar cine i starj gnemu. 10 Da?emu, kao vrat podloſcit imasce Jarmu, i poteſat kao lemesc?, kaſasce, Ù ljepu da redu svaka braſda ostaje. Al videch, govidu da pamet

pod Rallo: Podobban da nie viddiga vech – krati, 5 Posnaga neummje da joscte oratti: Bit dachie sadosti podobban zjennjo, S' gneggovve starroſti nisctaſe ljennjo, Er vidjett on sljedi, da posso ti cinnu I starij Goveddi po hittrom naccinu: 10 Ustaerpjen kasgemu kakochie hodditti, Kad jaram vesgemu, kô Rallo nossitti. Posnoje nu kada dâe Lesgjak svegh

Ne scto nemogasce visoko letiti, I jescju opchjasce ù ghnusnu?traſati, Negh scto beſ uſroci voda kada pie, 5 K' Nebu uſdiſce oci sve dok se napie. Kom ona: Vrane ti budalisc er s' koga Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit. Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10 Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem

pie, 5 K' Nebu uſdiſce oci sve dok se napie. Kom ona: Vrane ti budalisc er s' koga Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit. Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10 Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem Od Bogov, dobroti po kieh ja piem, Pravize i kih moje svjedoke ſaſivam. A ti, ki svakoje gnih kipe, kao

I sebise strasce, ſasve da ſeleni. Gnimase rugasce kupjena, i vamse nj 10 Rece, ſa strasciti, ſeleni erste vi. Nu da lud nebi ti strah, eto objavi ſao ù barſo dogoghjaj, er oghagn na svak cjas Hodechi naprjed, gaj ù jedno gorj vas. Nit shranit mogose podrugalaz isti 15 ſasve dase pose kraj gaja namisti. S' nepravim poghinut vidjesmo i prava,

dobar nastaje. Segljanin, ki rano uſtaje na radgnu. Rabotnikâ obicjaj, kadasve od Segljan Bj ova (ki sctisc ſnaj) ustat na trud ſa ran. Er tako dobiti oni vechje stjecju, Negh ki rabotiti kasnie dotjecju. Dobro odhragnen jedan Rataj ù selu svôm 5 Bj obicjan svaki dan diſatse prid draevom. On mnoga djelovat prj pomgnj doma

trava barſo raste. Kopriva, Badegl, i Poma. Badzkava Kopriva, i Badegl bodechi, Kad ſima dospiva, van ſemglje iſhodechi Uſdighlese ù vrime er kratko biahu Rjecim Pomu ovime, kâe uſgnih, pezahu. Kao tebe sram nj, kâsi odi usaghjena 5 Godine od naſad dvi, bit tako malena? Kod mi, kô vidisc ti, mjeseza dvoja ù tâ

neda môch dighnut ljepgliva. Ù sud osta ſa tiem ſaviri, ali malle On vidi dasu prem unutra upale, 20 I tô one samo, nesmotarno kêbi Odljetale onamo neopaſne sebi. Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti, Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti. Kih blago karaju, i tih moſcdani 25 Lascgnese svighjaju, negh osctro karani. Pripov.

Meddene. Ostenom u sudu vidio jest kada, 25 Ù mnoghom bî cjuddu malloijh da padda: Smjonno lettechi kîjeh silla satjerra Ù smaertnoj nesrechi kusciaju cemera, Er drughe, dalecce kî vognje svud cjutti, Pobjegnu da prece sillovvò jest gljuti. 30 XXXII.

Pr. Nechje ni pas gole kosti. Kucjak, i Lakomaz. Njeki, ki s' tarpeſe psu kosti mechjasce, Mesa pri kimese sctogodi darſcjasce, Od hranese er dao na sctedgnu, on bijh Do kraja ghlodao, psu vargo pak bi gnih. Pohlepnim on tarcech ſgrabgljaih ſubima 5 Al pak nenahodech scto darpit na gnima,? Tù ih ostavgljasce, pomamjen ſa time

S' Taerpesse mettobi Psu budde da jesti. Pohleppan Subimâ Paſ sgrabbi: cîm gledda 5 Da Meſa k' kostimâ nejmasce, pun jeda Gnjh tadar odmechie ter resgi, savija, Er lacnoſ odvechie morriga gorkija. Gospodar cîm sctednj na togha jaoh ucci, Svakcjasje Pas Mladnij, Bollesga svegh mucci. 10 Zaerkajuch od glada korſ jesciu novvu, Nemosge svjer tada sljediti

Komar, i Djete. Selennoj na travi cîm djete lesgioje, Obbrasse kaervavi svê Komar pezzoje: On prusgi svû ruku sa daga dospije, Er nochnôm ù Muku podobban spat nie. Od Maha vech-krati pobjghne dalecce. 5 Terse opet povrati k' gnêm Komar hud prece. Buddese jedditi, protivnik da taki Immaga dobitti nemoghuc, nejaki

Namechje opet trjes varch Jove sarditi, I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti. Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15 Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud. Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj, Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini. Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad, Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20 Sva i vidisc gustima

cini. Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad, Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20 Sva i vidisc gustima nebesa kadnose, Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose, Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj. Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj. Pripov. XXXV. Trjeſ is vedra Nebba nepada.

Selenoj Tovar cim na livadi pase Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase, Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm. Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5 Kriepitga on uſe, temu ſborit stade. Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti, Nechjuteja njedom himbom prihiniti. Pace i kadabime nukala ſla

Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti, Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti. "Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15 Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti, Er redom naravvi, smaert nie dalecce, Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“ XXXVIII.

Mravka, dicni kie iſghled truda bio, I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio. Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim, Erese priprosta smuzala bj po tlim, I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15 Jesci ò potisctenoj provede nedicno. Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi Lastoviza s' naghlim krilim doletechi Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu

U tmastu tarbuha propast ſakopaje. Tako dospje muha, i ino neostaje Od gne, negh spomena marſechja hvastanja. A mravku imena glas svud beſ prustanja Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25 Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures. Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre, Cesto a imenite cini krepos sebre. Pripov. XXXVIII.

ſghled ù scto na stran' on svaku upravglja, Ù gaju vidjeti damuse puta van Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan. Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje, Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10 Pokli s' tim nasiti milese do voglje. Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje,

Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan. Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje, Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10 Pokli s' tim nasiti milese do voglje. Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje, I cimse nezknechi uputi, eto na pse Njeke po nesrechi i on namjerise, Koise

ghdise koglje, I cimse nezknechi uputi, eto na pse Njeke po nesrechi i on namjerise, Koise goveda ſa rep stasce klati, 15 Od gnihga ki jeda sam sebi prihvati. Oni, er strahihje, meu gnim dase i ovi Umjescjat neustie pridoſcjalaz novi, Svi skupno na gnega ſcesrozi? udarisce, I vas, cim darpega, harbatmu iſranisce. 20 Meu sobom ſarate kadse ki, i

Vadit, da ù uliscta nosimga mâ ureda. A ti ù svjetloj toj haglini, kâ druſih Tlacisc, zjenit nemoj sctichjena dasi od gnih, 20 Sramote i ostati mogu tvê da ù tminah, Na kû er jescju ti pristupasc, kaſce dah. Kjeh nedostojno cjas-se kagod prima, Scpota ova dostojno prikaldase gnima. Pripov. XL. Cjaâſna Haglina

Prizica I. Pr. Star Vuk, pasja maskara. Vuk star, i Psi. Er staros ucini jur Vuku oslabiti, I mochjan vechje nj on Ovze pljeniti, Ratajâ svesctoje po selim bliſcnime, Vode ovze ki svoje livadam travnime, S' uſroka togase

I mochjan vechje nj on Ovze pljeniti, Ratajâ svesctoje po selim bliſcnime, Vode ovze ki svoje livadam travnime, S' uſroka togase mnogo radovahu. 5 Psi isti, er osctase vechje ne strascjahu, Uſ obor bestuſcni veselose igraju: I kako, kad tuſcni protivni kje ù vaju Njeka rugatmuse nasladje nemilla, Psetâ ù lugh tisnuse, da

tô osctrima uho ovi skubemu Nemillo ſubima, na plechi on skacemu, Beſocnoga i jasce, drughi ſa necjasnos Vodu pusctavasce ù rillomu, i ù nos. 20 Slobodno cine sva, er nesta jakosti, Tad on: tarpjetmi ova trjebje zjech starosti, Od ruga mene kâ ucini vam sada. Priciza ova neka slabim starzim nauk dà, Kise inim rugasce, da i oni tarpe

daerpi cîm jaccè Na Plechi drughi gnêm skace. Svakkumu bolleſ uſrocci, 25 Misgiaga drughi sred occi. Psi gnemmu cinnu ruscnosti, Er nejma tusgjan kreppoſti: On gnimmi tada govvorri; Cîm menne starroſ umorri 30 Nevoglia menni jest tughe Taerpjetti prikor, i rughe

stadega muklima, Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10 Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona, Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes, Prisoise isto, i imat taj ures. Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15 Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje, Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj,

tako ù kuchi boravisc ne smeta Rjecise on ghegovoj, miscja i ù tarbuh spreta. Paka velj gnemu: scto mene ſovesc ti, Najgoru svjer, i mû chjud hochjesc huliti, O' scteti er miscjâ ja radim, i krivsam gnim, 15 Nepravome tvoja potvora rjec ù tim. Ere njeka na tô silomse udesna Potice, al pak scto mniscme ovdi objesna, I damie ù jescjam

ki varstu istu targovinâ imaju, 5 Na raſkartja mistu putemse sastaju. Dakle oni ſajedno ſdruſceni ighjahu, Meu sobom i uredno besjede djegljahu. Targovinâ ali zjech er htjegne ovoga Bjesce da bi pritech druga mogo svoga, 10 Dase zjegne nebi prodale, vechih bit Kad bude, ù sebi miscgljasce varovit, S' kombiga ustaviti dubinom on

Odkle vech krepkime sarzemchjesc na targh prit. Na rjeci on prighnut tê suhim ustim proghje, I grechi uſ bardaste stjene ù karmu doghje, Veselo ghdi pie, targhe a ovi, er sam jes, 30 Prodava vrjednie sve na gotov pjeneſ. Pripov. IV. Scednabihte priko Vode privveo.

narod letuscti. Jursu ù sboru, i videch, daje Oro varhu svih Ptizâ plemenit vech, i u svem pritjeceih, Dostojnaga sudi svak tê cjast, i mnide 5 Al Pstrostu po chjudi er tâ stvar ne ide, Meju gnim sta cinit nabune, i vegljasce, Kragljemga ſa ucinit da on bogli biasce, Vechj er svih uſrastom. Vladatse one ovako Natjezagnu ù tom sve

sudi svak tê cjast, i mnide 5 Al Pstrostu po chjudi er tâ stvar ne ide, Meju gnim sta cinit nabune, i vegljasce, Kragljemga ſa ucinit da on bogli biasce, Vechj er svih uſrastom. Vladatse one ovako Natjezagnu ù tom sve misle jednako, 10 Da ki bude pritech drugoga ù ljetenju, Kraljestvo bude stech pravu po sudjenju. Ptizami obima

Ovcizi hud sctò brani, 25 Dachie k' ploddnoj pochi hrani, Opet sudi Vuk tad ludi. Dachie baerso liſ selenni Rastjet; nuſse varra, er prie 30 Nêghli Simni Mrâſ dospije Zaerhne vajmeh zijech studdeni. "Sctò pomgniva narav vîku Odredila jest Cjovîku, Stavno toje

opravitegl ghdie Oso. Oso poklisar ù vukova. ſcelech Ovze imati ſcivot miran visce Ù vukov poslati poklisarstvo htisce, Dase mir meu gnima sklopi, i er vidihu Narav nadasvima ù Tovaru tihu, One taj na gnega vas poso spusctaju, 5 I oblas ſa tega podpunumu daju. Pristupi potom k' gnim onim cini ſnati,

da gnêm uddeſ odlucci S' trudomſe vaſdan da mucci. 30 Sctomiſe tusgnu dogoddi, Neſrechnoj, recce, po sgoddi; Himbenno Gospar piruje, Er daervâ, vodde trjebbuje "Kadate Moghuc kî bludi, 35 Od tebbe tusgna sctò sgiudi: Sveghmuſu kakve potrebbe Pospiescian iscte kad tebbe.“

Obicjaj njeghda bj Gospojâ bogati' Raſbludne pri sebi kucichje darſcjati Al njeka ù macku, kâ snjega bjegljaje, Dikliza gljubav svû er stavit htjelaje, Obilno s' raskoscnim jeſcjamje hragnasce 5 Alstvarim nada svim ovo pak pomgnjasce, Da misce kê smislit pogane nemore, Nebude ghdi vidit, al iſjest

ostaje broj josc danâ, imasc ti. On ſnati tô ſcegljan broiti stadeih: 15 Ali broj vele magn kad nascjo bjesce gnih, Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti, Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj, Sad jednu i po svake osam danâ ije on: Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20 Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi

gnih, Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti, Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj, Sad jednu i po svake osam danâ ije on: Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20 Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi Tarbuhu nedaj vech, negose pristoi. Pripov. XII.

Vlaâſt poglavnu moghli immatti. Cîm to recce, Obbor prece Rasluccio sasvijem tada Joscte i staddo rasdjelio, 40 Er sgellio, Da meghiu-gnjm nejma inada. "Nemir, Smechie, I Nesrechie Satocnizim svegh-chie bitti, 45 Jedan dokle nedospije;

Pomaſti od kêje, cimga ona pitasce, Sedam dighneje nogâ, odgovarasce. Poklie zjenila, daje Kuna pita 15 Varh stasa od tjela, ſatojoj rece tâ Er sljepa buduchi ſa pomast kaochje ſnat? Odgovor cjujuchi tac ludi ona dat, I s' vechjom pomgnom cim vid ù gnu upirasce, Spoſnaje da sasvim beſ oci biasce. 20 Ukaſah

i ſa toga plata Oslu bj sva 15 Mal pruchja suhoga, i voda blatava. I ſa tega evo uſjahat na plechi Djete Gosparevo malahno on videchi Mni, boglje on podnjet dasechje, er godiscta ſa svakom dobro htjet prighnuta jesu tâ 20 Al Djete putem svim Tovara cestima Scibike po sapim sciboje udarzima. Moemun vidi cim da ſcivce priprosto

samo slamme isije, 30 Mallo Vodde sgedan pije Svakki budde jad taerpîtti. Raddujesse kad pò srechi Sin Gosparev gnêm na Plechi Jasce, er sudi 35 Da svi trudi, Dachie dospjet svè nevoglie, Cîm Mlagjahne dobro Litti Obbicnessu svegh cinnitti, Dachie bitti sebbi boglie.

recce: Ù Godiscte Semgliaje ploddila 20 Jednu Reppu, ta sasvijem ghnila. "Kî malahno dobro budde stechi, Raddujese toj saludgnoj srechi, Er neposnà da budde sa dosti Jad siedignen s' dobrôm, i sgiallosti.“ 25

Priciza XVII. Pr. Neſna Tovar sctoje Petrusin. Kuhac, i Tovar. ſa boglie er sluſcbi prohod meu vratima Kuhigne otvoren bj, vartim i bliſcnima, Nasadio svakih travizâ biasce Na smochnos ugodnih Kuhac, er htiasce Kadse ima sluſcit gnim, imatih

ſa boglie er sluſcbi prohod meu vratima Kuhigne otvoren bj, vartim i bliſcnima, Nasadio svakih travizâ biasce Na smochnos ugodnih Kuhac, er htiasce Kadse ima sluſcit gnim, imatih pod rukom. 5 Varlovit ovi cim radj ò poslu svôm, Tovar priko plota ù vartal uljeſe, I trave ſcegljan sta gostit

Ne prie on bjescese od tega stavio, Negh kad s' kuhignese bj praga djelio, 10 ſa ſeglja njesto ubrat. Tarci daga otjera, I golem uſe bat, damuga primjera. Er petrusin zjni popaso damuje, Varstu i travâ ini, kê s' jescjam ſdruſcjuje. Al niscta videchi drugo daje okusil 15 Negh badegl bodechi, rogosa i ki dil, Ghjev ù smjeh

damuje, Varstu i travâ ini, kê s' jescjam ſdruſcjuje. Al niscta videchi drugo daje okusil 15 Negh badegl bodechi, rogosa i ki dil, Ghjev ù smjeh promina, pak velj, er neſnaju Smah od petrusina Osli, ugn netizaju. Nevjesctu datise neruga druſcina, Spoſnat Svjet naucise, i na gnem sva ina. 20 Pripov.

petu nogu. Koſa, i Kucjak. Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce, S' tim darom mnogose one uſoholisce. Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi. Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi, Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5 Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce, Sa tebe

tad na spardgnu rjecj, kê iſusti: Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja? Podbratku doisto tvôm brada pristaje, Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15 Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila, Kad kê imam cetiri pribarſo noseme. ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme. Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20 Providna udiliti

Dokjoj ghlad sasvime proghje, i krad-je pristo. Doba ù to buduchi pocelo daſcdjeti, 15 Osase uvuchi Spuſcja ù dom odleti. Brezajuch tù sasvom silomga tiskasce, Er s' vechjom slobodom stat ona htiasce. Spuſc, druſctvo ki tarpit to nie obicjan Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20 Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ,

Oso, i Oslar. Bremena, kâ putem nosi kalovitim, Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim, Sta – se veseliti veseglje al kratko bj, Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5 Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar' Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga Stascemu

Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane. Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15 A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga. Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda, Er na sebi odvisce nosi, na tle pada. Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil, Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20 Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce, Stvar od

Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda, Er na sebi odvisce nosi, na tle pada. Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil, Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20 Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce, Stvar od gnega uſeta njedna al biasce. Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti, Od kile vidje on da dospie na puti. Cesto brighe i

Ko tadara Sovvè Oslara, Da pridatmu kgnighe budde: Prima, i hoddi; viddi kada 30 Da s' bremmennom Tovar padda, Er nemosge podnjet trude, Podiscega s' tli samani, Klicce saerdit, ah ustanni; Tovar padda 35 S' gorka jadda. Boglieje bilo, dasi Oslare

Klicce saerdit, ah ustanni; Tovar padda 35 S' gorka jadda. Boglieje bilo, dasi Oslare Diggo bremme na tvê Plechi Er nemillo ti hottechi Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40 Saman trudi, tujse i Mucci, Iskat pommoch vêch odluci. Tovar slipsa I sopissa,

Kad vidje tù dase skot travâ umjescjo ſlih. S' pomgnome privegljom onih stade kubsti.15 Dobro gnim s' radgnom tom sva slute ſa grah ti. Iſnenad gore al ſlo nasta, er kad vechje Bj ſeglje podraslo tù Ovan dolechje. Damu nenaudi, tô svoje gustima Poglize odasvudi ogradi tarnima 20 Jur gnega ù suhima mohunam ſove grah,

jacciom. 20 Kadse sgjuti, kadje Grâh sasdrjo, Seglianin-ga pobratti hottjo. Ù Grâh Nochno Lupescje dovuko, S' Drenaizzom kostjmuje stuko, Er Seglianin ummje vech-krati 25 S' Nepriategljm sa grâh vojevvatti "Ako hochiesc tvê sacjuvat stvâri Nemoj date kad Ljennoſ privarri.“

davasce, ermu cinj utechi, 10 Na gnega scto ù vegljoj silise ſaleti Komu on: pace moj bitje imo ù nacin ti. Ne, velimu ovi, starij gnega kie, Na tlese i opet svi, cekati er tù htje; Jedaga iſljesti vidi opet po srechi, 15 Macjak drugo ù mjesti mlaghi otit htechi. Misc, ki ſaboravi scto bj, vanse iſvuce: Macjak kaose stavi, malse po mal

Tôm mlaghja macka ù sgoddi, Misc na dvor opet beſ straha 15 Is ruppe jaddan iſlaha, Sred Macke kadà cjapetj Svê danke budde dospjetti, Er stara Macka hittraje, Kad viddi Miscia, pristaje, 20 I tako gnegga beſ presce Satirre s' Noghaâm i plesce. Kad Mlaghia sacjû, tuj hoddi,

Dva kucka prid sudzem Tovarom. Dva lovna buduchi Psa ſeza tjerali I ſubim griſuchi' krutoga ſaklali, Meu sobomse arvaju, pljen bitchje komu zil, Er oba da imaju hochjega, a ne dil. S' arvanja iſmoreni duga, i osctrima 5 Nemillo iſgharghjeni jur oba ſubima, Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce. Gnih jedan ù ghlase

Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce. Gnih jedan ù ghlase ovemu vegljasce. Parvisam vidio ja garma iſ gustoga It ſeza, i sljedio parvisam harloga. 10 Dake er prj gnega ja ù vremenusam, Nj sumgnit od taga da prj i ù ſakonusam. Kom drughi: scto smeta, da poslie vidih ja, Hitjena kad svjer tâ od mene bj pria? Oso erje vidio

Tovar sjedde Revvè ovake ter bessjedde. Jase naiprie napoijh kaervi Seza, vidjoh cîm taercjatti: Po sakonu jasam paervi 15 Paervi er buddem Seza klatti, Pristojse dake, menni Uset, svescto moj Sub pljeni Osò snajuch dachie bitti 20 Nepriategl Psù jednomu, Cîm usbudde

Sctoe ugodno Psù druggomu Strâghte, reccè, vi bogliega Sudza, lovvom vjesctiega. 25 "Scto pristojno tebbi nie, Nemoj igda ti raditi, Er cîm pammet tvâ neumije, Ruscnochieſe privarritti Pusti tebbe scto ne utiscti, 30 Nekka Gljudi sudu vjscti."

Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5 Pristupne godine privighja bigljeſim Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga, Da hrane scto skratit pocne dneva od toga. Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10 Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu, I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu. Sam

svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad. Strahome sad predda, sadae sasvijem rad. Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5 Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti, Er tako cinnechi, slò dachie pridobit I sporrno sctedechi svê danke provoddit. Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani, I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10 Proch

I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti: To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15 Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu. Travizze popaſe, kê berrè Livaddom, Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20 Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti, Sgitta

Pokgliuzzaju 20 I gne Dijo tad Nemille Kê dohoddu svakke Ptizze: Biesgju dalek Kuchjarizze Sitte granom, i prettille. Vitulja Mledni, er gorri 25 Svak-ciaſ Glâdje gorko umorri, I vêch tada Maertva padda. "Cimje pammet samaerscena Ù sahodjm, i slobbnosti, 30

1.53.6   cheggiar vide un bel Giglio odoroso.
1.53.6   se i passi allor da le chiare onde,
1.53.6   er lui vago, leggiadretto e adorno
1.53.6   la man, di corlo disioso:
1.53.6   la ritrasse, che trovo di fuore

des weltberühmten Seminars zu Padua, welches einst Lehrer hatte, die sich die ehrenhafte Aufgabe stellten, nebst ihrer Berufspflicht die lateinische Sprache zu ihrem ehemaligen Reichthum und Blüte zu heben, und diese Aufgabe auf die ehrenvollste Weise lösten; er vereinigt das so seltene dichterische Talent Virgil's und das rednerische Cicero's in der Prosa, wovon seine Leistungen, aus denen wir das (538 Hexametra) lange Gedicht: Ecclesia Salonitana und die: Oratio in funere Pauli Clemetiis

Bibliographia locorum inventorum

Kunic, Rajmund (1719-1794) [1794]: Epigrammata, versio electronica, 20870 versus, verborum 170058, ed. Irena Braticevic [genus: poesis - epigramma] [numerus verborum] [kunic-r-epigr.xml].

Cobarnic, Josip (1790-1852) [1835, Split; Zadar; Makarska]: Dioclias carmen polymetrum, versio electronica, Versus 2345, verborum 17608, ed. La Redazione del Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata [genus: poesis - epica; poesis - carmen; prosa - vita; prosa - praefatio; prosa - adnotationes] [numerus verborum] [cobarnic-j-dioclias.xml].

Preme hic ut KWIC videas