Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | quaere alia! | qui sumus? | index auctorum | schola et auxilia | scribe nobis, si corrigenda inveneris! |
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. Si vis in lexico quaerere, verbum elige et clavem 'd' in claviatura preme.
FABULARUM LIBER SECUNDUS
PROLOGUS
AD MICHAELEM DE SORGO. Volare gestit in tuum hic liber sinum, Dulcis SORGIADE, recreatus ut tui Favoris aura te patrono gaudeat. Rudi ille tectus fabularum cortice Iter ad virtutem monstrat expeditius, Per quam mortales expoliti mutuo Inter se amore conjunguntur arctius, Vigentque sanctis civitates moribus. Mihi in scribendo simplex adhibetur stylus, Tantumque verbis has nativis fabulas Coloro, ab aliis abstinens ornatibus. Hoc namque in animum firmiter induxi meum, Non minus in arte lucubrandi carminis, Quam vita in ipsa, moribusque propriam Veri naturam decoris, et praestantiae Ratione quadam contineri simplici. Tu, qui peracri vi praepollens ingenii, In litterato perbeatus otio Quoscumque Latii, Graeciaeque caeteris Praestantiores volvis scriptores manu, Horumque par es aemulari gloriam, Debes libello de meo sententiam Pronuntiare judice te dignam gravi. Haec causa princeps, quaeque suasit altera Ad te mihi aditum, mirus ille ardor fuit, Tua in virtutem quo feruntur pectora, Quam tu, benefica cum fruaris indole, Latius ubique propagari discupis. Accedit etiam, quod me et illa perpulit, Patriciorum nulli quam deponere Licet virorum, cura caeteris prior, Aliasque secum prono ut alveo trahens, Quae te ad salutem, civiumque commoda Paranda stimulis urget acrioribus. Nam si inter homines elanguere coeperit Usus virtutis mutuae, haud vitae queant Civilis almo recreari nectare. Vide ergo, causis quot decebat me tibi Hoc exhibere qualecumque muneris. Quod pretium at operis? Pertenue; si comparem Tuae consilio mentis et praediviti Gazae e vetustis erutae exemplaribus. Magnum; si ex aliqua parte, quod cupio, tuae Probationis adsequatur praemium.
I.
tjemse Ovza sramila. Quibus capra gloriabatur, eorum pudebat ovem. Caper, et Ovis. Ut fonte liquido depulit sitim Caper, In speculo aquarum formam explorabat suam. Proceritate delectatus cornuum, Barbaeque longo vellere, arrogantius Ovem, ex eodem quae bibebat rivulo, Illis carentem despicari coeperat. Ovis contentam propriis se dicere Bonis, nec ejus invidere cornua, Quae densos inter implicata cespites Tardent euntem; barbam vero inutilem, Cui se transversae frondium festuculae Foede immiscerent, stirpiumque fragmina. Caper gracilium mox celeritatem pedum Laudare, quodque plena salebrarum loca Levi perfacile transiliret corpore. Ovis quod agili minus uteretur pede Suo adscribebat commodo, pendentibus Haud ausa scopulis fidere imprudentius, Pessum unde ruerent non semel audaces capri. Ut se repulsum veritatis viribus Agnovit hircus, gloriari et altera Sic dote coepit: naribus, age, percipe, Odore quali fragret hoc coprus mihi. Lanigera reddit: iste qui e membris odor Tuis emanat, suavis adsueto tibi Poterit videri; teter at adeo est mihi, Ut jamjam ab illo me necari sentiam. In hac expressam te videto fabula, Lasciva mulier, quae superba ditibus Donis amatorum ambulas, queis foemina 30 Casta exornari quaevis erubesceret.
Kgnighe Drughe
Priciza I.
Prorecje. Cjemse koſa dicila, tiemse Ovza sramila. Jaraz, i Ovza. Ugasil Jaraz cim jur sceghju biasce, Vodam u zaklenim onse oghledivasce. Rogâse visinom svoieh nasladi, I gustom diglinom, kâ mu je ùbradi. S' tega Ovzu, na isti kâ vir vodu pie, 5 Er neima ures ti, pun tlaci oholie. ſadovoglna al svîme onaje dobrima, Niti gnegovime ſavidi roſima, Ki er ne u gustime spljechjuse busima, ſadarſcjan po istime vechjekrat bit ima.10 Da brada pak gnemu ſaludgna biasce, Nimu ona ù icemu da sluſci vegljasce, Ù koj i slamize gladno s' svake strane, [...]echja i palicize videse iſmjescjane. Hvaliti ſa time barſinu on uſe pak 15 Od nogâ, koime po hridîh skace lak. Ovza, bjesce gnoj scto stupaj dât magne hrô. Od naravi, isto tô uſimglje ſa dobro, Strascech po visokim stjenamse pegnati, Odkle oni sasvim tim padaju vechkrati. 20 Videchi istinese pridobit on silom, Hvaliti pocese drugom stvari prid gnom. Ki miris noſdrim ti moga iſ tjela na dvor Iſlaſimi ochjuti. Dava Ovza odgovor. Ti, koi povaſdan chjutiscga, more bit, 25 Tebi daje ugodan, ali ovo mogu rit, Da meni usiori toliko ti vogn jes, Na svarhu damichje on, ako ustoim, dich svjes. Vighse ovdi ſceno ti bludna, ohola kâ Tvihse koch ghiſdati darim Gljubovnika,30 Drughe kgnighe Pripovvijes Paerva. Cjemſe Kosa dicila, tjemſe Ovza sramila. Jarraz, i Ovza. Kad k' viru dohoddi da sgeghju sagaſi, Svû slikku pò voddi ter Jarraz upassi, Pun slatke Naslade, dughijeh rad roghâ I guste zijech brade, hrabrenstva pun svoga Poccè Ovzu tlaccitti, kâ punna nemira 5 Doklesse napitti nebudde kraj vira. Onnaſe dobarâ svoijeh pohvali, Jarzomſe tadara s' hittrosti ter scjalli: Dicitſe pristanni, tad gnemmu bessîddi, Ko Jarce poganni, tvê roghe savidi? 10 Kôm buddesc ù trudu sa s' rossîm hoditti, S' Granizzaâm usbuddu kadase splestitti? Svudaje kî cjutti tad gnuſna rad smrada Utrobbu promuti halavva tvâ brada. Da taerci gdje Gljuti, hvaliſe sa dosti 15 Aerghiavvi gdje puti tad jarraz s' haerlosti. Ovciza nu zjeni sa korriſ gne vechiu, Sctò stuppaj gnoj ljeni, sa magnu gne smechiu; Sunovrat paddatti Jarze-ſe cîm viddi, I kosse vech – krati niſ stjene, niſ hridi. Istina sa dosti cîm jarza tad smeta, 20 Pocceſe s' ludosti pohvalit opeta: Mollimte, gnoj recce, pomgnivo pochjuti Kakoje dalecce moij Mirriſ sad cjutti? Ovzamu govorri, ciujesse kî svudda Tesckome vech morri smrâd tvoijeh iſ udâ "Sad Ovva Pricize pravi usgled,i slikka, Poganna Bludnize, bilati sa vjka, Kadate Gliuvenni himbenno dar reſi, Svakome jur Sgeni prav prikor ti jesi: Skladnaſe sa dosti na Svîtu vil stidi 30 Kîema uresiti svakatise ſcena, Da ſna gola biti, sramila posctena. Kad tvoje bludnosti, bessocnoſ i viddi.“
II.
ſemgljaje djegljena. Si boves sunt veloces; at praedia divisa sunt. Boves velocius arantes. Suis seorsum providentes commodis Fratres arabant post patris obitum duo Certis agellos indicatos finibus. At, quod juvencis unus ocyoribus Terram subigeret, accidit, ut e praedio Suo inferentes sese in alienum solum Vomere recurvo arare coepissent boves. Quod conspicatus alter, et simul timens, Partem si agelli arare sivisset sui, Novi ille juris nequid inde acquireret, Perbelle admonuit: si nimis propere tui Arant juvenci, scito, quod sunt praedia Divisa nobis: ergo age retrorsum boves. Idcirco in agris instituti limites, Sua cuique firma staret ut possessio; 15 At avida quoties cupiditas hominum hos movet! Priciza II. Pr. Akosu barſi volovi, ſemgljaje djegljena. Volovi, ki barſce oru. Dva brata ò svoima po smarti Ocinoj Radechi poslima napose ſemgli ù svoj Oru s' Volovima, i mejasc djelie. Gnih jedan, ki ima Volove barſie, Sgodise, da oni iſ svoih iſlaſechi 5 I tughih smioni gnivâse hitechi Po gnim udigl orat lemeſcjom stadosce. Videch to drughi brat, vole ima ki losce, Bojati pocese, da nebj on stekao Ki raſlogh, kadese nebj omcjas oſvao, 10 Ljepoga ughlavi: pobarſce ako oru tvi, Kihse ti dobavi, moj brate, volovi Meju nam basctine djegljene dasu, ſnaj, ſato gnih s' tughine ſemglje gorci u cjas saj. Mejasci s' tegasu, svak da uſciva svoje, 15 Tughje al hlepnasu cegljad da osvoje. Pripov. II. Akossu baersi Volovvi, Semgliaje diegliena. Volovvi baersce orechi. Cjaikose rastavvi kad s' duhom primilli Sljedjahu s' gliubavi Brattinſki tad Dîjli Sa korriſ diegljene svakki orre Livadde, Bigliesgne kijêh stjene raslucju jure tade. Cîm jedan ulassi na semgliu druggoga, 5 On tusgbe, kê glâſi nemira rad svoga Kad buddesc oratti, ne presci, gnêm recce Volovve nêgh svrâti s' mê semglje dalecce; Marghignam svê djli, kô viddisc, Basctine Ostavvi primilli te, Bracce, nacine. 10 "Al' Ciovjek vech – krati jur tughje Livadde Osvoij, ne plati, besocno nêgh krade.“
Numera, licet et in via repereris. Homo crumenam reperiens, et Sycophanta. Adhibenda summa est cautio adversus malos. Loculos refertos aere plurimo in via Quidam reperiens substitit eodem in loco, Pecuniamque numerat curiosior. Duo, qui eandem post eum terunt viam, Id pervidentes, tardiorem sibi dolent Fuisse gressum: cur numeret aes postulant. Queis ille: si res forte non invenerit Dominum, ut, benigna Fors quid obtulerit, sciam. Vix haec locutus, cum crumenam quaerere Is currit amens, qui profecto amiserat. Huic ergo rediit, signa certa ut exhibet. Vir fraudulentae plenus hic versutiae, Aere numerato, postulavit alterum Furti, asseverans esse dimidiam ibi vix Partem pecuniae, et citari hominem jubet. Hic, quod juratis testibus verum probat, Dimissus abiit; ille furti nomine Quod innocentem criminatus, et suum Amisit aurum judicis sententia. Per ora coepit ire tunc adagium: Licet aes reperias in via, numera tamen.
Priciza Pr. Pribroj, ako i na putu naghjesc. Cjovjek, kie nascjo tobolaz, i Potvoritegl. Svescto mosc najvechi stavi opaſ prema ſlim. Tobolaz hotechi na putu njeki cim Iſnaghje pun ſlata, tù susta, i broi Pjeneſe, erga tâ ſnanosſceglja osvoi. Dvoiza istieme ki putem ighjahu 5 Prem bliſu ſa gnime, tô videch ſcjagljahu, Da njesu iscli prie: ſac pjeneſ broisc ti Velemu Damie, onim rece, ſnati, Sctoje ovdi dinarâ, kê dâmi blaga ces, Ako ovi Gospara nebude nach pjeneſ. 10 Ova isctom iſrece, kad vidje sebe van Onoga ghdi tece od truda ſapiehan Tobolaz iskat svoj: gnemuga on poda, Ermu ne mao broj obigljeſcjâ ovi dà. Pun drughi dubine kad dinar iſvadi, 15 Gnega lupesctine krivinom obadi, Velechi da od pjeneſ; kê ù gnem nahodi, Jedva pol sada jes, i na sudga vodi. S' svjedozim ſakletim skaſa ovi istinu, I pusctan bj ſa tim; na prava al krivinu 20 Oni er stavi, iſgubhi na sudu ſlato tô "Broj, receno tad bj, da i putem naghjesc scto.“
Pripov. Pribroj, ako ina putu naghiesc. Cjovjek Tobolaz nahoddechi, i Himbennik. "Slobnoga triebaje cjuvatſe Cjovîka, Gneggovva himbaje pogubna sa vjka.“ Pjenessâ sa dosti cîm jedan nascioje, Pun slatke raddosti brojtjh pristoje. Kî sa gnim hodilli dva sgjalloſ ochjutu, 5 Da kasnij tad bili srechnomu po putu: Toij sgoddi cjuddeſe, ter gnemmu savidu, Scto broij penesse pitatga tad slîdu: Gnjm smiri posgiudde: Srechianbih ja bio Nenachſe kad budde koijhije gubbio. 10 Kad taerci uzvigljeni, cîm ovvò bessjedddi Nach pjenneſ sgiudjeni, pohlepno put sljedi: Gnemmuga jur vrati beſ himbe, privarâ Buddemu kad datti prav bigliegh dinarâ; On gnegga lasgivvo tad vajmeh potvorri, 15 I gnemmu prottivo tad ovvò govorri: Boglieje vratiti, sctos' ukrò sad menni, Nêgh i pravdom platiti, Lupesciu himbenni. On k' Pravdi saklete svjedoke dovoddi Ikakve beſ sctette kê gnegga slobboddi. 20 Zijech strascne privare himbenik jur hudi Sve gubbi dinare, Pravdamu kô sudi. "Miranchie ti bitti, kî srechnom ù sgoddi Uſbudde broijtti, cîm pjenneſ nahoddi.“
IV.
Equus sitiens aquam coenosam non fastidit. Equus, et Onager. Siti per aestum maceratus aspera Equus inquieto vestigabat lumine, Si forte laticis quid videret uspiam. Hunc illi, anhelus multum obivit ut prius Telluris, altis devolutus rupibus Torrens abunde praebuit: inhians ferus Accurit avidis inde sorbens faucibus, Luto licet aqua mixta multo defluat. Onager, eodem forte qui stabat loco, Tolerans, nitidior dum fieret humor, sitim, Mirari, ab illo cum videret ebibi Multum coenosi gurgitis; tum sic monet: Cur hanc bibisti turbulentam? Paululum Adhuc morari si libuerat heic tibi, Vitro fuisset hausta pellucentior. Tunc equus: ut inquis, sic futurum existimo; Siti sed ipse cum aestuo; sperno quaerere, Qualis sit unda, pura, necne: vos eam, Quod estis adeo delicatis sensibus, Contra atque praesens exigit necessitas, Ut hauriatis expectate limpidam. Omnis famelico esca jucundissima. Priciza IV. Pr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda. Kogn, i Tovar divgli. Isctuchi od ſceghje iſmucen kogn ljeti, Bili vode scto ghdje mogo okom naſreti Iſa kako bj ſaman mjestia vele on Mimoiscjo sapiehan, naghjeju napokon. Potokmuje dade, s' visokih ki hridi 5 Tocise; on tade dotarcja ghdi vidi Da leghla biasce, i naghlo pie gnu, ſasve da vidjasce kalomje smuchjenu. Divj ki po srechi tù Oso nahodise, I ſceghju tarpechi ceka dok sbistrise, 10 Smjescjanu videchi ghdi on kalom piasce Temuse cjudechi ovamo vegljasce Scto mutnu piesc ti? Dasi josc hotio Ne vele cekati, bilbise napio, Bistre, kao s' vrila: komu kogn, tômie 15 Vjerovati sila, al trjebi ſnatie, Da kada goruchja ſceghja mori mene, Ne marim iskat ja, jel voda bistra, al ne. Vi chjutjenja kis[...]oputna tako, Proch onom scto [..]potreba, svakako 20 Cekajte, da cistu [...]ghladnu ti Daj jescju i necistu, gnemuchje ugoditi. Pripov. IV. Kogn sgedan Mutne vodde neghledda. Kogn, i Osò. Ljettnoga pun truda, da sgeghiu sagasi Taerciasce kogn svudda Hladjennaz da passi: Rjekaſe niſ Hridi viſoke cîm slije Pohlepno gnu slîdi, da vodde popije: Sctò Voda ghnuſnaje, sctò kalo gnu smuti, 5 Vesselo saerkaje, Protivnoſt ni chjuti. Osose cjuddio kad kogna tuj viddi, Tu voddu da pijo, ter gnemmu bessîddi: Daſ hottjo taerpitti do mallo poslije, Moghossi popitti te vodde bistrije. 10 Istina jest, Bracce, kogn gnemmu govorri, Da menne tot – jacce sad sgeghja nemorri, Viboste sa dosti rasbludni Tovarri, Te tlacci ludosti kogn sa to nemari. "Kad gladom Nesrichia dosadi Cjovjku, 15 Svakkaje gnêm Pichia korisna sa vjku.“
V.
Nummos in mare projicere, et lumine postea eos quaerere. Piscatus Dalmaticus. Piscatus ille Dalmatarum est proprius, Qui vere primo, cum fragorem ponere Coepere fluctus turgidi; fit tempora Autumni ad usque: sumptuosus maxime Est apparatus, namque praeter usui Huic opportuna navigia, inque singulis Plura hominum capita, qui viritim propriam Operam conducti venditant stipendio, Multarum oportet rete ut ulnarum parent, Tantumquae taedae, continenter ut queat Ardere totis instaurata noctibus. Hoc quippe pisces evocati lumine Densis gregatim provehuntur coetibus. In jacta quoties multitudo retia Incurrit ingens piscium, e proventibus Resarciuntur damna primo sumptuum, Dehinc magna dominis inde derivant lucra. Sale namque pisces condiunt, implent cados, Senogallienses vendituri ad nundinas. At cum, quod etiam saepe numero usuvenit, Vel unda juxta litus est subalgida, Pisces in altum vel fugat Delphin mare, Aliove casu haud prodeunt, tunc maximis Homines gravati impendiis alienum in aes Tot frustra exhaustis incidunt laboribus. Haec praelocutus ad propositum jam feror. Quidam vir illi deditus piscatui Cum mille ab alio mutuos dari sibi Nummos petisset aureos, hic suspicans, Tales in usus insumpturum dicere Sic coepit: istud velle te pecuniae, Ut apparentur ad piscatum idonea, Opinor; alter id fatetur maxime. Tunc ille: adures ergo sub opaca facem Tu nocte pariter, piscium ut praedam feras. Sic porro, hic inquit. Verum ego ad eam insaniam, Excepit alter, nondum deveni, ut meam Sinam te in aequor projicere pecuniam, Ut mox eandem quaeras accensa face.
Priciza V.
Pr. Metat dinare ù more, a iſkatih svjechjom. Ribagne Dalmatinsko. Dalmatinsko onoje osobno Ribagne, Oò proljechja koje (kad mora reſcjagne) Nj vech cjut) cinise, i sve do pod ſimu Nepristav sljedise, kad vrjeme ugodimu. Od velika ova harcenja jes sprava, 5 Er osvem Brodova, cini s'kimse oprava, I ù gnih svakomu njekoliko glavâ, Kih svakise ù tomu ſa platu prodava, Mreſcju od [...] trjebaje pripravit, Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10 Da nochi ù svakoj budeim gorjeti. Svjetlosti er po toj (cjudoje ovo rjeti) Ribe priteghnute prohode na stada. Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada, Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15 Spravam ù oneſime, iſvade potrosku. Gosparim dobiti veglje pak ostaju, Cinuje er soliti, i ù sude stavgljaju; Nas Siniglaskome da targu oni isti Buduje s' vechjome prodati koristi. 20 More al kadase studeno josc chjuti, Al Pliskavizase pridkrajem ochjuti, Ù ponor pucine kâ tjera ribu, al s' kê Drughe ſgode iſghine riba, tad velike Upadu ù dugove, i ù vjetar pghje trud, 25 Iſreke iſa ove vigh sada, idem kud. Njeki, kise na tô ribagne bj dao, Tisuch ſcjutaz ſato ù drugogae iſkao, Da bude datmuih ù ſajam: on sumgnechi, Dachje ù tô uloſcit gnih, ovako htjemu rech. Da ù mene, mnim ja, ti iſctesc ovi pjeneſ, Sve da ſa ribanja moſc spravit. – Tako jes. Uſcechjesc nochnoj ti, pak sljedi govorit, Ù tmi lucja dosti, da vech pljen bude bit. Takoje, veli ovi: kom drughi, ali josc 35 Ja njesam takovi mahnitaz, da moih mnosc Pjeneſâ tebi dam ù mre metati, Da mijh pak svjechjam ti budesc iſkati. Pripov. V. Metat dinare ù Morre, a iskatjh s' svjechjom. Ribagne Dalmatinſko. Cîm smiri svû vechie saedittoſ pjenasti Ù paervo Prolietchie Val Morrſkom pò Vlaâſti, Dalmatin koij – je prem hittar po tminni, Dôk Jessen dospije Ribbagne svê cinni: Samjerna spravvaje; tuj Subglje, tui Plavi 5 Cegljaddi dostaje, sctoe trjeba da spravvi. Cîm Ribbar uppassi, gdje doghie k' Svjettlosti, I k' Mresgiâam ulassi jur Ribaâ sa dosti, Raddostan tad budde: svè paervo potratti Ù sctette i svê trude podpunno saplati; 10 I ribbom Barjelle sogljennom napunni, Teggottan trud vele s' dobitim okrunni. Slò hude rad srechie sgoddise nù kada, Tad ù dugh, ù smechje jur Ribbar upadda: Uffagne cîm varra jednoga, pitoje 15 Na saijam dinarâ, kad ribbat immoje. Svjeſ njesam gubbio prosippat sadare Kê jesam skuppio ja s' trudom dinare Drughimu tad recce, kadara smaerhnese, Da Morrem ti prece mê svjetlisc peneſse.20
VI.
Unaquaeque avis sui generis avibus coeat. Coturnices, et Picus. Picus Coturnices nimium obesas domum Denso redire demiratus agmine, Quonam fuissent ita saginatae in loco Quaesivit: illae se labore id maximo Mediocre adeptas rettulere commodum. Nam se quotannis trajicere longum maris Debere tractum, sub tepente ut pabula Coelo reperiant. Avidus ille tum rogat, Ut, transmeandi cum maris aderit dies, Velint monere, semet ut eorum gregi Et ipse pariter adjiciat; illae negant, Suique suadent ut generis adeat aves. Moestum repulsa fecerat, sed interim Profectionis tacitus expectat diem, Consiliaque explorat Coturnicum omnia, Cum illis in oras ut beatas advolet. Dum vesperascit, flante leniter Africo Has aggregari sensit, utque praepetes Movere pennas, subsequi imprudentior Et ipse coepit. Has ferebat ocyor Ala; ast acuta Picus usque lumina Ad anteeuntes dirigebat alites: Quas tandem ab oculis cum remotas haud sequi Valeret ultra, longiore lassior Volatu in undas lapsus interiit miser. Similes coire similibus fabula docet. Priciza VI. Pr. Svaka ptiza k' svomu jatu. Prepelize, i Bergljesc Prepelize tuste mjesto ù svê jed[...]. Bergljeſc videch guste na [...], ſacjughjen ovako gnim veli s' kojome Pretigljet vi tako moghuste jescjome? Tô dobra, one gnem, s' tuda da odvisce 5 Stekosce ù tughjem mjesti, odgovorisce Er svake godine da sila gnimaje Vegli dil pucine proch, da budu ù kraje Toplie prinitse, ghdi jesce vech ima. Tad uſe molitse pohlepan on gnima, 10 Prohoda da dan ti kad toga bude doch, Cine i gnemu ſnati, dachje i on scgnima proch. Nechje one da cjuju gnegove molbe tê Negh s' ptizam svjetuju da opchi svê varste. Tôga oſcjali, al mûce djegljenja ceka dan, 15 ſa gnimase i vuce scto docjut poſcjudan, Da i on ù mjesta tâ blaſcena doleti. Kad nasta noch tmasta, poce i vjetar dmjeti, Vjetar ugodan gnim, dachje iti stavise. Tarknusce kad ſatim, i on ſaletise 20 S' mal svjesti ſa gnima. Boglje one s' krilima, Nu on gnih bistrima sljedi svegh s' ocima. Tragh al kad iſgubi on sasvim, od od duga Umoran ljeta bj pade, i ù cjas struga Morskaga udusci. Scto velj pripovjes? 25 Dase slicjan sdruſci s' slicniem dobro jes Pripov. VI. Svakka Ptizza k' svomu jattu. Prepelizze, i Svraka. Prepeoke viddechi vratitſe prettile Kakoste jur stechi to moghle, mê Mille, Gnjm Svraka govorri, mollimvaſ, kasgite Po Brieghu, po Gorri kôm srechnom lettite? Odgovvor davaju: Prettilloſ jest nammi 5 Gorkomu po vaju, po trudu, tughaâmi: Svakkonam jur Ljetti pò Morru dalecce Trjebaje lettjetti, hranaſe da stecce; Ghdje Sjevver ne dima pò Gorri i Livaddi, Studdena ni Sima toplinu raſhladi. 10 Svraka immà posgjuddu s' gnimmaſe sdrusgiti, Gnoj molli da buddu djegljegne glâſiti: Na Molbe na rjeci Svrakkine na Sgeglie Svakkaſe tad prjeci, kasgejom dreseglie: Ù gorkom sgjallosti tad Svraka boravvi. 15 Nu sa svom tajnosti djelitse pripravvi. Cîm Ptizze tad prece budduse djeliti, Svrakajh dalecce nesvjesno sljediti; Kad silloſ Sjeverra dimaſce po tminni, Baersoijh satjerra pò Morrskom Puccini;20 Nemosge jur tada Svrakajh stignutti, Ù Morre nêgh padda cîm umor ochjuti; Er s' svoje Nesvjesti, rad svoga prikora, Nesrechne zijech ceſti toppise sred Morra. "Isgledchie mâ bitti Priciza svakkomu, 25 Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“
VII.
a mudar cjovjek sveghje mlad. Domibus, et vineis aetas inquiritur; at homo sapiens semper viget. Homo dives, et Praeco. Domum, adjacensque venditurus praedium Senex sub hasta posuerat, cum divite Vir censu utrumque comparare gestiens Praecessit alios; isque conspecto sene Incani capitis, et tremulos arundine Regente gressus, confidenter quaerere, Aetate quantum processisset. Futiles Ut praeco nugas garrientem intelligit, Quaere potius, ait, quota sit aetas vineae, Domusque; id etenim scire te juvat, senis Non hujus annos, mente namque dum bona Senes fruuntur, corpore et effoeto vigent. Sapiens senectae incommoda aut sentit minus, Aut illa saltem sustinebit fortius.
Priciza VII.
Pr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta, a mudar cjovjek sveghje mlad. Cjovjek bogat, i Licjar. Star kuchju, i basctinu, kâ kod gne biasce, Po obicnom nacinu licbe prodavasce. Kad jedan, radje ki ſa sebe daih stece, Bogataz veliki ostalih pritece. Videch on, Staraz taj sjedinâ glavu da 5 Punu ima, i stupaj tresuch sctapom vlada, ſa svoja uſega godiscta pitati. Ludosti kad tega cju Licbar iskati, Pace ovo ti pita recemu, vinograd Kolikoje od lita, ſgraghjena i kuchja kad.10 Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes. Mudar al magnechje chutjet ſla starosti, Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti. Pripov. VII. Kuchjaâmse, i basctinnâam isctu godiscta, a Mudar Cjovjek sveghje Mlâd. Boggattaz, i Glâſnik. Baſctinu hottjo svû Starraz prodatti, I kuchju cinnio proglâſit vechi - krati Bogattaz nu kada starroga tuj viddi, Sctapomſe gdje vlada, tad gnemmu bessjddi: Sjedisu tvî Vlaſi, kojesu tvê Ljetti, 5 Mollimte, sad glâsi, kakveſi pameti? Cjuddise sa dosti na take govorre, I Glâſnik ludosti potlacci to gorre. Tebbi iſkat trjebaje Basctine godisctâ I kuchja kakvaje; nemisli vech iscta 10 Kojasu mâ Ljettâ, kakveſam ja svjesti: Isctame ne smeta, srechneſam ja cesti. Cîm Starraz sa dosti dobreje pameti Usgiva krepposti sgivotta na svjeti "Kî mudar Cjovjek jeſ, josc Starraz da budde, 15 Srechnije gnêm uddeſ, ne kuscia slo, trude; S' teggotne starrosti joſc jadmu da kîje, S' Hrabrennom krepposti pritaerpjet ummje.
VIII.
Lac suget mitis geminis a matribus agnus. Agni duo, et Mater. Permulta mites adsequuntur commoda. Enixa foetus cum gemellos debilis Fuisset Agna, se duobus impotem Enutriendis lacte cognovit suo. Dissimilis inerat indoles; mitissimus Hic quippe moribus, alter impudentior, Lactabat ambos sedula; at neuter satis Cum lactis inde sugeret, nutricibus Hos uti et aliis, ut bene sit, oportuit. Miti invenire perfacilis labor fuit: Frustra requirit alter; hinc moestissimus Hoc, quod sibi tum accidebat, infortunio Matrem rogabat: quaeso, cur accedere Ad fratris agnas prohibeor altrices mei, Qui pariter utero, ut ille, prodii e tuo? Huic illa: fugiunt te, quod es petulcior; Lactatur ille, mitis est quod ingenii: Fratrem ergo ut aeques lenitate enitere, Et lactis aderit copia. Haec ut audiit, Lasciviorem posuit Agnus indolem, Sinuque nulla tum agna rejecit suo. Priciza VIII. Pr. Jagne poniſceno i dvijechje majke posisat. Dva Jaghnichja, i Mati. Stjecju cegljad krotka mnoga dobra sebi. Mlohava Ovza, kâ dvoe okotila bj Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti Neima, daih slidi doit do sitosti. Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5 Mioje, inisu nacini ù onemu. Pomgnivo dojasce oba, al er dosti Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti, Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10 Krotakje naghje, al man drughiju iskasce, I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce. Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato? Niti mene doje, kisam, i on kako, 15 Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako? Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje, A brata dojeti, erje pun blagochje. Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti, I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20 Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu, Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu. Pripov. VIII. Jagne ponisgeno i dvijechje Majke posissat. Dva Jagagnza, i Matter. "Onnemu svegh bitti pokojchje, Mir pravi, Kî budde sgîviti s' svôm blagom naravvi“: Kottila kadaje do dva Ovza Jagnettâ Gdje Mljeka nestaje, gorkose tad smeta. Raslicni sa dosti, Chjud ista gnjm nije 5 Pun jedan blaggosti, prem-smijon drughije. Vech Mljeka nestaje cîm svak – cjaſ Ovcize Dobavvit trjebaje josc drughe Dojnize. Sa nachi blagomu Dojnize laſnoje, Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10 On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi, I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi, Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize Od menne dalecce pobjegnu Dojnize? Brattami prihrani cîm svakka sa dosti, A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15 Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri, Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori: Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi, I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi. Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20 I slatkom blagosti svegh budde sgîviti.
IX.
Bona existimatio zona aurea praestantior. Mercurius, et Fratres duo. Cum munere ad homines duplici Cyllenium Mittebat olim rex Deorum: unum aurea Zona est, facultas recte agendi est alterum, Qua comparatur nominis splendor boni. Hic uno euntes tramite adspexit duos, 5 Quos allocutus hoc fuit fratres modo. Vestra haec, o pueri; seligendi at optio Obtinget illi, cujus ex urna mihi Nomen repositis extrahetur sortibus: Majoris exit. Mentis ille proprium 10 Accepit alacer munus, auro cingulum Late refulgens nam minoris aestimat. Cessisse zonam ut auream minor sibi Novit, libenti quam te animo accipio mihi Zona, inquit, nitida, regibusque cingere, 15 Dii si dedissent, digna purpureis latus! Fratermque ridet, vilioris quod sibi Rem pretii, ut ipse sentiebat, legerit. Egere grates ut Deo, laeti suo Ambo recedunt munere. Hic recta lares 20 Petit paternos, nominisque gloriam Honesti adauget; zonae at alter ebrius Prae gaudio aureae egit avius pedem, Qua silva densis horret arboribus vetus: Caeso heic latrones detrahunt zonam mali. 25 Virtute praestat, quam opibus inclarescere. Priciza IX. Pr. Bogljeje dobar ghlas, neghli ſlatan pâs. Merkurio, i dva brata. Merkuria ù stara Jove Bogh vremena Scglje k' gljudem s' dva dara ſa gnih namjegnena. Jedan jes ſlatan pâs, podobnos drughie, S' kojomse stjece glas slavovit svudie. Na putu ſdruſcena ghdi idu dva brata 5 On vidje rodjena, pak gnima rece tâ Vaſcjasu, Sinzi, ova; al oni obirat Parvi ima od vas dva, kom' bude Srechja dat, Da odovle parvomu iſvadim ime ja. Parvorodjenomu iſide tâ srechja. 10 Veseo on od pameti dar uſet htiasce, Ù zjeni er magnoj ti ſlatni pâs darſcjasce. Kad mlaghi vighje, pâs da ſlatni osta gnem S' komte, ſaupi ù ghlas, ja radosti uſimgljem, Svjetli Pasu, ki istim kraglimsi dostojan 15 Bôk pasat, na dar gnim dasi od Bogov bio dan! I bratu ù isto dobase rugasce, Ki lohscij doisto, kaono zjegnasce, ſa sebe obra dar. Mnoghe hvale Bogu Dadosce oni kadar, veseglju idu ù mnogu 20 Uputi onise k' domu tajcjas svomu, ſcivgljegnu i inadise svegh ù iſvarsnomu Cjas slavna imena uſmaſcjat na svit saj. Ovi, kom smamgljena jurje svjes ſa dar taj, Veseo od vech, i kao pjan, u gustu planinu 25 ſahodi puta van: Pâs – mu lupesc skinu, Pâs ſlatni parvo tù, smartmu dà ſatime. Bogljee sjat krepostiu, negh blagom tasctime. Pripov. IX. Boglieje dobbar glâſ, neghli slatan paâſ. Mercurio, i dva Bratta. Sapovjed kad imma Bogh s' Nebba krilatti Dolettjet k' Gljudimâ dareijm pridatti: Paâſ slatan donossi; pak s' srechnom obblaâſti Scto slavnoſ usnossi, darijh, i cjaâſti: Cim Bogha krilatta, prohoddech po putu Gleddaju dvà Bratta, kû raddoſ ocjutu? Koga imme vaditti ja buddem pò srechi, Ti darchje primiti, recceijm, i stechi. Nêk paervi probira dar, immat i budde Koij hochie pun Mira, sctomuſu posgjudde.10 Iside na srechiu slavnu obblâſ immenu Starijem, ki vechju cjaâſ cinni prozjenen. Kad Mlaghj dar imma pun slatke raddosti Vesselo paâſ prima, gliubiga sa dosti. Dostojan, bessjeddi, ti kragle paâſatti, 15 Brattomſe cîm sljedi scjallivo rughati, Er zjeni s' Nesvjesti, dae boglij slatan Paâſ Srechnije josc cesti, nêgh dobbar svjetom glâſ Cîm hvale Dvojzza Boggovvîm davaju, Vessela tad Liza Dommaſe vrachiaju: 20 Ovvêmſu posgiudde svegh vechju cjaâſ, zjennu Usmnosgit da budde posctennom immenu. Cîm drughi tôm sgoddi primiran boravvi, Od puta sahoddi k' gustome Dubravvi; Tuj mirno kad sceta, ne vele dalecce, 25 Lupescia suſretta, smaertnoga kî sjece; Paâſ slatan i krade, kogaje zjennjo Lud Ciovjek, i tade svoij sgivot dospio. "Jest boglie sa vîka slavvitſe s' krepposti, Nêgh immat Cjovîku Boggastva sa dosti.“30
X.
Externi domesticos pepulere. Canes domestici, et externi. Egregio habebat de genere quidam Canes, Venator ipse quos habere Latmius Cuperet, in oris patriae natos suae. Huic forte ignotus cum referret advena, Praestantiores Sarmatarum e finibus 5 Canes haberi posse; cumque crederet Id ille facile, qui putabat omnia Potiora, ab oris quae venirent exteris, Mercede tanta comparavit quattuor De genere eorum, quanta ego mehercule 10 Vel omne genus emere recusarim canum. Apta ad venandum quoties prodibat dies, Hoc secum agebat, dum retenti in vinculis Alii elatrabant; hoc herilis pascere Adsueta dapibus mensa lautioribus, 15 Et quo recumbant mollis excipere thorus; Duris at illi verberantur fustibus, Eduntque, siquid caeteri repudient. Multis legentem ne morer, veteres fugat; Sua inquilini sunt voluptas unice. 20 At si requiris, quid deinde evenerit, Dum sumptuose nutriuntur, emori Canes in anno vidit uno quattuor. Est stulta cives quae fugat patria suos, Benigniore dum manu externos fovet. Priciza X. Pr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome. Psi domachi, i inostrani. Rodna od mjesta kucke, pleme kimje dobro (Od Latma Lovaz kê biobi sebi obro) Mladich njeki imasce, kad gnemu ſgodom ſlom Njeki kaſivasce pridoscjalaz jednom Stranâ iſ Sarmatskieh da vele boglje bi 5 Mogao od oneſieh dobavit on sebi. Vjerova lasno tâ er svaku zjegnasce Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce. S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi, Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10 Na Svjetu svesctoje psetegna kupio. Dan dobarse akoje ſa lova objavio, Gnih vodi sobome, druſi a ustavgljeni Verigam domome lahaju smamgljeni. S' jescjam hrani iſbranim, i leſcjati ghdjechje,15 Mekahno plevje gnim, i postav podmechje. Bjenisu druſi ſlo sctapima, i ako scto Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô Ù jednu rjec stare iſtjera; s' kim stoi Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20 Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech. Od gnih obilati' jescjam er siti odvech, Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu. Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25 A tughje milie chjuti blagodaran. Pripov X. Doghjosce Divglj, istjerraſce pitome. Kucki Domachj, i tughj. Psà vrjednijeh jednomu Mnosg bjesce Cjovîku, Vidjetti svakkomu jest Lovvnu priliku: Moghlibi tad ovvi kroſ hittre nacine, Endymion cîm lovvi, tjerratti sgivine. Slovinſkom Daersgiavvi Psi ljepi sa dosti, 5 Kî lovvne Naravvi, kijêm svakke krepposti, Jedanmu tad recce: Pohlepno posgjudi Gnjh baerso da stecce, ter immat ne trudi. Tughijeh iſ Mjesti scto bjesce, hvaljo, Dostojno da cesti to samo zjennio. 10 S' Slovinske Pse strane cettiri dobavvi, Obbilne gnjm hrane Gliubliesgliv pripravvi: Cîm s' gnimmi prohoddi kroſ Gorre, kroſ Hridi Ù Lovvnom tad sgoddi raddostan gnjh sljdi: Ù gorkom nu vaju, nemilla rad glada 15 Nevolgni zaerkaju domachi Psi tada; Od sebbe gnjh tîrra, pribbje gnîm kosti, Drughijem pun Mira cîm kasge millosti. Kû bolleſ ochjuti, sgiallos – ga kâ slîdi, Gnjh vajmeh zaerknutti da baerso cîm viddi.20 "Gradjane kâ tîrra ludaje krajna, Rad svoga nemira kâ blaſni Tughjna.“
XI.
Vulpem insequendo, in Lupum incidit. Homo vulpem insequens. Vitare levia qui student incommoda, In magna saepius incidunt illi mala. Avibus opimam Rusticus domesticis Cohortem habebat, unde lucri plurimum Causa solebat obvenire et altera, 5 Occasione nuptiarum quod sua Altilia in urbe ditibus venumdaret. Hic illucente cum die praecludere Coepisset hortum sepibus, Vulpecula Praedae incitata spe propinquo repserat 10 E nemore in agrum, jamque se tacita gradu Recto ferebat ad cohortis ostium. Insanus ira fuste correpto volat Feram voracem pellere: haec metuens suo Deprensa capiti currere in opacum nemus 15 Festina coepit: alter imprudentior In hic fugacem dum locis audet sequi, Sudemque jaciens enecare nititur, Lupus repente fit cruentus obviam. Exanimis ille tunc metu, o miserum me! ait, 20 Minus nocentem qui stultus dum abigo feram, Incurro in ora praeferocis belluae. Priciza XI. Pr. Tjerajuchi lisizu, nastupioje na Vuka. Cjovjek, ki tjera Lisizu. Mnoſi nastojechi gljudi ubjeghnut mala, Ù veglja nehtechi upadu cesto ſla. Letuscta pitoma Rataj punu imasce Ogradu, i veoma koristi vaghjasce, ſa ovi osobito uſrok, erga nosit 5 Opchi ù Grad doba ù to, kad ki pir ima bit, Da moſce tad ſetim skupgljega prodati. On, svjetlos daguska cim pocese objavgljati, Vart dracjom spravgljasce obstrjet, kad ù cjas ti Ù poglje ighjasce kuna iſ bliſcnih mjesti 10 Poſcjudna i pljeniti put obora mûce Ograde beſ zkniti upravse jur vuce. Van sebe u ghnivu sctapase hitechi Tjera svjer ſcdarglivu ſagnome tarcechi. Ona ſaskocena strascech se svoj glavi 15 Stupaje ne ljena put luga upravi Cim sljedi i u tima barſobjeguhju on Nesvjesno mjestima, odvisce i smion, Ter ſagnom mechjese sctapom, daju utuce, Strascni iſnenadnese Vuk oprema gnem vuce. Mrech on strahom lele! Rece, ki er htjeh Tjerat svjer ne vele sctetnu, onu susreh. Pripov. XI. Tjerrajuchi Lisizzu, nastupioje na Vuka. Ciovjek kunu tjerrajuchi. "Lagahnu kî trudu sklonnuſe vech – krati, U gorre ti buddu slo vajmeh paddatti.“ Segljanin immoje kokosci prettille, Srechni usrok od svoje dobiti kê bile. Gdje Pirje, vech – krati vesselo pristupi 5 Da Ciovjek bogati Lettuscte svê kupi. Cîm Zorrom satvorra vaert plottom od svudda, Gustijeh is Gorâ potajno jest tuda, Lisizza himbenna k' Livaddi hodilla, Uffagnem od Pljena nukana jest bila: 10 Ugliesti sgelnaje, gdje stoij mnosg Ptizâ Upravvi stuppaje svê put gnjh Lisizza. On taerci to – prie Mahnittom nacinu, Da sctapom ubbje pohlepnu sgivinu: Preddagna tad punna skrjese po Gorri 15 Plasciva cîm kuna, smaertnije strah morri. Kad smijon gnu slîdi, dae smaertno poraſi. Tad Vuka kod Hridi pristrascen upasti; Tose isctom iſusti zijech strascne pripâsti, Vajmehchiu k' Cegliusti Vuccjom uppâsti: Svjer tjhu tjerroje cîm gustom ù Gorri, Jaoh Vuka srioje, smaertnoga kî morri.“
XII.
Herba peredit equum. Venditor Equi. Ut mercaturam fructuose exerceas, A sumptu quovis abstineto inutili. In sole poterant exta cui videri, equum Cum quidam haberet, cogitabat corpore Paulo ut videret pleniori vendere. 5 Conduxit ergo quattuor sestertiis Dies in omnes graminis agrum fertilem, Quo pabulatus quadrupes evaserat Multum validior pinguefactis artubus. Poterat lucellum non mediocre tum sibi, 10 Si vendidisset, obvenire; at improba Majoris illi suasit aviditas lucri Illic in annum detinere et alterum, Adhuc ut inde pinguiorem educeret. Effluxit annus: in foro exposuit equum 15 Venalem; at omnes maximo deterruit Pretio: ut imminuat, inquiunt; plane is negat, Narratque, quantis se gravarit sumptibus Conductum ob agrum annis duobus pascuum. At nil loquendo proficit, totque est equum 20 Nummis coactus vendere, quot exsolvere Pro pastione debuit: tum talia Fertur locutus: heu! non herbam quadrupes, Monstro at peredit herba quadrupedem novo. Priciza XII. Pr. Iſjela Kogna trava. Prodavalaz kogna. Da hvajda budeti targovagna od tvoga, Tasctase varuj ti harcenja svakoga. Njeki kogna imasce tac suha, da kosti Sve lasno mogasce sbroitmu od mlednosti. Nu pokli prodati misliga, kadmuse 5 Scto bude okriati, njeko ù najam uſe On travno poglize, ſa koga cetiri Plachja srebarnize nadan, dase ſcgivi. Pasech tù ù svima doborse ustustio Kogn bjesce udima, i dosta uſnaſcio 10 Tad s' komga mogasce koristi prodati, Al er hlepiasce josc vechju imati, I drugu hochjega tù darſcjat godinu, Po tem da pretegljega iſvede nacinu. I drugo prohodi godiscte, tadaga 15 Na pazar iſvodi, da boglje prodaga Prozjenom tjera al svih; da sniſci, gnem vele, Nemogu, er ſa dvih godine ja zjele Ù pascgnemu konja pogljusam hranio, I ſa tô poglje ja dosta sam harcio. 20 Man rece: usigljen toliko prodati Onga bj, koliko tô ſa poglje plati. Tad on: kogn travu nj iſio, scto mgnah ja, Neghje jaoh! meni trava iſjela konja. Pripov. XII. Iſjella kogna Trava. Prodavalaz od kogna. "U tvojom dobiti koristi da buddu, Ti nemoj trattitti pjeneſse saludu.“ Seglianin Maersciava cîm kogna rasgleda, Sgialloſmu jest prava, zijech gnegga svegh predda. Usbudde da boglie tad gnegga prodati, 5 Voddiga na Poglie prostranno vech – krati Livaddu vesseo travnuje tad prece Ù Najam uſeo, da meso kogn stecce. Srechnose svè sgoddi sctò budde sgjuditi, K Pazzaru dovoddi tad kogna zjenniti. 10 Prodatti tadara dagaje hottjo Dostabi dinarâ na gnemmu dobbjo. Pohlepnoſ ustrucci vechjaga dobiti Ostavvit odlucci druggoga sa Lîtti. Pospjescjan opeta tuj kogna pazzâri, 15 Zjenomſe svak smeta, kupitga nemari. Dragoga zjennjo sa porraſ svoj gorri, Dae mnogho trattjo sa kogna, govorri. Ludose cîm varrà, tad kogna proddoje, Ù travu dinarâ trattjo svesctoje. 20 Tad glâſi bessjedde gorkoga pun jadda, "Kogn Travu ne isjedde, nêgh kogna Livadda.“
XIII.
Qui fert, non petit. Cicada et Formica. Adsueta in aestu strepere per solidum diem Cicada, nilque cogitare serium, Dum torret agros impotens Caniculae Furor, cum sub ea, qua canebat, arbore Formicam arenas per calentes cerneret 5 Negotiosam cursitare, et plurima Vectare farris, triticique granula, Hanc irridendo bajuli abjectissimum Genus vocabat. Illa amaram simplici Hac amovebat voce contumeliam: 10 "Qui fert, ab aliis nil precario hic petit.“ Desierat aestas, frigidisque mensibus Cicada victus indigere coeperat. Fame interiret ergo ne miserrime, Vicinae eundum ad tecta Formicae sibi 15 Existimavit; dumque poscit, ut suae Levamen aliquod adferat indigentiae, Formica reddit: si per aestivos dies, Cum cantitabas, meque bajuli genus Vile adpellabas, quidpiam et tu dapis 20 Domus intulisses, nec fuisses a me opem Petere coacta, nec repulsam perpeti. In antecessum qui sibi victum parat, Mendicitatis nescit ille incommoda. Priciza XIII. Pr. Tko nosi, ne prosi. Krjes, i Mrav. Krjesctati po vas dan, i ò stavnu misliti Nicemu obican krjes ù vrime od liti, Kad parſce ilinsctacki dni ſemglju i poglja sva, Pod stabrom junackim onim, na kom pjeva, Ughledajuch Mrava sva u poslim potoj 5 Ghdino pritarcjava parcini gorusctoj, Mnoga i ſarna ſcita nosi, i opaha,, Rugatse gnemu sta, ſovega i bastaha. Nisctave smachjasce on na tô, rjeczome Negh samo odgognasce ti podrugh ovome. "I kogodi, ſnaj, nosi sobome, niscta ti U druſih neprosi, er ima ſadosti.“ Ljeto proghje, i pocesce mjesezi sljedom it Studeni, kad jesce krjes bjesce potrebit, I briſcjan da ſato lipsati od glada 15 Nebude doba ù tô, i tescka od jada, Na bliſcni mrava dom trjeo? je it, i cim iscte Od gnega vaju ù svôm kêgodi utociscte, Recemu on: dasi ti (kad pjeva?, i mene Bastahom ſva) ljeti nosio sjemene, 20 I ù kuchju gnih sloſcil, hrana ù mene iskati Usigljen nebi bio, ni jate ochjerati. Tko brascno sebi ſna pri rôka spraviti, ſa proscgnu on neſna, i sramni ſcivot ti. Pripov. XIII. Tko nossi, ne prossi. Krjes, i Mrâv Ilisctak prostarnne cîm spaersgi Livadde, Obbiccjan ustanne krjesctati krjeſ tade, On stavno mislitti nikadar ummjo: Pod dubom laſsiti cîm Mrava viddjo, Ghdje hranu k' Paersgini nossjasce pomgnivo.5 S' gnîm rughje kê cinni, bastakom nassivo? Ovake na rjeci, na rughe, prikore Blagose Mrâv prjeci, ter dava govorre. "Sobbome ko nossi, ko gljubi svê trude, On igda ne prossi, pitati ni budde.“ 10 Kad Ljetto proscloje, kad Sima nastanne, Krjes gladan immoje potrebbu svê hrane; Ù mrava tad pochi hotjo pun jadda, Sa pitat pomochi tesckoga rad Glada. Mrâv gnemmu govorri: kadasi krjescto ti 15 Po Dubu, po Gorri, svak – dano po Lîtti, I menne rusgjo pomgniva viddechi, Sa Sime daſ htjo, moghosi sctò stechi, I nebi ti sada taerpjo, moj krjesu, Glad, prikor, i jadda s' nevolgnôm udessu. "Potrebbno kî budde na vrjeme spravvitti, Neposna ti trude, srechjanchie sgîviti.“
XIV.
Ad manubrium ne abrumpas cultrum. Culter ad manubrium ruptus. Facturus opifex ex acerno stipite Equum, admovere gnaviter coepit manus Operi: auspicatus a capite feliciter Quod jam fuisset, ordinatim caeteros Formabat artus. Colla stabant ardua, 5 Effusa in armum dexterum sese juba Multa ferebat densitate crinium, Obesa terga, venter ast erat brevis, Pedesque graciles, cursuique aptissimi. Restabat operi cauda, quam cum fingere 10 Coepisset, ecce culter ad manubrium Repente rumpi; cumque ad usum idoneus Haud posset alter tunc haberi, ponere Equo nequivit artifex caudam suo. Pulchre inchoasse non sat est; fac exitu Ut rite co epta finiantur prospero. Priciza XIV. Pr. Neulomi noſc ù kudi. Noſc ulomjen ù kudi. Darva od makljenova njekie er kogna htio Udegljat, jur na ova tvorjase stavio. Dobrocesan s glave pocetak bj dao, Pak redom djele sve ostale ureſao. Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5 Gustase vidjasce na desnu letjet sva. Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan, Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan. Sama ostajasce kuda ſa svarsciti, Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10 Na rucizi gnemu noſc – se iznenada Slomi eto, i svemu pokli ù domu tada Neneghje on drugoga podobna ſa tvor ti, Kogna usigljen svoga bi tako ostaviti. Dobro ſapoceta daje stvar, nj dosta, 15 Kâe dobro poceta, dobro nek svarsci tâ.
Pripov. Neulomi Nosc ù kudi. Nosg rasbjen ù Ruccizzi. Od Hreka Makgljena Rabotnik cinnjo Cîm kogna hrabrenna, s' pomgniomje trudjo: Tvorritti vesseo, (bî kobna posgjudda) Jest Glavu pocceo, raslikâ pak udâ. Niſ visok vrat paddà gnêm Grivva prossuta, 5 Viddjettje lak taddà, kô baersa koscjutta; I rêkbi da skocci rad slicne plahosti, Bistrijeh jest occi, pun kognſke krepposti. Stà gorkom u trudu Rabotnik zviliti, Lommije Nosc, kudu cîm budde tvorritti;10 Nenaghje druggoga, podobban koij – je, Da mira rad svoga tu kudu dospije. "Scto tvorrisc, pocceti na svjetu nie dosti Trjebaje dospjetti sve s' pravom stavnosti.“
XV.
Ut quis nascitur, ita et adsuescit. Violae duae. Duae cum in uno prodiissent tempore Violae ex eodem fertilis terrae solo, Harum quae aperto vernat una in pratulo Ajebat alteri in vepreto absconditae: Quam dura sortis conditio, soror, est tuae, 5 Spinas ad omne quae rigidas habes latus, Coeloque nunquam liberum exeris caput! Educta in auras dum patentes aetheris Heic ipsa dego servitutis nescia. Huic illa: scito, me libenter hoc loci, 10 Quo primum in auras prosilivi, degere; Statusque vitae siqua fors habet hic mala, Leviora facta jam mihi adsuetudine. Verum haec vepreti servitus, quam mi objicis, Est et bonorum plurimorum occasio. 15 Non me ater imber, non procella grandinis Pulsat latentem; non quadrigae curruum, Non pes agrestum proterit; quin saepius Heic ipsa fallo quaeritantum lumina. Periculorum sed tot ipsa casibus 20 Exposita debes potius extimescere Tibi, quam de inani gloriari commodo. Quicumque ab annis aliquid aerumnosius Solent tenellis perpeti, primum id mali Ferunt libenter, multa dehinc vident sibi Bona ex eodem provenire incommodo. 25 Priciza XV. Pr. Kako tko nikne, tako i obikne. Gljubize dvje. Rodglive ſemglje van iſ skuta udrile Buduch ù isti dan dvi Gljubize mille, Jedna, kâ odkrivena na livadi stasce Drughoj, kâe ſabjena ù targnu, vegljasce. Kolie bichje tve ſa ſcjalit, sestro ma, 5 Dracjam na strarsc sve speta kâ si osctrima, A nighda put neko' moſc glavu uſdighnut! Cim meni dato jes na osami, i uſ put Vegljos nebeskoga prostora uſcivat, I jarma od svakoga iſbavgljena ovdi stât. 10 Gnoj ona: ſnaj, meni dasu ova mjestia Ugodna, i ù zjeni, ù gnihse er rodih ja Akoje pak bitak ſdruſcen moj s' kiem ſlom, Menisce mnogo lak ucinil s' obikom. Podloſcnos al targnu, kom – me ti prikara, 15 Od mnoſih uſrok gnu ja naghjoh dobarâ. Skrovenu ne bie ovdime daſc, ni krup, Nitchjeme kocie segljanski al smecit stup. Nu [...] i oku cestkrati, kême uscte, ukradem ja. Podloſcna a ersi ti na sva ta poghibja, 20 Tebi istoj vechbise imala strasciti, Nego prud ſa tise iſpraſan diciti. Tkogodse od mladih ljet naucio tescko scto, I neugodno tarpjet, na svarhu s' dobre tô On voglje pronosi, pak vidi, da s' toga Napredzi gnem mnoſi iſhohe istoga. 25 Pripov. XV. Kako ko nikne, tako i bikne. Dvije Gliubizze. Is Semglie prettile dvije niknu Gljubizze, Jednako zaptille, slicnojm jest Lize Jednaſe cîm resi prostrannom po Gorri, Tvî vajmeh udessi, tad druggoj govorri, Nesrechni, Sestrizze? Draccesu kê tebbi 5 I kada tvê Lize nedighnesc put Nebbi? Ù mojom slobboddi cîm mirno pribivam, I srechnom ù sgoddi Povjettarz usgivam Druggajij tad recce: Svakkaje ceſ menni, Cîm stoijm dalecce, gdje buſi skrovveni,10 Er ovvêm ù Mjestu kad taerpjm Slo koje, Utjehu ja cestu, slatke immam pokoje; Ù dragom samochi mirnaſam od vechie, Nebbeske pomochi, sve kusciam i srechie. Sctò sgivem ù Dracci, satome ne korri, 15 Vaerh tebbe proplacci, cîmſe uddeſ tvoij gorri, Dasc menne nebije, ni Gradda sillnosti, Ni vjettar mnôm vije s' svôm bjesnom plahosti, Ne meci stuppaje, nîtt ovud prohoddi, Sa menne ko haje skrovvennom sad odi?20 Udessje tvoj pravi svegh sgivjet ù smechi, Ludose ne hvali himbennom tvôm srechi. "Kogodje na svjeti Mlâdijeh is Ljetâ Obbiccjan taerpjetti, tise iscta ne smeta; Raddostan vech-krati posnatti nêgh budde, Da dobro saplati svû sgjallos, i trude. 25
XVI.
Dare manibus, exigere pedibus. Creditor, et Debitor. Quisquis dat aliis mutuam pecuniam, Prius ille secum, cui viro dat, cogitet. Cum quidam ad annum foenebres ab altero Nummos petisset mutuum dari sibi, Hic fructuosam faciat ut pecuniam, 5 Sestertiorum numerat octo millia, Eique tradit de manu in manum, ut inquiunt. Vix exigendae terminum pecuniae Adesse sensit creditor, cum eam domi A debitore censuit eadem die 10 Ex consituto restitutum iri sibi. Frustra sed hominem praestolatus, ipsemet Accedit ultro, commonetque debiti. Prompte ille nummos se daturum in crastinum Promittit, illico praebiturus, ni foret 15 Negotiorum praepeditus copia. Hic, ne videri possit importunior, Non cras ad illum tendit, at perendie. Tunc ille: tollere quid heri pecuniam, Cum te opperibar, haud venisti? Nam mihi 20 Mane hoc lucrandi occasione se data In comparandis mercibus jam evanuit: Octo at diebus illa certo certius Ad te redibit prorogato foenore. Consumpta postquam temporis mora haec quoque Adivit iterum, sibi pecuniam ratus Omnino dandam; sed gravi chiragrae quod hic Dolore sectus tum jaceret, se ob suum Morbum excusabat, asseverans omnia Primo ut valuerit redditurum tempore. 30 Pertaesus ille tot varium, inutili Quas iterat opera, jam video, quo haec res modo Priciza XVI. Pr. Davat rukami, a skogjavat nogami. ſaimalaz, i Duſcnik. Tko druſim pjeneſe dâje ù ſajam, dobro Nek prj opomenese, tkomujh datje obro. Jedan ù drugoga na kamatu iscte Dinara da svoga dâmu ſa godiscte. Korisna uciniti daga bude ovi, 5 Gnemu osam tisuca niti iſbroit gotovi', I iſ ruke (kaos' velj) damuih ù ruku on. Kada rôk veseli da doghje napokon ſaimalaz stavise vrachjanja, zjegnasce, Da duſcnik ovise vidjeti masce 10 Dochmu doma isti can, i pjeneſ vratiti. Buduchga ceko man?, on priti k' gnemu hti. Pjeneſ iscte. – Imatiga sjutrachjesc, a mogo I sadbi dat – tega, posal da nj mnogo. On dase pohlepan neukaſce, ù sjutrascni 15 Neide k' gnemu dan, negh prikosjutrascni. Tadmuje ovi reko: scto njesi jucer ti, Kadasamte ceko, dinar doscjo uſeti? Er jutro, dobra cim prigoda menje bil, Targovjem ù njekim jasamga uloſcil. 20 Stavnu al rjec dajemti, nedjeglje drughe tê Da imatchjesc pjeneſ ti s' napredkom kamate. Kad ovi rôk proghje, mnechi da svakako Iſnova pridoghje, mnechi da svakako Dinarchje poteghnut. Ù rukah al tada 25 Bolesno ſateghnut er leſcj, i jad⸠Vadjasce s' tomse svôm nemochi, velechi, Oſdravi da potom, s' sebechje dugh smechi. On, komu marski ti, ſaman cini koje, Pocese bit puti, ovamu rekoje. 30 Jur vidim, kô ova stvar ide: ki rukami Dah ti, da isctem dinar trjebaje nogami. Pripov. XVI. Davat rukami, a skogiavat noghami. Sajmalaz, i Dusgnik. "Kî svoje dinare na saijam pridava Da nejma privare, nêk misli kôijh dava.“ S' dohodkom pitoje gnjh jedan ter iscte, Drughimu mnosc doje sa zjelo Godiscte. Kad vrjeme dohoddi dinarse da vrati, 5 Tôm dusgnik u sgoddi krjese vech – krati. Sillnosti pun svoje k' gnîm Cjovjek ugliesse, Vratimi sad moje, reccemu, penesse? Do sutra dinare, dusgnikmu govorri, Vratichiu; sadare vech menne nemorri, 10 Onciasti vratjeni tvî bili dinari, Potrebbne da menni nebjehu kê stvâri Cîm proghje dan trechi, k' dusgniku dohoddi, Ù kômga tad smechi sgjallosna nahoddi? Das k' menni hottjo juccera hodditti, 15 Jabihti vratjo vaſ penneſ s' dobiti. Bollesme kâ morri, sa rjet- ti sadare, Sve jutros, govorri, potrattjh dinare. Dan osmi jachjuti tvoj peneſ broijtti, Nemojse brinnutti, miranchiesc vech bitti. Da platchjen usbudde cîm k' gnemmu doscioje, Nemochi rad hude tad Dusgnik lesgioje; Vratichiu dinare ja tebbi sve, recce, Osdravvim kadare, kô sgjudim ja prece. Ciovjeka cîm morri put saman vech – krati 25 Dinare, govorri, sad menni sve plati: Ja viddim, scto tebbi pri ddossam s' rukâmi, Mennje sad trjebi skoggiatti s' noggâmi. Geratur, inquit: ipse quod exhibui manu Tibi aes, oportet id pedibus ut exigam. .
XVII.
Nec lucum recidito, nec sine lignis domum revertitor. Rustici duo, et Silva. Silvae inquiebat rusticus: te ut caederem, Allata fuerat haec securis; mitius At tecum agemus: cresce, cum quid aridi Mox exhibebis, praecidetur. Potes tamen Et nunc viridium, Silva dixit, quidpiam 5 Mihi quod redundat brachiorum tollere, Domumque fascem ni tuleris, ages male. Intactum at ille porro deseruit nemus. Mox venit alter cum securi rusticus, 10 Silvaeque dixit: omnis ab radicibus Caederis hodie: Cogita id maturius, Huc inquit illa, namque quod magnum semel, Si me recidas integram, lucrum feres, Tibi haud redibit amplius; at identidem 15 Si me securis caedat indulgentior Feres minora lucra, sed perennia. Recte monebat Silva; at hic non audiit. Quid inde? Uterque poenas imprudentiae Dedit: ille ligna succisurus post dies 20 Dum paucos remeat, reperit exsectum nemus. Hic comparata ingenti lignorum strue Large super foco reponebat, perin- de ac nullo ea essent defutura tempore. Absumpta spatio cum fuere at unius 25 Anni, suopte didicit exemplo miser, Quam stulte agebat, omne cum secuit nemus. Haec scripta et illis, qui lucrari negligunt. Illisque, cupiunt qui lucrari immanius. Priciza XVII. Pr. Ni gore posjezi, ni beſ darvâ doma doghi. Dva Segljana, i Gaj. ſa tebe posjechi, Gori ova vegljasce Rataj, ſcegljeſ vechi donesen biasce, Boglichju al s' tobom bit; rasti, kad suha scto Uſbudesc objavit, samachjut' odsjech tô Komu ona: i od ſeleni' sctogodi granâ ti, 5 ſaliho sctoe meni moſc i sad dighnuti, I arghjavo cinisc ti, ak odnjet nech breme Nehtjeju on teghnuti, djelise ſa tjeme. S' sjekirom doleti pak drughi, i velj tâ, 10 Na ſemglju imasc ti danas bit metnuta. Kom ona: misli ti boglje tô, ja vegljut, Veglju er kû iſvaditi koris chjesc jedan put, Do ſcilâ svu posjech budescme ti kada, Nechjese k' tebi vech povratit iakda. 15 Nu akome sjechi kad ter kad budesc ti Magnechjesc s' tim stechi, al stavne koristi. Dobroga svjetova Gora, al necju on. Scto donje stvar ova? Od obih napokon Nesvjes pedepsana vidjese, er hodechi 20 Nakon malo dana ovi darva sjechi, Naghje posjecen gaj; a darvâ buduchi Skupio mnogo taj, plahoih ù kuchi Tako gorj, kao nighda dachje nestat. Al kad sva, ostao damu ne bj ni bat, 25 Bj ù godin stratio, s' sctetom svôm spoſna vaj! Koe ludo cinio, posjece kad vas gaj. Ovo onim, ki tlace male fajde, htih rech, I onim, ki jace htjelibi oncjas stech. Pripov. XVII. Ni Gorre posjezi, ni beſ daervâ Domma doghi. Dva Segljanninâ, i Gorra. Da sjecem, da kossim ja tebbe, tad Gorri Sjekirru donossim, Segliannin govorri: Blagochie mê Lize s' tobbome svegh bitti, Tvê sjechiu granizze, cîm buddesc râstiti. Mollimte, ne sctedi mê Grane ſelenne, 5 Gorramu bessjeddi, posiezi vech menne; U glâſmu ter klicce, mnosg daervâ put stana Lud nosi Ciovjece moijeh od Granâ. Granizze svôij Gorri nehochje possjechi: 10 Drughijoij govorri sjekirrom prjetechi: Desnizza nemilla s' tobbomchie mâ bitti, Sjechiute do sgilâ, hochjute svaerſcitti. Saercitſe nie trjebi, Goramu bessjeddi, Gorrechie bit tebbi, vaerscitme ne sljedi.15 Ti cinit dobiti jednomchjesc raslike, Tebbichiesc primiti nù sctette velike; Cîm menne s' blaggosti ti buddesc occisti Magnechie bit dosti, nu sa svegh koristi. Nebudde sluscjatti sctò Gora bessjeddi, 20 Saerdittoſ immatti prottiva gnoj sljedi. Tad obba dvojzza saplatit usbuddu Sgjallosna vech Liza nesvjesnu poscjuddu. Sa daervâ posjechi samanſe kî vrâti Ù saerzu jad vechi tad budde kuscjatti 25 Drughije hottjo mnosg daervâ gorrjetti, Immattjh zjennio dôk budde sgivjeti. Cîm daervâ nestaje kê gorjet usbudde, Samanſe tad kaje, sgiallechi svê trude;
XVIII.
Et calamos inflare bene est, et subdere zonae. Citharoedus. Dumtaxat unum tibiis qui didicerat Modum canere, solebat e loco in locum Cursare, victum hinc quaeritans tenuem sibi. Cum cantilena rite numeros ad suos Cani absoluta fuerat, illico tibiam 5 Zonae subiciens colligebat quod stipis Quisque obtulisset; cumque laudis plurimum Sic cantitando compararet undique, Pluris valere se putabat et suo Canere arbitratu coepit et alios modos. 10 At cum fuissent absoni, nec gratiae Hic quicquam inesset, omnibus contemptui Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius A plebe inepto quidpiam tibicini. At si, quod ante permodeste fecerat, 15 Contentus una cantilena subdere Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam, In posterorum non abisset fabulam. Servare oportet rebus in cunctis modum, Intraque certos se tenere limites. 20 XVIII. Pr. Dobroje posvirit, i ſa pâs ſadjesti. Sviralaz. Njeki jedinu svôm ki dobro ſdruscjasce Pjevcizu svirokom, i timse hragnasce, Iſ mjesta hoditi opchjasce ù misto. Kadaju sviriti onbi paka pristo, Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5 Onbi isti paka tù pokupit stupio Scto bimu svak mjedi povoglno davao. Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao Ne mallo biasce; al sebe er istoga On vech pocignasce zjenit iſa toga 10 I svoim pjesnima sluſciti stadese. Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese, Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe. Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15 (Cignasce scto priklon odprie, i mogljen) Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas. Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati, I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20 I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30 Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece. "Onnijem ovvoje, kî dobit nehaju, I s' trudom dni svoje s' dobiti kî traju.“ Pripov. XVIII. Dobroje posvirit, i sa paâſ sadjestit. Glumaz. Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti, Da hranu dobbje, skittose po svîti: Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare, Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare; Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5 Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio, Svakkijem ponossit hvalami, vesseo Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo: Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti, Gneggovve tad trude svak pocce tlaccitti; 10 Nie kochie penessa podjelit Cjovîku, Sgjallostan s' udessa bittichje sa vjku. Nù daje hottjo cinnitti kô prie, I surlu sadijo, kad svirit dospije Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15 Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda. "Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma, Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“
XIX.
Id solum est fertile, quod dominus calcat. Duo praedia. Vicina dominis sub duobus praedia Duo fuere; sed minus quod altero Se porrigebat possidenti maximos Fructus quotannis afferebat, latius Dum quod patebat parciores funderet. 5 Foecunditatis major hujus invidus Fundum allocutus his minorem dicitur. Tam mira, sodes, ista dic feracitas Tua unde veniat, semper ut me copia Frugum antecellas, qui praeeo te finibus? 10 Huic ille: credo, provenire, gressibus Quod saepe solers me terit dominus suis. Tunc alter: immo sic premendo idoneum Minus te ad illam reddidisset copiam. Ne porro credas; namque me quoties adit 15 Haud otiosis gressibus perambulat. Nunc falce ramos amputantem inutiles, Nunc stercorantem video; cumque deficit Humor, propinquo per canalem e flumine Deducit undam, nunc maritat vitibus 20 Ulmos, ligone nunc iners rumpit solum. Haec ille discens, en, ait, quid fertilem Te reddit adeo, quidque me depauperat, Quem vix in anno dominus invisit semel. Priciza XIX. Pr. Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce. Dvije basctine. Na bliſu kê jesu jedna od drughe dvim Podloſcne dvjesu basctine Gosparim, Od gnih kâ biasce magna, Gosparu svôm Svakoje davasce godineplod s' varkom Cim vechja lakoma svomuse kaſasce, 5 Plodnosti toj veoma ova ſaighjasce I ghlasje, da rece gnoj tako, odkle tâ Obilnostse stece tebi cjudnovata, Da mene svghjer ti ù plodu prihodisc, Kâ ù prostranosti prihodim tebe trisc 10 Koj magna: s' tôga to ja mnim dase ſghaghja, Er Gospar moj cesto plesceme, i pohaghja. Gnoj vechja: pace tô tebi plodnu magne Cinilobi cesto gospara plesagne. Nie tako, prostimi, et kadme pohodi, 15 Sadaga vidim ja s' kosorom hasctriti Od granâ ſaliscja, sad ſemglju ghnoiti, Susce ù saviscne, na sunza ſahodu Iſ rjeke on bliscno svarchje na me vodu, Sad loſu na briste pegne, kopacjam sad 20 Na braſdi gnime tê raſbia sprjed, i ſad. Tad vechja: eto s' scta ti raghjasc, a ne ja, Kû svega godiscta jednom Gospar vighja. Pripov. XIX. Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce. Dvije Basctine. U jednom Livaddi dvije bjehu Basctine, Kîjeh Gospar naſadi kroſ hittre nacine; Kâ Magnja jest bila, plod vechi davala, Magneje ploddilla, vechiasſe kâ svala. Obbilnoſ viddechi tu, magnoj savidi, 5 Pri svojom nesrechi sgiallosna besssîdi: Rezzimi, mâ Milla, ne mnogho velika, Kakossi ploddilla tâ vochja raslikâ? Snasc, sascto ploddnija, druggajoij govorri, Od tebbe jesam ja, sctò ploddi tvî gorri? 10 Moj Gospar er cesto pomgniv – me pohoddi, I plesce svè mjesto, gdje stuppaj dohoddi. Kad tako plescete, vechiajoij govorri, Od tvoje jes sctette, cîm stuppaj umorri. Tebbje to cjuddo, sctò ciujesc od menne, 15 Varraſc-ſe sad ludo s' tvê misli himbenne; Ikada nehoddi moj Gospar saludu, I svissu moij ploddi gneggovvom po trudu: Savisgne Granizze sad sjece: sad gnoij, Radosno mê Lize sad viddjet nastoij. 20 Ispigna viſoke sad Losse na Dube I ſemglje sciroke s' rallome prodube. Sctò cinni, vêch viddim, svè tvoje ploddnosti, Tvôm srechi savidim, i tvojoj raddosti. Môm vajmeh nesgoddi! Zjelo isctom u Ljetti 25 Cîm Gospar prohoddi, buddeme vidjetti.
XX.
Mater dum filiam corrigit, nurum intendit. Socrus, et Nurus. Matrona raptum morte plorabat virum; At quo dolorem ferret aequius, duo Recte fuerunt instituti liberi. Permisit uni, conjugalis foedera Thalami ut iniret; apta nondum huic vinculo 5 Erat decennis elegans virguncula. Cum negligenter admodum in domesticis Se gerere rebus cerneret nurum socrus, Hanc corrigendi callida capessit viam. Si forte in otio illa peregisset diem, 10 Incuriaque vitreum vel vasculum Fregisset aliquod, ligna vel profusius Quam par camino reposuisset, ocyus Parens severis increpabat filiam Dictis; at ipsa ut posset audire id nurus. 15 Hoc illa pacto se notari sentiens, Dum nata prorsus innocens reprenditur, Redire sensim coepit ad frugem bonam, Socrumque posthac (rara quae concordia) Amore semper prosecuta est maxima. 20 In corrigendo dato locum prudentiae: Hac destituti quempiam ne corrigant. . Pripov. XX. Majka kcjerzu kara, a Nevjesti prigovara. Svekaerva, i Nevjesta. Isgubbi Gospoja kad Musgia dragoga Bèſ Mira, pokoja sgivjela jest s' toga: Magnije jad vrîdi, jest lahxscia gnoj bolleſ, Dva Sina cîm viddi, kijêm svakki jest urreſ. Doppusti jednomu raddosne zijech cesti 5 Usbudde da k' Domu Gljubovzu doveſti Mlaghjahna vessela gnoj kcjerza ghisdavva, Kâ joscte nesrella sa Pirnijeh sabavâ Nevjestu cîm viddi nepomno truditi, S' velikom gnu slîdi hittosti korritti 10 Ugodno gnoj nie truditi vech krati, Sud sklenni rasbije, mnosg daervâ potratti: Kcjer Matti tadara s' osctrinom opsuje, Gnoj prjeti, gnù kara, nevjesta da ciuje. Ocitto dase gnoj to snauch, bessjddi, 15 I kcjerzi pravednoj saerzese da vrîdi; Isgledje gnoj pravi pomgnivo sctò kuſcia, I punna gliubavi Svekaervu svû sluſcia. "Prikarat nesmije druggoga na svjeti, Rasboran ko nie, ki nejma pameti.“ 20
XXI.
Non est ejusdem et honeste, et facile agere. Caper, et Onager. Vitis tenello palmite repletus Caper Ad amnis oram defluentis aspero Sub monte venit; utque libatis sitim Detraxit undis, inter abruptas jugis Cautes Onagrum rariora conspicit 5 Labore magno divellentem gramina. Tum sic locutus: cur adeo sterili in jugo Depascis herbam, nec miser quaeris tuo Jucundiora nutrimenta corpori? Huic Onager: alia praeter has rupes loca 10 Haud video circum, negligoque quaerere. Heic difficulter pasco; sed quod victui Sat est reperio. Ego vero, reddidit Caper, Facillimeque, largiterque nutrior. Haud longe agellus est virente consitus 15 Messe; est novello quae superbit palmite Vinea: me utroque perlevi saltu infero, Et delicatis expleo famem cibis: Et ipse posses experiri ... Onager negat, Se velle facere, jus quod alienum vetat, 20 Tenuique malle victitare gramine Alterius absque damno, quam cum injuria Repleri opipare. Tum Caper, quod anxium, Ait, religio reddit ita animum tibi, Haud porro miror; nam genere vili es satus: 25 Nobilior ego te liberor ab isto metu, Utorque jure jam quaesito; vivere In sterili tute perge solitudine. Ad turpia facilis, aspera ad honestum est via. Priciza XXI. Pr. Tko hochje cjasno, nemoſce lasno. Jaraz, i Oso divj. Ki dobro glad loſe mladikam ſajaſi Smradglive musc koſe na rjeku dolaſi Iſadna kridglive kâ goreiſvirasce, I ſceghju s' tê ſcive vode u scto gasasce, Vidje Osla, ki s' mnogo truda meu hridima 5 Trave sctoje mogo darpgljasce ſubima. Pak velj: ſascto ti ù stranu tac goloj Pasesc, nit iskati ſa bogli bitak tvoj Gresc mjesto ù drugo kô obilnu paoscju vech? Kom Osal ovako: pravochjut' ovo rech. 10 Ù okol druga ja, hridi raſmi ovih, Nevidim mjestia, nit marim ſnat ſa gnih Mucno pasem goi, alse hrane sctoje Dostami nahodi. A ja pak svesctoje Pasce obilate, gnem Jaraz, beſ truda 15 Imaneti, moj brate, sitae i mâ poſcjuda. Selena jes gniva bliſu, kise i novima Bjesno raſplodiva Vinograd prutima, Tù skoknem, i jescjam ljepimse sitim ja, Mogobi i ti, ſnam ..kom Osal, mâ voglja 20 Nie to ciniti, sctoje proch pravizi, I ò malloj ſciviti volim ja travizi, Beſ sctete icie, s' tughjom negh sctetome Gostitse oblinie. Tad Jaraz: ti s' tome Scto griſcgnom na dusci ſcivesc, nj cjuditse, 25 Traghte er priprost ruſci, ja tô nestrascimse, Vele boglje ersamse rodio, nego ti, I kô moim jescjamse hochju tim sluſciti. ſcivi ti ù samochi neplodnoj. Lasanje Put na ſlo ſa prochi, na dobro trudanje. 30 Pripov. XXI. Tko hochie cjaâſno, nemosge laſno. Jarraz, i Divij Osò. Cîm Jarraz mnosg pruchjâ pohleppan isije, Kraj vira tekuchja dohoddi da pie. Baerdaste kod hridi, Troskotta ghdj pase Tovarra tuj viddi, ter s' gnime rugaſe. Kê tvêsu privare! Sctò ne isctesc ti sade 5 Sgjallosni Magarre, ploddnije Livadde? Ovvijeh van Hridi sa druggo nemarim, Osòmu bessjddi, nekkaſe privarrim: Ovuda pastitti nemallo ja trudim, Obbilno hraniti, buddemſe kô sgjudim. 10 Boglije moj uddes, tad Jarraz govorri, Svakkame sretta ceſ, isctame nemorri. Jest ovdi Livadda, sgittomſe kâ kitti, I pruchjâ jest Mlada,da menne naſitti; K' gnôm buddem ugljesti, slatkose da sgivim,15 S' obbilne ter ciesti mû lacnoſ samirim. Istose ti hrani Sctò tughja Prav brani, prottiva rasloghu Recce Osò, drasgije menniſe hranitti, Od sctette sctò nie druggomu na Svîti. 20 Tad Jarraz: Nie cjudda sctò tako govvorriſc, Saerzasi kad luda, starhomſe kad morriſc, Potiscten ti jesi, s' teggasi strasciv ti, Plemstvote ne reſi ko menne na Svîti Sgivjeti jur slidi, kô vellisc, slobboddan, 25 Nikkotti savidi tvoj uddeſ sgiallostan. "Sa stechi ruſcnosti put laſan uſbudde, Na trudan sadosti kijem skladne posgjudde.“
XXII.
Ignaviae nusquam locus. Homo somnians. Vir dives escis, otioque deditus Cum dissipasset pingue patrimonium, Summa gravari coepit indigentia; Nec tamen ut ageret quidpiam, quo acquireret Victum, excitari poterat: ignavissimum 5 Vitae prioris mollitudo fecerat. Hic nocte quadam somniavit auream Se repperisse gazam; eamque avide sinu Collectam utraque, ut sibi videbatur, manu Stringebat arcte, divitemque ut antea 10 Jamjam futurum se putabat; excitus At ille somno nil opum excusso sinu Invenit: iterum, tertioque illuditur Dum visu eodem, precibus oravit Deos, Vero aequiores tandem ut aliquando suae 15 Mendicitati subvenirent somnio. Hoc insequenti nocte responsum tulit: Voti esse compos si velit, se exerceat Labore vero, noveritque desides Rem somniare, industrios acquirere. 20 Priciza XXII. Pr. Nie leſcechjega Svjeta. Cjovjek Snjevalaz. Njeki na làs ki dât vas bj i na Pjesce Imatak cim bogat rasuo ocin bjesce, Potrebamse ù veglim poce nahoditi: Nisctaga al sa svim tim moſce raſbuditi Da s' cimchje ſcivjeti posla cini kôga: 5 Tac mekosga iscteti ſcivota staroga. Da blago jednu noch gnemuse snjevasce Naghje, i sa svu moch tvardoga darſcjasce Rukami obima stisnuta, ida bogat, Kao prie, bit ima on zjeni drughi krat. 10 Raſbughjen al blaga nenaghje sebi skut Stresajuch: varaga cim drughi, i trechi put Tô iſto vighjenje, Bogove moli on Istino da snjenje poscjljumu napokon, Na gnegovo i da se budu ubosctvo ganut. 15 Sljedechju ovase noch rjecmu dade cjut. Do kraja doch ako svih hochje poſcjudâ Beſ zkniti svakako hitise da truda, I nek ſna, ljenomu da blago snj...se, A da umotvornomu samomu stjezase. 20 Pripov. XXII. Nie lescechiega Svjeta. Cjovjek Snjevajuchi. Ispraſsne gliubio kî Ciovjek pokoje, Occinstvo strattjo bogatto sve svoje; Kad vajmeh odsvudde stesgiuga nevoglie, Usrocci sve trude, tesckoga sve coglie: Pò jadnom naccinu, pò mallom Pameti 5 Obgliubi Lottrinu, Ljennosti na Svjeti Nesrechje rad svoje snjellòsse Cjovîku Da Blago stekoje, dae cestiti sa vjku; Pohlepno vechie – krat zjeniga stiſnutti, Dachie opet bit Bogat ù Saerzu svôm chjuti.10 Nù cîmſe probudi, sve Blago nestaje, U samom posgjuddi pohleppan ostaje. Al' kada krat – trechi jednaki san snijo, Da mosge to stechi Boggovve mollio: Nevolgne na Smuchje damuſe smilluju 15 Svê molbe gorruchje millosno da ciuju. Cîm doghje drugha noch, odgovvor primjo, Dachie immat svù pommoch, kadabi trudjo; I dachie tad posnat sa svoju neſrechiu, Da lottar nechie immat pomgnivi, sctò stjecciu.20
XXIII.
Calamitas ordinatim procedit. Ranae ob siccitatem mortuae. Coenosa circum stagna cum audirent gravem Ranae tumultum, sustulere luridum, Percuriosae scire quid foret, caput. Jamque e querelis interire frigore Lupum, fameque sentiunt: tum gurgitis 5 Sese in profundam deferunt voraginem. Alio deinde rumor alius tempore Supra paludem coepit increbrescere. Illae efferentes, ut prius, caput vident Rapacis ungue vulturis miserrimam 10 Ferri per auras alitem, quam proximi Tepor priorem veris evocaverat. Referunt in imum se paludis alveum, Hoc se arbitrantes perbeatas in loco. Cum praeterisset ver, ab aestu coeperat 15 Ardere tellus, Siriique saevius Astro furente deperibat fontibus Humor, lacusque coepit ipse contrahi Primum, brevique mox perustus aruit. Siccis misellae sedibus tunc emori. 20 Coepere ranae, calamitasque et his suo Acerba venit ordinatim tempore. Aerumna quoties alteri supervenit, Tuam tibi pariter imminere cogita, Miserosque prompta subleva, si potes, ope. 25 Priciza XXIII. Pr. Nevoglja redom grè. ſcjabe martve rad susce. ſcjabe strascni urnebes loque oko blatave Cjujuch, ſa ſnat scto jes, diſcju uſgori glave. Vide, da vuk jedan od ſime, i ghlada Sopisajuch bjedan ſavjeva, i jada- Ù dnose ſatime duboko ſabisce. 5 Nakon kratko al vrime krjesct se opet uſdiſce, Krjesct varh loque iste: one, kao prie, Glavu iſnose varh tê vode pospjescnie. Vide, ghdi grabechi osctrom ù cjapeti Sep ptizu nosechi po nebu scgnom leti 10 Malahnu tû ptizu, kû mlakos prolitja Tisnu nesrechnizu iſ svoga ſabitja. Opetse ùskrovene ponore sputisce, Mjestu ù tem blaſcene zjenechse odvisce. Kad proghje proljechje, na ljeto parſciti, 15 I cim sve to vechje ù nacin sarditi ſvjeſdopas silni ti na ſemglju oghagn mechje Vrugljese susciti, i blato leſcechje Skrativat pocese najparvo, sasvime Prisusci doklese prem ù mallo vrime. 20 Tad tuſcne ù suhu mrjet pocesce, i svakoj Vidjese ſla doprjet nesrechja na rôk svoj. Kad doghje ſlo druſim, mni dachje i tebi doch, I ako moſc kû gnim, nebud ljen dat pomoch Pripov. XXIII. Nevoglia redom gre. Sgjabbe po Susci Maertve. Po Blattu sgiamorit cîm Sgjabbe slusciaju, Sve buddu van isit, bit sctochie, da snaju; Usbuddu sacjutti Vuk tusgi ghdje tada, Daje uddes zaerhnutti rad Sime, rad glada. K' Dubbokoj Propâſsti sctò mosge baersgije, 5 Zijech strascne pripâsti Sgiabbaſe sakrije. Ù druggôm nù cjassu bukkaſe kâ sgoddi? Svè skuppom islassu snat sctose dogoddi. Gleddaju lettjetti Pticcinu grabechju, Ù hude cjapeti sa gorru nesrechiu, 10 Upalla Garlizze, Proljettni dan kadà Ukaſge svê Lize vaerh Gorâ, Livaddâ; Ù Blatto kô prie tad skuppom opeta Svakkaſe sabije, ghdjejh isctane smeta. Cîm proghje Prolietchie, sva Semglia gorrjella, 15 Zijech hude nesrechje prisusciu sva Vrellâ Kad voda nestaje po Blattu svudjera, Tad Sgjabba zaerklaje dnò suha jezzera. "Naredbom od Nebbi kad doghie nesrechja Promisli da tebbi spravgljase josc vechia. 20 Ako immaſc kê mochi, sctò nie po sctetti, Pospjescne pomochi daj tusgnôm na Svjeti.“
XXIV.
Felis esuriens mures capit. Duo feles, et duo rustici. Ut segentem agricolae conditam ab rapacibus Servare possent muribus, feles sibi Una creatos matre comparaverant. Hic nutriebat parcius, feli daret Si multa, mures haud capturum existimans. 5 Nec porro sua fefellit hominem mens, cati Nec cura vacuum farcientis muribus Ventrem quotidie: quidqud ergo in cellulam Erat repostum messis, intactum fuit: Pars quaestuose venditur, in domesticos 10 Servatur usus altera. Haud sic rusticus Se gessit alter; namque largioribus Ut semet escis, sic et ipsum pascere Catum solebat plenius. Quid interim Evenit illi? Fele non mures suo 15 Capiente, partem devorasse comperit Hoc messis, aliam corrupisse pessume. Ad opera egestas sternit egregia viam. Priciza XXIV. Pr. Ghladna macka misce lovj. Dva Macka, i dva Segljanina. ſcitâ od raſlizjeh jur ſcetvu spremjenu Da miscjâ [...] shrane iſbavgljenu Segljana dva iamt ipomacka svaki hti Od onih, kjeh mati skoro ista okoti. Slato ovi hraniga mnech, hitat da misce 5 Nechjemu, kadbiga goijo odvisce. Dobro on misljasce, er macjak pol gladan Tarbuh napugnasce miscima svaki dan. Sctogod dake ù spreme bj jesce stavio, Sacjuva ù vrjeme prudno proda dio, 10 Drughi ſa domachje ostavi cegljadi. Ovi, er dosta scgvachje, ò inom ne radj, Negh sebe kakochje boglje, i macka gostit. Dogodit nu sctochje gnemuse? Sadchjut rit. Cim gnegov macjak taj nighda misce hita, 15 Damu iſjesce vaj! vidi i mnogo ſcita, I dosta isctichjena dachjega van metnut. Na djela hvagljena nevoglja cini put. Pripov. XXIV. Ghladna Macka Misce lovvi. Dvije Macke, i dva Segljanninâ. Na Strasgiu Seglianni dvije Macke stavviſce Svôm sgittu sahrani, da lovvu sve Misce: Jeddanje hranio svû Macku sctednije Gnù dabi viddio Lovizzu to – prie; Nittise privarri sctò cinni tad ovvi, 5 I Macka nemari nêgh Misce da lovvi: Sctoe Sgitta skrovveno, sctò Ciovjek proddoje, I stoij spremjeno sctò kuchie rad svoje. Svû macku drughije kô sebbe hranjo Obbilno, cîm ije sveſctoje skuppio: 10 Da sctose dogoddi? Lovvitti cîm nechie Tad Macka; nahoddi da sgitta nie vechie; Usbuddu gristitti sctò Miscij, sctoggodi .S' nepomgne sctettiti buddesc tôm sgoddi. "Kad vajmeh umorri Glâd, tugha, Nevoglia, Cjassomſe rastvorri put Djellâ na bogljâ.“
XXV.
Qui sustinet, obtinet. Aries, Equus, Bos, et Asinus. Aries, Asellus, Bos, Equus famelici Sterilem per oram quaeritantes pabula Ibant, fatigatique itinere ad fertilem Venere campum, laeta quem lactentibus Spicis tegebat messis; at quo sepibus, 5 Fossaque miseris aditus intercluditur. Equus, Aries, et Bos alio iere, ut sibi Victum pararent, inque solitudine Dum vasta aberrant, e nemore se proripit Lupus, qui Arietem devorat; at improvidus 10 Dum Bos paludosum meare vult solum, Defixus haesit in luto; tum Equus fame Confectus, et jam destitutus viribus Efflavit animam: solus at qui manserat Asellus, oram circuibat sedulo 15 Scrobis, siqua aditum forte reperiret sibi, Contentus herbae durioris stirpibus, Quae hac, et illac sublegebat: interim Coelo tonante cum procella turbidum Fudisset imbrem, campus ille plurimis 20 Natabat undis, quae fluentes undique Fossam replerunt, aggeremque, laxior Qua parte tellus, dimoventes herbido Traxere partem sepium cum cespite, Scrobem profundam penitus aequantes solo 25 Patiens adivit tunc Asellus commode Agrum, ciboque se replevit optimo. Ferendo multa consequere commoda. Priciza XXV. Pr. Tko ceka, i doceka. Ovan, Kogn, Vô, i Tovar. Ovan, Vô, Kogn, Oso po Karsci ighjahu Ghladni (teſcjak poso) i jescju iskahu. Od puta umoreni na svarhu svi losce, Vegljese ſelenj ghdi poglje doghjosce. Scetvase uſdiſasce mljecn?iem klasima, 5 Ali tù bragnasce uljesti tuſcnima I potok povechi ù drace, kêsu od svud. Ovan to videchi, Vô, Kogn idu inud. Da scto naghju, i pusta mejsta cim obhode, Vuk garma iſ gusta doleti s' ſle ſgode, 10 Sakla, i ù cjas Ovna, naprjed a Vô poghje, Mjesta i htech blatovna malsvjestan da proghje, Ù kalu vas osta ſakopan: kogn poton Umoran ſadosta od ghlada dospi i on. Sam Oso do roka ki toga tù stasce 15 Krajem od potoka pomgnivo ghledasce, Biliſe po srechi kud mogo uvuchi, Potvarghje griſechi hrecje, i gnim ſcivuchi. Meghju tô gharmechi buduchise tada S' vihrom daſc povechi iſlio iſnenada 20 Napuni pogljese od vodâ velizih, Ù potok kojese toce s' stari' oda svih, Slabia i ghdie bil ſemglja, one odzjepisce Nasapa dobar dil, i ugnga uvalisce. Iſravni kadse put, oso ki ustarpjen bj, 25 Ù pogljese uput uvuce, i ljen nebi Dobriemse gostit jescjami, hochli vech. Tko umi uſtarpjen bit, dobrachje on mnoga stech. Pripov. XXV. Tko ceka, doceka. Ovan, Kogn, Voo, i Tovvar. Kogn, Ovan, Voò, Tovar neploddnom po kraju, Sa pasce nach tadar, laccnisse skittaju: Usbuddu stupiti k' Livaddi tad ploddnoj, Sgittomſe kâ kitti, jest urreſ svakki gnoj. Plotnaioj Ograda s' nemille gnjm ceſti, 5 Htjellibi k' gnoj tada nu ſaman ugljesti. Ostavvu te kraje Kogn, Ovan, Voo prece, Drugovdje stuppaje svê svaernu dalecce, Sa nachi pomochi gorkomu svôm vaju Po pustom Samochi gladnise skittaju: 10 Gnjh gorrom satjerre sillovit Vuk tadà Ter Ovna proscderre pohlepna zijech glada Voò Mlohav ustaje cîm kalom hodditti, Tuj sabjen ostaje, svaerscechi svê Litti. Pun tughe, slabbosti, pun svakke Neſrechie 15 Kogn s' hude laccnoſti zaerknuo jest vechie. Sam Tovar na Svjti, kî sgive, kraj rupâ Cîm budde hodditti, pomgnivo postupa, Tôm Miran ù sgoddi nikkomu tusgiſe, Sctò gaerma nahoddi tvaerdoga, sve grise 20 Veliki daſc padda niſ hridne prodolli, Svà tonne Livadda, vodaſe cîm prolli Napunni svudira sve jamme, vaſ nasâp Plot, semglju sadira, cinnechi kî rassap. Livadde cîm sharra bjeſ vodde nemlila 25 Semgliomje tadara sve jamme sravnila. Tôm Tovar ù sgoddi, da laccnoſ naſitti Slobbodno dohoddi k' Livaddi pastitti. "Taerpjetti kî budde slo, tughe, neſrechie S' pravedne posgjudde, slobbodno sve stechje“.
XXVI.
Bovem senem frustra arare institues. Bos senior. Aetas senilis haud discendo idonea. Ut surrogaret alteri, qui perierat Coemit olim rusticus quidam bovem, Jugoque posito protinus jussit solum Adunco aratri sauciare vomere. 5 Cum subito arandi sensit ipso in limine Rudem; at docendo posse fieri idoneum Brevi putabat; nilque porro de bovis Senio rimendum, dum sibi hanc operam videt Annosiores exhibere strenue. 10 Illi ergo patiens indicare, quo jugum Subire pacto debeat; quo vomerem Trahere, deesset ordo ne sulcis suus. At cum doceri tardiorem agnosceret, Duro edolabat terga fuste, ac desidem 15 Stimulo premebat: cum tamen nil talibus. Proficeret, et spes jam perisset funditus, Video quid istuc, inquit: ad aratrum nisi Prima ab juventa quis bovem adsuefecerit, Nequidquam eundem postea instituet senem.20 Priciza XXVI. Pr. ſaluduje stara vola ucit orat. Vô star. Podobna ſa uciti njesu stara ljeta. Rataj ſa staviti na mejsto teleta, Ki lipsa, kupuje Vola udigl drugoga. Pod jaram vratmuje sklonio, i obôga; Da pocne braſditi lemescjom krivime: 5 Pocetzim viditi nu bj u parvime, Daje on tomu nevjesct, nu ucechjga misljasce, Ucinit ù mal vjesct dase i on mogasce. Niti Vô sctoje star, on se strasci temu, Er vidi da istu stvar cine i starj gnemu. 10 Da?emu, kao vrat podloſcit imasce Jarmu, i poteſat kao lemesc?, kaſasce, Ù ljepu da redu svaka braſda ostaje. Al videch, govidu da pamet tupaje, Tvardim plechja sada udara sctapom – mu, 15 Ostanom obada a sad bôk tromomu. Al s' tim necinechi napredka i kakva I ù vjetar videchi da nada poghje sva. Sctoje ovo poſnam sad, rece, nam Vola ti Stara ucise: dokje mlad, trjebgaje uciti. 20 Pripov. XXVI. ſaluduje starra Volla uccit orat. Voò Star. "Sa mochi s' stavnoſti s' naukom truditi Pun krepke jakkosti trjebbaje Mlâd bitti.“ Seglianin cuppjo cîm Volla, do mallo Gneggaje hottjo stavvitti pod Rallo: Podobban da nie viddiga vech – krati, 5 Posnaga neummje da joscte oratti: Bit dachie sadosti podobban zjennjo, S' gneggovve starroſti nisctaſe ljennjo, Er vidjett on sljedi, da posso ti cinnu I starij Goveddi po hittrom naccinu: 10 Ustaerpjen kasgemu kakochie hodditti, Kad jaram vesgemu, kô Rallo nossitti. Posnoje nu kada dâe Lesgjak svegh vechi, Samenga tad badda, bijega niſ Plechi. Uffagne gubbitti Seglianin svê sljedi, 15 Trud stanne sgjallitti, ter ovvò bessjeddi. Oratti dokje Mlâd cîm Volla neucciſc, Starrosmu doghie kad, samanſe ti Mucciſc.
XXVII.
Gallina bibit, et coelum suspicit. Graculus, et Gallina. Gallinam in avium concione coeperat Crocitante rictu deridere Graculus, Non quod sit illi vim per via ad nubes via, Cibumque turpi sueta rimari in luto; Sed quod, frequenti dum relevat haustu sitim, 5 Nulla absque causa lumina in coelum ferat. Gallina at illi: porro ineptis, Gracule, Nam quo impudenter nomine illludor tibi, Hoc debuissem te vel ipso judice Laudari, ad haustus ipsa namque singulos 10 Tantisper ad coelum erigendo lumina, Quorum beneficio bibo, recordor Deûm Meaeque testes invoco innocentiae. At tu, (*) qui eorum conspurcasti imagines, Totiesque ab aris abstulisti munera, 15 Tui facinoris extimesce vindices. Opes qui acervas, nulli sis injurius, Deumque adesse judicem considera. (*) Alludit ad fabulam Aesopicam de Corvo aegrotante, et matre, quae in Faerni fabulis est numero XIII. Priciza XXVII. Pr. Kokosc pie, i na Nebo ghleda. Vran, i Kokosc. Od ptizâ ù skupsctini Vranse jedankrati ſlim stade nacini' kokosci rugati. Ne scto nemogasce visoko letiti, I jescju opchjasce ù ghnusnu ?traſati, Negh scto beſ uſroci voda kada pie, 5 K' Nebu uſdiſce oci sve dok se napie. Kom ona: Vrane ti budalisc er s' koga Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit. Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10 Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem Od Bogov, dobroti po kieh ja piem, Pravize i kih moje svjedoke ſaſivam. A ti, ki svakoje gnih kipe, kao dobro ſnam, Ghnusisc, is' otarâ popade ki ſgrabliv 15 Ghnihovih dil darâ, cekaj gnih na te gniv. Ti, ki kupisc blago, nikom kriv nebudi, Mislechi ſa nego, dat Bogh vidi, i sudi. Pripov. XXVII. Kokosc pije, i na nebbo gledda. Vranna, i Kokosc. Vrannaje gleddala vech – krati kokosc pit, Cimiojse rugala, gnoj use bessjeddit. Lettjetti put nebbi sctò nejmasc ti ceſti, Cepaergljat sctò tebbi trjebaje sa jesti Po kolu gnuſnomu, to nie mênn s' cjudda; 5 Ù saerzu jest momu jeddina posgjudda Snat, k' nebbu sctò gleddasc, usbuddesc kad pitti, Usroka cîm nejmasc sa tako cinnitti. Gnoj kokosc: scto luda takoje, Vranno mâ, Nebjesgim od suda tvojega ja sada, S rasloghom istijeme prottira sctos menni, 10 Uffachia svè vrjeme bit tvojom u zjenni. Kadgodse napijem, na nebbo ter gleddam, Boggôvjm ja svijem svjetli urreſ rasgledam: Sctò buddem ja pitti, jest millos Bosgija, Dar gnjhov cestitti pravedna sctoſam ja, 15 Ti rusgisc Boggovve, gnjm gnusisc Prilike, Osvette gnjhovve strascisse velike, Smjonna sctò jesi dignutti sve dare, Kijêm svete nareſi Savjettnik Ottare. "Kî kuppisc mnosg ſlata, praveddan svegh buddi, 20 Cekatte s' gar plata, Bogh sudaz jest svuddi.“
XXVIII.
Ligna humida cum siccis simul ardent. Silva ardens, et Rubus. Gestabat atris pastor in tenebris facem, Cum forte ventus flare vi qui maxima Coepit, favillas in propinquum plurimas Nemus dispersit. Prima flammis pabulum Suffecit arbor, crispisulcans praepete 5 Flamma arefecit virides cui fulmen comas. Viciniores quae fuere flebili Casu dolebant, et sibi, virides licet, Pariter timebant. Risit hunc Rubus metum, Tutas viridibus asseverans frondibus. 10 Sed quod ad earum calamitas etiam caput, Metusque jure pertineret, exitus Tristis probavit; namque flamma latius Dum se propagat, uno silva incendio Exarsit omnis; nec ruinam evadere 15 Irrisor ipse potuit, extrema licet In parte nemoris separatim consitus. Confusum iniquo saepe justum vidimus Perisse: Fors id caeca concinnat malum; Tu ne merueris, quam exigis, poenam vide. 20 Priciza XXVIII. Pr. Uſ suho darvo i sirovo gorj. Gaj, ki gorj, i Kupjena. Nosech ù tminami [...] pastjer, dmjet tad Silnimi platami Sjever poce iſnenad, Ter ù gaj ſanese, ne dalek kie bil, I po gnim raſnese iſkarâ ne mao dil. Parvi, ki plamima goj dub dade, oni bj, 5 Komu ures vas svoj kadga udri s' nebi S' naghlom oghgnevitom silom trjes odnese. Dubovi bliſcni tom nesrechjom bolese, I sebise strasce, ſasve da ſeleni. Gnimase rugasce kupjena, i vamse nj 10 Rece, ſa strasciti, ſeleni erste vi. Nu da lud nebi ti strah, eto objavi ſao ù barſo dogoghjaj, er oghagn na svak cjas Hodechi naprjed, gaj ù jedno gorj vas. Nit shranit mogose podrugalaz isti 15 ſasve dase pose kraj gaja namisti. S' nepravim poghinut vidjesmo i prava, Tô ſle ne jedan put bj cesti oprava. Ti nastoj, da njesi dostojan ſla onoga, Usigljen jesi tarpjeti od drugoga. 20 Pripov. XXVIII. Uſ suho daervo, i Sirovvo gorrj. Gora usgesgena, i Kupjenna. Po tminni cîm nossi svû ſubglju tad Pastjer, Mnosg iskaâr raſnossi Dubravvom hud sjevver: Dub, komu kitte Trjeſ isgorri selenne, Gorruchje kuscio jes naipaervi plammene. Okolo kê svudde tuj Gorre strah vechi 5 Priuset gnjh budde pri hudom nesrechi, Glâſ cjuttje kupjenne: cemuſe straſcite, Cîm grane selenne; strah svakki tlaccite. Nu gnjhje dopalla nesrechia ta huda, Oghgnaſe do malla cîm sterre plam svudda: 10 Nemosge pobbjechi toj sgoddi kupjenna, Ù mjestu sgivechi skrovittom sadjena. "S' Slobbnikom vech – krati praveddan poghinne, Te budde daersgjatti sla Srechia naccine. Pedepse dostojan da njesi, vîgh dobro, 15 S' grjesimâ sgjallostan kû s' tvijêm jesi obbro.“
XXIX.
Surgenti diluculo totus dies feliciter labitur. Rusticus diluculo ad laborem pergens. Mos est opificum, maximeque rusticae Pubis labori mane operam a primo dare: Nam sic agentes largiora colligunt, Quam pigriores lucra, quos solet ad opus Hora evocare tardior. Erat villicus 5 Quidam, educatus optime pago in suo, Dies in omnes ante lucem surgere Suetus, sagaci multa qui domi prius Cura apparabat, mox sibi ut deesset nihil, Operi admovenda cum manus; victum quoque 10 Secum ferebat, ne quaerendo temporis Particula pereat. Accidebat interim Hic saepe, et illis, queis nihil pensi prius Erat, et qui ad opera seriores venerant, Inepta ut essent rastra modo, adesus modo 15 Vomer, jugumve frangeretur; saepius Oblita res aliqua domi: ut verbo omnia Complectar, interposita erat operi mora. Fiebat autem, ut quam duobus vix ii Operam diebus exhibebant, commode 20 Praestaret alter unico. Quae dum vident, Exemplum ab illo pars secuti surgere Temporius, et quae sint opus non segniter Prius parare; sed vetustum plurimi Servare morem maluere: incommodat 25 Victus at illis difficultas, copia Rerum affluentes dum labor alios facit. Laboriosis omnia eveniunt bene, Suaeque fructus colligunt industriae. Priciza XXIX. Pr. Tko rano uſtaje, vas dan-mu dobar nastaje. Segljanin, ki rano uſtaje na radgnu. Rabotnikâ obicjaj, kadasve od Segljan Bj ova (ki sctisc ſnaj) ustat na trud ſa ran. Er tako dobiti oni vechje stjecju, Negh ki rabotiti kasnie dotjecju. Dobro odhragnen jedan Rataj ù selu svôm 5 Bj obicjan svaki dan diſatse prid draevom. On mnoga djelovat prj pomgnj doma radd, Damu netrjebovat uſbude iscta tad, Kad ruku imasce na poso staviti. Brascno isto opchjasce sobome nositi, 10 Daga pak isctuchi nebude dangubit. Al oni, ki ù kuchi iſpraſni il htjehu bit, Ili kibi na tegh prem odoznilise Mallo magn neghli svegh ſgaghjalo gnimbise, Dvoſubja dabi sad nevagljalo bilo, 15 Tup lemesc kad ter kad, ol jarmo slomilo, Sobom al kad uſet scto ſaboravili, I ſa ù kratko sve rjet, posli oli hodili Gnim ſlo, oli ljenobi: s' toga oni jedva Ucinili sctobi rabote dneva ù dva, 20 Onbi tô u jedan: njeki tô videchi, I iſghled tac vrjedan gnegov taj sljedechi, I oni ustaju jur eto ranie, I stvari opravgljaju potrebnite prie. Vechi al dil htjesce darſcjat nacin stari, 25 Ali gnima jesce nestaju, i ine stvari, Druſima cim trud svoj stvarj od potrebniti' Cinj ù obilnoj punochi ſciviti. Trudechîm stvari sve dobro iſlaſe dosti, I plod oni od svê vade nastojnosti Pripov. XXIX. Tko ranno ustaje, vaſ-danmu dobbar naſtaje. Seglianin iſ ranna trudechi. Obbiccjan truditi Rabbotnik jest svakki Iſ ranna s' dobiti, navlaſcto Tesciaki, Cîm Lottar na Svjeti, kî sa trud nehaje Isprassne svê Ljetti samani svegh traje: Seglianin bî jedan, da Semglie svoje orre 5 Obbicjan svakki dan ustatſe prie Zorre, Urescen s' krepposti kî svakkom bioje, I posle s' pomnosti nastojo na svoje: Ù kuchi mnosg stvâri pomgnivo rasredi, Sa korriſ svû mari, truditi svegh sljedi: 10 Cîm na trud ustanne, s' gar pommoch i prossi, Sctoe trjebi sa hrane sobbome donoſsi, Damu iscta nestaje pomgnivo cîm trudi, Da vrjeme svê traje korisno, kô sgjudi. Na trudno nahoddi kî lescjah lottri jes 15 Svakkose slò sgoddi, prattiga hud uddeſ: Rallose slommje, tupise vech-krati, I Lemmesc vech nie podoban oratti. Ismislu nacine, da nebi trudili, I punni lottrine na radgnu hoddilli; 20 Ù zjela sctò tako dva dnevvi coppaju, Ostali Tescjaki dan jedan istraju. Pomgnivo kî radi, trudisu kôm milli, Gneggasu Cegliaddi Mnosg tada sljedili, Ustalli rannje sctoe trjeba spravvitti, 25 Cîm lottar kô prie trud stanne tlaccitti: Lottromu na Svjeti tjeskochia dosadi, Obbilno sgivjeti cîm budde kî radi. "Dobraſe dogoddi stvar svakka Trudniku, Obbilni svj ploddi bittichie sa vjku.“ 30
XXX.
Herba noxia cito crescit. Urtica, Carduus, et Palma. Urtica mordax, Carduusque spinifer Sub tempus hyemis prodeuntes ultimum Terrae feracis e gremio ad miram ut brevi Proceritatem se tulere, talibus Palmam increpare, quae surgebat proxima, 5 Coepere dictis: ut duobus heic satam Te forte ab annis, ampliusve haud dispudet Crevisse in auras sic pusillam, mensibus Dum nos ad aequam crescere altitudinem Binis potuimus! O misellam te arborem, 10 Solique pinguis dedecus! Queis illico Sic palma reddit forte paulo tardius Ramis me in altum tendere, id concessero; Magnis at illam commodis penso moram. Vos istam adeptae excelsitatem me prius, 15 Boni quid ambae possidetis, dicite: Manus tu aduris, tuqe pungis pessume. Non quae minori temporis fiunt mora, Sed perpolivit multa quae dies, valent. . Priciza XXX. Pr. ſla trava barſo raste. Kopriva, Badegl, i Poma. Badzkava Kopriva, i Badegl bodechi, Kad ſima dospiva, van ſemglje iſhodechi Uſdighlese ù vrime er kratko biahu Rjecim Pomu ovime, kâe uſgnih, pezahu. Kao tebe sram nj, kâsi odi usaghjena 5 Godine od naſad dvi, bit tako malena? Kod mi, kô vidisc ti, mjeseza dvoja ù tâ Do tvoga doprjeti moghlesmo uſrasta. O stabra neboga tebe ki ſao ù cjas Usaghjen plodnoga poglja bj ſa necjas! 10 Nezknechi ovako odgovori ona gnim: Javamchju svakako dat ovo, da doznim Sctogodi rastiti, hitgnu al umiem mû ja Tû nadomjeniti s' mnnoicem dobrima. Vi, prj mene koje vicinese do tê 15 Uſdigoste oboje, danumi recite, Ù sebi dobro kê imate vi, ti ſlo Oklapivasc ruke, ti bodesc nemilo. Njesu ona zjegnena, kâ ù barſo tvorisc ti, Negh kâsu iſhitrena ù dugo s' pomgnosti. 20 Pripov. XXX. Sla Trava baerso râste. Koprivva, Badegl, i Poma. Pocetkom Prolietchia cîm Sima dospjella Koprivva boddechia s' badegliom râstjela, Osctrisu liſ prece viſsoko pruſgili Kâ nebî dalecce Pomuſu korrilli: Prosclisu dvoe Ljetti, daſi ovdi sadjena 5 Nemosgesc râstjeti, sramotto tlaccena? Ù baerso mi kada râstemo k' Nebbeſi, Cîm svijeh Livaddâ Rugh, prikor ti jesi. Recceijm, mênn nie s' prikora, s' Necjaâſti Scto râſtem doznije, bogliesu mê laâſti. 10 Vi, koje vissinu stekleste prie menne Cjut sgiudim istinu kakveste vi zjenne? Snam gorke da Mukke kuſciate jednako, Cîm paerliſc ti ruke, ti boddesc opako. "Sgoddise scto prece, korisno to nie 15 Nêgh slavvu svu stecce scto budde doznije.“
XXXI.
Melle, non aceto muscae capiuntur. Mellis scutula, et aceti lagena. In rure multum fertili cum plurimis Quidam se in horas obsideri singulas Muscis doleret rusticus, ut excinderet Id pestis, operam mellis hinc scutula suam, Illinc aceti promittebat dolium. 5 Ajebat illa: pauculas in assere Distende guttas: hae sua dulcedine Illico avidum allicient genus; ab illo at pedes Vinctos nequibunt expedire glutine Hoc inquiebat: me sub auras aetheris, 10 A parte supera dimovens operculum, Profer: siti actae, deceptaeque imagine Coloris aquei quotquot advolaverint, Hinc ut sorbillent muscae, ego acidi improvidas Haustu liquoris enecabo: utrumque agit 15 Simplex agricola: mellis ad guttas videt Muscas frequenter advolare plurimas, Praedamque gaudet implicatam haerescere. In vas aceto mox repletum introspicit; Raras at intus incidisse comperit 20 Easque tantum quas ferebat impetus Temere volantes; nam peracer halitus Late profusus admonebat, ocyus Illinc refugerent. Hoc quid exemplum docet? Facilius homines, leniter si corrigas, 25 Quam si severe, continentes effici. Priciza XXXI. Pr. Medomse, ne ostom muhe hitaju. Krinza meda, i osta bacviza. Segljan, ki ſcivgljase gnivi na priplodnoj, Cimese tuſcjasce na muhe, kim nj broj, Prokletom tragu proch s' jedne strane gnemu Krinza meda pomoch, bacva osta s' drughemu Isto obechjavasce: kapglizâ mallo ti, 5 Parvamu vegljasce: na parstu ſahiti, Sctizizi i na dugoj raſmasci tajchje slas Pohlepnih muhâ roj vegli doſvat tajcjas. Al noghe sljepgljene odzjepit nechje moch. Ozat pak, ti mene (smaknutih ako hoch) 10 Vegljasce Segljanu, pokriv dighnuch odſgar Stavi na ajblanu: muhe ſcedne tadar Mnech, dae voda tô ſa pit doletichje, Mâ gljuchina al uſtô svieh prikositchje, Segljanin ludjasti, ſa gnim pogoditi, 15 Nacinim teſim hti obimse sluſciti Na med letit ghleda beſbrojne, i uſciva Ghdise gnima neda môch dighnut ljepgliva. Ù sud osta ſa tiem ſaviri, ali malle On vidi dasu prem unutra upale, 20 I tô one samo, nesmotarno kêbi Odljetale onamo neopaſne sebi. Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti, Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti. Kih blago karaju, i tih moſcdani 25 Lascgnese svighjaju, negh osctro karani. Pripov. XXXI. Medomſe, ne ostom Muhe hittaju. Krinciza Meda, i Cjasci(z)a Osta. Tusgise, jauce Seglianin vech - krati Da Muhe gnêm suce, nedadu da spatti: Ostâmu Ciascizza svû pomoch obbechia, I medda Crinciza, koij obblaâſt jest vechia. Ovamu govorri: Smiriſe ti sada 5 Tvê saerze nemorri s' gorkoga vêch jadda. Smaertnoga zijech jeda sa Muhe svaerſcitti Niſ sctizzu kû Medda bûd kapgliu prollitti: Cîm k' gnemmu dolettu, zijech gorke nesrêchie Gnjh smaertnu na sctettu sladdostj mamichie; Meddachie jestitti; nu vajmeh poslie Nechieſe sljepiti s' guſnute moch klje. Ti menne namjsti, bludise pod nebbi Ghdj vjetriz i koristi donjechiu ja tebbi, Ostena Cjasciza to gnemmu bessjedddi, 15 Sctò gnemmu nariza, slusciatje sve sljedi: Cîm koja doleti pit moje kvaſine Baersochie dospjetti s' sgestoke Gliutine: Pomaâſti prilika, gnjmbochie tadara Ludijem velika bit saisto privara. 20 Seglianin s' ludosti cinnitti sve slîdi, I Muhaâ k' sladdosti cettjatti mnosg viddi. Raddostan usbudde cîm Muhe sljepjene Zaerkaju prihude sred krinze Meddene. Ostenom u sudu vidio jest kada, 25 Ù mnoghom bî cjuddu malloijh da padda: Smjonno lettechi kîjeh silla satjerra Ù smaertnoj nesrechi kusciaju cemera, Er drughe, dalecce kî vognje svud cjutti, Pobjegnu da prece sillovvò jest gljuti. 30
XXXII.
Nudum os et canis despicit. Canis, et Avarus. Projicere quidam adsuetus e mensa Cani Ossa, quibus aliquid carnis haeret, victui Cum se addixisset parciori, ad ultimos Rodebat apices, nuda mox cani dabat. Projecta hic avidis adpetebat dentibus; 5 At nil reperiens, quod decerpat, in loco Linquebat, implens flebili ululatu domum. Avarus ille adsuefacere novum ad genus Dum tentat escae, nil edendum praeter haec Dabat misello. Coeperat sed interim 10 Macrore corpus lurido tabescere, Fameque lanuguens nec sequi cursu feras, Nec agere idoneus erat excubias Canis. Tenacitatis dominus ut vidit suae Frucuts quis esset subsecutus, utile 15 Ne perdat animal, ossa projicere, ut prius, Semesa coepit, illiusque industriam Brevi ad priora devocavit munia. Honor absque fructu despici ab hominibus solet. Prizica XXXII. Pr. Nechje ni pas gole kosti. Kucjak, i Lakomaz. Njeki, ki s' tarpeſe psu kosti mechjasce, Mesa pri kimese sctogodi darſcjasce, Od hranese er dao na sctedgnu, on bijh Do kraja ghlodao, psu vargo pak bi gnih. Pohlepnim on tarcech ſgrabgljaih ſubima 5 Al pak nenahodech scto darpit na gnima,? Tù ih ostavgljasce, pomamjen ſa time Kuchju napugnasce jaukom bolnime. On lakom na ovu jescju erga htjasce Obiknuti novu, golemu mechjasce 10 I tô bj ſa vech dan. Poce marscjaviti Ucinise ghadan, ni svjeri traſciti Ni straſgi dâje ghlad, kô prie, cinit vech. Kâ sljede ovoga rad sctedstva Gospar videch, ſcivinu da nebi s' tom nepodobnome 15 Iſgubio on sebi korisna sctedgnome, Gnemu, kô prj mechje kosti ne beſ mesa, Rabiti ſub ghdjechje imat gnegov cesa. "Bogliaje pokorra Millosna Gljudimâ, Nêgh s' osctra prikora nedraghoj kî prima.“ Povrachjen na stara darſcjanstva tac bj pas. Kâ fajdu ne stvara, tlacite od gljudj cjas. 20 Pripov. XXXII. Nechie ni paſ gole kosti. Paſ, i Lakom. Obbiccian s' kupposti sgivietje kî bio, Gloddoje do kosti, meſobi kad ijo. Ostallo sctogodbi gneggovvoj najesti, S' Taerpesse mettobi Psu budde da jesti. Pohleppan Subimâ Paſ sgrabbi: cîm gledda 5 Da Meſa k' kostimâ nejmasce, pun jeda Gnjh tadar odmechie ter resgi, savija, Er lacnoſ odvechie morriga gorkija. Gospodar cîm sctednj na togha jaoh ucci, Svakcjasje Pas Mladnij, Bollesga svegh mucci. 10 Zaerkajuch od glada korſ jesciu novvu, Nemosge svjer tada sljediti po lovvu; Podobban cinnitti svû strasgiu vech nie Nittise saercitti nevoglian jur smije. Pun draghe skupposti Gosparje svê bio, 15 I golle Psu kosti mettnuti sljedio "Ciovjeku gdje nie koristi na svîti Cjaâſ svakka samanje tasctachie svegh bitti.“
XXXIII.
zrjeva-musu nadvoru. Culici pedem erue, eviscerasti. Culex, et Puer. Puerum in virenti secubantem gramine Culex acutis impetebat morsibus: Blando ille somni defraudatus munere Manu attentabat explicata elidere. At promptiore se fuga eripiens culex 5 Vitabat icuts, mox redibat impudens. Tantillo ab hoste se puer vinci dolens Ira aestuabat; forte cum in nares tamen Incautiorem detulisset impetus, Geminis prehendit dextere unguiculis puer, 10 Captoque coepit dicere: quod aculeo Tristi immerentem me petisti saepius, Unum tibi adimo sanguinee pedem Culex, Quamquam et necandi sit potestas; pars ubi Tantilla nocui distrahetur corporis, 15 Abito liber. Haec ut audivit Culex, Res parva certe est pes, ait; vulso at pede Mihi ipsa pariter viscera evelles, puer. Minimum ab acervo pauperis qui ademerit, Huic omne vitae praesidium adimet quoque. 20 Priciza XXXIII. Pr. Iſkubi komaru nogu, zrjevasumu na dvoru. Komar, i Djete. Djete ù travi millo mekoj cim leſcjasce Komarga nemilo ſcjaozem pezasce. On komu se neda san tihi uhititi Iscte dlanom jeda mogalbiga ubiti. Pospjescno al od svih komarse uklagnasce 5 Udaraz tieh ſlih, kê sebi on davasce. Djete od neprjateglja tac malla pridobit Videchse, ù gnem veglja sarditos poce vrit. Tù tako naghlo on letech, i beſ svjesti Djeteta napokon ù noſdrise umjesti. 10 ?..on gnega Djete noktichim uhiti, Suſcgnu rjeci pak tê stade govoriti. Scto mene nepravo upeknu cesto ti, Jednu nogu pravo, Cjame ſli, diſcemti, ſasve date ubiti mogobi, al nechju ja, 15 Kadti budem mao ti dil skubsti, odleti tja. Kom Komar; svar malla jes moga, al meni sva, Kadase iſtargala bude, vansu zrjeva. Ako i mal od slogha uboghu dighnesc ti, ſcivotamu svoga podporchje vas pasti. 20 Pripov. XXXIII. Iskubi komaru noghu, zrjeva-muſu nadvoru. Komar, i Djete. Selennoj na travi cîm djete lesgioje, Obbrasse kaervavi svê Komar pezzoje: On prusgi svû ruku sa daga dospije, Er nochnôm ù Muku podobban spat nie. Od Maha vech-krati pobjghne dalecce. 5 Terse opet povrati k' gnêm Komar hud prece. Buddese jedditi, protivnik da taki Immaga dobitti nemoghuc, nejaki Ù Nosdrj cîm letti djettetu tadara Priklognen oſvetti kad hitta Komara 10 Uſe ovvò govorrit: svaerſcit-te vêch moghu, Hochiute pokorrit kubbechi tvû Noghu Od menne tad buddi veſelo pobbjechi, Cîm buddesc, prihudi, slobboddu tvû stechi: Od tvoga pezzagna josc cjutim bolleſti 15 Kad sladdoſ od Spagna mogaſi htio smeſti. Ovaku cîm Komar bessjeddu sluscioje, Noghaje Malla stvâr, nu beſ gne tesckoje Sgiallostan bessjeddi: cîm Noghu skupstiti Htiojsi, mâ sljedi josc zrjeva vaditti. 20 "Stvâr Malu tusgnomu kô dignut usbudde Ù bitchiu jaoh svomu svaerscichie sve trude.“
XXXIV.
A sativo olere non laborat stomachus. Capra imprudens in vescendo. Pertaesa cythisi Capra delicatior, Salicisque amarae cum saporem gramine Variare et alio vellet, imprudentius Cujusque generis coepit herbae fidere. Hic fronde laeta cum Cicutam rivulo Leni irrigatam pullulare cerneret, Immodica coepit aviditate carpere, Domumque pasta cum rediret, acribus Sibi sensit exta vellicari morsibus, Jamque impos ultra progredi petiit solum, Hac voce semet increpans. Quid stultius Me potuit esse, quae saporis optimi Cum plura in esum fida haberem gramina, Ignotum adedi qua crucior herbae genus? Quorum exploratus rite sit animus tibi, 15 Commite eorum te fidei, ignotos fuge.
Priciza XXXIV.
Naulasc propusctana Pripov. XXXIV. Od pitoma Seglia Taerbuh ne bolj. Koſa neraſborna ù hrani. Rasbludna kosizza svû jesciu hottjella Promjenit; Travizzâ svakkijeh jest jella; Nesdravvu kraj vira cîm viddi râſtiti, Pohlepna, beſ Mira pocceje gristitti: Ù svojoj sittosti k' Toruſe kad vrâti, Svâ putem sa dosti ciû zrjeva resgiati; Nemosge hodditti naprjeda, nêgh padda, Stà sebbe korritti sctò mosge vêch tada: Jessamli mahnitta ja mogla bit vechie, Obbilno svegh sitta beſ straha, beſ smechie, Posclassam ja jesti nesdravvo sctò menni, Sctò s' gorkom bolleſti trud dava pakglienni? "Dae skladdan koga snaſc, sliediga ti prece, Bjesg koga neposnaſc, bjesg, gnegga dalecce.“
XXXV.
Fulmen coelo sereno non cadit. Quercus, et Aquila. Olim corusco Quercus icta fulmine, Squallensque siccis dimidia jam brachiis De parte Boreae cum videret ignibus Lucere longo tramite aetheriam plagam, Novo impetendam se timebat fulmine, Coepitque ab imis succuti radicibus. Aquila, quae in alto dormiebat vertice Inustitatis excitata motibus, Causam timori quid daret, quercum petit. Huic illa: nescis, quantum ab Aquiloniis malum In memet oris cuditur? Totam vide Ardere flammis Arcton: heu! miseram petent Trisulca rursum tela me irati Jovis, Penitusque saevis ustulabor ignibus. Ut novit Aquila, quo timeret nomine, Sis, inquit, animo jam vacuo ab isto metu. Ignem quod etenim tu putas, innoxiam Id esse lucem scito, nec coelo time Unquam sereno fulmina; at cum videris Infremere nimbos, perque tractus aeris Densari opacam nubium caliginem, Tibi extimesce justius; nam ego Jovi Horrenda summo tunc ministro fulmina. Pericla vana despice, a veris time. Priciza XXXV. Pr. Tries iſ vedra Neba nepada. Hrast, i Oro. Trjeska od gorusctoga udren Hrast njekada, Kom nesta od svoga uresa pol tada, S' Sjeverne erje vidil stranese svjetliti Ù nochi Neba dil, i oghgnem goriti, Da udaren zjegnasce, novimchje trjesom bit, 5 I jur pocignasce vas iſadna treptit. Oro, ki varh hrasta visoka spavasce, Potresagna na tâ raſbughjen pitasce, S' cesaje gnem strah ti: komu hrast, Sjeverni' Tot neſnasc ki iſ mjesti jadmi ide cemerni? 10 Poghledaj Voſeve kê ſovu ſvjeſde ti, Ù oghgnu strascnu sve onamo gorjeti. Namechje opet trjes varch Jove sarditi, I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti. Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15 Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud. Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj, Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini. Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad, Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20 Sva i vidisc gustima nebesa kadnose, Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose, Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj. Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj. Pripov. XXXV. Trjeſ is vedra Nebba nepada. Hrâst, i Orrò Trjes jednom udarri Hrâst, spaerscech svê Grane, Trjesomſe privarri S' Sjeverſke Hrâst strane, Svudiera cîm viddi svjetlitse po Nebbi, Smetena prividdi poghibje kê sebbi? Luddoje sumgnila da Trjes-je nesgoddi, 5 Opetſe straſcila Nesrechnoj jaoh sgoddi: Krepkijeh s' dno sgilâ pocceſe treſtiti Ko daje nemila ceſ hochie svaerſcitti. Viſinom kî spâsce, Tresgna Orla probudi, Hrâst skladno pitasce, kakavje jad trudi? 10 Gnemmu ona bessjeddi: slo kôse S' Sjeverra Pripravglia, sad viddi Nebbome svudiera. Ne viddisc leddena kô Svjesda sad gorri? Kô siaju s' plamenna Nebbeſki sad Dvori? Strascimſe da Giove nemetne saerditti 15 Oghgnene Trjeskove sa[...]svaerſcitti: Cîm Orro sluscioje scto s' strahom govorri, Bûd mirna, rekkoje, tvê saerze ne morri. Oghgnuje prilika kâ svjetloſ neuddi, Rad straha velika sumgniva nebuddi: 20 S' oblaka zaernoga kad Vikar nekrechie Is Nebba vedroga tresnuti Trjeſ Nechie Saercise kad Giove, bjesnose cîm jedi, Ja trossim trjeskove kad Visgni naredi. "Ghdje tascta poglubja, tlaccije na Svîti 25 Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“
XXXVI.
A vipera admorsus et lacertum timet. Asinus, et Lacertus. In prato Asellus dum virente roscidas Attondet herbas, e supino cespite Fugax lacertus provolavit flexili Cauda Rudentis leviter adtingens pedem. Metu ille trepidus celeriter fugam capit: Contra Lacertus his Asello vocibus Faciebat animos: tutus hoc mane loco, Decerpe gramen quam libet; non te dolis Aggrediar ullis; immo nec noxam queam Inferre, quamvis id voluntas suadeat. Ad haec Asellus dicta retinuit pedem, Metuque posito, quod fugam arripui hinc, ait, Id absque causa ne fuisse existimes. Me namque ab illo quo momordit tempore In hoc eodem dira prato Vipera, Quodcumque serpit, horreo; suspectaque Vel ipsa tellus, pono qua vestigia. Qui semel in aliquod incidit gravius malum, Vel minima species hunc pericli territat.
Priciza XXXVI.
Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize. Tovar, i Guscter. Selenoj Tovar cim na livadi pase Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase, Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm. Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5 Kriepitga on uſe, temu ſborit stade. Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti, Nechjuteja njedom himbom prihiniti. Pace i kadabime nukala ſla voglja, ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10 On govor na tise ustavi, i smetnuv strah, Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah, Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô, Livadi erme ù toj Smia upeci kruto. Od tadese boim ja od svega scto laſi 15 Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi, Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj. Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria, Samaga pripade sjeda od poghibia. 20 Pripov. XXXVI. Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize. Tovar, i Guscteriza. Livaddom svudjera cîm paſe Magarre, Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare, Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi: Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5 Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim, Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri, I niscta na Svjti da saerze tvê morri. Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce, Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10 Upekla kad Smja jest menne gnekada, Semgliomſe scto svija, strascime josc sada; Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri, Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri: "Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15 Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“
XXXVII.
Quid anui cum speculo? Anus, et Speculum. Quaedam, virentis cui juventae gratia, Formaeque splendor pristinus defluxerat, In speculo ut oris effigiem adspexit sui Longe illi absimilem, quam solebat junior Videre, vitri suspicans in extima Haerere facie quid caduci pulveris, Pulchre expolivit, ut quod optat redderet. Detersum at iterum consulens, imaginem Sibi reddi eandem sensit, albicantibus Sparsum capillis sinciput, tum pallidas Utrinque malas, atque rugis asperas. Cum se haud putaret illa formae ejusmodi, Qua se videbat exhiberi, irascier Incoepit speculo, mentiensque dicere; Injuriaeque dum minatur addere Damnum, puella per foramen intuens Speculi immerentis sic tacita doluit vicem: Genius profecto te malignus foeminae Objecit isti, stulta quae vitio tibi Vertit, senecta quod unice peccat sua. Cultum juvenibus convenire corporis Fabella docuit; at senes exquirere Debere solida queis nitet animus bona, Veramque in illis collocare gloriam. Priciza XXXVII. Pr. Cemuje babi ſarzalo? Baba, i ſarzalo. ſcena, koj ſcivochja nestade mladosti, Parva i svjetlochja jur proghje ljeposti, Ù ſarzalu svojga videch liza sliku Doba nakon mnoga prem onoj raſliku, Koju ona opchjasce vidjet, kad bj mlada, 5 S' iſvanske sumgnjasce strane da prah pada, Sirjahni oni prah, i hitio dase zkla, S' togaje ona od mah od svudga ocistila, Da bude kaſati scto ſcjudi. Tac cista Onagase hvati, al vidje dase ista 10 Gnoj slika prikaſa, tjeme sjedinami Puno, od obraſa bljedilo s' vrazkami. Nezjenech, takav gnoj da slika biasce, Kakvase ù zaklenoj ploci toj kaſasce, Pocese sarciti ſarzalu, i ſvatiga 15 Laſciva, i jur priti ruſcno iſgharditiga. Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô Na ovu ces ſla-te namjeri, govori Sama sobom, kate [...] prikori, 20 Cim staros korit svû imalabi, i suhar. Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star, Stavna dobra, s' kima resise duh iscti, I pravu ù gnima postavi slavu ti. Pripov. XXXVII. Cemuje Babbi Saerzalo. Babba, i Saerzalo. Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli I s' hude starroſti Pramjoje vêch bjeli: Saerzalo jest kada gleddala: - Ghdje menni Jest Ljeppos? – Napadda da praha nagn zjeni, Nu kadar occiſti gleddajuch opeta 5 Svoj prikor viddi iſti, gorkoje ki smeta. Sramotte svê sljede, nevoglia svâ prava, Obbrasse cîm bljede naſira braſkava. Gnoj erbo Prilika priasgna nie bila, Jest s' jeda velika Saerzalo rusgila: 10 To ciuje Dikilzza, scto Babba prikorri, Millosna ter liza Saerzalu govorri: Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti, Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti. "Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15 Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti, Er redom naravvi, smaert nie dalecce, Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“
XXXVIII.
Nulla generis nobilitas nominis claritatem adaequat. Musca, et Apis. Elata vanis impudenter dotibus Illustre avorum Musca jactabat genus: Ego, inquiebat, gens beata ut divitum, Traduco laetos nobili in otio dies, Affluo deliciis, luxuique indulgeo, Moror inter aulas principum, atque regia E mensa opimis affatim vescor cibis, Genasque libo matronarum eburneas. Haec elocuta, parvulo in electri globo Formicae corpus nigricantis integrum Lucere vidit, quae laboris strenui Insigne, donec vixit, exemplar fuit. Superba coepit vile tunc contemnere Animal, quod humili semper alvum ingloriam Solo traxisset, atque insuavem, pauperis Ritu, vulgari vitam tolerasset cibo. Haec garrientem forte tum praetervolans Avidis hirundo faucibus deglutiit, Suique generis modo celebratum decus Obscurae in alvi condidit recessibus. Sic illa periit, quodque restat, unice Memoria fastus est invisi: at inclytam Post se relinquens nominis famam sui Formica vivit succini in pellucida Inclusa lacryma, regiae splendor domus. Qui genere digna nobilis non gessit suo, Obscurus moritur; virque saepe ignobilis Virtute nomen clarum acquisivit sibi. Priciza XXXVIII. Pr. Nie plemena do slavna imena. Muha, i Mrav. Beſocno tasctima Muha uſch?ogljena, Dicise dobrima, i tragom plemena. Ja, vegljasce, kao ti narod od blaſceni' Bogataz ù lasti provodim moje dni. Svim meu raskoscjami obilno ſcivem ja. 5 Sveghme i ù polacjami vidjeti jes kraglja, Gostimse pretilo s' tarpeſe gnihove, Gospam lize ù bilo i dajem zelove. Kad rece ova, zjelo mravka zarnomasta Ù Oksanu tjelo svjetlo vidje ù cjas tâ, 10 Mravka, dicni kie iſghled truda bio, I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio. Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim, Erese priprosta smuzala bj po tlim, I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15 Jesci ò potisctenoj provede nedicno. Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi Lastoviza s' naghlim krilim doletechi Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20 U tmastu tarbuha propast ſakopaje. Tako dospje muha, i ino neostaje Od gne, negh spomena marſechja hvastanja. A mravku imena glas svud beſ prustanja Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25 Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures. Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre, Cesto a imenite cini krepos sebre. Pripov. XXXVIII. Nie plemena do slavna immena. Muha, i Pcella. Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti, Svojega plemmena hvaliſe sa dosti: Prohoddim rad srechie veselo dni moje, Usgivam odvechie pridraghe pokoje; Mè Plemmſtvo potlacci pristojno sctò nie, 5 Ù Banſkom Polacci pribivam cestje; Isctami nestanne srechnaſam udessa, Davami svegh hrane kraglevſka Taerpessa, Obhoddjm Obraſse liepijeh Gospojâ Nacinnit omraſse posgjuda jest moja. 10 Cîm ovvo govorri, tuj Mrava rasgleda Kôm Tjelo satvorri krugh svjetal: Isgleda Svakkomu kî bio hrabrenna rad truda, Dokleje sgivjo prattiga ceſ svuda Rusgnomu govorri na nacin svoj himben, 15 Semgljomſe, prikori, scto vuce potiscten, Da svega nestane, nejmaſce da ceſti, Aerghiavve da hrane sillovvan isjesti: Cîm Muha bessjedi, cîm tako sgjamori, Cjoppa gnu sljedi, smaertnoje ter morri: 20 . Nesrechno dospije, hvagljena s'gnôm vlaâſti, K' utrobbi sabbje Cjoppa gne cjaâſti. Scto vajmeh ostaje! Maerſechia spomena, Saplati cîm vaje slavnoga plemmena. Glaſsovit do vjka Mravakchie sgivjeti, 25 Gneggovva cîm Slikka pribiva na svjeti. "Kî svoga plemmena Svjettlosti ne cjaâſti Ti Ciovjek immena bittichie svegh tmaâſti. Potiscten krepposti svê sterre dalecce, Kad sebbi sa dosti na Svjetu cjaâſ stecce.“ 30
XXXIX.
nec ſaran na (*) kavghu. Praestat venire sero ad convivium, quam cito ad jurgium. Canis discerptus a sociis. Sedare possent ut aliquo famem cibo, In partem abierant oppositam Canes duo: Hic recta in agros pergit, et dum lumina Acuta vertit quaquaversus, avio Quosdam videre in nemore se putat canes, Ad quos anhelo cum venisset spiritu, Semesae opimis dapibus epulantes ovis Invenit; utque parte et ipsi contigit Vesci residua, se beatum credidit, Quod finem ad ipsum venerit convivii, Tantum refectus, edomita ut fames foret. Alter macellum destinarat ingredi Canis, viamque dum capessit impiger, Et ipse in alios forte tum incurrit canes, Cauda reperta qui bovina coeperant, Quis illam haberet, acriter contendere. Hi, quod metuerent, ne petitor hic quoque Novus se in illos immisceret, maximo Omnes in illum convolantes impetu Dorsum cruento conscidere vulnere. Ubi quos serentes adspicis rixam, fuge, In te furoris tela ne vertant sui.
Priciza XXXIX.
Pr. Bogljeje doch kasno na goſbu, negh ſa ran na kavghu. Pas raſdarpjen od druſieh. S' jescjom ghlad dabi kom moghli ſajaſiti, Dva stranom raſlikom videse psa iti. Put livadâ jedan ſelenihse odpravglja, I ſghled ù scto na stran' on svaku upravglja, Ù gaju vidjeti damuse puta van Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan. Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje, Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10 Pokli s' tim nasiti milese do voglje. Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje, I cimse nezknechi uputi, eto na pse Njeke po nesrechi i on namjerise, Koise goveda ſa rep stasce klati, 15 Od gnihga ki jeda sam sebi prihvati. Oni, er strahihje, meu gnim dase i ovi Umjescjat neustie pridoſcjalaz novi, Svi skupno na gnega ſcesrozi? udarisce, I vas, cim darpega, harbatmu iſranisce. 20 Meu sobom ſarate kadse ki, i srjecese, Bjeſci, dase na te gnihov bjes ne otrese. Pripov. XXXIX. Boglieje doch kaſno na Gosbu, negh saran na kavghu. Paſ raskinnut od Drugovaâ. Da Moghu nach Hranu, svê smirech laccnoſti, Na drughu Psi stranu poghiosce s' haerloſti. Jedanſe cîm morri nach travne Livade, Dva kucka po Gorri vidjetmu jest tade, Pohleppan dohoddi k' gnjm tada: daerpitti 5 Polu-Ovze nahoddi, kê budde jestitti: Blasgena sa dosti sebbeje zjennio, Oggloddat cîm kosti nieſe ljennio. K' komardi drughje tad poscio, cîm ſretta (Pristupit nesmije) saerdittâ dva Psettâ: 10 Volovvom nemillo daerpusse na kudi, Cjebi to bilo pohleppan Paſ trudi. Cîm novvi pristanne Paſ, gnegga gleddaju, Smaertnemu tad? ranne nemillo davaju. "Bjese kogodi, stoj s' mirom, ne teghni, 15 Da ti se nesgoddi Slò koje, pobjeghni.“
XL.
Honesta vestis non contegit infamiam. Musca, et Apis. Stat Musca quaedam, quam viridis ornat color Contemperatus aureo, pulcherrima Videri, at aliis et figura, et moribus Cognata muscis; propriumque huic insuper Id est, ut olido, quo nutritur, a fimo Nunquam recedat. Haec volantem cominus, Florumque capita delibantem Apiculam Ut vidit atro concolorem pulveri, Tune, inquit, habitu corporis sic lurido Audes venustis insidere floribus? Id me deceret aequius, cui divitis Smaragdi ab omni parte se adjungit nitor. Exasperata sic superbis vocibus Apis, dabo, inquit, non venustam corporis Mihi adeo formam, nec colores vividos; Flores at illus nil curant, et surgere Hinc mellis etiam me liquidi partem sinunt, Quod in beata congero alvearia. At tu, quae nitidis exornata vestibus Contemnis alios, ne putato contegi Tuam sub illis posse turpitudinem; Nam qualem accedas ad dapem, ipse odor docet. Quibus indecora dignitas adjungitur, Fabella in illos maxime haec quadrat viros. Priciza XL. Pr. Cjasna haglina sramote nepokriva. Muha, i Pcela. Njekoja jest Muha kû ljepo ſelena Rese odasvud ruha, kanosu i ſlachjena. Vidjeti ljepaje, rodjakigna ali svim Druſiem onaje muhami ostalim. Slika, i chjud istaje, al te osobnosti 5 Jest ova da staje na ghnus, kimse gostj. Pcelu ona videchi, koj-je od ſemljge pomas, Tù bliſu letechi, ghdi sisa iſ zvjecha slas, Tot-li ti, koj tmasto tacje (rece) lize, Smiesc na ljepo tô sjedati zvjetize. 10 Pristojal tô meni bogljebi, kojoj jes Pristao ſeleni odasvud taj ures. Na govor oho tâ Pcelase raſgljuti. Da ljeposmi data nj, rece, dachjuti, Ni ù tjelu da se mom te ſcive pomasti 15 Nahode, kêsu ù tvom; al ſa tê ochjasti Nadvorgnje zvjeche iscta nehaje, i med-mi dà Vadit, da ù uliscta nosimga mâ ureda. A ti ù svjetloj toj haglini, kâ druſih Tlacisc, zjenit nemoj sctichjena dasi od gnih, 20 Sramote i ostati mogu tvê da ù tminah, Na kû er jescju ti pristupasc, kaſce dah. Kjeh nedostojno cjas-se kagod prima, Scpota ova dostojno prikaldase gnima. Pripov. XL. Cjaâſna Haglina sramote nepokriva. Muha – Brezzuglia, i Pcela. Jest Muha ſelenna s' slatnome pomaâſti, Kû ljeppoſ zjegniena nad Muhaâm svijem cjaâſti Drughijem slicnaje Prilikom, Naravvi, Gnoj kalo Hranaje, na gnemmu borravi. Cîm gledda Pcelizzu naerh zvjechiâ gdje sjeddi, 5 Zaernomu gne Lizu scjallechje, bessjeddi: Halavva ti Tjela, beſ slavve, beſ srechie Smjonno sctôs sjella Miriſsno na Zvjechie? Pristojno to menni bilobi sa dosti, Kô draghi Cameni cîm Mêſu Svjettlosti. 10 Ohollâſt velika tvâ , recce Pcelizza, Scto nie Prilika mâ ljepa, ni Lizâ, To menni nebrani k' zvjechizu siestitti, Blagome zvjet hram, s' sladostîm naſitti Napunnim uliſctâ slatkoga ja Medda, 15 Halavva, neciſta ti sgiveſc beſ reda: Gnuſnomu po kalu Brezzuglie cîm lettu, Utjehu ne Malu donossim ja Svjetu. Tvâ saman obbuchia srammotte sa skritti, S tobbommje jad, Smuchia? dôk buddesc sgîviti, Poganna beſ cesti nedavaſc koristi Sctò buddesc ti jesti Smrâd kasge necisti. "Kê cjaâſti, kê slavve dostojan ko nie, Nêk Isgled mêprave Pricize sad sctje.“
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. |
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se voditelju projekta.