Druga parnica protiv Gaja Vera

Zajednički prijevod, preddiplomski studij latinskoga jezika i književnosti, zimski semestar ak. g. 2015/2016.

26.

Ponajprije saslušajte, suci, kako si je umom i razboritošću naporna putovanja načinio lakima i ugodnima, što je najvažnije u vojnoj službi i najpotrebnije na Siciliji. Prije svega pronašao je ovaj izvrstan lijek protiv neizmjerne hladnoće za zimskih razdoblja i protiv snage oluja i poplava. Izabrao je grad Sirakuzu o kojemu se govorilo da je takvog položaja i prirode tla i klime da nikada nije bilo dana s toliko velikom i burnom olujom, a da u neko doba toga istog dana ljudi nisu vidjeli sunce. Ovdje je izvrsni zapovjednik za zimskih mjeseci tako živio da ga se nije moglo lako vidjeti ne samo izvan kuće nego i izvan kreveta. Tako je dan kratio gozbama, a noć produživao sramotnim i bludnim ponašanjem.

27

Kad je započelo proljeće – čiji početak on nije primjećivao po puhanju toploga Favonija niti po nekoj zvijezdi, nego je smatrao da započinje kad je ugledao ruže – bacao se na posao i kretao na putovanja; a njima se posvećivao toliko marljivo i požrtvovno, da ga nitko nikad nije vidio da jaše na konju. Naime, kao što je i bio običaj kraljeva Bitinije, osmorica su nosila nosiljku, na kojoj se nalazio sjajan jastuk, ukrašen malteškim ružama; on je sam, pak, jedan vijenac nosio na glavi, a drugi na vratu, te je k svojem nosu prinosio mrežicu izrađenu od vrlo tanke niti, s malenim rupama, ispunjenu ružama. Tako je, završivši s putovanjem, i stigavši do nekog grada, na istoj nosiljci bivao nošen ravno u spavaonicu. Onamo su stizali sikulski magistrati, rimski ekviti, to što ste čuli od mnogih koji su položili zakletvu; sukobi su se događali potajno, a malo poslije su se javno iznosile odluke. Zatim je, pošto je u spavaonici za kratko vrijeme odredio pravila vodeći se novcem, a ne pravednošću, zaključio da se preostalo vrijeme treba posvetiti Veneri i Liberu.

28.

Čini mi se da na ovome mjestu ne smijem izostaviti osobitu i izvanrednu opreznost slavnog zapovjednika. Znajte da na Siciliji ne postoji niti jedan grad od onih gradova u kojima bi se vojskovođe obično okupljali i imali skupštine, grad u kojem bi za njegov užitak bila izabrana žena iz neke poznate obitelji. Tako se neke žene iz te skupine javno dovodilo na gozbe; a ako su bile stidljive, dolazile su na vrijeme i izbjegavale danje svjetlo i gužvu. No, te se gozbe nisu odvijale uz onakvo mučanje vojskovođa i zapovjednika rimskog naroda, niti uz onakvu pristojnost koja se obično može vidjeti na gozbama magistrata, već uz najveću buku i viku; a nerijetko je dolazilo i do svađa i tučnjava. Naime, taj vojskovođa, ozbiljan i oprezan, koji se nikada nije pokoravao zakonima rimskog naroda, zdušno se podavao onim zakonima koji su bili položeni u piću. Stoga su završetci bili takvi da su se jedni iznosili s gozbi kao da se iznose s bojnog polja, drugi su se ostavljali poput ranjenika, a većina je ležala izvaljena bez svijesti i bez ikakvih osjeta, tako da bi svatko tko bi ugledao tu scenu pomislio da je vidio nevaljalštinu bitke kod Kane, a ne gozbu vojskovođa.

29.

Sredinom ljeta, kada su se svi sicilijanski pretori navikli vrijeme uvijek provoditi na putu jer smatraju da je najbolje obići pokrajinu dok je žito na gumnu, okupljaju se tada obitelji, mnoštvo robova je na vidiku i mukotrpan rad najveća je tlaka, obilje žita budi sjećanja, a doba godine ni u čemu ne priječi. Kada su ostali pretori pošli na put, tada je, kažem, taj vojskovođa novoga soja sebi podigao stalni tabor na najljepšem mjestu u Sirakuzi.

30.

Naime, na samom ulazu u luku, gdje zaljev iz dubine skreće od obale prema gradu, razapeo je šatore od lanenih zastora. Tamo se odselio iz one pretorske palače, koja je pripadala kralju Hijeronu, tako da ga onih dana nitko nije mogao vidjeti izvan onog šatora. Nitko nije imao pristup tom istom šatoru, osim ako to možda nije bio ili saveznik ili pomoćnik pohote. Ovamo su dolazile sve žene s kojima se taj bio provodio, nevjerojatno je koliko je mnoštvo njih bilo iz Sirakuze. Ovamo su dolazili ljudi dostojni tog prijateljstva, onakva života i gozbi. Njegov je sin odrastao među takvim muškarcima i ženama, tako da bi ga navika i vježba mogle učiniti sličnim ocu, premda ga je priroda odvlačila od očeve sličnosti.

31.

Ona je Tercija navodno, nakon što je nasjevši na lukavštinu i varke ostavila svirača frule s Roda i prešla na ovu stranu, podigla veliku buku u taboru toga čovjeka kada su žena Kleomena Sirakužanina – žena plemenita roda, i žena Eshrionova – podrijetlom iz ugledne obitelji, izrazile negodovanje što je kći Isidora mimičara prispjela u njegovo društvo. Tako pak taj Hanibal, koji smatra da se u njegovu taboru treba raspravljati o vrlini, a ne o rodbinskim vezama, izabere da Tercija s njime napusti pokrajinu. I onih dana, kad bi se u grimiznom ogrtaču i tunici do gležnja povlačio po djevojačkim gozbama, nije ljudima bila uvreda, a ni muka što magistrata nema na na forumu, što se zakon ne izglasava i što se ne sudi. U onom se mjestu na obali sve orilo od ženskih glasova i skladna pjevanja, a mrtva tišina, koja je zbog parnica i pravde vladala forumom, ljudima nije teško padala. I nije se činilo da na forumu nedostaju pravo i pravosuđe, već silovitost, okrutnost te teške i besramne krađe domoljuba.

32.

Hortenzije, braniš li ti ovog čovjeka jer je zapovjednik? Zar pokušavaš prikriti njegov lopovluk, otmice, požudu, okrutnost, oholost, zločin i drskost veličinom njegovih podviga i zaslugama koje je stekao kao zapovjednik? Trebao bih se ovdje svakako bojati da na kraju svoje obrane ne pribjegneš onom Antonijevu prijašnjem načinu govorenja i njegovu vladanju; da se na sud ne pozove Ver da ne otkrije prsa kako rimski narod ne bi vidio ožiljke od ljubavnog ugriza žena, tragove požude i raskalašenosti.

33.

Dali bogovi da se vojničke stvari, da se rat usudiš spomenuti! Bit će otkriven cijeli onaj njegov davni vojni rok kako biste saznali ne samo kakav je bio kao zapovjednik, nego kakav je bio i kao vojnik. Ponovno će se spomenuti to prvo vojevanje kad su, kao što sam kaže, njemu zapovijedali, a nije on zapovijedao. Prisjetit ćemo se šatora placentinskog kockara gdje je, premda je često ondje boravio, ipak potratio plaću. Spomenut će se i mnoge štete za njegove službe koje su plaćene i nadoknađene od te mladenačke zavodnice kocke.

34.

Ali tada, kada je čvrsto odlučio da ustraje u sramoti te vrste – nakon što je zagadio čast drugih, a ne sebe – što meni uopće pomaže govoriti o tome kakav je bio čovjek ili kakvu je ogradu poštenja i čednosti srušio silom i smjelošću, što mi pomaže spajati nevaljalstva bilo koga drugoga s njegovom sramotom? Neću to učiniti, suci; preskočit ću sve te stare priče i izložit ću samo dva njegova nedavna nedjela, a da nikog drugog ne stavim na zao glas. Iz njih ćete moći nagađati o svemu. Jedno je bilo to da je bilo tako jasno i poznato svima da za konzulovanja Lucija Lukula i Marka Kote niti jedan seljak ni iz jedne municipije nije došao u Rim radi sudskih procesa ne znajući da su svi zakoni gradskih pretora bili regulirani voljom i neograničenom vlašću bludnika Kelidona. Drugo je bilo to da je, kad je izašao iz grada zaogrnut u vojnički plašt i proglasio želju za svojom vlašću i za zajedničko dobro republike, običavao radi preljuba noću biti unošen natrag u grad kod žene koja je pripadala jednom muškarcu, ali bila ponuđena svima, protivno zakonu, protivno onome što su izrekli proroci, protivno svemu što se drži svetim među bogovima i ljudima!

35.

O besmrtni bogovi! Kolika je razlika između osjećaja i misli ljudi! Stoga, neka ubuduće vaše mišljenje i mišljenje rimskoga naroda odobrava moje namjere i nade, budući da sam prihvatio te dužnosti koje mi je rimski narod do sada povjerio, tako da sam smatrao kako sam ih sve dužan savjesno vršiti! Stoga, izborom mene za kvestora smatram da mi ta čast nije samo dana, nego i povjerena i predana na brigu. Dok sam obnašao dužnost kvestora u sicilskoj provinciji osjećao sam da su sve oči uprte samo u mene, tako da sam imao dojam kao da smo ja i moja kvestura postavljeni na neko svjetsko kazalište. Zato sam si uskratio sve one stvari koje se uvijek čine kao užici, ne samo izvanredne želje, nego čak i one posve prirodne i neizbježne.

36.

Sad su me izabrali za edila. Prihvaćam to što sam primio od rimskog naroda: obvezu da s najvećom brigom i strahopoštovanjem slavim najsvetije igre posvećene Cereri, Liberu i Arijadni, da priređivanjem igara udovoljim Flori, majci rimskog naroda i puka i da najstarije igre, koje su prve nazvane „Rimskim“, slavim s najvećom čašću i pobožnošću prema Jupiteru, Junoni i Minervi. Povjerena mi je odgovornost za sve svete građevine i čitavi grad. Zbog tih sam stvari za svoj rad i trud nagrađen važnijim mjestom za izražavanje mišljenja u senatu, s grimiznom togom, s kurulskom stolicom te s pravom predaje voštane obrazine potomstvu na sjećanje.

37.

Smilovali mi se svi bozi, gospodo sudci, jer, premda mi je počast koju narod ukazuje vrlo mila, ipak u svemu tome nipošto ne uživam toliko koliko osjećam zabrinutost i koliko ću se trsiti da se ova edilska služba ne čini tek tako nekom od kandidata predana jer je bilo neophodno, već da je sudom naroda pravom mužu povjerena jer je tako valjalo.