Čim su oni došli na prvo, odmah Latinci zapovjediše svojim vojnicima u trećem redu, da ustanu, kao da su to učinili protivnici. Kad su se ti neko vrijeme grozno borili, sami sebe umorili i šiljke svojih kopalja ili slomili ili otupili, a ipak tjerali silom neprijatelja i držali, da je boj svršen i da su došli do krajnjega bojnoga reda, tada reče konzul svojima u trećem redu: „Ustanite sada, krepki protiv umornih, sjećajući se domovine i roditelja i žena i djece, sjećajući se konzula, koji leži mrtav, da vi pobijedite“.