- Stoga ja, vojnici, ne ću, da vi onako samo boj bijete, kako to znate s drugim neprijateljima, nego s nekim ogorčenjem i ljutinom, kao da vidite roblje svoje, gdje ujedamput na vas diže oružje. Mogli smo ih, kad su u Eriksu bili zatvoreni, najstrašnijom kazni ljudskom - glađu pogubiti; mogli smo pobjednice lađe prevesti u Afriku i zamalo dana bez ikakva boja raskopati Kartagu, ali oprostili smo im, kad su molili, pustili ih iz opsade, učinili mir s pobijeđenima, držali ih za štićenike svoje, kad ih je tištao rat afrički.