Tada se Gaju Muciju, odličnu mladiću, činilo nedostojno, da narod rimski, koji je robovao, dok je bio pod kraljevima i koji ni u jednom ratu ni od koga neprijatelja nije bio podsjednut, sada, dok je slobodan, podsjedaju oni Etrurci, kojima je vojsku često potukao. Stoga držeći, da valja velikim i smjelim kakvim činom osvetiti tu sramotu, ponajprije odluči svoje volje provaliti u neprijateljski òkô; zatim bojeći se, da ga ne bi, kad bi išao bez zapovijedi konzulove i bez znanja sviju, slučajno uhvatili rimski stražari i natrag doveli kao prebjega, - a tadašnji bi položaj grada potvrdio tu krivicu - otiđe pred senat.