Starini se prašta, što miješajući ljudsko s božjim veliča osnutak gradova. Pa ako je već kojemu narodu slobodno, da rod svoj posveti i na praoce bogove svede, a ono je tolika ratna slava u naroda rimskoga, te kad on upravo Marta zove ocem svojim, ocem svoga roditelja, podnose to ljudska plemena baš tako mirne duše, kao što podnose vlast njegovu.