Pitam , na primjer , bi li se za ili protiv vojskovođe moglo govoriti bez iskustva ratovanja ili često čak i bez poznavanja kopnenih i morskih područja ? Zar bi se pred narodom moglo govoriti o prihvaćanju ili odbijanju zakona , a u Senatu o svim vrstama državnih poslova , bez najvećeg poznavanja građanskoga prava i bez razboritosti ? Zar bi govor mogao dovesti do osjećaja duše i uspaljivanja ili čak gušenja strasti – a to je najvažnije za govornika – bez marljiva istraživanja svih onih teorija , što ih o ćudima i običajima ljudskoga roda razvijaju filozofi ?