Naime , kad je uspostavljena vlast nad svim narodima , a dugotrajan mir osigurao slobodno vrijeme , gotovo da nije bilo ni jednog mladića željnoga slave koji nije smatrao da mora svim svojim nastojanjima zablistati u govorništvu. Isprva , potpuno neupoznati s teorijom , budući da nisu smatrali da vježba ima bilo kakvu važnost niti da postoji bilo kakvo pravilo u sustavu govorništva , postizali su toliko koliko su mogli nadarenošću i promišljanjem. Kasnije pak , kad su čuli grčke govornike , upoznali njihove spise i zaposlili grčke učitelje , naši su ljudi usplamtjeli nekom nevjerojatnom strašću za učenjem :