Euherijevo pismo prezbiteru Faustu o izvještajima o položaju grada Jeruzalema i same Judeje

Izvornik: http://solr.ffzg.hr/psl/eucherius.html

1. Biskup Euherije piše otočkom prezbiteru Faustu.

2. Položaj grada Jeruzalema i same Judeje, bilo da sam ga saznao iz predaje ili otkrio čitanjem, ukratko sam opisao i u kratkom uvodu iznio, jer sažetu djelu nikako ne pristaje opširan uvod. Pozdravljam te u Kristu, uresu i zaštito moja.

3. Jeruzalem se naziva Elija po Eliji Hadrijanu, jer je, nakon što ga je Tit uništio, ime osnivača Elije stekao uz obnavljanje. Zbog brdovitog reljefa posjetitelji će se, s koje god strane dolazili, svakako morati do njega penjati, uzdiže se po dugom dakako, ali blagom usponu. Sam položaj grada oblikovan je gotovo u krug velikom ogradom zidina, koja sad unutar sebe obuhvaća i nekoć susjedno brdo Sion, a ono, smješteno na jugu, poput kule nadvisuje grad. Veći dio grada leži pod brdom, smješten u zaravni.

4. Brdo Sion na onoj strani, što gleda na sjever, prekrivaju nastambe redovnika i svećenika, a na njegovom vrhu su kolibice monahâ koje okružuju crkvu. Pripovijeda se da su crkvu ondje osnovali apostoli kao mjesto štovanja uskrsnuća Gospodnjega, zato što su tu nekoć po Gospodinovu obećanju ispunjeni Duhom kao Zaštitnikom.

5. Postoje troja vrlo prometna izlazna vrata, jedna na zapadu, druga na istoku, treća na sjeveru.

6. Prvo od svetih mjesta do kojeg, prema rasporedu ulica, oni koji sa sjeverne strane dolaze u grad trebaju svratiti je bazilika Mučeništva koju je nedavno u vrlo raskošnom stilu dao sagraditi Konstantin. Zatim, sa zapada se obilazi susjedna mjesta Golgotu i Anastasis; doduše, Anastasis se nalazi na mjestu uskrsnuća, a Golgota, nasred puta između Anastasisa i bazilike, mjesto je muke Gospodnje. Tu se još uvijek pomalja stijena koja je nekoć podnosila baš onaj križ na kojem je bio pribijen Gospodin. Pa ipak, ta se mjesta nalaze u okolici brda Siona čije se uzvišenje ispružilo prema sjeveru.

7. Hram, smješten u nižem dijelu grada u blizini zida na istoku i velebno izgrađen, nekoć je zaista bio čudo, a od njega je preostalo samo nekakvo krunište jednog zida jer je ostatak bio do temelja razrušen. Ondje je pronađeno nekoliko nakapnica za vodu.

8. U onom dijelu grada, koji se pruža prema sjeveru, blizu Hrama nalazi se bazen Betsaida prepoznatljiv po dva bazena od kojih se jedan obično puni zimskom kišnicom, a drugi je zamućen crvenkastim vodama. 9. S one strane brda Sion, koja strmom stranom gleda na istok, unutar zidina te u podnožju brda izbija vrelo Siloj koje naizmjeničnim izbijanjem vode teče prema jugu. Tik uz zid Jeruzalema, odnosno Hrama, nalazi se na istoku Gehena, koja se naziva dolinom Jošafat, prostirući se od sjevera prema jugu, a kroz koju teče potok Cedron kadgod primi vodu kišnica.

10. Oko grada Jeruzalema vide se krševita i brdovita mjesta, a grad gleda na Maslinsku goru, udaljenu od njega prema istoku oko oko 1500 km. Ondje se nalaze dvije vrlo poznate crkve: prema predaji jedna utemeljena na onom mjestu na kojem je Gospodin razgovarao s učenicima, druga na onom mjestu na kojem je uzašao na nebo.

11. 6 500 kilometara na južnoj strani, Betlehem je od Jeruzalema odijeljen vrlo uskim prostorom, a okružuju ga niski zid i tornjevi. Ondje ljudi u blistavoj kapelici obilaze jasle Gospodina odozgo ukrašene srebrom i zlatom.

12. Jerihon se pak prostire dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Jeruzalema. I Jordan se pruža na istoj strani zemlje Judeje, udaljen od Elije dvadeset i četiri miljokaza1, a prolazi najprije kroz Tibersko more pa, izranjajući iz njega, širokim i mirnim tokom polako uranja u Mrtvo more, što je oko trideset kilometara udaljeno od Jeruzalema.

13. Hebron, nekoć grad divova, udaljen je od Jeruzalema dvadeset i dva miljokaza prema južnoj strani.

14. Sredozemno more najbliže je Jeruzalemu kod grada Jaffe, udaljeno od njega šezdeset kilometara sjeverozapadno.

15. Duljina pak zemlje Judeje pruža se od Dana sve do Bersabeje, ispružena od sjeverne do južne strane. Dakako, Dan je malo selo u rubnom dijelu Judeje, koje gleda na sjever, na 4. miljokazu za one koji dolaze iz Paneada u Tir, a po kojem je, izvirući s tog mjesta, Jordan dobio ime. Hebrejci pak rijeku nazivaju Jor. K tome, Bersabeja je, kako sam gore spomenuo, golemo selo koje se spušta prema jugu, trideset kilometara od Hebra.

16. Dakle, sveti Jeronim odredio je kolika bi mogla biti duljina ili pak širina Judeje, u jednom pismu Dardanu iz kojeg sam za ovo djelo izvadio bilješke koje su se činile potrebne, a u kojem je, govoreći o Judejcima, dodao o Obećanoj zemlji sljedeće.

17. Neka mi oni koji smatraju da je narod Judejaca osvojio ovu zemlju, sada nam po muci i uskrsnuću Kristovu danu kao Obećanu, odgovore koliko bi zemlje mogao posjedovati nakon što je izašao iz Egipta? U svakom slučaju, ona se proteže tek 240 kilometara u duljinu. Naime, ne svjedoči se u Svetom Pismu da su David i Salomon, najmoćniji kraljevi, dalje zadržali zemlju zarobivši protivnike, koje su nakon pobjede prihvatili za prijatelje. I ovo govorim da ne spomenem pet palestinskih gradova: Gazu, Askalon, Gat, Akaron, Azot, idumejske također, udaljene s južne strane svega četrdeset kilometara, Arape i Agarene, koji se danas nazivaju Saracenima, u blizini grada Jeruzalema. Mrsko mi je spomenuti prostranstvo Obećane zemlje da se ne čini da sam poganima dao priliku za bogohuljenje. Od Jaffe sve do našeg seoceta Betlehema ima sedamdeset kilometara; a za Betlemom slijedi neizmjerna pustinja puna divljih barbara.“

18. Isto tako malo poslije: „A ako zatražiš da se govori o Obećanoj zemlji, koja se spominje u Knjizi Brojeva, počinje s juga Slanog mora preko Sinaja i Kadeš Barnea sve do vruće zemlje egipatske, koja kraj Rinokolure dodiruje Sredozemno more, ako zatražiš da se priča o samom moru na zapadu što se pruža uzduž Palestine, Fenikije, Koilesirije i Kilikije, na sjeveru o gorju Taur i Zefiriju sve do Emacije, koju zovu Epifanija Sirije, na istoku pak preko Antiohije i Genezaretskog jezera, koje je sad Tiberijadsko, i o Jordanu, koji utječe u Slano more, sad nazvano Mrtvim, zatim o posjedu dvaju semitskih plemena preko Jordana, plemenima Ruben i Gad, i o plemenu Manaše, podijeljenom na pola trima plemenima: ispričat ću ti obećano, ne preneseno iz predaje.“

19. Potom dodaje: „I meni se u evanđelju obećava Kraljevstvo nebesko koje Stari zavjet uopće ne spominje; ali ako ne budem učinio što je naloženo, nikakva krivnja neće biti u obećavatelju nego u meni koji nisam zaslužio ispuniti obećanje. Čitaj Knjigu o Jošui i Knjigu o Sucima, i shvatit ćeš koliko si nevoljama posjedovanja pritisnut.“ Ovako kaže Jeronim, čovjek u svem znanju pisama najučeniji od svih.

20. A tako i Josip, glasoviti povjesničar židovski, donosi položaj cijele te pokrajine, a on u izvještaju opisuje granice i Galileje i Samarije ili različite krajeve koji graniče s Galilejom, Sirijom i Fenikijom i dijele ju: na istoku Ptolomejeva teritorija nalazi se i brdo Karmel, koje je prije bilo pridruženo galilejskim, a sad tirskim područjima. S njima se spaja grad Geba, nekoć uzrok teške propasti Judeje; na istoku Hipen i Gadara ostaju unutar svojih granica. Na isti su način i Golanskoj pokrajini i kraljevstvu Agripe u staro doba određene granice. S južne strane (Galileje) graniče Scitopol i Samarija i ne dopuštaju širenje s onu stranu tokova Jordana. Na sjeveru Galileju s desne strane zatvara Tir i čitava regija tirska, a tom preprekom omeđen je prostor Galileje. Sama sebe razlikuje upravo tako da se onaj dio, što se naziva Donja Galileja, prostire po dužini iznad obale Ptolemaide od grada Tabarije sve do grada kojemu je ime Zabulon.

21. Širina pak Donje Galileje posve sigurno zauzima prostor od sela Kalot, u najvećoj dolini, sve do Bersabeje. Odatle i započinje Gornja Galileja, do točke gdje dotiče granice sela Bakate; upravo ovo selo određuje granice tirske zemlje. Također, početak njene dužine je selo Toala, granica Toale je nedaleko Jordana. Odavde se može razumjeti dokle sežu prostranstva Gornje Galileje, na čijem početku je Jordan, odnosno njegova granica. Tako dakle i jednu i drugu pobliže određujemo procjenom njihove veličine.

22. A zemlja je plodna, puna bilja, pogodna za različite oblike poljodjelstva, ukrašena stablima, da svakoga namami svojom izdašnosti i da lijenčine pozove i potakne na marljivost u obrađivanju. Naposlijetku, nijedan široki dio zemlje ne zjapi prazan, naseljavaju je mnogi stanovnici. Gradovi su tako napučeni, sela tako brojna, mnoštvo ljudi tako mnogobrojno da malo selo u svome području ima 15 000 naseljenika.

23. Potom malo poslije: „I Samaritanska pokrajina, kaže, leži kao središnja između Judeje i Galileje, započinjući od sela, čije ime je Ilija, završavajući u zemlji Škorpiona, po prirodi drugačijoj od ijedne u Judeji. Obje su naime i brdovite i ravničarske, zbog raznolikog reljefa, i ne šire se potpuno po poljima niti se u brdovitom kraju posve cijepaju stijenama nego su zahvalne na obje vrline. Zemlja je pogodna za obrađivanje, vrlo meka i zbog toga rodna žitom, najviše plodonosna na istoku, po zrijanju plodova prva je od svih; naime, kad se drugdje žito još sije, ovdje se žanje. Isto tako, vrsta i sam izgled žita nigdje se ne smatraju izvrsnijima. Voda je tako slatka, bistra, također ukusna za piće da Judejci jako cijene korist od elemenata i tu zemlju kojom teče med i mlijeko, obećanu ocima, kad im je Bog bio obećao dar uskrsnuća. Božanska pravednost dala bi i jedno i drugo, da su vjeru sačuvali, no, nevjernim dušama i jedno i drugo je oteto, ovdje jarmom zarobljeništva, ondje okovima grijeha. Pokrajina je šumovita i stoga bogata stokom, obilna mlijekom, naposlijetku, nigdje stoka nema vimena toliko puna mlijeka. Divlje i kalemljene voćke nadmašuju bogatstva svih krajeva. Napučene su i Samarija i Judeja mnoštvom ljudi da mi se čini da su Judejci zapis shvatili ovako: Budući da neće postojati neplodnost i jalovost kad zakon o obilju zaslužnih bude zadao i pravilo o plodnosti vrlina.

24. Samarija započinje od granica Arabije iz sela po kojemu je Jordan dobio ime, granica na sjeveru pruža se do sela Bortej, širina pak Judeje od Jordana pa sve do Jaffe. Počinje naime od izvora Jordana i planine Liban i širi se sve do Genezaretskog jezera. Po duljini se pruža od sela Arfa sve do sela Juliada, u kojem zajedno žive Judejci i Tirijci.

25. U sredini pak Judeje grad Jeruzalem proglašava se, jer se mudrima svidjelo, središtem čitave pokrajine. Pokrajina je bogata kopnenim plodovima, a ne nedostaje joj morskih, jer se pruža sve do Ptolemaide i cijelu ju Sredozemno more oplakuje svojim obalama.

Mnogo je gradova, ali među svima se ističe Jeruzalem, onako kao što glava na tijelu ne zasjenjuje ostale dijelove, nego ih upravlja i služi im na zaštitu i ljepotu.“

26. Toliko od Josipa, za kojeg sam smatrao da ga treba umetnuti u ovo pripovijedanje, da judejski pripovjedač uvjeri one koji marljivo traže veću istinu o položaju Judeje.

n/eucherius.txt · Last modified: 2015/01/14 00:37 by njovanovic
 
Except where otherwise noted, content on this wiki is licensed under the following license: CC Attribution-Share Alike 3.0 Unported
Recent changes RSS feed Donate Powered by PHP Valid XHTML 1.0 Valid CSS Run by Debian Driven by DokuWiki