| Croatiae auctores Latini: inventa |
| domum | quaere alia! | qui sumus? | index auctorum | schola et auxilia | scribe nobis, si corrigenda inveneris! |
|
Milasinovic, Franjo (1808-1883) [1850]: Viator Zagorianus Jozko Hranjec, versio electronica, 190 versus, verborum 1282, ed. Neven Jovanovic [genus: poesis - carmen macaronicum] [numerus verborum] [milasin-f-viator.xml]. Si vis in lexico quaerere, verbum elige et clavem 'd' in claviatura preme.
Heu multum longumque foret pripovedat ab ovo, Quomodo Zagrabia profugus Zagorska subivit Haec loca, nil ab aquis sed totum od kapljice vinske Jednim debuerat miser epotare dušakom: Haec ego non memoro. Transmitto mille popevkas, Quas cecinit, vetulasque quibus curialia fecit, Et quibus imminuit filipendula njegva kamenca, Et quas Unum opus exegit referendum ad saecula zlata, Quod caelebrant omnes i na sve veke loquentur Quis fuerit putnik Hranjec et donec in istis Partibus ad mensas concurret veselo družtvo, Donec vinum njemu na zdravje bibetur. Hoc unum tam Est domus in Zlatar med svimi pulchrior una Incola judeus kramar cincarque bogati. Hanc tenet e censu. Taj židov ubique notus Veselje i radost habuit dum nuper Filius est natus; pak to se razme vocavit Vicinos omnes, kad se obrezavalo dete. Tunc illis coenam pripravit dal je solennem, Multos melitas, za obleznut prste placentas Et frixos pullos, pečenaque guskina jetra, Lactucas dulces et kuhana duriter ova, I janjca i srnu, sed nil de carne suila. Ergo die veneris, kad bi jur zapalo sunce, Festivi sensim concurrunt undique gosti, Curribus ac in equis, bližnji pešicando profecti Sed tamen haud segnes ad tempus omnes se sistunt. Egregius putnik Hranjec hoc tempore laeto Jam fuit in Zlatar et sederat ante popinam, Atque premišljabat, quae sit mundana čalarnost. Cumque foret veoma zamišljen, saepe falernum Dulce piuckabat. Penes illum transiit omnis. Illuc qui venit, već ni ga nitko prepoznal, Sic mutavit ei veram putna haljina formam. Et quia brada illi putem Zrašćena cum brkis, nec multis tonsa diebus Illum spectabant gosti et pro šahter habebant, Pro Šahter puerum qui circumcidere venit. Accedunt ergo turmatim seque ponizno Inclinant cupidi noža cum škarje videre, Hasque ut meštrias ipsis ostenderet urgent Faeminae ac exquirunt ab eo, kak prave turice Quomodo maturas solet obrezare puellas. Hranjec Jurabatque simul per goras perque planinas. Nemo credebat, sed facta est maxima larma, Insurgunt omnes in eum, pars ruke ligabat Pars oculos obvelabat, pars noge tenebat Suspectum volunt ad selskam ducere kladam. Ille autem primo coepit drage duše rogare, Sed postquam penitus junačka efferbuit ira, Dirupit funes sad sim sad versus onamo Dušmane quassakat manibus, pedibusque ritabat Quove magis spotant illum, magis ille vudira, Praecipue balas validis ferit ictibus heros. Interea Ferkuljka senex klafrando perorat, Desinite o, inquit kumi kumeque feroci Concertare viro. Sit špas a parte, docebo, Vos ego brez krvi kaplje Quo quis homo hic? brzo bez najmanje dvojbe. Solvite ei caligas, ipsas odvežite gaćas, Ut liceat plene sokolovo cernere gnjezdo, Proputio integro jest kršćen. At secus ipse Si circumcisus est šahterum esse putate. Dixerat. Expediunt quod erat Te skrovne inspexit per magna ocularia kute, Ac exclamavit: Ni to Šahter, at ingens Virtutis castae. Dok sviet se ljubil, amatum Agnosco veterem pred let trideset amicum, Hi pulchri bistrique oculi kak zviezde micantes Haec facies kak cikla rubens, haec vasta ramena Hic nasus kak krumpirec okrugel, et amplus, Hoc što sam vidla, tam delectabile pondus, Omnia ljubavi su ut blažena rudera nostrae. O Jožko Jožko! quae nos felicia fata Conjunxere danas. — Dragomu sic illa locuta, Na vrat se rukami suspendit et oscula fixit. Ista vident alii mox larma desiit omnis, Plaudebant omnes, ac oprošćenje rogantes, Ex plenis flašis fundum usque bibere mirovno. Haecque ita praeclare vu selu gesta Zlataru column Baš zlatimi slovami nigro inscripsere camino. Vertite paulisper židovskoj terga večeri Jamque audite novum casum, quem vila Sutinska Vezda per valles canit et juga zagoriana Temporibus quae canet cunctis do sudnjega dana.
Milasinovic, Franjo (1808-1883) [1850]: Viator Zagorianus Jozko Hranjec, versio electronica, 190 versus, verborum 1282, ed. Neven Jovanovic [genus: poesis - carmen macaronicum] [numerus verborum] [milasin-f-viator.xml]. |
|||||
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se voditelju projekta.