VIII.

Illyr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdjeje Oso.

Omne negotium ab Asino gestum

improsperos successus habet.

Asinus ad Lupos legatus.

Oves ut aevum degerent tranquillius,
Legationem destinabant ad Lupos
Mittere, ut amico convenirent foedere;
Asinumque placida sentientes indole
Id oneris detulere, amplissimam
Negotiandi largientes copiam.
Simul hos adivit, quo veniret nomine
Exposuit; utque viriliter ovium sibi
Causa acta, senior sic lupus coepit loqui:
Nautra paleas ut tibi in cibum dedit,
Sic vesci ovilla carne nos voluit: ea
Utrisque lex est dicta: si volunt tamen
Quae te oratorem mittunt ad nostrum genus,
Venire ad aequa pacta non gravabimur,
Parcetur ovibus; unaquaeque at singulos
Nobis in annos mater unum e foetibus
Donabit. Ille existimans id perleve
Damnum, libenter ivit in sententiam,
Pollicitus ovium nomine id donarium.
Redux ad illas cum referret, qua sibi
Pax lege facta, puchra pax mehercule!
Tunc una dixit, qua nec ipsum plus queat
Nocere bellum: non, stolide, nostrum hac genus
Eradicandum pactione intelligis?
Quo gessit ovium res Asellus exitu,
Mandes si inepto, res geret eodem hic tuas.

Priciza VIII.

Pr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdie Oso.

Oso poklisar ù vukova.

ſcelech Ovze imati ſcivot miran visce

Ù vukov poslati poklisarstvo htisce,

Dase mir meu gnima sklopi, i er vidihu

Narav nadasvima ù Tovaru tihu,

One taj na gnega vas poso spusctaju, 5

I oblas ſa tega podpunumu daju.

Pristupi potom k' gnim onim cini ſnati,

S' imenom Ovze kim htjescega poslati.

Uſ scto on hrabreno ſa gnih tù govori,

Vuk takmeno star gnemu odgovori. 10

Kao narav tebi htje slamu ſa hranu dat,

Tako meni Ovcije meso hotje podat.

ſakon objem ti jes stavgljen, nu ako tû stvar

Hochje onê, od kjehs' k' nam poslan poklisar,

Na uvjete spravnismo pravve doch svakako. 15

Ovzami mibismo prostili, svaka ako

Od porod jednoga na godiscte mati

Ù poklon zighloga budenam davati.

On mnech, mala daje scteta tô, beſ zkniti

Na ime obechjaje Ovazâ daraz ti. 20

Kad poslj gnim kaſa, mir sklopjen bj kako

Ljep mir, ki od poraſa (jedna rece ovako)

Vechjegae, nego boj: nevidisc, da uvjet ti

Vas tragh, ludjace moj, nasc-chje iſkorjeniti?

Ovazâ svarhom kom opravi posle Oso, 25

Budalachje s' istom svarscit i tvoj poso.

Pripov. VIII.

Sloje upuchjen svakki poso,

opravitegl ghdieje Oso.

Tovar ù Vukovâ Pokliſar.

Ovze moghu da mirno sgiviti,

I travizze slobbodno pastitti,

Poslat mislu k' Vuzîm Pokliſara

Mir da utvaerdi, blagoga Tovarra

Gnegga zjenu dostojna te cjaâſti, 5

Svakke gnemmu davajuch oblaâſti

K' Vuzîm kadà Poklisar dohoddi

Imme slavno toj odkriva ù sgoddi.

I cîm vaerlo tesijem poslom vlada,

Vuk naistarij progovvorri tada. 10

Slammu tebbi po naravnom cesti

Ovcije meso nammi dano jesti;

Od Naſ ako hochie Mir Ovcize

Sa slobbodno pastitti Travizze,

Dobrovoglno gnimmi prostichiemo, 15

Uvjet jedan od gnjh sad isctemo:

Od gnjh svakka na Godiſcte Matti

Da nâm budde Jagancichia datti:

Dar obbechia tad ludo Magarre,

Neprividdech kakveſu privare 20

Kadſe vrâti, kad sve pripovvje,

Ovze gleddat vêch Tovar nesmije,

Jedna recce, sctochie Mir ovaki?

Ratt boglieje, bogli Poraſ svakki:

Kôsi mogho lud, Tovarre, bitti 25

Sa skott Ovcij sasvijem korripiti?

"Sctose Tovar tad podnjo ludo,

Snajuch koje nie saisto cjuddo.

Ako spusctaſc posle, cjaâſ i Bitchie

Ludu kadgod, jednako slidîchje.“ 30