Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | quaere alia! | qui sumus? | index auctorum | schola et auxilia | scribe nobis, si corrigenda inveneris! |
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. Si vis in lexico quaerere, verbum elige et clavem 'd' in claviatura preme.
Priciza XXX.
Pr. Cemubi arpa ſcita, kadse nebi jela? Segljanin gatalaz. Na gatanja Migljas ki tascta biasce Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce, I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu. Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5 Pristupne godine privighja bigljeſim Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga, Da hrane scto skratit pocne dneva od toga. Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10 Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu, I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu. Sam Gataz od ghlada pripaden ſcivjasce Lakomo, ſa sve da ſcita, i jecma imasce. Zarnih al ſa danâ erje ova spravio, 15 I tad damu hrana bit budu odlucio, Svescto on po poglih nizati vidjasce Travâ i gorih tih iſ ſemglje gugljasce Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io, Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20 ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese, Da smart ù maloga vremena ſanese. A arpa velika ſcita neteghnuta Osta basctinika gnegova sada tâ Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25 Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim. Pripov. XXX. Cemubi aerpa Sgitta, kadse nebi jello. Seglianin Gatalaz. Bavviſe saludu Gatagnem Lovorko, I tesckom ù trudu mucciſe svegh gorko. Sad svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad. Strahome sad predda, sadae sasvijem rad. Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5 Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti, Er tako cinnechi, slò dachie pridobit I sporrno sctedechi svê danke provoddit. Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani, I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10 Proch gnjmmſe jedjo Gatalaz, i tada Hranuje sctedjo, pristrascen od glada Ù svomu jest Domu sgitta immò sadosti I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti: To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15 Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu. Travizze popaſe, kê berrè Livaddom, Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20 Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti, Sgitta Aerpa zjelaje, tuj svakke ploddnoſti. "Isto-ſe sgodditti, Lakomce, tebbichie, Sramotno sctedîti cîm buddesc tvê Bitchie."
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. |
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se voditelju projekta.