XXX.

Illyr. Cemubi aerpa scitta, kadse nebi jella?

Cui bono triticeus acervus, si non comeditur?

Rusticus hariolus.

Vanae augurandi deditus scientiae
Noctivaga Mopsus contemplando sidera,
Ventosque, et imbres, aeremque innubilum,
Annos canebat nunc futuros uberes,
Nunc messis inopes. Hic quibusdam ut maximam
Signis in annum conjectabat proximum
Famem colonis imminere, haud desiit
Monere, ab illo quisquis ut aliquid die
Inciperet escae corpori subducere:
Id si fecissent, evasurum mitius
Malum, vincique posse parsimonia.
At nemo agrestum paruit, se panibus,
Obsoniisque nutriebant: unice
Famis futurae territus periculo
Vates avare victitabat, hordei
Quamquam domi esset, triticique copia.
At haec diebus tristibus consumere
Quod jam statuerat, colligebat vilium
Per arva quidquid pullulabat graminum,
Talique ventrem largiter opplebat cibo.
Rerum sed esus jugis insalubrium
Sic sanitatis peturbavit ordinem,
Brevi ut perierit, intactusque haeredibus
Ingens acervus tritici remanserit.
Gazis, avare, qui paratis abstines
Uti, tibi idem destinatur exitus.

Priciza XXX.

Pr. Cemubi arpa ſcita, kadse nebi jela?

Segljanin gatalaz.

Na gatanja Migljas ki tascta biasce

Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce,

I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu.

Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu

Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5

Pristupne godine privighja bigljeſim

Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga,

Da hrane scto skratit pocne dneva od toga.

Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit

Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10

Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu,

I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu.

Sam Gataz od ghlada pripaden ſcivjasce

Lakomo, ſa sve da ſcita, i jecma imasce.

Zarnih al ſa danâ erje ova spravio, 15

I tad damu hrana bit budu odlucio,

Svescto on po poglih nizati vidjasce

Travâ i gorih tih iſ ſemglje gugljasce

Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io,

Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20

ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese,

Da smart ù maloga vremena ſanese.

A arpa velika ſcita neteghnuta

Osta basctinika gnegova sada tâ

Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25

Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim.

Pripov. XXX.

Cemubi aerpa Sgitta, kadse nebi jello.

Seglianin Gatalaz.

Bavviſe saludu Gatagnem Lovorko,

I tesckom ù trudu mucciſe svegh gorko.

Sad svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad.

Strahome sad predda, sadae sasvijem rad.

Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5

Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti,

Er tako cinnechi, slò dachie pridobit

I sporrno sctedechi svê danke provoddit.

Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani,

I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10

Proch gnjmmſe jedjo Gatalaz, i tada

Hranuje sctedjo, pristrascen od glada

Ù svomu jest Domu sgitta immò sadosti

I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti:

To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15

Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu.

Travizze popaſe, kê berrè Livaddom,

Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom

Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti

Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20

Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti,

Sgitta Aerpa zjelaje, tuj svakke ploddnoſti.

"Isto-ſe sgodditti, Lakomce, tebbichie,

Sramotno sctedîti cîm buddesc tvê Bitchie."