Priciza XXIX.

Pr. Ciemse vuk usere, ovza utece.

Ovza.

Strascivse i sjene pripada poghibia.

Ovza njeka opchjene kâ od druſcbe oghje tja,

I dalekse odstrani, pustosci ù raskoscnoj

Veselose hrani ò travi tù rosnoj.

Ceschje iti ſato i ùnaprjed miscljasce. 5

Skrovno ona mjesto ù tô, ghdis' ljepe tê pasce,

Pastjeruse ghnjevech, ki ù gore vodjasce,

I mallo ghdjese vech trave nahodjasce.

Ù slobodni tuse skitajuch vucie

Na busu poghnuse ughleda, kao mnie. 10

Bjedna svim treptechi udima bjeſcjat sta,

Na bliſu zjenechi daje vuk, nitse usta;

Dok doghje ù stado svê, pak rece, boglje ja

Nekupuiem trave s' toliko poghibja.

Pripov. XXIX.

Cjemse Vuk uſerre, Ovza utecce.

Ovza.

"Ista sjenna

Strasci Ljena,

I kî slabbje na ovvem svjeti.

Ako vjetriz listom krene,

Bljedi, i venne. 5

Sve plascivvoj chjudi prjeti."

Vaerhom Gorâ

Svoga is Tora

Cîmſe daglie skita Ovciza,

Ù raskoscnom mjestu stasce, 10

Slatke pasce

Grise, i Mladijeh josc Travizzâ

Na to mjesto

Misli cesto,

Kakobiſe povratila 15

Scto gnu voddi na nesdravve

Sctettne trave

S' Pastjeromſe rasaercilla.

Ù slobboddi

Tuj dohoddi, 20

Bûſ isgnuscen viddi kada

Vuccjem gnojom: strahom predda

Biesgi ureda,

Vuk dae zjeni sred Livaddâ

Kadse skrje

Ghdjeno nie 25

Straha ikakva, rugla, i smechie

S' tom poghibjom, recce, Travu

Slatku, i sdravvu

Nekupujem saisto vechie.