Croatiae auctores Latini: inventa |
domum | quaere alia! | qui sumus? | index auctorum | schola et auxilia | scribe nobis, si corrigenda inveneris! |
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. Si vis in lexico quaerere, verbum elige et clavem 'd' in claviatura preme.
Priciza XXIII. Pr. Stô nisctâ ubisce Tovara. Oso, i Oslar. Bremena, kâ putem nosi kalovitim, Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim, Sta – se veseliti veseglje al kratko bj, Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5 Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar' Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga Stascemu pridavat, tolika i jes sloga, Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu. Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10 Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj, I klobuk svioni na selu stojechjoj Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane. Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane. Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15 A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga. Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda, Er na sebi odvisce nosi, na tle pada. Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil, Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20 Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce, Stvar od gnega uſeta njedna al biasce. Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti, Od kile vidje on da dospie na puti. Cesto brighe i male, kadje mnosc velika, 25 I jakoga obale na svarhu cjovika. Pripov. XXIII. Sto Nisctaa ubbisce Tovarra. Tovar, i Oslar. Tusgni Tovar cîm ochjuti, Daſe budde vêch dignutti Tescko bremme, Kê na svijeme Plechjm nossi, cîm prohoddi 5 On po putu kalovvittom: Vesseo srechiom tad cestittom Saludgnojse radduje sgoddi; Neprividdech kâ bremmenâ Nagn –chie bitti napaertjenna, 10 Kadse k' svomu Gospar Domu, Josc do mallo vratit budde Sctoe sa kuchie trjeba stavvi Jedan, drughi josc pristavvi, 15 Da ni deve tako trude! Prahom cjaâſti Priateglia, I s' olovvom Drugh. Pun vesseglia Sarucnizzi Svôj Gliubizzi 20 Jedan zrevglie, [...]. Dae nepârsgi, ni kad padda Dasc ne bije, poscglie tada Nadrjenizzu dae brani, Scglie Bragnenik Paerzu svomu 25 Praccje bedre, Sirra i k' tomu: Ko tadara Sovvè Oslara, Da pridatmu kgnighe budde: Prima, i hoddi; viddi kada 30 Da s' bremmennom Tovar padda, Er nemosge podnjet trude, Podiscega s' tli samani, Klicce saerdit, ah ustanni; Tovar padda 35 S' gorka jadda. Boglieje bilo, dasi Oslare Diggo bremme na tvê Plechi Er nemillo ti hottechi Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40 Saman trudi, tujse i Mucci, Iskat pommoch vêch odluci. Tovar slipsa I sopissa, Ermu s' truda pade killa 45 Peccialise, bolli, i jadda Tom Nevogliom Oslar tada, Daga umorri ceſ nemilla. "I junaku vechi-krati Magnia tugha sgivot skrati, 50 Kîse bio Nauccjo Trude, Rratti, slò taerpjetti: Kadse usmnosgi sgialloſ koja Gljudskôm Saerzu s' Nepokoja 55 Triebaje sgivot svoj dospjetti.“
Feric Gvozdenica, Duro (1739–1820) [1794]: Fabulae, versio electronica, 2266 versus, verborum 52873, ed. Sanja Peric Gavrancic [genus: poesis - fabula] [numerus verborum] [feric-d-fab.xml]. |
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se voditelju projekta.