XXXVIII.

Illyr. Nije plemena do slavna imena.

Nulla generis nobilitas nominis claritatem adaequat.

Musca, et Apis.

Elata vanis impudenter dotibus
Illustre avorum Musca jactabat genus:
Ego, inquiebat, gens beata ut divitum,
Traduco laetos nobili in otio dies,
Affluo deliciis, luxuique indulgeo,
Moror inter aulas principum, atque regia
E mensa opimis affatim vescor cibis,
Genasque libo matronarum eburneas.
Haec elocuta, parvulo in electri globo
Formicae corpus nigricantis integrum
Lucere vidit, quae laboris strenui
Insigne, donec vixit, exemplar fuit.
Superba coepit vile tunc contemnere
Animal, quod humili semper alvum ingloriam
Solo traxisset, atque insuavem, pauperis
Ritu, vulgari vitam tolerasset cibo.
Haec garrientem forte tum praetervolans
Avidis hirundo faucibus deglutiit,
Suique generis modo celebratum decus
Obscurae in alvi condidit recessibus.
Sic illa periit, quodque restat, unice
Memoria fastus est invisi: at inclytam
Post se relinquens nominis famam sui
Formica vivit succini in pellucida
Inclusa lacryma, regiae splendor domus.
Qui genere digna nobilis non gessit suo,
Obscurus moritur; virque saepe ignobilis
Virtute nomen clarum acquisivit sibi.

Priciza XXXVIII.

Pr. Nie plemena do slavna imena.

Muha, i Mrav.

Beſocno tasctima Muha uſch?ogljena,

Dicise dobrima, i tragom plemena.

Ja, vegljasce, kao ti narod od blaſceni'

Bogataz ù lasti provodim moje dni.

Svim meu raskoscjami obilno ſcivem ja. 5

Sveghme i ù polacjami vidjeti jes kraglja,

Gostimse pretilo s' tarpeſe gnihove,

Gospam lize ù bilo i dajem zelove.

Kad rece ova, zjelo mravka zarnomasta

Ù Oksanu tjelo svjetlo vidje ù cjas tâ, 10

Mravka, dicni kie iſghled truda bio,

I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio.

Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim,

Erese priprosta smuzala bj po tlim,

I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15

Jesci ò potisctenoj provede nedicno.

Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi

Lastoviza s' naghlim krilim doletechi

Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu

Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20

U tmastu tarbuha propast ſakopaje.

Tako dospje muha, i ino neostaje

Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.

A mravku imena glas svud beſ prustanja

Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25

Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.

Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,

Cesto a imenite cini krepos sebre.

Pripov. XXXVIII.

Nie plemena do slavna immena.

Muha, i Pcella.

Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti,

Svojega plemmena hvaliſe sa dosti:

Prohoddim rad srechie veselo dni moje,

Usgivam odvechie pridraghe pokoje;

Mè Plemmſtvo potlacci pristojno sctò nie, 5

Ù Banſkom Polacci pribivam cestje;

Isctami nestanne srechnaſam udessa,

Davami svegh hrane kraglevſka Taerpessa,

Obhoddjm Obraſse liepijeh Gospojâ

Nacinnit omraſse posgjuda jest moja. 10

Cîm ovvo govorri, tuj Mrava rasgleda

Kôm Tjelo satvorri krugh svjetal: Isgleda

Svakkomu kî bio hrabrenna rad truda,

Dokleje sgivjo prattiga ceſ svuda

Rusgnomu govorri na nacin svoj himben, 15

Semgljomſe, prikori, scto vuce potiscten,

Da svega nestane, nejmaſce da ceſti,

Aerghiavve da hrane sillovvan isjesti:

Cîm Muha bessjedi, cîm tako sgjamori,

Cjoppa gnu sljedi, smaertnoje ter morri: 20

. Nesrechno dospije, hvagljena s'gnôm vlaâſti,

K' utrobbi sabbje Cjoppa gne cjaâſti.

Scto vajmeh ostaje! Maerſechia spomena,

Saplati cîm vaje slavnoga plemmena.

Glaſsovit do vjka Mravakchie sgivjeti, 25

Gneggovva cîm Slikka pribiva na svjeti.

"Kî svoga plemmena Svjettlosti ne cjaâſti

Ti Ciovjek immena bittichie svegh tmaâſti.

Potiscten krepposti svê sterre dalecce,

Kad sebbi sa dosti na Svjetu cjaâſ stecce.“ 30