XXII.

Illyr. Nje leſcechjegha svjeta.

Ignaviae nusquam locus.

Homo somnians.

Vir dives escis, otioque deditus

Cum dissipasset pingue patrimonium,

Summa gravari coepit indigentia;

Nec tamen ut ageret quidpiam, quo acquireret

Victum, excitari poterat: ignavissimum 5

Vitae prioris mollitudo fecerat.

Hic nocte quadam somniavit auream

Se repperisse gazam; eamque avide sinu

Collectam utraque, ut sibi videbatur, manu

Stringebat arcte, divitemque ut antea 10

Jamjam futurum se putabat; excitus

At ille somno nil opum excusso sinu

Invenit: iterum, tertioque illuditur

Dum visu eodem, precibus oravit Deos,

Vero aequiores tandem ut aliquando suae 15

Mendicitati subvenirent somnio.

Hoc insequenti nocte responsum tulit:

Voti esse compos si velit, se exerceat

Labore vero, noveritque desides

Rem somniare, industrios acquirere. 20

Priciza XXII.

Pr. Nie leſcechjega Svjeta.

Cjovjek Snjevalaz.

Njeki na làs ki dât vas bj i na Pjesce

Imatak cim bogat rasuo ocin bjesce,

Potrebamse ù veglim poce nahoditi:

Nisctaga al sa svim tim moſce raſbuditi

Da s' cimchje ſcivjeti posla cini kôga: 5

Tac mekosga iscteti ſcivota staroga.

Da blago jednu noch gnemuse snjevasce

Naghje, i sa svu moch tvardoga darſcjasce

Rukami obima stisnuta, ida bogat,

Kao prie, bit ima on zjeni drughi krat. 10

Raſbughjen al blaga nenaghje sebi skut

Stresajuch: varaga cim drughi, i trechi put

Tô iſto vighjenje, Bogove moli on

Istino da snjenje poscjljumu napokon,

Na gnegovo i da se budu ubosctvo ganut. 15

Sljedechju ovase noch rjecmu dade cjut.

Do kraja doch ako svih hochje poſcjudâ

Beſ zkniti svakako hitise da truda,

I nek ſna, ljenomu da blago snj...se,

A da umotvornomu samomu stjezase. 20

Pripov. XXII.

Nie lescechiega Svjeta.

Cjovjek Snjevajuchi.

Ispraſsne gliubio kî Ciovjek pokoje,

Occinstvo strattjo bogatto sve svoje;

Kad vajmeh odsvudde stesgiuga nevoglie,

Usrocci sve trude, tesckoga sve coglie:

Pò jadnom naccinu, pò mallom Pameti 5

Obgliubi Lottrinu, Ljennosti na Svjeti

Nesrechje rad svoje snjellòsse Cjovîku

Da Blago stekoje, dae cestiti sa vjku;

Pohlepno vechie – krat zjeniga stiſnutti,

Dachie opet bit Bogat ù Saerzu svôm chjuti.10

Nù cîmſe probudi, sve Blago nestaje,

U samom posgjuddi pohleppan ostaje.

Al' kada krat – trechi jednaki san snijo,

Da mosge to stechi Boggovve mollio:

Nevolgne na Smuchje damuſe smilluju 15

Svê molbe gorruchje millosno da ciuju.

Cîm doghje drugha noch, odgovvor primjo,

Dachie immat svù pommoch, kadabi trudjo;

I dachie tad posnat sa svoju neſrechiu,

Da lottar nechie immat pomgnivi, sctò stjecciu.20