X.

Illyr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Externi domesticos pepulere.

Canes domestici, et externi.

Egregio habebat de genere quidam Canes,

Venator ipse quos habere Latmius

Cuperet, in oris patriae natos suae.

Huic forte ignotus cum referret advena,

Praestantiores Sarmatarum e finibus 5

Canes haberi posse; cumque crederet

Id ille facile, qui putabat omnia

Potiora, ab oris quae venirent exteris,

Mercede tanta comparavit quattuor

De genere eorum, quanta ego mehercule 10

Vel omne genus emere recusarim canum.

Apta ad venandum quoties prodibat dies,

Hoc secum agebat, dum retenti in vinculis

Alii elatrabant; hoc herilis pascere

Adsueta dapibus mensa lautioribus, 15

Et quo recumbant mollis excipere thorus;

Duris at illi verberantur fustibus,

Eduntque, siquid caeteri repudient.

Multis legentem ne morer, veteres fugat;

Sua inquilini sunt voluptas unice. 20

At si requiris, quid deinde evenerit,

Dum sumptuose nutriuntur, emori

Canes in anno vidit uno quattuor.

Est stulta cives quae fugat patria suos,

Benigniore dum manu externos fovet.

Priciza X.

Pr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Psi domachi, i inostrani.

Rodna od mjesta kucke, pleme kimje dobro

(Od Latma Lovaz kê biobi sebi obro)

Mladich njeki imasce, kad gnemu ſgodom ſlom

Njeki kaſivasce pridoscjalaz jednom

Stranâ iſ Sarmatskieh da vele boglje bi 5

Mogao od oneſieh dobavit on sebi.

Vjerova lasno tâ er svaku zjegnasce

Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce.

S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi,

Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10

Na Svjetu svesctoje psetegna kupio.

Dan dobarse akoje ſa lova objavio,

Gnih vodi sobome, druſi a ustavgljeni

Verigam domome lahaju smamgljeni.

S' jescjam hrani iſbranim, i leſcjati ghdjechje,15

Mekahno plevje gnim, i postav podmechje.

Bjenisu druſi ſlo sctapima, i ako scto

Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô

Ù jednu rjec stare iſtjera; s' kim stoi

Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20

Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech.

Od gnih obilati' jescjam er siti odvech,

Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu

Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu.

Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25

A tughje milie chjuti blagodaran.

Pripov X.

Doghjosce Divglj, istjerraſce pitome.

Kucki Domachj, i tughj.

Psà vrjednijeh jednomu Mnosg bjesce Cjovîku,

Vidjetti svakkomu jest Lovvnu priliku:

Moghlibi tad ovvi kroſ hittre nacine,

Endymion cîm lovvi, tjerratti sgivine.

Slovinſkom Daersgiavvi Psi ljepi sa dosti, 5

Kî lovvne Naravvi, kijêm svakke krepposti,

Jedanmu tad recce: Pohlepno posgjudi

Gnjh baerso da stecce, ter immat ne trudi.

Tughijeh iſ Mjesti scto bjesce, hvaljo,

Dostojno da cesti to samo zjennio. 10

S' Slovinske Pse strane cettiri dobavvi,

Obbilne gnjm hrane Gliubliesgliv pripravvi:

Cîm s' gnimmi prohoddi kroſ Gorre, kroſ Hridi

Ù Lovvnom tad sgoddi raddostan gnjh sljdi:

Ù gorkom nu vaju, nemilla rad glada 15

Nevolgni zaerkaju domachi Psi tada;

Od sebbe gnjh tîrra, pribbje gnîm kosti,

Drughijem pun Mira cîm kasge millosti.

Kû bolleſ ochjuti, sgiallos – ga kâ slîdi,

Gnjh vajmeh zaerknutti da baerso cîm viddi.20

"Gradjane kâ tîrra ludaje krajna,

Rad svoga nemira kâ blaſni Tughjna.“