I.

Illyr. Cjemse koſa dicila,

tjemse Ovza sramila.

Quibus capra gloriabatur,

eorum pudebat ovem.

Caper, et Ovis.

Ut fonte liquido depulit sitim Caper,
In speculo aquarum formam explorabat suam.
Proceritate delectatus cornuum,
Barbaeque longo vellere, arrogantius
Ovem, ex eodem quae bibebat rivulo,
Illis carentem despicari coeperat.
Ovis contentam propriis se dicere
Bonis, nec ejus invidere cornua,
Quae densos inter implicata cespites
Tardent euntem; barbam vero inutilem,
Cui se transversae frondium festuculae
Foede immiscerent, stirpiumque fragmina.
Caper gracilium mox celeritatem pedum
Laudare, quodque plena salebrarum loca
Levi perfacile transiliret corpore.
Ovis quod agili minus uteretur pede
Suo adscribebat commodo, pendentibus
Haud ausa scopulis fidere imprudentius,
Pessum unde ruerent non semel audaces capri.
Ut se repulsum veritatis viribus
Agnovit hircus, gloriari et altera
Sic dote coepit: naribus, age, percipe,
Odore quali fragret hoc coprus mihi.
Lanigera reddit: iste qui e membris odor
Tuis emanat, suavis adsueto tibi
Poterit videri; teter at adeo est mihi,
Ut jamjam ab illo me necari sentiam.
In hac expressam te videto fabula,
Lasciva mulier, quae superba ditibus
Donis amatorum ambulas, queis foemina 30
Casta exornari quaevis erubesceret.

Kgnighe Drughe Priciza I.

Prorecje. Cjemse koſa dicila,

tiemse Ovza sramila.

Jaraz, i Ovza.

Ugasil Jaraz cim jur sceghju biasce,

Vodam u zaklenim onse oghledivasce.

Rogâse visinom svoieh nasladi,

I gustom diglinom, kâ mu je ùbradi.

S' tega Ovzu, na isti kâ vir vodu pie, 5

Er neima ures ti, pun tlaci oholie.

ſadovoglna al svîme onaje dobrima,

Niti gnegovime ſavidi roſima,

Ki er ne u gustime spljechjuse busima,

ſadarſcjan po istime vechjekrat bit ima.10

Da brada pak gnemu ſaludgna biasce,

Nimu ona ù icemu da sluſci vegljasce,

Ù koj i slamize gladno s' svake strane,

[...]echja i palicize videse iſmjescjane.

Hvaliti ſa time barſinu on uſe pak 15

Od nogâ, koime po hridîh skace lak.

Ovza, bjesce gnoj scto stupaj dât magne hrô.

Od naravi, isto tô uſimglje ſa dobro,

Strascech po visokim stjenamse pegnati,

Odkle oni sasvim tim padaju vechkrati. 20

Videchi istinese pridobit on silom,

Hvaliti pocese drugom stvari prid gnom.

Ki miris noſdrim ti moga iſ tjela na dvor

Iſlaſimi ochjuti. Dava Ovza odgovor.

Ti, koi povaſdan chjutiscga, more bit, 25

Tebi daje ugodan, ali ovo mogu rit,

Da meni usiori toliko ti vogn jes,

Na svarhu damichje on, ako ustoim, dich svjes.

Vighse ovdi ſceno ti bludna, ohola kâ

Tvihse koch ghiſdati darim Gljubovnika,30

Drughe kgnighe

Pripovvijes Paerva.

Cjemſe Kosa dicila,

tjemſe Ovza sramila.

Jarraz, i Ovza.

Kad k' viru dohoddi da sgeghju sagaſi,

Svû slikku pò voddi ter Jarraz upassi,

Pun slatke Naslade, dughijeh rad roghâ

I guste zijech brade, hrabrenstva pun svoga

Poccè Ovzu tlaccitti, kâ punna nemira 5

Doklesse napitti nebudde kraj vira.

Onnaſe dobarâ svoijeh pohvali,

Jarzomſe tadara s' hittrosti ter scjalli:

Dicitſe pristanni, tad gnemmu bessîddi,

Ko Jarce poganni, tvê roghe savidi? 10

Kôm buddesc ù trudu sa s' rossîm hoditti,

S' Granizzaâm usbuddu kadase splestitti?

Svudaje kî cjutti tad gnuſna rad smrada

Utrobbu promuti halavva tvâ brada.

Da taerci gdje Gljuti, hvaliſe sa dosti 15

Aerghiavvi gdje puti tad jarraz s' haerlosti.

Ovciza nu zjeni sa korriſ gne vechiu,

Sctò stuppaj gnoj ljeni, sa magnu gne smechiu;

Sunovrat paddatti Jarze-ſe cîm viddi,

I kosse vech – krati niſ stjene, niſ hridi.

Istina sa dosti cîm jarza tad smeta, 20

Pocceſe s' ludosti pohvalit opeta:

Mollimte, gnoj recce, pomgnivo pochjuti

Kakoje dalecce moij Mirriſ sad cjutti?

Ovzamu govorri, ciujesse kî svudda

Tesckome vech morri smrâd tvoijeh iſ udâ

"Sad Ovva Pricize pravi usgled,i slikka,

Poganna Bludnize, bilati sa vjka,

Kadate Gliuvenni himbenno dar reſi,

Svakome jur Sgeni prav prikor ti jesi:

Skladnaſe sa dosti na Svîtu vil stidi 30

Kîema uresiti svakatise ſcena,

Da ſna gola biti, sramila posctena.

Kad tvoje bludnosti, bessocnoſ i viddi.“