I.

Illyr. Cjemse koſa dicila,

tjemse Ovza sramila.

Quibus capra gloriabatur,

eorum pudebat ovem.

Caper, et Ovis.

Ut fonte liquido depulit sitim Caper,
In speculo aquarum formam explorabat suam.
Proceritate delectatus cornuum,
Barbaeque longo vellere, arrogantius
Ovem, ex eodem quae bibebat rivulo,
Illis carentem despicari coeperat.
Ovis contentam propriis se dicere
Bonis, nec ejus invidere cornua,
Quae densos inter implicata cespites
Tardent euntem; barbam vero inutilem,
Cui se transversae frondium festuculae
Foede immiscerent, stirpiumque fragmina.
Caper gracilium mox celeritatem pedum
Laudare, quodque plena salebrarum loca
Levi perfacile transiliret corpore.
Ovis quod agili minus uteretur pede
Suo adscribebat commodo, pendentibus
Haud ausa scopulis fidere imprudentius,
Pessum unde ruerent non semel audaces capri.
Ut se repulsum veritatis viribus
Agnovit hircus, gloriari et altera
Sic dote coepit: naribus, age, percipe,
Odore quali fragret hoc coprus mihi.
Lanigera reddit: iste qui e membris odor
Tuis emanat, suavis adsueto tibi
Poterit videri; teter at adeo est mihi,
Ut jamjam ab illo me necari sentiam.
In hac expressam te videto fabula,
Lasciva mulier, quae superba ditibus
Donis amatorum ambulas, queis foemina 30
Casta exornari quaevis erubesceret.

Kgnighe Drughe Priciza I.

Prorecje. Cjemse koſa dicila,

tiemse Ovza sramila.

Jaraz, i Ovza.

Ugasil Jaraz cim jur sceghju biasce,

Vodam u zaklenim onse oghledivasce.

Rogâse visinom svoieh nasladi,

I gustom diglinom, kâ mu je ùbradi.

S' tega Ovzu, na isti kâ vir vodu pie, 5

Er neima ures ti, pun tlaci oholie.

ſadovoglna al svîme onaje dobrima,

Niti gnegovime ſavidi roſima,

Ki er ne u gustime spljechjuse busima,

ſadarſcjan po istime vechjekrat bit ima.10

Da brada pak gnemu ſaludgna biasce,

Nimu ona ù icemu da sluſci vegljasce,

Ù koj i slamize gladno s' svake strane,

[...]echja i palicize videse iſmjescjane.

Hvaliti ſa time barſinu on uſe pak 15

Od nogâ, koime po hridîh skace lak.

Ovza, bjesce gnoj scto stupaj dât magne hrô.

Od naravi, isto tô uſimglje ſa dobro,

Strascech po visokim stjenamse pegnati,

Odkle oni sasvim tim padaju vechkrati. 20

Videchi istinese pridobit on silom,

Hvaliti pocese drugom stvari prid gnom.

Ki miris noſdrim ti moga iſ tjela na dvor

Iſlaſimi ochjuti. Dava Ovza odgovor.

Ti, koi povaſdan chjutiscga, more bit, 25

Tebi daje ugodan, ali ovo mogu rit,

Da meni usiori toliko ti vogn jes,

Na svarhu damichje on, ako ustoim, dich svjes.

Vighse ovdi ſceno ti bludna, ohola kâ

Tvihse koch ghiſdati darim Gljubovnika,30

Drughe kgnighe

Pripovvijes Paerva.

Cjemſe Kosa dicila,

tjemſe Ovza sramila.

Jarraz, i Ovza.

Kad k' viru dohoddi da sgeghju sagaſi,

Svû slikku pò voddi ter Jarraz upassi,

Pun slatke Naslade, dughijeh rad roghâ

I guste zijech brade, hrabrenstva pun svoga

Poccè Ovzu tlaccitti, kâ punna nemira 5

Doklesse napitti nebudde kraj vira.

Onnaſe dobarâ svoijeh pohvali,

Jarzomſe tadara s' hittrosti ter scjalli:

Dicitſe pristanni, tad gnemmu bessîddi,

Ko Jarce poganni, tvê roghe savidi? 10

Kôm buddesc ù trudu sa s' rossîm hoditti,

S' Granizzaâm usbuddu kadase splestitti?

Svudaje kî cjutti tad gnuſna rad smrada

Utrobbu promuti halavva tvâ brada.

Da taerci gdje Gljuti, hvaliſe sa dosti 15

Aerghiavvi gdje puti tad jarraz s' haerlosti.

Ovciza nu zjeni sa korriſ gne vechiu,

Sctò stuppaj gnoj ljeni, sa magnu gne smechiu;

Sunovrat paddatti Jarze-ſe cîm viddi,

I kosse vech – krati niſ stjene, niſ hridi.

Istina sa dosti cîm jarza tad smeta, 20

Pocceſe s' ludosti pohvalit opeta:

Mollimte, gnoj recce, pomgnivo pochjuti

Kakoje dalecce moij Mirriſ sad cjutti?

Ovzamu govorri, ciujesse kî svudda

Tesckome vech morri smrâd tvoijeh iſ udâ

"Sad Ovva Pricize pravi usgled,i slikka,

Poganna Bludnize, bilati sa vjka,

Kadate Gliuvenni himbenno dar reſi,

Svakome jur Sgeni prav prikor ti jesi:

Skladnaſe sa dosti na Svîtu vil stidi 30

Kîema uresiti svakatise ſcena,

Da ſna gola biti, sramila posctena.

Kad tvoje bludnosti, bessocnoſ i viddi.“

II.

Illyr. Akosu baersi volovi;

ſemgljaje djegljena.

Si boves sunt veloces;

at praedia divisa sunt.

Boves velocius arantes.

Suis seorsum providentes commodis
Fratres arabant post patris obitum duo
Certis agellos indicatos finibus.
At, quod juvencis unus ocyoribus
Terram subigeret, accidit, ut e praedio
Suo inferentes sese in alienum solum
Vomere recurvo arare coepissent boves.
Quod conspicatus alter, et simul timens,
Partem si agelli arare sivisset sui,
Novi ille juris nequid inde acquireret,
Perbelle admonuit: si nimis propere tui
Arant juvenci, scito, quod sunt praedia
Divisa nobis: ergo age retrorsum boves.
Idcirco in agris instituti limites,
Sua cuique firma staret ut possessio; 15
At avida quoties cupiditas hominum hos movet!

Priciza II.

Pr. Akosu barſi volovi,

ſemgljaje djegljena.

Volovi, ki barſce oru.

Dva brata ò svoima po smarti Ocinoj

Radechi poslima napose ſemgli ù svoj

Oru s' Volovima, i mejasc djelie.

Gnih jedan, ki ima Volove barſie,

Sgodise, da oni iſ svoih iſlaſechi 5

I tughih smioni gnivâse hitechi

Po gnim udigl orat lemeſcjom stadosce.

Videch to drughi brat, vole ima ki losce,

Bojati pocese, da nebj on stekao

Ki raſlogh, kadese nebj omcjas oſvao, 10

Ljepoga ughlavi: pobarſce ako oru tvi,

Kihse ti dobavi, moj brate, volovi

Meju nam basctine djegljene dasu, ſnaj,

ſato gnih s' tughine ſemglje gorci u cjas saj.

Mejasci s' tegasu, svak da uſciva svoje, 15

Tughje al hlepnasu cegljad da osvoje.

Pripov. II.

Akossu baersi Volovvi,

Semgliaje diegliena.

Volovvi baersce orechi.

Cjaikose rastavvi kad s' duhom primilli

Sljedjahu s' gliubavi Brattinſki tad Dîjli

Sa korriſ diegljene svakki orre Livadde,

Bigliesgne kijêh stjene raslucju jure tade.

Cîm jedan ulassi na semgliu druggoga, 5 On tusgbe, kê glâſi nemira rad svoga

Kad buddesc oratti, ne presci, gnêm recce

Volovve nêgh svrâti s' mê semglje dalecce;

Marghignam svê djli, kô viddisc, Basctine

Ostavvi primilli te, Bracce, nacine. 10

"Al' Ciovjek vech – krati jur tughje Livadde

Osvoij, ne plati, besocno nêgh krade.“

III.

Illyr. Pribroj, ako i na putu naghjesc.

Numera, licet et in via repereris.

Homo crumenam reperiens, et Sycophanta.

Adhibenda summa est cautio adversus malos.
Loculos refertos aere plurimo in via
Quidam reperiens substitit eodem in loco,
Pecuniamque numerat curiosior.
Duo, qui eandem post eum terunt viam,
Id pervidentes, tardiorem sibi dolent
Fuisse gressum: cur numeret aes postulant.
Queis ille: si res forte non invenerit
Dominum, ut, benigna Fors quid obtulerit, sciam.
Vix haec locutus, cum crumenam quaerere
Is currit amens, qui profecto amiserat.
Huic ergo rediit, signa certa ut exhibet.
Vir fraudulentae plenus hic versutiae,
Aere numerato, postulavit alterum
Furti, asseverans esse dimidiam ibi vix
Partem pecuniae, et citari hominem jubet.
Hic, quod juratis testibus verum probat,
Dimissus abiit; ille furti nomine
Quod innocentem criminatus, et suum
Amisit aurum judicis sententia.
Per ora coepit ire tunc adagium:
Licet aes reperias in via, numera tamen.

Priciza III.

Pr. Pribroj, ako i na putu naghjesc.

Cjovjek, kie nascjo tobolaz, i Potvoritegl.

Svescto mosc najvechi stavi opaſ prema ſlim.

Tobolaz hotechi na putu njeki cim

Iſnaghje pun ſlata, tù susta, i broi

Pjeneſe, erga tâ ſnanosſceglja osvoi.

Dvoiza istieme ki putem ighjahu 5

Prem bliſu ſa gnime, tô videch ſcjagljahu,

Da njesu iscli prie: ſac pjeneſ broisc ti

Velemu Damie, onim rece, ſnati,

Sctoje ovdi dinarâ, kê dâmi blaga ces,

Ako ovi Gospara nebude nach pjeneſ. 10

Ova isctom iſrece, kad vidje sebe van

Onoga ghdi tece od truda ſapiehan

Tobolaz iskat svoj: gnemuga on poda,

Ermu ne mao broj obigljeſcjâ ovi dà.

Pun drughi dubine kad dinar iſvadi, 15

Gnega lupesctine krivinom obadi,

Velechi da od pjeneſ; kê ù gnem nahodi,

Jedva pol sada jes, i na sudga vodi.

S' svjedozim ſakletim skaſa ovi istinu,

I pusctan bj ſa tim; na prava al krivinu 20

Oni er stavi, iſgubhi na sudu ſlato tô

"Broj, receno tad bj, da i putem naghjesc scto.“

Pripov. III.

Pribroj, ako ina putu naghiesc.

Cjovjek Tobolaz nahoddechi, i Himbennik.

"Slobnoga triebaje cjuvatſe Cjovîka,

Gneggovva himbaje pogubna sa vjka.“

Pjenessâ sa dosti cîm jedan nascioje,

Pun slatke raddosti brojtjh pristoje.

Kî sa gnim hodilli dva sgjalloſ ochjutu, 5

Da kasnij tad bili srechnomu po putu:

Toij sgoddi cjuddeſe, ter gnemmu savidu,

Scto broij penesse pitatga tad slîdu:

Gnjm smiri posgiudde: Srechianbih ja bio

Nenachſe kad budde koijhije gubbio. 10

Kad taerci uzvigljeni, cîm ovvò bessjedddi

Nach pjenneſ sgiudjeni, pohlepno put sljedi:

Gnemmuga jur vrati beſ himbe, privarâ

Buddemu kad datti prav bigliegh dinarâ;

On gnegga lasgivvo tad vajmeh potvorri, 15

I gnemmu prottivo tad ovvò govorri:

Boglieje vratiti, sctos' ukrò sad menni,

Nêgh i pravdom platiti, Lupesciu himbenni.

On k' Pravdi saklete svjedoke dovoddi

Ikakve beſ sctette kê gnegga slobboddi. 20

Zijech strascne privare himbenik jur hudi

Sve gubbi dinare, Pravdamu kô sudi.

"Miranchie ti bitti, kî srechnom ù sgoddi

Uſbudde broijtti, cîm pjenneſ nahoddi.“

IV.

Illyr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda.

Equus sitiens aquam coenosam non fastidit.

Equus, et Onager.

Siti per aestum maceratus aspera
Equus inquieto vestigabat lumine,
Si forte laticis quid videret uspiam.
Hunc illi, anhelus multum obivit ut prius
Telluris, altis devolutus rupibus
Torrens abunde praebuit: inhians ferus
Accurit avidis inde sorbens faucibus,
Luto licet aqua mixta multo defluat.
Onager, eodem forte qui stabat loco,
Tolerans, nitidior dum fieret humor, sitim,
Mirari, ab illo cum videret ebibi
Multum coenosi gurgitis; tum sic monet:
Cur hanc bibisti turbulentam? Paululum
Adhuc morari si libuerat heic tibi,
Vitro fuisset hausta pellucentior.
Tunc equus: ut inquis, sic futurum existimo;
Siti sed ipse cum aestuo; sperno quaerere,
Qualis sit unda, pura, necne: vos eam,
Quod estis adeo delicatis sensibus,
Contra atque praesens exigit necessitas,
Ut hauriatis expectate limpidam.
Omnis famelico esca jucundissima.

Priciza IV.

Pr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda.

Kogn, i Tovar divgli.

Isctuchi od ſceghje iſmucen kogn ljeti,

Bili vode scto ghdje mogo okom naſreti

Iſa kako bj ſaman mjestia vele on

Mimoiscjo sapiehan, naghjeju napokon.

Potokmuje dade, s' visokih ki hridi 5

Tocise; on tade dotarcja ghdi vidi

Da leghla biasce, i naghlo pie gnu,

ſasve da vidjasce kalomje smuchjenu.

Divj ki po srechi tù Oso nahodise,

I ſceghju tarpechi ceka dok sbistrise, 10

Smjescjanu videchi ghdi on kalom piasce

Temuse cjudechi ovamo vegljasce

Scto mutnu piesc ti? Dasi josc hotio

Ne vele cekati, bilbise napio,

Bistre, kao s' vrila: komu kogn, tômie 15

Vjerovati sila, al trjebi ſnatie,

Da kada goruchja ſceghja mori mene,

Ne marim iskat ja, jel voda bistra, al ne.

Vi chjutjenja kis[...]oputna tako,

Proch onom scto [..]potreba, svakako 20

Cekajte, da cistu [...]ghladnu ti

Daj jescju i necistu, gnemuchje ugoditi.

Pripov. IV.

Kogn sgedan Mutne vodde neghledda.

Kogn, i Osò.

Ljettnoga pun truda, da sgeghiu sagasi

Taerciasce kogn svudda Hladjennaz da passi:

Rjekaſe niſ Hridi viſoke cîm slije

Pohlepno gnu slîdi, da vodde popije:

Sctò Voda ghnuſnaje, sctò kalo gnu smuti, 5

Vesselo saerkaje, Protivnoſt ni chjuti.

Osose cjuddio kad kogna tuj viddi,

Tu voddu da pijo, ter gnemmu bessîddi:

Daſ hottjo taerpitti do mallo poslije,

Moghossi popitti te vodde bistrije. 10

Istina jest, Bracce, kogn gnemmu govorri,

Da menne tot – jacce sad sgeghja nemorri,

Viboste sa dosti rasbludni Tovarri,

Te tlacci ludosti kogn sa to nemari.

"Kad gladom Nesrichia dosadi Cjovjku, 15

Svakkaje gnêm Pichia korisna sa vjku.“

V.

Illyr. Metat dinare u morre, a iſkatih svjechjom.

Nummos in mare projicere, et lumine postea eos quaerere.

Piscatus Dalmaticus.

Piscatus ille Dalmatarum est proprius,
Qui vere primo, cum fragorem ponere
Coepere fluctus turgidi; fit tempora
Autumni ad usque: sumptuosus maxime
Est apparatus, namque praeter usui
Huic opportuna navigia, inque singulis
Plura hominum capita, qui viritim propriam
Operam conducti venditant stipendio,
Multarum oportet rete ut ulnarum parent,
Tantumquae taedae, continenter ut queat
Ardere totis instaurata noctibus.
Hoc quippe pisces evocati lumine
Densis gregatim provehuntur coetibus.
In jacta quoties multitudo retia
Incurrit ingens piscium, e proventibus
Resarciuntur damna primo sumptuum,
Dehinc magna dominis inde derivant lucra.
Sale namque pisces condiunt, implent cados,
Senogallienses vendituri ad nundinas.
At cum, quod etiam saepe numero usuvenit,
Vel unda juxta litus est subalgida,
Pisces in altum vel fugat Delphin mare,
Aliove casu haud prodeunt, tunc maximis
Homines gravati impendiis alienum in aes
Tot frustra exhaustis incidunt laboribus.
Haec praelocutus ad propositum jam feror.
Quidam vir illi deditus piscatui
Cum mille ab alio mutuos dari sibi
Nummos petisset aureos, hic suspicans,
Tales in usus insumpturum dicere
Sic coepit: istud velle te pecuniae,
Ut apparentur ad piscatum idonea,
Opinor; alter id fatetur maxime.
Tunc ille: adures ergo sub opaca facem
Tu nocte pariter, piscium ut praedam feras.
Sic porro, hic inquit. Verum ego ad eam insaniam,
Excepit alter, nondum deveni, ut meam
Sinam te in aequor projicere pecuniam,
Ut mox eandem quaeras accensa face.

Priciza V.

Pr. Metat dinare ù more, a iſkatih svjechjom.

Ribagne Dalmatinsko.

Dalmatinsko onoje osobno Ribagne,

Oò proljechja koje (kad mora reſcjagne)

Nj vech cjut) cinise, i sve do pod ſimu

Nepristav sljedise, kad vrjeme ugodimu.

Od velika ova harcenja jes sprava, 5

Er osvem Brodova, cini s'kimse oprava,

I ù gnih svakomu njekoliko glavâ,

Kih svakise ù tomu ſa platu prodava,

Mreſcju od [...] trjebaje pripravit,

Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10

Da nochi ù svakoj budeim gorjeti.

Svjetlosti er po toj (cjudoje ovo rjeti)

Ribe priteghnute prohode na stada.

Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada,

Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15

Spravam ù oneſime, iſvade potrosku.

Gosparim dobiti veglje pak ostaju,

Cinuje er soliti, i ù sude stavgljaju;

Nas Siniglaskome da targu oni isti

Buduje s' vechjome prodati koristi. 20

More al kadase studeno josc chjuti,

Al Pliskavizase pridkrajem ochjuti,

Ù ponor pucine kâ tjera ribu, al s' kê

Drughe ſgode iſghine riba, tad velike

Upadu ù dugove, i ù vjetar pghje trud, 25

Iſreke iſa ove vigh sada, idem kud.

Njeki, kise na tô ribagne bj dao,

Tisuch ſcjutaz ſato ù drugogae iſkao,

Da bude datmuih ù ſajam: on sumgnechi,

Dachje ù tô uloſcit gnih, ovako htjemu rech.

Da ù mene, mnim ja, ti iſctesc ovi pjeneſ,

Sve da ſa ribanja moſc spravit. – Tako jes.

Uſcechjesc nochnoj ti, pak sljedi govorit,

Ù tmi lucja dosti, da vech pljen bude bit.

Takoje, veli ovi: kom drughi, ali josc 35

Ja njesam takovi mahnitaz, da moih mnosc

Pjeneſâ tebi dam ù mre metati,

Da mijh pak svjechjam ti budesc iſkati.

Pripov. V.

Metat dinare ù Morre, a iskatjh s' svjechjom.

Ribagne Dalmatinſko.

Cîm smiri svû vechie saedittoſ pjenasti

Ù paervo Prolietchie Val Morrſkom pò Vlaâſti,

Dalmatin koij – je prem hittar po tminni,

Dôk Jessen dospije Ribbagne svê cinni:

Samjerna spravvaje; tuj Subglje, tui Plavi 5

Cegljaddi dostaje, sctoe trjeba da spravvi.

Cîm Ribbar uppassi, gdje doghie k' Svjettlosti,

I k' Mresgiâam ulassi jur Ribaâ sa dosti,

Raddostan tad budde: svè paervo potratti

Ù sctette i svê trude podpunno saplati; 10

I ribbom Barjelle sogljennom napunni,

Teggottan trud vele s' dobitim okrunni.

Slò hude rad srechie sgoddise nù kada,

Tad ù dugh, ù smechje jur Ribbar upadda:

Uffagne cîm varra jednoga, pitoje 15

Na saijam dinarâ, kad ribbat immoje.

Svjeſ njesam gubbio prosippat sadare

Kê jesam skuppio ja s' trudom dinare

Drughimu tad recce, kadara smaerhnese,

Da Morrem ti prece mê svjetlisc peneſse.20

VI.

Illyr. Svaka ptiza k' svomu jattu.

Unaquaeque avis sui generis avibus coeat.

Coturnices, et Picus.

Picus Coturnices nimium obesas domum
Denso redire demiratus agmine,
Quonam fuissent ita saginatae in loco
Quaesivit: illae se labore id maximo
Mediocre adeptas rettulere commodum.
Nam se quotannis trajicere longum maris
Debere tractum, sub tepente ut pabula
Coelo reperiant. Avidus ille tum rogat,
Ut, transmeandi cum maris aderit dies,
Velint monere, semet ut eorum gregi
Et ipse pariter adjiciat; illae negant,
Suique suadent ut generis adeat aves.
Moestum repulsa fecerat, sed interim
Profectionis tacitus expectat diem,
Consiliaque explorat Coturnicum omnia,
Cum illis in oras ut beatas advolet.
Dum vesperascit, flante leniter Africo
Has aggregari sensit, utque praepetes
Movere pennas, subsequi imprudentior
Et ipse coepit. Has ferebat ocyor
Ala; ast acuta Picus usque lumina
Ad anteeuntes dirigebat alites:
Quas tandem ab oculis cum remotas haud sequi
Valeret ultra, longiore lassior
Volatu in undas lapsus interiit miser.
Similes coire similibus fabula docet.

Priciza VI.

Pr. Svaka ptiza k' svomu jatu.

Prepelize, i Bergljesc

Prepelize tuste mjesto ù svê jed[...].

Bergljeſc videch guste na [...],

ſacjughjen ovako gnim veli s' kojome

Pretigljet vi tako moghuste jescjome?

Tô dobra, one gnem, s' tuda da odvisce 5

Stekosce ù tughjem mjesti, odgovorisce

Er svake godine da sila gnimaje

Vegli dil pucine proch, da budu ù kraje

Toplie prinitse, ghdi jesce vech ima.

Tad uſe molitse pohlepan on gnima, 10

Prohoda da dan ti kad toga bude doch,

Cine i gnemu ſnati, dachje i on scgnima proch.

Nechje one da cjuju gnegove molbe tê

Negh s' ptizam svjetuju da opchi svê varste.

Tôga oſcjali, al mûce djegljenja ceka dan, 15

ſa gnimase i vuce scto docjut poſcjudan,

Da i on ù mjesta tâ blaſcena doleti.

Kad nasta noch tmasta, poce i vjetar dmjeti,

Vjetar ugodan gnim, dachje iti stavise.

Tarknusce kad ſatim, i on ſaletise 20

S' mal svjesti ſa gnima. Boglje one s' krilima,

Nu on gnih bistrima sljedi svegh s' ocima.

Tragh al kad iſgubi on sasvim, od od duga

Umoran ljeta bj pade, i ù cjas struga

Morskaga udusci. Scto velj pripovjes? 25

Dase slicjan sdruſci s' slicniem dobro jes

Pripov. VI.

Svakka Ptizza k' svomu jattu.

Prepelizze, i Svraka.

Prepeoke viddechi vratitſe prettile

Kakoste jur stechi to moghle, mê Mille,

Gnjm Svraka govorri, mollimvaſ, kasgite

Po Brieghu, po Gorri kôm srechnom lettite?

Odgovvor davaju: Prettilloſ jest nammi 5

Gorkomu po vaju, po trudu, tughaâmi:

Svakkonam jur Ljetti pò Morru dalecce

Trjebaje lettjetti, hranaſe da stecce;

Ghdje Sjevver ne dima pò Gorri i Livaddi,

Studdena ni Sima toplinu raſhladi. 10

Svraka immà posgjuddu s' gnimmaſe sdrusgiti,

Gnoj molli da buddu djegljegne glâſiti:

Na Molbe na rjeci Svrakkine na Sgeglie

Svakkaſe tad prjeci, kasgejom dreseglie:

Ù gorkom sgjallosti tad Svraka boravvi. 15

Nu sa svom tajnosti djelitse pripravvi.

Cîm Ptizze tad prece budduse djeliti,

Svrakajh dalecce nesvjesno sljediti;

Kad silloſ Sjeverra dimaſce po tminni,

Baersoijh satjerra pò Morrskom Puccini;20

Nemosge jur tada Svrakajh stignutti,

Ù Morre nêgh padda cîm umor ochjuti;

Er s' svoje Nesvjesti, rad svoga prikora,

Nesrechne zijech ceſti toppise sred Morra.

"Isgledchie mâ bitti Priciza svakkomu, 25

Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“

VII.

Illyr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta;

a mudar cjovjek sveghje mlad.

Domibus, et vineis aetas inquiritur;

at homo sapiens semper viget.

Homo dives, et Praeco.

Domum, adjacensque venditurus praedium
Senex sub hasta posuerat, cum divite
Vir censu utrumque comparare gestiens
Praecessit alios; isque conspecto sene
Incani capitis, et tremulos arundine
Regente gressus, confidenter quaerere,
Aetate quantum processisset. Futiles
Ut praeco nugas garrientem intelligit,
Quaere potius, ait, quota sit aetas vineae,
Domusque; id etenim scire te juvat, senis
Non hujus annos, mente namque dum bona
Senes fruuntur, corpore et effoeto vigent.
Sapiens senectae incommoda aut sentit minus,
Aut illa saltem sustinebit fortius.

Priciza VII.

Pr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta,

a mudar cjovjek sveghje mlad.

Cjovjek bogat, i Licjar.

Star kuchju, i basctinu, kâ kod gne biasce,

Po obicnom nacinu licbe prodavasce.

Kad jedan, radje ki ſa sebe daih stece,

Bogataz veliki ostalih pritece.

Videch on, Staraz taj sjedinâ glavu da 5

Punu ima, i stupaj tresuch sctapom vlada,

ſa svoja uſega godiscta pitati.

Ludosti kad tega cju Licbar iskati,

Pace ovo ti pita recemu, vinograd

Kolikoje od lita, ſgraghjena i kuchja kad.10

Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes

Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes.

Mudar al magnechje chutjet ſla starosti,

Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti.

Pripov. VII.

Kuchjaâmse, i basctinnâam isctu godiscta,

a Mudar Cjovjek sveghje Mlâd.

Boggattaz, i Glâſnik.

Baſctinu hottjo svû Starraz prodatti,

I kuchju cinnio proglâſit vechi - krati

Bogattaz nu kada starroga tuj viddi,

Sctapomſe gdje vlada, tad gnemmu bessjddi:

Sjedisu tvî Vlaſi, kojesu tvê Ljetti, 5

Mollimte, sad glâsi, kakveſi pameti?

Cjuddise sa dosti na take govorre,

I Glâſnik ludosti potlacci to gorre.

Tebbi iſkat trjebaje Basctine godisctâ

I kuchja kakvaje; nemisli vech iscta 10

Kojasu mâ Ljettâ, kakveſam ja svjesti:

Isctame ne smeta, srechneſam ja cesti.

Cîm Starraz sa dosti dobreje pameti

Usgiva krepposti sgivotta na svjeti

"Kî mudar Cjovjek jeſ, josc Starraz da budde, 15

Srechnije gnêm uddeſ, ne kuscia slo, trude;

S' teggotne starrosti joſc jadmu da kîje,

S' Hrabrennom krepposti pritaerpjet ummje.

VIII.

Illyr. Jagne ponisceno i dvjechje majke possisat.

Lac suget mitis geminis a matribus agnus.

Agni duo, et Mater.

Permulta mites adsequuntur commoda.
Enixa foetus cum gemellos debilis
Fuisset Agna, se duobus impotem
Enutriendis lacte cognovit suo.
Dissimilis inerat indoles; mitissimus
Hic quippe moribus, alter impudentior,
Lactabat ambos sedula; at neuter satis
Cum lactis inde sugeret, nutricibus
Hos uti et aliis, ut bene sit, oportuit.
Miti invenire perfacilis labor fuit:
Frustra requirit alter; hinc moestissimus
Hoc, quod sibi tum accidebat, infortunio
Matrem rogabat: quaeso, cur accedere
Ad fratris agnas prohibeor altrices mei,
Qui pariter utero, ut ille, prodii e tuo?
Huic illa: fugiunt te, quod es petulcior;
Lactatur ille, mitis est quod ingenii:
Fratrem ergo ut aeques lenitate enitere,
Et lactis aderit copia. Haec ut audiit,
Lasciviorem posuit Agnus indolem,
Sinuque nulla tum agna rejecit suo.

Priciza VIII.

Pr. Jagne poniſceno i dvijechje majke posisat.

Dva Jaghnichja, i Mati.

Stjecju cegljad krotka mnoga dobra sebi.

Mlohava Ovza, kâ dvoe okotila bj

Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti

Neima, daih slidi doit do sitosti.

Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5

Mioje, inisu nacini ù onemu.

Pomgnivo dojasce oba, al er dosti

Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti,

Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti

Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10

Krotakje naghje, al man drughiju iskasce,

I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce.

Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô

Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato?

Niti mene doje, kisam, i on kako, 15

Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako?

Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje,

A brata dojeti, erje pun blagochje.

Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti,

I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20

Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu,

Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu.

Pripov. VIII.

Jagne ponisgeno i dvijechje Majke posissat.

Dva Jagagnza, i Matter.

"Onnemu svegh bitti pokojchje, Mir pravi,

Kî budde sgîviti s' svôm blagom naravvi“:

Kottila kadaje do dva Ovza Jagnettâ

Gdje Mljeka nestaje, gorkose tad smeta.

Raslicni sa dosti, Chjud ista gnjm nije 5

Pun jedan blaggosti, prem-smijon drughije.

Vech Mljeka nestaje cîm svak – cjaſ Ovcize

Dobavvit trjebaje josc drughe Dojnize.

Sa nachi blagomu Dojnize laſnoje,

Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10

On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi,

I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi,

Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize

Od menne dalecce pobjegnu Dojnize?

Brattami prihrani cîm svakka sa dosti,

A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15

Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri,

Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori:

Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi,

I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi.

Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20

I slatkom blagosti svegh budde sgîviti.

IX.

Illyr. Bogljeje dobar ghlas, neghli ſlatan pas.

Bona existimatio zona aurea praestantior.

Mercurius, et Fratres duo.

Cum munere ad homines duplici Cyllenium

Mittebat olim rex Deorum: unum aurea

Zona est, facultas recte agendi est alterum,

Qua comparatur nominis splendor boni.

Hic uno euntes tramite adspexit duos, 5

Quos allocutus hoc fuit fratres modo.

Vestra haec, o pueri; seligendi at optio

Obtinget illi, cujus ex urna mihi

Nomen repositis extrahetur sortibus:

Majoris exit. Mentis ille proprium 10

Accepit alacer munus, auro cingulum

Late refulgens nam minoris aestimat.

Cessisse zonam ut auream minor sibi

Novit, libenti quam te animo accipio mihi

Zona, inquit, nitida, regibusque cingere, 15

Dii si dedissent, digna purpureis latus!

Fratermque ridet, vilioris quod sibi

Rem pretii, ut ipse sentiebat, legerit.

Egere grates ut Deo, laeti suo

Ambo recedunt munere. Hic recta lares 20

Petit paternos, nominisque gloriam

Honesti adauget; zonae at alter ebrius

Prae gaudio aureae egit avius pedem,

Qua silva densis horret arboribus vetus:

Caeso heic latrones detrahunt zonam mali. 25

Virtute praestat, quam opibus inclarescere.

Priciza IX.

Pr. Bogljeje dobar ghlas, neghli ſlatan pâs.

Merkurio, i dva brata.

Merkuria ù stara Jove Bogh vremena

Scglje k' gljudem s' dva dara ſa gnih namjegnena.

Jedan jes ſlatan pâs, podobnos drughie,

S' kojomse stjece glas slavovit svudie.

Na putu ſdruſcena ghdi idu dva brata 5

On vidje rodjena, pak gnima rece tâ

Vaſcjasu, Sinzi, ova; al oni obirat

Parvi ima od vas dva, kom' bude Srechja dat,

Da odovle parvomu iſvadim ime ja.

Parvorodjenomu iſide tâ srechja. 10

Veseo on od pameti dar uſet htiasce,

Ù zjeni er magnoj ti ſlatni pâs darſcjasce.

Kad mlaghi vighje, pâs da ſlatni osta gnem

S' komte, ſaupi ù ghlas, ja radosti uſimgljem,

Svjetli Pasu, ki istim kraglimsi dostojan 15

Bôk pasat, na dar gnim dasi od Bogov bio dan!

I bratu ù isto dobase rugasce,

Ki lohscij doisto, kaono zjegnasce,

ſa sebe obra dar. Mnoghe hvale Bogu

Dadosce oni kadar, veseglju idu ù mnogu 20

Uputi onise k' domu tajcjas svomu,

ſcivgljegnu i inadise svegh ù iſvarsnomu

Cjas slavna imena uſmaſcjat na svit saj.

Ovi, kom smamgljena jurje svjes ſa dar taj,

Veseo od vech, i kao pjan, u gustu planinu 25

ſahodi puta van: Pâs – mu lupesc skinu,

Pâs ſlatni parvo tù, smartmu dà ſatime.

Bogljee sjat krepostiu, negh blagom tasctime.

Pripov. IX.

Boglieje dobbar glâſ, neghli slatan paâſ.

Mercurio, i dva Bratta.

Sapovjed kad imma Bogh s' Nebba krilatti

Dolettjet k' Gljudimâ dareijm pridatti:

Paâſ slatan donossi; pak s' srechnom obblaâſti

Scto slavnoſ usnossi, darijh, i cjaâſti:

Cim Bogha krilatta, prohoddech po putu

Gleddaju dvà Bratta, kû raddoſ ocjutu?

Koga imme vaditti ja buddem pò srechi,

Ti darchje primiti, recceijm, i stechi.

Nêk paervi probira dar, immat i budde

Koij hochie pun Mira, sctomuſu posgjudde.10

Iside na srechiu slavnu obblâſ immenu

Starijem, ki vechju cjaâſ cinni prozjenen.

Kad Mlaghj dar imma pun slatke raddosti

Vesselo paâſ prima, gliubiga sa dosti.

Dostojan, bessjeddi, ti kragle paâſatti, 15

Brattomſe cîm sljedi scjallivo rughati,

Er zjeni s' Nesvjesti, dae boglij slatan Paâſ

Srechnije josc cesti, nêgh dobbar svjetom glâſ

Cîm hvale Dvojzza Boggovvîm davaju,

Vessela tad Liza Dommaſe vrachiaju: 20

Ovvêmſu posgiudde svegh vechju cjaâſ, zjennu

Usmnosgit da budde posctennom immenu.

Cîm drughi tôm sgoddi primiran boravvi,

Od puta sahoddi k' gustome Dubravvi;

Tuj mirno kad sceta, ne vele dalecce, 25

Lupescia suſretta, smaertnoga kî sjece;

Paâſ slatan i krade, kogaje zjennjo

Lud Ciovjek, i tade svoij sgivot dospio.

"Jest boglie sa vîka slavvitſe s' krepposti,

Nêgh immat Cjovîku Boggastva sa dosti.“30

X.

Illyr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Externi domesticos pepulere.

Canes domestici, et externi.

Egregio habebat de genere quidam Canes,

Venator ipse quos habere Latmius

Cuperet, in oris patriae natos suae.

Huic forte ignotus cum referret advena,

Praestantiores Sarmatarum e finibus 5

Canes haberi posse; cumque crederet

Id ille facile, qui putabat omnia

Potiora, ab oris quae venirent exteris,

Mercede tanta comparavit quattuor

De genere eorum, quanta ego mehercule 10

Vel omne genus emere recusarim canum.

Apta ad venandum quoties prodibat dies,

Hoc secum agebat, dum retenti in vinculis

Alii elatrabant; hoc herilis pascere

Adsueta dapibus mensa lautioribus, 15

Et quo recumbant mollis excipere thorus;

Duris at illi verberantur fustibus,

Eduntque, siquid caeteri repudient.

Multis legentem ne morer, veteres fugat;

Sua inquilini sunt voluptas unice. 20

At si requiris, quid deinde evenerit,

Dum sumptuose nutriuntur, emori

Canes in anno vidit uno quattuor.

Est stulta cives quae fugat patria suos,

Benigniore dum manu externos fovet.

Priciza X.

Pr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Psi domachi, i inostrani.

Rodna od mjesta kucke, pleme kimje dobro

(Od Latma Lovaz kê biobi sebi obro)

Mladich njeki imasce, kad gnemu ſgodom ſlom

Njeki kaſivasce pridoscjalaz jednom

Stranâ iſ Sarmatskieh da vele boglje bi 5

Mogao od oneſieh dobavit on sebi.

Vjerova lasno tâ er svaku zjegnasce

Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce.

S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi,

Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10

Na Svjetu svesctoje psetegna kupio.

Dan dobarse akoje ſa lova objavio,

Gnih vodi sobome, druſi a ustavgljeni

Verigam domome lahaju smamgljeni.

S' jescjam hrani iſbranim, i leſcjati ghdjechje,15

Mekahno plevje gnim, i postav podmechje.

Bjenisu druſi ſlo sctapima, i ako scto

Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô

Ù jednu rjec stare iſtjera; s' kim stoi

Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20

Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech.

Od gnih obilati' jescjam er siti odvech,

Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu

Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu.

Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25

A tughje milie chjuti blagodaran.

Pripov X.

Doghjosce Divglj, istjerraſce pitome.

Kucki Domachj, i tughj.

Psà vrjednijeh jednomu Mnosg bjesce Cjovîku,

Vidjetti svakkomu jest Lovvnu priliku:

Moghlibi tad ovvi kroſ hittre nacine,

Endymion cîm lovvi, tjerratti sgivine.

Slovinſkom Daersgiavvi Psi ljepi sa dosti, 5

Kî lovvne Naravvi, kijêm svakke krepposti,

Jedanmu tad recce: Pohlepno posgjudi

Gnjh baerso da stecce, ter immat ne trudi.

Tughijeh iſ Mjesti scto bjesce, hvaljo,

Dostojno da cesti to samo zjennio. 10

S' Slovinske Pse strane cettiri dobavvi,

Obbilne gnjm hrane Gliubliesgliv pripravvi:

Cîm s' gnimmi prohoddi kroſ Gorre, kroſ Hridi

Ù Lovvnom tad sgoddi raddostan gnjh sljdi:

Ù gorkom nu vaju, nemilla rad glada 15

Nevolgni zaerkaju domachi Psi tada;

Od sebbe gnjh tîrra, pribbje gnîm kosti,

Drughijem pun Mira cîm kasge millosti.

Kû bolleſ ochjuti, sgiallos – ga kâ slîdi,

Gnjh vajmeh zaerknutti da baerso cîm viddi.20

"Gradjane kâ tîrra ludaje krajna,

Rad svoga nemira kâ blaſni Tughjna.“

XI.

Illyr. Tjerajuchi lisizu, nastupioje na Vuka.

Vulpem insequendo, in Lupum incidit.

Homo vulpem insequens.

Vitare levia qui student incommoda,

In magna saepius incidunt illi mala.

Avibus opimam Rusticus domesticis

Cohortem habebat, unde lucri plurimum

Causa solebat obvenire et altera, 5

Occasione nuptiarum quod sua

Altilia in urbe ditibus venumdaret.

Hic illucente cum die praecludere

Coepisset hortum sepibus, Vulpecula

Praedae incitata spe propinquo repserat 10

E nemore in agrum, jamque se tacita gradu

Recto ferebat ad cohortis ostium.

Insanus ira fuste correpto volat

Feram voracem pellere: haec metuens suo

Deprensa capiti currere in opacum nemus 15

Festina coepit: alter imprudentior

In hic fugacem dum locis audet sequi,

Sudemque jaciens enecare nititur,

Lupus repente fit cruentus obviam.

Exanimis ille tunc metu, o miserum me! ait, 20

Minus nocentem qui stultus dum abigo feram,

Incurro in ora praeferocis belluae.

Priciza XI.

Pr. Tjerajuchi lisizu, nastupioje na Vuka.

Cjovjek, ki tjera Lisizu.

Mnoſi nastojechi gljudi ubjeghnut mala,

Ù veglja nehtechi upadu cesto ſla.

Letuscta pitoma Rataj punu imasce

Ogradu, i veoma koristi vaghjasce,

ſa ovi osobito uſrok, erga nosit 5

Opchi ù Grad doba ù to, kad ki pir ima bit,

Da moſce tad ſetim skupgljega prodati.

On, svjetlos daguska cim pocese objavgljati,

Vart dracjom spravgljasce obstrjet, kad ù cjas ti

Ù poglje ighjasce kuna iſ bliſcnih mjesti 10

Poſcjudna i pljeniti put obora mûce

Ograde beſ zkniti upravse jur vuce.

Van sebe u ghnivu sctapase hitechi

Tjera svjer ſcdarglivu ſagnome tarcechi.

Ona ſaskocena strascech se svoj glavi 15

Stupaje ne ljena put luga upravi

Cim sljedi i u tima barſobjeguhju on

Nesvjesno mjestima, odvisce i smion,

Ter ſagnom mechjese sctapom, daju utuce,

Strascni iſnenadnese Vuk oprema gnem vuce.

Mrech on strahom lele! Rece, ki er htjeh

Tjerat svjer ne vele sctetnu, onu susreh.

Pripov. XI.

Tjerrajuchi Lisizzu, nastupioje na Vuka.

Ciovjek kunu tjerrajuchi.

"Lagahnu kî trudu sklonnuſe vech – krati,

U gorre ti buddu slo vajmeh paddatti.“

Segljanin immoje kokosci prettille,

Srechni usrok od svoje dobiti kê bile.

Gdje Pirje, vech – krati vesselo pristupi 5

Da Ciovjek bogati Lettuscte svê kupi.

Cîm Zorrom satvorra vaert plottom od svudda,

Gustijeh is Gorâ potajno jest tuda,

Lisizza himbenna k' Livaddi hodilla,

Uffagnem od Pljena nukana jest bila: 10

Ugliesti sgelnaje, gdje stoij mnosg Ptizâ

Upravvi stuppaje svê put gnjh Lisizza.

On taerci to – prie Mahnittom nacinu,

Da sctapom ubbje pohlepnu sgivinu:

Preddagna tad punna skrjese po Gorri 15

Plasciva cîm kuna, smaertnije strah morri.

Kad smijon gnu slîdi, dae smaertno poraſi.

Tad Vuka kod Hridi pristrascen upasti;

Tose isctom iſusti zijech strascne pripâsti,

Vajmehchiu k' Cegliusti Vuccjom uppâsti:

Svjer tjhu tjerroje cîm gustom ù Gorri,

Jaoh Vuka srioje, smaertnoga kî morri.“

XII.

Illyr. Iſjela Kogna trava.

Herba peredit equum.

Venditor Equi.

Ut mercaturam fructuose exerceas,

A sumptu quovis abstineto inutili.

In sole poterant exta cui videri, equum

Cum quidam haberet, cogitabat corpore

Paulo ut videret pleniori vendere. 5

Conduxit ergo quattuor sestertiis

Dies in omnes graminis agrum fertilem,

Quo pabulatus quadrupes evaserat

Multum validior pinguefactis artubus.

Poterat lucellum non mediocre tum sibi, 10

Si vendidisset, obvenire; at improba

Majoris illi suasit aviditas lucri

Illic in annum detinere et alterum,

Adhuc ut inde pinguiorem educeret.

Effluxit annus: in foro exposuit equum 15

Venalem; at omnes maximo deterruit

Pretio: ut imminuat, inquiunt; plane is negat,

Narratque, quantis se gravarit sumptibus

Conductum ob agrum annis duobus pascuum.

At nil loquendo proficit, totque est equum 20

Nummis coactus vendere, quot exsolvere

Pro pastione debuit: tum talia

Fertur locutus: heu! non herbam quadrupes,

Monstro at peredit herba quadrupedem novo.

Priciza XII.

Pr. Iſjela Kogna trava.

Prodavalaz kogna.

Da hvajda budeti targovagna od tvoga,

Tasctase varuj ti harcenja svakoga.

Njeki kogna imasce tac suha, da kosti

Sve lasno mogasce sbroitmu od mlednosti.

Nu pokli prodati misliga, kadmuse 5

Scto bude okriati, njeko ù najam uſe

On travno poglize, ſa koga cetiri

Plachja srebarnize nadan, dase ſcgivi.

Pasech tù ù svima doborse ustustio

Kogn bjesce udima, i dosta uſnaſcio 10

Tad s' komga mogasce koristi prodati,

Al er hlepiasce josc vechju imati,

I drugu hochjega tù darſcjat godinu,

Po tem da pretegljega iſvede nacinu.

I drugo prohodi godiscte, tadaga 15

Na pazar iſvodi, da boglje prodaga

Prozjenom tjera al svih; da sniſci, gnem vele,

Nemogu, er ſa dvih godine ja zjele

Ù pascgnemu konja pogljusam hranio,

I ſa tô poglje ja dosta sam harcio. 20

Man rece: usigljen toliko prodati

Onga bj, koliko tô ſa poglje plati.

Tad on: kogn travu nj iſio, scto mgnah ja,

Neghje jaoh! meni trava iſjela konja.

Pripov. XII.

Iſjella kogna Trava.

Prodavalaz od kogna.

"U tvojom dobiti koristi da buddu,

Ti nemoj trattitti pjeneſse saludu.“

Seglianin Maersciava cîm kogna rasgleda,

Sgialloſmu jest prava, zijech gnegga svegh predda.

Usbudde da boglie tad gnegga prodati, 5

Voddiga na Poglie prostranno vech – krati

Livaddu vesseo travnuje tad prece

Ù Najam uſeo, da meso kogn stecce.

Srechnose svè sgoddi sctò budde sgjuditi,

K Pazzaru dovoddi tad kogna zjenniti. 10

Prodatti tadara dagaje hottjo

Dostabi dinarâ na gnemmu dobbjo.

Pohlepnoſ ustrucci vechjaga dobiti

Ostavvit odlucci druggoga sa Lîtti.

Pospjescjan opeta tuj kogna pazzâri, 15

Zjenomſe svak smeta, kupitga nemari.

Dragoga zjennjo sa porraſ svoj gorri,

Dae mnogho trattjo sa kogna, govorri.

Ludose cîm varrà, tad kogna proddoje,

Ù travu dinarâ trattjo svesctoje. 20

Tad glâſi bessjedde gorkoga pun jadda,

"Kogn Travu ne isjedde, nêgh kogna Livadda.“

XIII.

Illyr. Tko nossi, ne prossi.

Qui fert, non petit.

Cicada et Formica.

Adsueta in aestu strepere per solidum diem

Cicada, nilque cogitare serium,

Dum torret agros impotens Caniculae

Furor, cum sub ea, qua canebat, arbore

Formicam arenas per calentes cerneret 5

Negotiosam cursitare, et plurima

Vectare farris, triticique granula,

Hanc irridendo bajuli abjectissimum

Genus vocabat. Illa amaram simplici

Hac amovebat voce contumeliam: 10

"Qui fert, ab aliis nil precario hic petit.“

Desierat aestas, frigidisque mensibus

Cicada victus indigere coeperat.

Fame interiret ergo ne miserrime,

Vicinae eundum ad tecta Formicae sibi 15

Existimavit; dumque poscit, ut suae

Levamen aliquod adferat indigentiae,

Formica reddit: si per aestivos dies,

Cum cantitabas, meque bajuli genus

Vile adpellabas, quidpiam et tu dapis 20

Domus intulisses, nec fuisses a me opem

Petere coacta, nec repulsam perpeti.

In antecessum qui sibi victum parat,

Mendicitatis nescit ille incommoda.

Priciza XIII.

Pr. Tko nosi, ne prosi.

Krjes, i Mrav.

Krjesctati po vas dan, i ò stavnu misliti

Nicemu obican krjes ù vrime od liti,

Kad parſce ilinsctacki dni ſemglju i poglja sva,

Pod stabrom junackim onim, na kom pjeva,

Ughledajuch Mrava sva u poslim potoj 5 Ghdino pritarcjava parcini gorusctoj,

Mnoga i ſarna ſcita nosi, i opaha,,

Rugatse gnemu sta, ſovega i bastaha.

Nisctave smachjasce on na tô, rjeczome

Negh samo odgognasce ti podrugh ovome.

"I kogodi, ſnaj, nosi sobome, niscta ti

U druſih neprosi, er ima ſadosti.“

Ljeto proghje, i pocesce mjesezi sljedom it

Studeni, kad jesce krjes bjesce potrebit,

I briſcjan da ſato lipsati od glada 15

Nebude doba ù tô, i tescka od jada,

Na bliſcni mrava dom trjeo? je it, i cim iscte

Od gnega vaju ù svôm kêgodi utociscte,

Recemu on: dasi ti (kad pjeva?, i mene

Bastahom ſva) ljeti nosio sjemene, 20

I ù kuchju gnih sloſcil, hrana ù mene iskati

Usigljen nebi bio, ni jate ochjerati.

Tko brascno sebi ſna pri rôka spraviti,

ſa proscgnu on neſna, i sramni ſcivot ti.

Pripov. XIII.

Tko nossi, ne prossi.

Krjes, i Mrâv

Ilisctak prostarnne cîm spaersgi Livadde,

Obbiccjan ustanne krjesctati krjeſ tade,

On stavno mislitti nikadar ummjo:

Pod dubom laſsiti cîm Mrava viddjo,

Ghdje hranu k' Paersgini nossjasce pomgnivo.5

S' gnîm rughje kê cinni, bastakom nassivo?

Ovake na rjeci, na rughe, prikore

Blagose Mrâv prjeci, ter dava govorre.

"Sobbome ko nossi, ko gljubi svê trude,

On igda ne prossi, pitati ni budde.“ 10

Kad Ljetto proscloje, kad Sima nastanne,

Krjes gladan immoje potrebbu svê hrane;

Ù mrava tad pochi hotjo pun jadda,

Sa pitat pomochi tesckoga rad Glada.

Mrâv gnemmu govorri: kadasi krjescto ti 15

Po Dubu, po Gorri, svak – dano po Lîtti,

I menne rusgjo pomgniva viddechi,

Sa Sime daſ htjo, moghosi sctò stechi,

I nebi ti sada taerpjo, moj krjesu,

Glad, prikor, i jadda s' nevolgnôm udessu.

"Potrebbno kî budde na vrjeme spravvitti,

Neposna ti trude, srechjanchie sgîviti.“

XIV.

Illyr. Neulomi nosc u kudi.

Ad manubrium ne abrumpas cultrum.

Culter ad manubrium ruptus.

Facturus opifex ex acerno stipite

Equum, admovere gnaviter coepit manus

Operi: auspicatus a capite feliciter

Quod jam fuisset, ordinatim caeteros

Formabat artus. Colla stabant ardua, 5

Effusa in armum dexterum sese juba

Multa ferebat densitate crinium,

Obesa terga, venter ast erat brevis,

Pedesque graciles, cursuique aptissimi.

Restabat operi cauda, quam cum fingere 10

Coepisset, ecce culter ad manubrium

Repente rumpi; cumque ad usum idoneus

Haud posset alter tunc haberi, ponere

Equo nequivit artifex caudam suo.

Pulchre inchoasse non sat est; fac exitu

Ut rite co epta finiantur prospero.

Priciza XIV.

Pr. Neulomi noſc ù kudi.

Noſc ulomjen ù kudi.

Darva od makljenova njekie er kogna htio

Udegljat, jur na ova tvorjase stavio.

Dobrocesan s glave pocetak bj dao,

Pak redom djele sve ostale ureſao.

Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5

Gustase vidjasce na desnu letjet sva.

Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan,

Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan.

Sama ostajasce kuda ſa svarsciti,

Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10

Na rucizi gnemu noſc – se iznenada

Slomi eto, i svemu pokli ù domu tada

Neneghje on drugoga podobna ſa tvor ti,

Kogna usigljen svoga bi tako ostaviti.

Dobro ſapoceta daje stvar, nj dosta, 15

Kâe dobro poceta, dobro nek svarsci tâ.

Pripov. XVI.

Neulomi Nosc ù kudi.

Nosg rasbjen ù Ruccizzi.

Od Hreka Makgljena Rabotnik cinnjo

Cîm kogna hrabrenna, s' pomgniomje trudjo:

Tvorritti vesseo, (bî kobna posgjudda)

Jest Glavu pocceo, raslikâ pak udâ.

Niſ visok vrat paddà gnêm Grivva prossuta, 5

Viddjettje lak taddà, kô baersa koscjutta;

I rêkbi da skocci rad slicne plahosti,

Bistrijeh jest occi, pun kognſke krepposti.

Stà gorkom u trudu Rabotnik zviliti,

Lommije Nosc, kudu cîm budde tvorritti;10

Nenaghje druggoga, podobban koij – je,

Da mira rad svoga tu kudu dospije.

"Scto tvorrisc, pocceti na svjetu nie dosti

Trjebaje dospjetti sve s' pravom stavnosti.“

XV.

Illyr. Kako ko nikne, tako i bikne.

Ut quis nascitur, ita et adsuescit.

Violae duae.

Duae cum in uno prodiissent tempore

Violae ex eodem fertilis terrae solo,

Harum quae aperto vernat una in pratulo

Ajebat alteri in vepreto absconditae:

Quam dura sortis conditio, soror, est tuae, 5

Spinas ad omne quae rigidas habes latus,

Coeloque nunquam liberum exeris caput!

Educta in auras dum patentes aetheris

Heic ipsa dego servitutis nescia.

Huic illa: scito, me libenter hoc loci, 10

Quo primum in auras prosilivi, degere;

Statusque vitae siqua fors habet hic mala,

Leviora facta jam mihi adsuetudine.

Verum haec vepreti servitus, quam mi objicis,

Est et bonorum plurimorum occasio. 15

Non me ater imber, non procella grandinis

Pulsat latentem; non quadrigae curruum,

Non pes agrestum proterit; quin saepius

Heic ipsa fallo quaeritantum lumina.

Periculorum sed tot ipsa casibus 20

Exposita debes potius extimescere

Tibi, quam de inani gloriari commodo.

Quicumque ab annis aliquid aerumnosius

Solent tenellis perpeti, primum id mali

Ferunt libenter, multa dehinc vident sibi

Bona ex eodem provenire incommodo. 25

Priciza XV.

Pr. Kako tko nikne, tako i obikne.

Gljubize dvje.

Rodglive ſemglje van iſ skuta udrile

Buduch ù isti dan dvi Gljubize mille,

Jedna, kâ odkrivena na livadi stasce

Drughoj, kâe ſabjena ù targnu, vegljasce.

Kolie bichje tve ſa ſcjalit, sestro ma, 5

Dracjam na strarsc sve speta kâ si osctrima,

A nighda put neko' moſc glavu uſdighnut!

Cim meni dato jes na osami, i uſ put

Vegljos nebeskoga prostora uſcivat,

I jarma od svakoga iſbavgljena ovdi stât. 10

Gnoj ona: ſnaj, meni dasu ova mjestia

Ugodna, i ù zjeni, ù gnihse er rodih ja

Akoje pak bitak ſdruſcen moj s' kiem ſlom,

Menisce mnogo lak ucinil s' obikom.

Podloſcnos al targnu, kom – me ti prikara, 15

Od mnoſih uſrok gnu ja naghjoh dobarâ.

Skrovenu ne bie ovdime daſc, ni krup,

Nitchjeme kocie segljanski al smecit stup.

Nu [...] i oku cestkrati, kême uscte, ukradem ja.

Podloſcna a ersi ti na sva ta poghibja, 20

Tebi istoj vechbise imala strasciti,

Nego prud ſa tise iſpraſan diciti.

Tkogodse od mladih ljet naucio tescko scto,

I neugodno tarpjet, na svarhu s' dobre tô

On voglje pronosi, pak vidi, da s' toga

Napredzi gnem mnoſi iſhohe istoga. 25

Pripov. XV.

Kako ko nikne, tako i bikne.

Dvije Gliubizze.

Is Semglie prettile dvije niknu Gljubizze,

Jednako zaptille, slicnojm jest Lize

Jednaſe cîm resi prostrannom po Gorri,

Tvî vajmeh udessi, tad druggoj govorri,

Nesrechni, Sestrizze? Draccesu kê tebbi 5

I kada tvê Lize nedighnesc put Nebbi?

Ù mojom slobboddi cîm mirno pribivam,

I srechnom ù sgoddi Povjettarz usgivam

Druggajij tad recce: Svakkaje ceſ menni,

Cîm stoijm dalecce, gdje buſi skrovveni,10

Er ovvêm ù Mjestu kad taerpjm Slo koje,

Utjehu ja cestu, slatke immam pokoje;

Ù dragom samochi mirnaſam od vechie,

Nebbeske pomochi, sve kusciam i srechie.

Sctò sgivem ù Dracci, satome ne korri, 15

Vaerh tebbe proplacci, cîmſe uddeſ tvoij gorri,

Dasc menne nebije, ni Gradda sillnosti,

Ni vjettar mnôm vije s' svôm bjesnom plahosti,

Ne meci stuppaje, nîtt ovud prohoddi,

Sa menne ko haje skrovvennom sad odi?20

Udessje tvoj pravi svegh sgivjet ù smechi,

Ludose ne hvali himbennom tvôm srechi.

"Kogodje na svjeti Mlâdijeh is Ljetâ

Obbiccjan taerpjetti, tise iscta ne smeta;

Raddostan vech-krati posnatti nêgh budde,

Da dobro saplati svû sgjallos, i trude. 25

XVI.

Illyr. Davat rukami, a skogiavat noghami.

Dare manibus, exigere pedibus.

Creditor, et Debitor.

Quisquis dat aliis mutuam pecuniam,

Prius ille secum, cui viro dat, cogitet.

Cum quidam ad annum foenebres ab altero

Nummos petisset mutuum dari sibi,

Hic fructuosam faciat ut pecuniam, 5

Sestertiorum numerat octo millia,

Eique tradit de manu in manum, ut inquiunt.

Vix exigendae terminum pecuniae

Adesse sensit creditor, cum eam domi

A debitore censuit eadem die 10

Ex consituto restitutum iri sibi.

Frustra sed hominem praestolatus, ipsemet

Accedit ultro, commonetque debiti.

Prompte ille nummos se daturum in crastinum

Promittit, illico praebiturus, ni foret 15

Negotiorum praepeditus copia.

Hic, ne videri possit importunior,

Non cras ad illum tendit, at perendie.

Tunc ille: tollere quid heri pecuniam,

Cum te opperibar, haud venisti? Nam mihi 20

Mane hoc lucrandi occasione se data

In comparandis mercibus jam evanuit:

Octo at diebus illa certo certius

Ad te redibit prorogato foenore.

Consumpta postquam temporis mora haec quoque

Adivit iterum, sibi pecuniam ratus

Omnino dandam; sed gravi chiragrae quod hic

Dolore sectus tum jaceret, se ob suum

Morbum excusabat, asseverans omnia

Primo ut valuerit redditurum tempore. 30

Pertaesus ille tot varium, inutili

Quas iterat opera, jam video, quo haec res modo

Priciza XVI.

Pr. Davat rukami, a skogjavat nogami.

ſaimalaz, i Duſcnik.

Tko druſim pjeneſe dâje ù ſajam, dobro

Nek prj opomenese, tkomujh datje obro.

Jedan ù drugoga na kamatu iscte

Dinara da svoga dâmu ſa godiscte.

Korisna uciniti daga bude ovi, 5

Gnemu osam tisuca niti iſbroit gotovi',

I iſ ruke (kaos' velj) damuih ù ruku on.

Kada rôk veseli da doghje napokon

ſaimalaz stavise vrachjanja, zjegnasce,

Da duſcnik ovise vidjeti masce 10

Dochmu doma isti can, i pjeneſ vratiti.

Buduchga ceko man?, on priti k' gnemu hti.

Pjeneſ iscte. – Imatiga sjutrachjesc, a mogo

I sadbi dat – tega, posal da nj mnogo.

On dase pohlepan neukaſce, ù sjutrascni 15

Neide k' gnemu dan, negh prikosjutrascni.

Tadmuje ovi reko: scto njesi jucer ti,

Kadasamte ceko, dinar doscjo uſeti?

Er jutro, dobra cim prigoda menje bil,

Targovjem ù njekim jasamga uloſcil. 20

Stavnu al rjec dajemti, nedjeglje drughe tê

Da imatchjesc pjeneſ ti s' napredkom kamate.

Kad ovi rôk proghje, mnechi da svakako

Iſnova pridoghje, mnechi da svakako

Dinarchje poteghnut. Ù rukah al tada 25

Bolesno ſateghnut er leſcj, i jadâ¸

Vadjasce s' tomse svôm nemochi, velechi,

Oſdravi da potom, s' sebechje dugh smechi.

On, komu marski ti, ſaman cini koje,

Pocese bit puti, ovamu rekoje. 30

Jur vidim, kô ova stvar ide: ki rukami

Dah ti, da isctem dinar trjebaje nogami.

Pripov. XVI.

Davat rukami, a skogiavat noghami.

Sajmalaz, i Dusgnik.

"Kî svoje dinare na saijam pridava

Da nejma privare, nêk misli kôijh dava.“

S' dohodkom pitoje gnjh jedan ter iscte,

Drughimu mnosc doje sa zjelo Godiscte.

Kad vrjeme dohoddi dinarse da vrati, 5

Tôm dusgnik u sgoddi krjese vech – krati.

Sillnosti pun svoje k' gnîm Cjovjek ugliesse,

Vratimi sad moje, reccemu, penesse?

Do sutra dinare, dusgnikmu govorri,

Vratichiu; sadare vech menne nemorri, 10

Onciasti vratjeni tvî bili dinari,

Potrebbne da menni nebjehu kê stvâri

Cîm proghje dan trechi, k' dusgniku dohoddi,

Ù kômga tad smechi sgjallosna nahoddi?

Das k' menni hottjo juccera hodditti, 15

Jabihti vratjo vaſ penneſ s' dobiti.

Bollesme kâ morri, sa rjet- ti sadare,

Sve jutros, govorri, potrattjh dinare.

Dan osmi jachjuti tvoj peneſ broijtti,

Nemojse brinnutti, miranchiesc vech bitti.

Da platchjen usbudde cîm k' gnemmu doscioje,

Nemochi rad hude tad Dusgnik lesgioje;

Vratichiu dinare ja tebbi sve, recce,

Osdravvim kadare, kô sgjudim ja prece.

Ciovjeka cîm morri put saman vech – krati 25

Dinare, govorri, sad menni sve plati:

Ja viddim, scto tebbi pri ddossam s' rukâmi,

Mennje sad trjebi skoggiatti s' noggâmi.

Geratur, inquit: ipse quod exhibui manu

Tibi aes, oportet id pedibus ut exigam.

.

XVII.

Illyr. Ni gorre posiezi, ni beſ daerva doma doghi.

Nec lucum recidito, nec sine lignis domum revertitor.

Rustici duo, et Silva.

Silvae inquiebat rusticus: te ut caederem,

Allata fuerat haec securis; mitius

At tecum agemus: cresce, cum quid aridi

Mox exhibebis, praecidetur. Potes tamen

Et nunc viridium, Silva dixit, quidpiam 5

Mihi quod redundat brachiorum tollere,

Domumque fascem ni tuleris, ages male.

Intactum at ille porro deseruit nemus.

Mox venit alter cum securi rusticus, 10

Silvaeque dixit: omnis ab radicibus

Caederis hodie: Cogita id maturius,

Huc inquit illa, namque quod magnum semel,

Si me recidas integram, lucrum feres,

Tibi haud redibit amplius; at identidem 15

Si me securis caedat indulgentior

Feres minora lucra, sed perennia.

Recte monebat Silva; at hic non audiit.

Quid inde? Uterque poenas imprudentiae

Dedit: ille ligna succisurus post dies 20

Dum paucos remeat, reperit exsectum nemus.

Hic comparata ingenti lignorum strue

Large super foco reponebat, perin-

de ac nullo ea essent defutura tempore.

Absumpta spatio cum fuere at unius 25

Anni, suopte didicit exemplo miser,

Quam stulte agebat, omne cum secuit nemus.

Haec scripta et illis, qui lucrari negligunt.

Illisque, cupiunt qui lucrari immanius.

Priciza XVII.

Pr. Ni gore posjezi, ni beſ darvâ doma doghi.

Dva Segljana, i Gaj.

ſa tebe posjechi, Gori ova vegljasce

Rataj, ſcegljeſ vechi donesen biasce,

Boglichju al s' tobom bit; rasti, kad suha scto

Uſbudesc objavit, samachjut' odsjech tô

Komu ona: i od ſeleni' sctogodi granâ ti, 5

ſaliho sctoe meni moſc i sad dighnuti,

I arghjavo cinisc ti, ak odnjet nech breme

Nehtjeju on teghnuti, djelise ſa tjeme.

S' sjekirom doleti pak drughi, i velj tâ, 10

Na ſemglju imasc ti danas bit metnuta.

Kom ona: misli ti boglje tô, ja vegljut,

Veglju er kû iſvaditi koris chjesc jedan put,

Do ſcilâ svu posjech budescme ti kada,

Nechjese k' tebi vech povratit iakda. 15

Nu akome sjechi kad ter kad budesc ti

Magnechjesc s' tim stechi, al stavne koristi.

Dobroga svjetova Gora, al necju on.

Scto donje stvar ova? Od obih napokon

Nesvjes pedepsana vidjese, er hodechi 20

Nakon malo dana ovi darva sjechi,

Naghje posjecen gaj; a darvâ buduchi

Skupio mnogo taj, plahoih ù kuchi

Tako gorj, kao nighda dachje nestat.

Al kad sva, ostao damu ne bj ni bat, 25

Bj ù godin stratio, s' sctetom svôm spoſna vaj!

Koe ludo cinio, posjece kad vas gaj.

Ovo onim, ki tlace male fajde, htih rech,

I onim, ki jace htjelibi oncjas stech.

Pripov. XVII.

Ni Gorre posjezi, ni beſ daervâ Domma doghi.

Dva Segljanninâ, i Gorra.

Da sjecem, da kossim ja tebbe, tad Gorri

Sjekirru donossim, Segliannin govorri:

Blagochie mê Lize s' tobbome svegh bitti,

Tvê sjechiu granizze, cîm buddesc râstiti.

Mollimte, ne sctedi mê Grane ſelenne, 5

Gorramu bessjeddi, posiezi vech menne;

U glâſmu ter klicce, mnosg daervâ put stana

Lud nosi Ciovjece moijeh od Granâ.

Granizze svôij Gorri nehochje possjechi: 10

Drughijoij govorri sjekirrom prjetechi:

Desnizza nemilla s' tobbomchie mâ bitti,

Sjechiute do sgilâ, hochjute svaerſcitti.

Saercitſe nie trjebi, Goramu bessjeddi,

Gorrechie bit tebbi, vaerscitme ne sljedi.15

Ti cinit dobiti jednomchjesc raslike,

Tebbichiesc primiti nù sctette velike;

Cîm menne s' blaggosti ti buddesc occisti

Magnechie bit dosti, nu sa svegh koristi.

Nebudde sluscjatti sctò Gora bessjeddi, 20

Saerdittoſ immatti prottiva gnoj sljedi.

Tad obba dvojzza saplatit usbuddu

Sgjallosna vech Liza nesvjesnu poscjuddu.

Sa daervâ posjechi samanſe kî vrâti

Ù saerzu jad vechi tad budde kuscjatti 25

Drughije hottjo mnosg daervâ gorrjetti,

Immattjh zjennio dôk budde sgivjeti.

Cîm daervâ nestaje kê gorjet usbudde,

Samanſe tad kaje, sgiallechi svê trude;

XVIII.

Illyr. Dobroje posvirit, i ſa pas ſadjestit.

Et calamos inflare bene est, et subdere zonae.

Citharoedus.

Dumtaxat unum tibiis qui didicerat

Modum canere, solebat e loco in locum

Cursare, victum hinc quaeritans tenuem sibi.

Cum cantilena rite numeros ad suos

Cani absoluta fuerat, illico tibiam 5

Zonae subiciens colligebat quod stipis

Quisque obtulisset; cumque laudis plurimum

Sic cantitando compararet undique,

Pluris valere se putabat et suo

Canere arbitratu coepit et alios modos. 10

At cum fuissent absoni, nec gratiae

Hic quicquam inesset, omnibus contemptui

Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius

A plebe inepto quidpiam tibicini.

At si, quod ante permodeste fecerat, 15

Contentus una cantilena subdere

Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam,

In posterorum non abisset fabulam.

Servare oportet rebus in cunctis modum,

Intraque certos se tenere limites. 20

XVIII.

Pr. Dobroje posvirit, i ſa pâs ſadjesti.

Sviralaz.

Njeki jedinu svôm ki dobro ſdruscjasce

Pjevcizu svirokom, i timse hragnasce,

Iſ mjesta hoditi opchjasce ù misto.

Kadaju sviriti onbi paka pristo,

Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5

Onbi isti paka tù pokupit stupio

Scto bimu svak mjedi povoglno davao.

Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao

Ne mallo biasce; al sebe er istoga

On vech pocignasce zjenit iſa toga 10

I svoim pjesnima sluſciti stadese.

Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese,

Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese

Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe.

Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15

(Cignasce scto priklon odprie, i mogljen)

Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs

Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas.

Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati,

I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20

I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30

Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece.

"Onnijem ovvoje, kî dobit nehaju,

I s' trudom dni svoje s' dobiti kî traju.“

Pripov. XVIII.

Dobroje posvirit, i sa paâſ sadjestit.

Glumaz.

Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti,

Da hranu dobbje, skittose po svîti:

Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare,

Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare;

Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5

Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio,

Svakkijem ponossit hvalami, vesseo

Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo:

Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti,

Gneggovve tad trude svak pocce tlaccitti; 10

Nie kochie penessa podjelit Cjovîku,

Sgjallostan s' udessa bittichje sa vjku.

Nù daje hottjo cinnitti kô prie,

I surlu sadijo, kad svirit dospije

Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15

Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda.

"Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma,

Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“

XIX.

Illyr. Plodnaje ſemglja, koju gospodar plesce.

Id solum est fertile, quod dominus calcat.

Duo praedia.

Vicina dominis sub duobus praedia

Duo fuere; sed minus quod altero

Se porrigebat possidenti maximos

Fructus quotannis afferebat, latius

Dum quod patebat parciores funderet. 5

Foecunditatis major hujus invidus

Fundum allocutus his minorem dicitur.

Tam mira, sodes, ista dic feracitas

Tua unde veniat, semper ut me copia

Frugum antecellas, qui praeeo te finibus? 10

Huic ille: credo, provenire, gressibus

Quod saepe solers me terit dominus suis.

Tunc alter: immo sic premendo idoneum

Minus te ad illam reddidisset copiam.

Ne porro credas; namque me quoties adit 15

Haud otiosis gressibus perambulat.

Nunc falce ramos amputantem inutiles,

Nunc stercorantem video; cumque deficit

Humor, propinquo per canalem e flumine

Deducit undam, nunc maritat vitibus 20

Ulmos, ligone nunc iners rumpit solum.

Haec ille discens, en, ait, quid fertilem

Te reddit adeo, quidque me depauperat,

Quem vix in anno dominus invisit semel.

Priciza XIX.

Pr. Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije basctine.

Na bliſu kê jesu jedna od drughe dvim

Podloſcne dvjesu basctine Gosparim,

Od gnih kâ biasce magna, Gosparu svôm

Svakoje davasce godineplod s' varkom

Cim vechja lakoma svomuse kaſasce, 5

Plodnosti toj veoma ova ſaighjasce

I ghlasje, da rece gnoj tako, odkle tâ

Obilnostse stece tebi cjudnovata,

Da mene svghjer ti ù plodu prihodisc,

Kâ ù prostranosti prihodim tebe trisc 10

Koj magna: s' tôga to ja mnim dase ſghaghja,

Er Gospar moj cesto plesceme, i pohaghja.

Gnoj vechja: pace tô tebi plodnu magne

Cinilobi cesto gospara plesagne.

Nie tako, prostimi, et kadme pohodi, 15

Sadaga vidim ja s' kosorom hasctriti

Od granâ ſaliscja, sad ſemglju ghnoiti,

Susce ù saviscne, na sunza ſahodu

Iſ rjeke on bliscno svarchje na me vodu,

Sad loſu na briste pegne, kopacjam sad 20

Na braſdi gnime tê raſbia sprjed, i ſad.

Tad vechja: eto s' scta ti raghjasc, a ne ja,

Kû svega godiscta jednom Gospar vighja.

Pripov. XIX.

Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije Basctine.

U jednom Livaddi dvije bjehu Basctine,

Kîjeh Gospar naſadi kroſ hittre nacine;

Kâ Magnja jest bila, plod vechi davala,

Magneje ploddilla, vechiasſe kâ svala.

Obbilnoſ viddechi tu, magnoj savidi, 5

Pri svojom nesrechi sgiallosna besssîdi:

Rezzimi, mâ Milla, ne mnogho velika,

Kakossi ploddilla tâ vochja raslikâ?

Snasc, sascto ploddnija, druggajoij govorri,

Od tebbe jesam ja, sctò ploddi tvî gorri? 10

Moj Gospar er cesto pomgniv – me pohoddi,

I plesce svè mjesto, gdje stuppaj dohoddi.

Kad tako plescete, vechiajoij govorri,

Od tvoje jes sctette, cîm stuppaj umorri.

Tebbje to cjuddo, sctò ciujesc od menne, 15

Varraſc-ſe sad ludo s' tvê misli himbenne;

Ikada nehoddi moj Gospar saludu,

I svissu moij ploddi gneggovvom po trudu:

Savisgne Granizze sad sjece: sad gnoij,

Radosno mê Lize sad viddjet nastoij. 20

Ispigna viſoke sad Losse na Dube

I ſemglje sciroke s' rallome prodube.

Sctò cinni, vêch viddim, svè tvoje ploddnosti,

Tvôm srechi savidim, i tvojoj raddosti.

Môm vajmeh nesgoddi! Zjelo isctom u Ljetti 25

Cîm Gospar prohoddi, buddeme vidjetti.

XX.

Illyr. Majka kchjerzu kara, a nevjesti prigovara.

Mater dum filiam corrigit, nurum intendit.

Socrus, et Nurus.

Matrona raptum morte plorabat virum;

At quo dolorem ferret aequius, duo

Recte fuerunt instituti liberi.

Permisit uni, conjugalis foedera

Thalami ut iniret; apta nondum huic vinculo 5

Erat decennis elegans virguncula.

Cum negligenter admodum in domesticis

Se gerere rebus cerneret nurum socrus,

Hanc corrigendi callida capessit viam.

Si forte in otio illa peregisset diem, 10

Incuriaque vitreum vel vasculum

Fregisset aliquod, ligna vel profusius

Quam par camino reposuisset, ocyus

Parens severis increpabat filiam

Dictis; at ipsa ut posset audire id nurus. 15

Hoc illa pacto se notari sentiens,

Dum nata prorsus innocens reprenditur,

Redire sensim coepit ad frugem bonam,

Socrumque posthac (rara quae concordia)

Amore semper prosecuta est maxima. 20

In corrigendo dato locum prudentiae:

Hac destituti quempiam ne corrigant.

.

Pripov. XX.

Majka kcjerzu kara, a Nevjesti prigovara.

Svekaerva, i Nevjesta.

Isgubbi Gospoja kad Musgia dragoga

Bèſ Mira, pokoja sgivjela jest s' toga:

Magnije jad vrîdi, jest lahxscia gnoj bolleſ,

Dva Sina cîm viddi, kijêm svakki jest urreſ.

Doppusti jednomu raddosne zijech cesti 5

Usbudde da k' Domu Gljubovzu doveſti

Mlaghjahna vessela gnoj kcjerza ghisdavva,

Kâ joscte nesrella sa Pirnijeh sabavâ

Nevjestu cîm viddi nepomno truditi,

S' velikom gnu slîdi hittosti korritti 10

Ugodno gnoj nie truditi vech krati,

Sud sklenni rasbije, mnosg daervâ potratti:

Kcjer Matti tadara s' osctrinom opsuje,

Gnoj prjeti, gnù kara, nevjesta da ciuje.

Ocitto dase gnoj to snauch, bessjddi, 15

I kcjerzi pravednoj saerzese da vrîdi;

Isgledje gnoj pravi pomgnivo sctò kuſcia,

I punna gliubavi Svekaervu svû sluſcia.

"Prikarat nesmije druggoga na svjeti,

Rasboran ko nie, ki nejma pameti.“ 20

XXI.

Illyr. Tko hochje cjasno, nemosce lasno.

Non est ejusdem et honeste, et facile agere.

Caper, et Onager.

Vitis tenello palmite repletus Caper

Ad amnis oram defluentis aspero

Sub monte venit; utque libatis sitim

Detraxit undis, inter abruptas jugis

Cautes Onagrum rariora conspicit 5

Labore magno divellentem gramina.

Tum sic locutus: cur adeo sterili in jugo

Depascis herbam, nec miser quaeris tuo

Jucundiora nutrimenta corpori?

Huic Onager: alia praeter has rupes loca 10

Haud video circum, negligoque quaerere.

Heic difficulter pasco; sed quod victui

Sat est reperio. Ego vero, reddidit Caper,

Facillimeque, largiterque nutrior.

Haud longe agellus est virente consitus 15

Messe; est novello quae superbit palmite

Vinea: me utroque perlevi saltu infero,

Et delicatis expleo famem cibis:

Et ipse posses experiri ... Onager negat,

Se velle facere, jus quod alienum vetat, 20

Tenuique malle victitare gramine

Alterius absque damno, quam cum injuria

Repleri opipare. Tum Caper, quod anxium,

Ait, religio reddit ita animum tibi,

Haud porro miror; nam genere vili es satus: 25

Nobilior ego te liberor ab isto metu,

Utorque jure jam quaesito; vivere

In sterili tute perge solitudine.

Ad turpia facilis, aspera ad honestum est via.

Priciza XXI.

Pr. Tko hochje cjasno, nemoſce lasno.

Jaraz, i Oso divj.

Ki dobro glad loſe mladikam ſajaſi

Smradglive musc koſe na rjeku dolaſi

Iſadna kridglive kâ goreiſvirasce,

I ſceghju s' tê ſcive vode u scto gasasce,

Vidje Osla, ki s' mnogo truda meu hridima 5

Trave sctoje mogo darpgljasce ſubima.

Pak velj: ſascto ti ù stranu tac goloj

Pasesc, nit iskati ſa bogli bitak tvoj

Gresc mjesto ù drugo kô obilnu paoscju vech?

Kom Osal ovako: pravochjut' ovo rech. 10

Ù okol druga ja, hridi raſmi ovih,

Nevidim mjestia, nit marim ſnat ſa gnih

Mucno pasem goi, alse hrane sctoje

Dostami nahodi. A ja pak svesctoje

Pasce obilate, gnem Jaraz, beſ truda 15

Imaneti, moj brate, sitae i mâ poſcjuda.

Selena jes gniva bliſu, kise i novima

Bjesno raſplodiva Vinograd prutima,

Tù skoknem, i jescjam ljepimse sitim ja,

Mogobi i ti, ſnam ..kom Osal, mâ voglja 20

Nie to ciniti, sctoje proch pravizi,

I ò malloj ſciviti volim ja travizi,

Beſ sctete icie, s' tughjom negh sctetome

Gostitse oblinie. Tad Jaraz: ti s' tome

Scto griſcgnom na dusci ſcivesc, nj cjuditse, 25

Traghte er priprost ruſci, ja tô nestrascimse,

Vele boglje ersamse rodio, nego ti,

I kô moim jescjamse hochju tim sluſciti.

ſcivi ti ù samochi neplodnoj. Lasanje

Put na ſlo ſa prochi, na dobro trudanje. 30

Pripov. XXI.

Tko hochie cjaâſno, nemosge laſno.

Jarraz, i Divij Osò.

Cîm Jarraz mnosg pruchjâ pohleppan isije,

Kraj vira tekuchja dohoddi da pie.

Baerdaste kod hridi, Troskotta ghdj pase

Tovarra tuj viddi, ter s' gnime rugaſe.

Kê tvêsu privare! Sctò ne isctesc ti sade 5

Sgjallosni Magarre, ploddnije Livadde?

Ovvijeh van Hridi sa druggo nemarim,

Osòmu bessjddi, nekkaſe privarrim:

Ovuda pastitti nemallo ja trudim,

Obbilno hraniti, buddemſe kô sgjudim. 10

Boglije moj uddes, tad Jarraz govorri,

Svakkame sretta ceſ, isctame nemorri.

Jest ovdi Livadda, sgittomſe kâ kitti,

I pruchjâ jest Mlada,da menne naſitti;

K' gnôm buddem ugljesti, slatkose da sgivim,15

S' obbilne ter ciesti mû lacnoſ samirim.

Istose ti hrani cinnitti nemoghu

Sctò tughja Prav brani, prottiva rasloghu

Recce Osò, drasgije menniſe hranitti,

Od sctette sctò nie druggomu na Svîti. 20

Tad Jarraz: Nie cjudda sctò tako govvorriſc,

Saerzasi kad luda, starhomſe kad morriſc,

Potiscten ti jesi, s' teggasi strasciv ti,

Plemstvote ne reſi ko menne na Svîti

Sgivjeti jur slidi, kô vellisc, slobboddan, 25

Nikkotti savidi tvoj uddeſ sgiallostan.

"Sa stechi ruſcnosti put laſan uſbudde,

Na trudan sadosti kijem skladne posgjudde.“

XXII.

Illyr. Nje leſcechjegha svjeta.

Ignaviae nusquam locus.

Homo somnians.

Vir dives escis, otioque deditus

Cum dissipasset pingue patrimonium,

Summa gravari coepit indigentia;

Nec tamen ut ageret quidpiam, quo acquireret

Victum, excitari poterat: ignavissimum 5

Vitae prioris mollitudo fecerat.

Hic nocte quadam somniavit auream

Se repperisse gazam; eamque avide sinu

Collectam utraque, ut sibi videbatur, manu

Stringebat arcte, divitemque ut antea 10

Jamjam futurum se putabat; excitus

At ille somno nil opum excusso sinu

Invenit: iterum, tertioque illuditur

Dum visu eodem, precibus oravit Deos,

Vero aequiores tandem ut aliquando suae 15

Mendicitati subvenirent somnio.

Hoc insequenti nocte responsum tulit:

Voti esse compos si velit, se exerceat

Labore vero, noveritque desides

Rem somniare, industrios acquirere. 20

Priciza XXII.

Pr. Nie leſcechjega Svjeta.

Cjovjek Snjevalaz.

Njeki na làs ki dât vas bj i na Pjesce

Imatak cim bogat rasuo ocin bjesce,

Potrebamse ù veglim poce nahoditi:

Nisctaga al sa svim tim moſce raſbuditi

Da s' cimchje ſcivjeti posla cini kôga: 5

Tac mekosga iscteti ſcivota staroga.

Da blago jednu noch gnemuse snjevasce

Naghje, i sa svu moch tvardoga darſcjasce

Rukami obima stisnuta, ida bogat,

Kao prie, bit ima on zjeni drughi krat. 10

Raſbughjen al blaga nenaghje sebi skut

Stresajuch: varaga cim drughi, i trechi put

Tô iſto vighjenje, Bogove moli on

Istino da snjenje poscjljumu napokon,

Na gnegovo i da se budu ubosctvo ganut. 15

Sljedechju ovase noch rjecmu dade cjut.

Do kraja doch ako svih hochje poſcjudâ

Beſ zkniti svakako hitise da truda,

I nek ſna, ljenomu da blago snj...se,

A da umotvornomu samomu stjezase. 20

Pripov. XXII.

Nie lescechiega Svjeta.

Cjovjek Snjevajuchi.

Ispraſsne gliubio kî Ciovjek pokoje,

Occinstvo strattjo bogatto sve svoje;

Kad vajmeh odsvudde stesgiuga nevoglie,

Usrocci sve trude, tesckoga sve coglie:

Pò jadnom naccinu, pò mallom Pameti 5

Obgliubi Lottrinu, Ljennosti na Svjeti

Nesrechje rad svoje snjellòsse Cjovîku

Da Blago stekoje, dae cestiti sa vjku;

Pohlepno vechie – krat zjeniga stiſnutti,

Dachie opet bit Bogat ù Saerzu svôm chjuti.10

Nù cîmſe probudi, sve Blago nestaje,

U samom posgjuddi pohleppan ostaje.

Al' kada krat – trechi jednaki san snijo,

Da mosge to stechi Boggovve mollio:

Nevolgne na Smuchje damuſe smilluju 15

Svê molbe gorruchje millosno da ciuju.

Cîm doghje drugha noch, odgovvor primjo,

Dachie immat svù pommoch, kadabi trudjo;

I dachie tad posnat sa svoju neſrechiu,

Da lottar nechie immat pomgnivi, sctò stjecciu.20

XXIII.

Illyr. Nevoglja redom gre.

Calamitas ordinatim procedit.

Ranae ob siccitatem mortuae.

Coenosa circum stagna cum audirent gravem

Ranae tumultum, sustulere luridum,

Percuriosae scire quid foret, caput.

Jamque e querelis interire frigore

Lupum, fameque sentiunt: tum gurgitis 5

Sese in profundam deferunt voraginem.

Alio deinde rumor alius tempore

Supra paludem coepit increbrescere.

Illae efferentes, ut prius, caput vident

Rapacis ungue vulturis miserrimam 10

Ferri per auras alitem, quam proximi

Tepor priorem veris evocaverat.

Referunt in imum se paludis alveum,

Hoc se arbitrantes perbeatas in loco.

Cum praeterisset ver, ab aestu coeperat 15

Ardere tellus, Siriique saevius

Astro furente deperibat fontibus

Humor, lacusque coepit ipse contrahi

Primum, brevique mox perustus aruit.

Siccis misellae sedibus tunc emori. 20

Coepere ranae, calamitasque et his suo

Acerba venit ordinatim tempore.

Aerumna quoties alteri supervenit,

Tuam tibi pariter imminere cogita,

Miserosque prompta subleva, si potes, ope. 25

Priciza XXIII.

Pr. Nevoglja redom grè.

ſcjabe martve rad susce.

ſcjabe strascni urnebes loque oko blatave

Cjujuch, ſa ſnat scto jes, diſcju uſgori glave.

Vide, da vuk jedan od ſime, i ghlada

Sopisajuch bjedan ſavjeva, i jada-

Ù dnose ſatime duboko ſabisce. 5

Nakon kratko al vrime krjesct se opet uſdiſce,

Krjesct varh loque iste: one, kao prie,

Glavu iſnose varh tê vode pospjescnie.

Vide, ghdi grabechi osctrom ù cjapeti

Sep ptizu nosechi po nebu scgnom leti 10

Malahnu tû ptizu, kû mlakos prolitja

Tisnu nesrechnizu iſ svoga ſabitja.

Opetse ùskrovene ponore sputisce,

Mjestu ù tem blaſcene zjenechse odvisce.

Kad proghje proljechje, na ljeto parſciti, 15

I cim sve to vechje ù nacin sarditi

ſvjeſdopas silni ti na ſemglju oghagn mechje

Vrugljese susciti, i blato leſcechje

Skrativat pocese najparvo, sasvime

Prisusci doklese prem ù mallo vrime. 20

Tad tuſcne ù suhu mrjet pocesce, i svakoj

Vidjese ſla doprjet nesrechja na rôk svoj.

Kad doghje ſlo druſim, mni dachje i tebi doch,

I ako moſc kû gnim, nebud ljen dat pomoch

Pripov. XXIII.

Nevoglia redom gre.

Sgjabbe po Susci Maertve.

Po Blattu sgiamorit cîm Sgjabbe slusciaju,

Sve buddu van isit, bit sctochie, da snaju;

Usbuddu sacjutti Vuk tusgi ghdje tada,

Daje uddes zaerhnutti rad Sime, rad glada.

K' Dubbokoj Propâſsti sctò mosge baersgije, 5

Zijech strascne pripâsti Sgiabbaſe sakrije.

Ù druggôm nù cjassu bukkaſe kâ sgoddi?

Svè skuppom islassu snat sctose dogoddi.

Gleddaju lettjetti Pticcinu grabechju,

Ù hude cjapeti sa gorru nesrechiu, 10

Upalla Garlizze, Proljettni dan kadà

Ukaſge svê Lize vaerh Gorâ, Livaddâ;

Ù Blatto kô prie tad skuppom opeta

Svakkaſe sabije, ghdjejh isctane smeta.

Cîm proghje Prolietchie, sva Semglia gorrjella, 15

Zijech hude nesrechje prisusciu sva Vrellâ

Kad voda nestaje po Blattu svudjera,

Tad Sgjabba zaerklaje dnò suha jezzera.

"Naredbom od Nebbi kad doghie nesrechja

Promisli da tebbi spravgljase josc vechia. 20

Ako immaſc kê mochi, sctò nie po sctetti,

Pospjescne pomochi daj tusgnôm na Svjeti.“

XXIV.

Illyr. Ghladna macka misce lovj.

Felis esuriens mures capit.

Duo feles, et duo rustici.

Ut segentem agricolae conditam ab rapacibus

Servare possent muribus, feles sibi

Una creatos matre comparaverant.

Hic nutriebat parcius, feli daret

Si multa, mures haud capturum existimans. 5

Nec porro sua fefellit hominem mens, cati

Nec cura vacuum farcientis muribus

Ventrem quotidie: quidqud ergo in cellulam

Erat repostum messis, intactum fuit:

Pars quaestuose venditur, in domesticos 10

Servatur usus altera. Haud sic rusticus

Se gessit alter; namque largioribus

Ut semet escis, sic et ipsum pascere

Catum solebat plenius. Quid interim

Evenit illi? Fele non mures suo 15

Capiente, partem devorasse comperit

Hoc messis, aliam corrupisse pessume.

Ad opera egestas sternit egregia viam.

Priciza XXIV.

Pr. Ghladna macka misce lovj.

Dva Macka, i dva Segljanina.

ſcitâ od raſlizjeh jur ſcetvu spremjenu

Da miscjâ [...] shrane iſbavgljenu

Segljana dva iamt ipomacka svaki hti

Od onih, kjeh mati skoro ista okoti.

Slato ovi hraniga mnech, hitat da misce 5

Nechjemu, kadbiga goijo odvisce.

Dobro on misljasce, er macjak pol gladan

Tarbuh napugnasce miscima svaki dan.

Sctogod dake ù spreme bj jesce stavio,

Sacjuva ù vrjeme prudno proda dio, 10

Drughi ſa domachje ostavi cegljadi.

Ovi, er dosta scgvachje, ò inom ne radj,

Negh sebe kakochje boglje, i macka gostit.

Dogodit nu sctochje gnemuse? Sadchjut rit.

Cim gnegov macjak taj nighda misce hita, 15

Damu iſjesce vaj! vidi i mnogo ſcita,

I dosta isctichjena dachjega van metnut.

Na djela hvagljena nevoglja cini put.

Pripov. XXIV.

Ghladna Macka Misce lovvi.

Dvije Macke, i dva Segljanninâ.

Na Strasgiu Seglianni dvije Macke stavviſce

Svôm sgittu sahrani, da lovvu sve Misce:

Jeddanje hranio svû Macku sctednije

Gnù dabi viddio Lovizzu to – prie;

Nittise privarri sctò cinni tad ovvi, 5

I Macka nemari nêgh Misce da lovvi:

Sctoe Sgitta skrovveno, sctò Ciovjek proddoje,

I stoij spremjeno sctò kuchie rad svoje.

Svû macku drughije kô sebbe hranjo

Obbilno, cîm ije sveſctoje skuppio: 10

Da sctose dogoddi? Lovvitti cîm nechie

Tad Macka; nahoddi da sgitta nie vechie;

Usbuddu gristitti sctò Miscij, sctoggodi

.S' nepomgne sctettiti buddesc tôm sgoddi.

"Kad vajmeh umorri Glâd, tugha, Nevoglia,

Cjassomſe rastvorri put Djellâ na bogljâ.“

XXV.

Illyr. Tko ceka, doceka.

Qui sustinet, obtinet.

Aries, Equus, Bos, et Asinus.

Aries, Asellus, Bos, Equus famelici

Sterilem per oram quaeritantes pabula

Ibant, fatigatique itinere ad fertilem

Venere campum, laeta quem lactentibus

Spicis tegebat messis; at quo sepibus, 5

Fossaque miseris aditus intercluditur.

Equus, Aries, et Bos alio iere, ut sibi

Victum pararent, inque solitudine

Dum vasta aberrant, e nemore se proripit

Lupus, qui Arietem devorat; at improvidus 10

Dum Bos paludosum meare vult solum,

Defixus haesit in luto; tum Equus fame

Confectus, et jam destitutus viribus

Efflavit animam: solus at qui manserat

Asellus, oram circuibat sedulo 15

Scrobis, siqua aditum forte reperiret sibi,

Contentus herbae durioris stirpibus,

Quae hac, et illac sublegebat: interim

Coelo tonante cum procella turbidum

Fudisset imbrem, campus ille plurimis 20

Natabat undis, quae fluentes undique

Fossam replerunt, aggeremque, laxior

Qua parte tellus, dimoventes herbido

Traxere partem sepium cum cespite,

Scrobem profundam penitus aequantes solo 25

Patiens adivit tunc Asellus commode

Agrum, ciboque se replevit optimo.

Ferendo multa consequere commoda.

Priciza XXV.

Pr. Tko ceka, i doceka.

Ovan, Kogn, Vô, i Tovar.

Ovan, Vô, Kogn, Oso po Karsci ighjahu

Ghladni (teſcjak poso) i jescju iskahu.

Od puta umoreni na svarhu svi losce,

Vegljese ſelenj ghdi poglje doghjosce.

Scetvase uſdiſasce mljecn?iem klasima, 5

Ali tù bragnasce uljesti tuſcnima

I potok povechi ù drace, kêsu od svud.

Ovan to videchi, Vô, Kogn idu inud.

Da scto naghju, i pusta mejsta cim obhode,

Vuk garma iſ gusta doleti s' ſle ſgode, 10

Sakla, i ù cjas Ovna, naprjed a Vô poghje,

Mjesta i htech blatovna malsvjestan da proghje,

Ù kalu vas osta ſakopan: kogn poton

Umoran ſadosta od ghlada dospi i on.

Sam Oso do roka ki toga tù stasce 15

Krajem od potoka pomgnivo ghledasce,

Biliſe po srechi kud mogo uvuchi,

Potvarghje griſechi hrecje, i gnim ſcivuchi.

Meghju tô gharmechi buduchise tada

S' vihrom daſc povechi iſlio iſnenada 20

Napuni pogljese od vodâ velizih,

Ù potok kojese toce s' stari' oda svih,

Slabia i ghdie bil ſemglja, one odzjepisce

Nasapa dobar dil, i ugnga uvalisce.

Iſravni kadse put, oso ki ustarpjen bj, 25

Ù pogljese uput uvuce, i ljen nebi

Dobriemse gostit jescjami, hochli vech.

Tko umi uſtarpjen bit, dobrachje on mnoga stech.

Pripov. XXV.

Tko ceka, doceka.

Ovan, Kogn, Voo, i Tovvar.

Kogn, Ovan, Voò, Tovar neploddnom po kraju,

Sa pasce nach tadar, laccnisse skittaju:

Usbuddu stupiti k' Livaddi tad ploddnoj,

Sgittomſe kâ kitti, jest urreſ svakki gnoj.

Plotnaioj Ograda s' nemille gnjm ceſti, 5

Htjellibi k' gnoj tada nu ſaman ugljesti.

Ostavvu te kraje Kogn, Ovan, Voo prece,

Drugovdje stuppaje svê svaernu dalecce,

Sa nachi pomochi gorkomu svôm vaju

Po pustom Samochi gladnise skittaju: 10

Gnjh gorrom satjerre sillovit Vuk tadà

Ter Ovna proscderre pohlepna zijech glada

Voò Mlohav ustaje cîm kalom hodditti,

Tuj sabjen ostaje, svaerscechi svê Litti.

Pun tughe, slabbosti, pun svakke Neſrechie 15

Kogn s' hude laccnoſti zaerknuo jest vechie.

Sam Tovar na Svjti, kî sgive, kraj rupâ

Cîm budde hodditti, pomgnivo postupa,

Tôm Miran ù sgoddi nikkomu tusgiſe,

Sctò gaerma nahoddi tvaerdoga, sve grise 20

Veliki daſc padda niſ hridne prodolli,

Svà tonne Livadda, vodaſe cîm prolli

Napunni svudira sve jamme, vaſ nasâp

Plot, semglju sadira, cinnechi kî rassap.

Livadde cîm sharra bjeſ vodde nemlila 25

Semgliomje tadara sve jamme sravnila.

Tôm Tovar ù sgoddi, da laccnoſ naſitti

Slobbodno dohoddi k' Livaddi pastitti.

"Taerpjetti kî budde slo, tughe, neſrechie

S' pravedne posgjudde, slobbodno sve stechje“.

XXVI.

Illyr. ſaluduje starra Volla ucit orat.

Bovem senem frustra arare institues.

Bos senior.

Aetas senilis haud discendo idonea.

Ut surrogaret alteri, qui perierat

Coemit olim rusticus quidam bovem,

Jugoque posito protinus jussit solum

Adunco aratri sauciare vomere. 5

Cum subito arandi sensit ipso in limine

Rudem; at docendo posse fieri idoneum

Brevi putabat; nilque porro de bovis

Senio rimendum, dum sibi hanc operam videt

Annosiores exhibere strenue. 10

Illi ergo patiens indicare, quo jugum

Subire pacto debeat; quo vomerem

Trahere, deesset ordo ne sulcis suus.

At cum doceri tardiorem agnosceret,

Duro edolabat terga fuste, ac desidem 15

Stimulo premebat: cum tamen nil talibus.

Proficeret, et spes jam perisset funditus,

Video quid istuc, inquit: ad aratrum nisi

Prima ab juventa quis bovem adsuefecerit,

Nequidquam eundem postea instituet senem.20

Priciza XXVI.

Pr. ſaluduje stara vola ucit orat.

Vô star.

Podobna ſa uciti njesu stara ljeta.

Rataj ſa staviti na mejsto teleta,

Ki lipsa, kupuje Vola udigl drugoga.

Pod jaram vratmuje sklonio, i obôga;

Da pocne braſditi lemescjom krivime: 5

Pocetzim viditi nu bj u parvime,

Daje on tomu nevjesct, nu ucechjga misljasce,

Ucinit ù mal vjesct dase i on mogasce.

Niti Vô sctoje star, on se strasci temu,

Er vidi da istu stvar cine i starj gnemu. 10

Da?emu, kao vrat podloſcit imasce

Jarmu, i poteſat kao lemesc?, kaſasce,

Ù ljepu da redu svaka braſda ostaje.

Al videch, govidu da pamet tupaje,

Tvardim plechja sada udara sctapom – mu, 15

Ostanom obada a sad bôk tromomu.

Al s' tim necinechi napredka i kakva

I ù vjetar videchi da nada poghje sva.

Sctoje ovo poſnam sad, rece, nam Vola ti

Stara ucise: dokje mlad, trjebgaje uciti. 20

Pripov. XXVI.

ſaluduje starra Volla uccit orat.

Voò Star.

"Sa mochi s' stavnoſti s' naukom truditi

Pun krepke jakkosti trjebbaje Mlâd bitti.“

Seglianin cuppjo cîm Volla, do mallo

Gneggaje hottjo stavvitti pod Rallo:

Podobban da nie viddiga vech – krati, 5

Posnaga neummje da joscte oratti:

Bit dachie sadosti podobban zjennjo,

S' gneggovve starroſti nisctaſe ljennjo,

Er vidjett on sljedi, da posso ti cinnu

I starij Goveddi po hittrom naccinu: 10

Ustaerpjen kasgemu kakochie hodditti,

Kad jaram vesgemu, kô Rallo nossitti.

Posnoje nu kada dâe Lesgjak svegh vechi,

Samenga tad badda, bijega niſ Plechi.

Uffagne gubbitti Seglianin svê sljedi, 15

Trud stanne sgjallitti, ter ovvò bessjeddi.

Oratti dokje Mlâd cîm Volla neucciſc,

Starrosmu doghie kad, samanſe ti Mucciſc.

XXVII.

Illyr. Kokosc pje, i na nebbo ghleda.

Gallina bibit, et coelum suspicit.

Graculus, et Gallina.

Gallinam in avium concione coeperat

Crocitante rictu deridere Graculus,

Non quod sit illi vim per via ad nubes via,

Cibumque turpi sueta rimari in luto;

Sed quod, frequenti dum relevat haustu sitim, 5

Nulla absque causa lumina in coelum ferat.

Gallina at illi: porro ineptis, Gracule,

Nam quo impudenter nomine illludor tibi,

Hoc debuissem te vel ipso judice

Laudari, ad haustus ipsa namque singulos 10

Tantisper ad coelum erigendo lumina,

Quorum beneficio bibo, recordor Deûm

Meaeque testes invoco innocentiae.

At tu, (*) qui eorum conspurcasti imagines,

Totiesque ab aris abstulisti munera, 15

Tui facinoris extimesce vindices.

Opes qui acervas, nulli sis injurius,

Deumque adesse judicem considera.

(*) Alludit ad fabulam Aesopicam de Corvo

aegrotante, et matre, quae in Faerni fabulis est

numero XIII.

Priciza XXVII.

Pr. Kokosc pie, i na Nebo ghleda.

Vran, i Kokosc.

Od ptizâ ù skupsctini Vranse jedankrati

ſlim stade nacini' kokosci rugati.

Ne scto nemogasce visoko letiti,

I jescju opchjasce ù ghnusnu ?traſati,

Negh scto beſ uſroci voda kada pie, 5

K' Nebu uſdiſce oci sve dok se napie.

Kom ona: Vrane ti budalisc er s' koga

Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga

Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit.

Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10

Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem

Od Bogov, dobroti po kieh ja piem,

Pravize i kih moje svjedoke ſaſivam.

A ti, ki svakoje gnih kipe, kao dobro ſnam,

Ghnusisc, is' otarâ popade ki ſgrabliv 15

Ghnihovih dil darâ, cekaj gnih na te gniv.

Ti, ki kupisc blago, nikom kriv nebudi,

Mislechi ſa nego, dat Bogh vidi, i sudi.

Pripov. XXVII.

Kokosc pije, i na nebbo gledda.

Vranna, i Kokosc.

Vrannaje gleddala vech – krati kokosc pit,

Cimiojse rugala, gnoj use bessjeddit.

Lettjetti put nebbi sctò nejmasc ti ceſti,

Cepaergljat sctò tebbi trjebaje sa jesti

Po kolu gnuſnomu, to nie mênn s' cjudda; 5

Ù saerzu jest momu jeddina posgjudda

Snat, k' nebbu sctò gleddasc, usbuddesc kad pitti,

Usroka cîm nejmasc sa tako cinnitti.

Gnoj kokosc: scto luda takoje, Vranno mâ,

Nebjesgim od suda tvojega ja sada,

S rasloghom istijeme prottira sctos menni, 10

Uffachia svè vrjeme bit tvojom u zjenni.

Kadgodse napijem, na nebbo ter gleddam,

Boggôvjm ja svijem svjetli urreſ rasgledam:

Sctò buddem ja pitti, jest millos Bosgija,

Dar gnjhov cestitti pravedna sctoſam ja, 15

Ti rusgisc Boggovve, gnjm gnusisc Prilike,

Osvette gnjhovve strascisse velike,

Smjonna sctò jesi dignutti sve dare,

Kijêm svete nareſi Savjettnik Ottare.

"Kî kuppisc mnosg ſlata, praveddan svegh buddi, 20

Cekatte s' gar plata, Bogh sudaz jest svuddi.“

XXVIII.

Illyr. Uſ suho daervo i sirovo gorj.

Ligna humida cum siccis simul ardent.

Silva ardens, et Rubus.

Gestabat atris pastor in tenebris facem,

Cum forte ventus flare vi qui maxima

Coepit, favillas in propinquum plurimas

Nemus dispersit. Prima flammis pabulum

Suffecit arbor, crispisulcans praepete 5

Flamma arefecit virides cui fulmen comas.

Viciniores quae fuere flebili

Casu dolebant, et sibi, virides licet,

Pariter timebant. Risit hunc Rubus metum,

Tutas viridibus asseverans frondibus. 10

Sed quod ad earum calamitas etiam caput,

Metusque jure pertineret, exitus

Tristis probavit; namque flamma latius

Dum se propagat, uno silva incendio

Exarsit omnis; nec ruinam evadere 15

Irrisor ipse potuit, extrema licet

In parte nemoris separatim consitus.

Confusum iniquo saepe justum vidimus

Perisse: Fors id caeca concinnat malum;

Tu ne merueris, quam exigis, poenam vide. 20

Priciza XXVIII.

Pr. Uſ suho darvo i sirovo gorj.

Gaj, ki gorj, i Kupjena.

Nosech ù tminami [...] pastjer, dmjet tad

Silnimi platami Sjever poce iſnenad,

Ter ù gaj ſanese, ne dalek kie bil,

I po gnim raſnese iſkarâ ne mao dil.

Parvi, ki plamima goj dub dade, oni bj, 5

Komu ures vas svoj kadga udri s' nebi

S' naghlom oghgnevitom silom trjes odnese.

Dubovi bliſcni tom nesrechjom bolese,

I sebise strasce, ſasve da ſeleni.

Gnimase rugasce kupjena, i vamse nj 10

Rece, ſa strasciti, ſeleni erste vi.

Nu da lud nebi ti strah, eto objavi

ſao ù barſo dogoghjaj, er oghagn na svak cjas

Hodechi naprjed, gaj ù jedno gorj vas.

Nit shranit mogose podrugalaz isti 15

ſasve dase pose kraj gaja namisti.

S' nepravim poghinut vidjesmo i prava,

Tô ſle ne jedan put bj cesti oprava.

Ti nastoj, da njesi dostojan ſla onoga,

Usigljen jesi tarpjeti od drugoga. 20

Pripov. XXVIII.

Uſ suho daervo, i Sirovvo gorrj.

Gora usgesgena, i Kupjenna.

Po tminni cîm nossi svû ſubglju tad Pastjer,

Mnosg iskaâr raſnossi Dubravvom hud sjevver:

Dub, komu kitte Trjeſ isgorri selenne,

Gorruchje kuscio jes naipaervi plammene.

Okolo kê svudde tuj Gorre strah vechi 5

Priuset gnjh budde pri hudom nesrechi,

Glâſ cjuttje kupjenne: cemuſe straſcite,

Cîm grane selenne; strah svakki tlaccite.

Nu gnjhje dopalla nesrechia ta huda,

Oghgnaſe do malla cîm sterre plam svudda: 10

Nemosge pobbjechi toj sgoddi kupjenna,

Ù mjestu sgivechi skrovittom sadjena.

"S' Slobbnikom vech – krati praveddan poghinne,

Te budde daersgjatti sla Srechia naccine.

Pedepse dostojan da njesi, vîgh dobro, 15

S' grjesimâ sgjallostan kû s' tvijêm jesi obbro.“

XXIX.

Illyr. Tko ranno ustaje, vaſ-danmu dobar nastaje.

Surgenti diluculo totus dies feliciter labitur.

Rusticus diluculo ad laborem pergens.

Mos est opificum, maximeque rusticae

Pubis labori mane operam a primo dare:

Nam sic agentes largiora colligunt,

Quam pigriores lucra, quos solet ad opus

Hora evocare tardior. Erat villicus 5

Quidam, educatus optime pago in suo,

Dies in omnes ante lucem surgere

Suetus, sagaci multa qui domi prius

Cura apparabat, mox sibi ut deesset nihil,

Operi admovenda cum manus; victum quoque 10

Secum ferebat, ne quaerendo temporis

Particula pereat. Accidebat interim

Hic saepe, et illis, queis nihil pensi prius

Erat, et qui ad opera seriores venerant,

Inepta ut essent rastra modo, adesus modo 15

Vomer, jugumve frangeretur; saepius

Oblita res aliqua domi: ut verbo omnia

Complectar, interposita erat operi mora.

Fiebat autem, ut quam duobus vix ii

Operam diebus exhibebant, commode 20

Praestaret alter unico. Quae dum vident,

Exemplum ab illo pars secuti surgere

Temporius, et quae sint opus non segniter

Prius parare; sed vetustum plurimi

Servare morem maluere: incommodat 25

Victus at illis difficultas, copia

Rerum affluentes dum labor alios facit.

Laboriosis omnia eveniunt bene,

Suaeque fructus colligunt industriae.

Priciza XXIX.

Pr. Tko rano uſtaje, vas dan-mu

dobar nastaje.

Segljanin, ki rano uſtaje na radgnu.

Rabotnikâ obicjaj, kadasve od Segljan

Bj ova (ki sctisc ſnaj) ustat na trud ſa ran.

Er tako dobiti oni vechje stjecju,

Negh ki rabotiti kasnie dotjecju.

Dobro odhragnen jedan Rataj ù selu svôm 5

Bj obicjan svaki dan diſatse prid draevom.

On mnoga djelovat prj pomgnj doma radd,

Damu netrjebovat uſbude iscta tad,

Kad ruku imasce na poso staviti.

Brascno isto opchjasce sobome nositi, 10

Daga pak isctuchi nebude dangubit.

Al oni, ki ù kuchi iſpraſni il htjehu bit,

Ili kibi na tegh prem odoznilise

Mallo magn neghli svegh ſgaghjalo gnimbise,

Dvoſubja dabi sad nevagljalo bilo, 15

Tup lemesc kad ter kad, ol jarmo slomilo,

Sobom al kad uſet scto ſaboravili,

I ſa ù kratko sve rjet, posli oli hodili

Gnim ſlo, oli ljenobi: s' toga oni jedva

Ucinili sctobi rabote dneva ù dva, 20

Onbi tô u jedan: njeki tô videchi,

I iſghled tac vrjedan gnegov taj sljedechi,

I oni ustaju jur eto ranie,

I stvari opravgljaju potrebnite prie.

Vechi al dil htjesce darſcjat nacin stari, 25

Ali gnima jesce nestaju, i ine stvari,

Druſima cim trud svoj stvarj od potrebniti'

Cinj ù obilnoj punochi ſciviti.

Trudechîm stvari sve dobro iſlaſe dosti,

I plod oni od svê vade nastojnosti

Pripov. XXIX.

Tko ranno ustaje, vaſ-danmu

dobbar naſtaje.

Seglianin iſ ranna trudechi.

Obbiccjan truditi Rabbotnik jest svakki

Iſ ranna s' dobiti, navlaſcto Tesciaki,

Cîm Lottar na Svjeti, kî sa trud nehaje

Isprassne svê Ljetti samani svegh traje:

Seglianin bî jedan, da Semglie svoje orre 5

Obbicjan svakki dan ustatſe prie Zorre,

Urescen s' krepposti kî svakkom bioje,

I posle s' pomnosti nastojo na svoje:

Ù kuchi mnosg stvâri pomgnivo rasredi,

Sa korriſ svû mari, truditi svegh sljedi: 10

Cîm na trud ustanne, s' gar pommoch i prossi,

Sctoe trjebi sa hrane sobbome donoſsi,

Damu iscta nestaje pomgnivo cîm trudi,

Da vrjeme svê traje korisno, kô sgjudi.

Na trudno nahoddi kî lescjah lottri jes 15

Svakkose slò sgoddi, prattiga hud uddeſ:

Rallose slommje, tupise vech-krati,

I Lemmesc vech nie podoban oratti.

Ismislu nacine, da nebi trudili,

I punni lottrine na radgnu hoddilli; 20

Ù zjela sctò tako dva dnevvi coppaju,

Ostali Tescjaki dan jedan istraju.

Pomgnivo kî radi, trudisu kôm milli,

Gneggasu Cegliaddi Mnosg tada sljedili,

Ustalli rannje sctoe trjeba spravvitti, 25

Cîm lottar kô prie trud stanne tlaccitti:

Lottromu na Svjeti tjeskochia dosadi,

Obbilno sgivjeti cîm budde kî radi.

"Dobraſe dogoddi stvar svakka Trudniku,

Obbilni svj ploddi bittichie sa vjku.“ 30

XXX.

Illyr. ſla trava baerſo raste.

Herba noxia cito crescit.

Urtica, Carduus, et Palma.

Urtica mordax, Carduusque spinifer

Sub tempus hyemis prodeuntes ultimum

Terrae feracis e gremio ad miram ut brevi

Proceritatem se tulere, talibus

Palmam increpare, quae surgebat proxima, 5

Coepere dictis: ut duobus heic satam

Te forte ab annis, ampliusve haud dispudet

Crevisse in auras sic pusillam, mensibus

Dum nos ad aequam crescere altitudinem

Binis potuimus! O misellam te arborem, 10

Solique pinguis dedecus! Queis illico

Sic palma reddit forte paulo tardius

Ramis me in altum tendere, id concessero;

Magnis at illam commodis penso moram.

Vos istam adeptae excelsitatem me prius, 15

Boni quid ambae possidetis, dicite:

Manus tu aduris, tuqe pungis pessume.

Non quae minori temporis fiunt mora,

Sed perpolivit multa quae dies, valent.

.

Priciza XXX.

Pr. ſla trava barſo raste.

Kopriva, Badegl, i Poma.

Badzkava Kopriva, i Badegl bodechi,

Kad ſima dospiva, van ſemglje iſhodechi

Uſdighlese ù vrime er kratko biahu

Rjecim Pomu ovime, kâe uſgnih, pezahu.

Kao tebe sram nj, kâsi odi usaghjena 5

Godine od naſad dvi, bit tako malena?

Kod mi, kô vidisc ti, mjeseza dvoja ù tâ

Do tvoga doprjeti moghlesmo uſrasta.

O stabra neboga tebe ki ſao ù cjas

Usaghjen plodnoga poglja bj ſa necjas! 10

Nezknechi ovako odgovori ona gnim:

Javamchju svakako dat ovo, da doznim

Sctogodi rastiti, hitgnu al umiem mû ja

Tû nadomjeniti s' mnnoicem dobrima.

Vi, prj mene koje vicinese do tê 15

Uſdigoste oboje, danumi recite,

Ù sebi dobro kê imate vi, ti ſlo

Oklapivasc ruke, ti bodesc nemilo.

Njesu ona zjegnena, kâ ù barſo tvorisc ti,

Negh kâsu iſhitrena ù dugo s' pomgnosti. 20

Pripov. XXX.

Sla Trava baerso râste.

Koprivva, Badegl, i Poma.

Pocetkom Prolietchia cîm Sima dospjella

Koprivva boddechia s' badegliom râstjela,

Osctrisu liſ prece viſsoko pruſgili

Kâ nebî dalecce Pomuſu korrilli:

Prosclisu dvoe Ljetti, daſi ovdi sadjena 5

Nemosgesc râstjeti, sramotto tlaccena?

Ù baerso mi kada râstemo k' Nebbeſi,

Cîm svijeh Livaddâ Rugh, prikor ti jesi.

Recceijm, mênn nie s' prikora, s' Necjaâſti

Scto râſtem doznije, bogliesu mê laâſti. 10

Vi, koje vissinu stekleste prie menne

Cjut sgiudim istinu kakveste vi zjenne?

Snam gorke da Mukke kuſciate jednako,

Cîm paerliſc ti ruke, ti boddesc opako.

"Sgoddise scto prece, korisno to nie 15

Nêgh slavvu svu stecce scto budde doznije.“

XXXI.

Illyr. Medom-se, ne ostom muhe hittaju.

Melle, non aceto muscae capiuntur.

Mellis scutula, et aceti lagena.

In rure multum fertili cum plurimis

Quidam se in horas obsideri singulas

Muscis doleret rusticus, ut excinderet

Id pestis, operam mellis hinc scutula suam,

Illinc aceti promittebat dolium. 5

Ajebat illa: pauculas in assere

Distende guttas: hae sua dulcedine

Illico avidum allicient genus; ab illo at pedes

Vinctos nequibunt expedire glutine

Hoc inquiebat: me sub auras aetheris, 10

A parte supera dimovens operculum,

Profer: siti actae, deceptaeque imagine

Coloris aquei quotquot advolaverint,

Hinc ut sorbillent muscae, ego acidi improvidas

Haustu liquoris enecabo: utrumque agit 15

Simplex agricola: mellis ad guttas videt

Muscas frequenter advolare plurimas,

Praedamque gaudet implicatam haerescere.

In vas aceto mox repletum introspicit;

Raras at intus incidisse comperit 20

Easque tantum quas ferebat impetus

Temere volantes; nam peracer halitus

Late profusus admonebat, ocyus

Illinc refugerent. Hoc quid exemplum docet?

Facilius homines, leniter si corrigas, 25

Quam si severe, continentes effici.

Priciza XXXI.

Pr. Medomse, ne ostom muhe hitaju.

Krinza meda, i osta bacviza.

Segljan, ki ſcivgljase gnivi na priplodnoj,

Cimese tuſcjasce na muhe, kim nj broj,

Prokletom tragu proch s' jedne strane gnemu

Krinza meda pomoch, bacva osta s' drughemu

Isto obechjavasce: kapglizâ mallo ti, 5

Parvamu vegljasce: na parstu ſahiti,

Sctizizi i na dugoj raſmasci tajchje slas

Pohlepnih muhâ roj vegli doſvat tajcjas.

Al noghe sljepgljene odzjepit nechje moch.

Ozat pak, ti mene (smaknutih ako hoch) 10

Vegljasce Segljanu, pokriv dighnuch odſgar

Stavi na ajblanu: muhe ſcedne tadar

Mnech, dae voda tô ſa pit doletichje,

Mâ gljuchina al uſtô svieh prikositchje,

Segljanin ludjasti, ſa gnim pogoditi, 15

Nacinim teſim hti obimse sluſciti

Na med letit ghleda beſbrojne, i uſciva

Ghdise gnima neda môch dighnut ljepgliva.

Ù sud osta ſa tiem ſaviri, ali malle

On vidi dasu prem unutra upale, 20

I tô one samo, nesmotarno kêbi

Odljetale onamo neopaſne sebi.

Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti,

Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti.

Kih blago karaju, i tih moſcdani 25

Lascgnese svighjaju, negh osctro karani.

Pripov. XXXI.

Medomſe, ne ostom Muhe hittaju.

Krinciza Meda, i Cjasci(z)a Osta.

Tusgise, jauce Seglianin vech - krati

Da Muhe gnêm suce, nedadu da spatti:

Ostâmu Ciascizza svû pomoch obbechia,

I medda Crinciza, koij obblaâſt jest vechia.

Ovamu govorri: Smiriſe ti sada 5

Tvê saerze nemorri s' gorkoga vêch jadda.

Smaertnoga zijech jeda sa Muhe svaerſcitti

Niſ sctizzu kû Medda bûd kapgliu prollitti:

Cîm k' gnemmu dolettu, zijech gorke nesrêchie

Gnjh smaertnu na sctettu sladdostj mamichie;

Meddachie jestitti; nu vajmeh poslie

Nechieſe sljepiti s' guſnute moch klje.

Ti menne namjsti, bludise pod nebbi

Ghdj vjetriz i koristi donjechiu ja tebbi,

Ostena Cjasciza to gnemmu bessjedddi, 15

Sctò gnemmu nariza, slusciatje sve sljedi:

Cîm koja doleti pit moje kvaſine

Baersochie dospjetti s' sgestoke Gliutine:

Pomaâſti prilika, gnjmbochie tadara

Ludijem velika bit saisto privara. 20

Seglianin s' ludosti cinnitti sve slîdi,

I Muhaâ k' sladdosti cettjatti mnosg viddi.

Raddostan usbudde cîm Muhe sljepjene

Zaerkaju prihude sred krinze Meddene.

Ostenom u sudu vidio jest kada, 25

Ù mnoghom bî cjuddu malloijh da padda:

Smjonno lettechi kîjeh silla satjerra

Ù smaertnoj nesrechi kusciaju cemera,

Er drughe, dalecce kî vognje svud cjutti,

Pobjegnu da prece sillovvò jest gljuti. 30

XXXII.

Illyr. Nechje ni pas gole kosti.

Nudum os et canis despicit.

Canis, et Avarus.

Projicere quidam adsuetus e mensa Cani

Ossa, quibus aliquid carnis haeret, victui

Cum se addixisset parciori, ad ultimos

Rodebat apices, nuda mox cani dabat.

Projecta hic avidis adpetebat dentibus; 5

At nil reperiens, quod decerpat, in loco

Linquebat, implens flebili ululatu domum.

Avarus ille adsuefacere novum ad genus

Dum tentat escae, nil edendum praeter haec

Dabat misello. Coeperat sed interim 10

Macrore corpus lurido tabescere,

Fameque lanuguens nec sequi cursu feras,

Nec agere idoneus erat excubias Canis.

Tenacitatis dominus ut vidit suae

Frucuts quis esset subsecutus, utile 15

Ne perdat animal, ossa projicere, ut prius,

Semesa coepit, illiusque industriam

Brevi ad priora devocavit munia.

Honor absque fructu despici ab hominibus solet.

Prizica XXXII.

Pr. Nechje ni pas gole kosti.

Kucjak, i Lakomaz.

Njeki, ki s' tarpeſe psu kosti mechjasce,

Mesa pri kimese sctogodi darſcjasce,

Od hranese er dao na sctedgnu, on bijh

Do kraja ghlodao, psu vargo pak bi gnih.

Pohlepnim on tarcech ſgrabgljaih ſubima 5

Al pak nenahodech scto darpit na gnima,?

Tù ih ostavgljasce, pomamjen ſa time

Kuchju napugnasce jaukom bolnime.

On lakom na ovu jescju erga htjasce

Obiknuti novu, golemu mechjasce 10

I tô bj ſa vech dan. Poce marscjaviti

Ucinise ghadan, ni svjeri traſciti

Ni straſgi dâje ghlad, kô prie, cinit vech.

Kâ sljede ovoga rad sctedstva Gospar videch,

ſcivinu da nebi s' tom nepodobnome 15

Iſgubio on sebi korisna sctedgnome,

Gnemu, kô prj mechje kosti ne beſ mesa,

Rabiti ſub ghdjechje imat gnegov cesa.

"Bogliaje pokorra Millosna Gljudimâ,

Nêgh s' osctra prikora nedraghoj kî prima.“

Povrachjen na stara darſcjanstva tac bj pas.

Kâ fajdu ne stvara, tlacite od gljudj cjas. 20

Pripov. XXXII.

Nechie ni paſ gole kosti.

Paſ, i Lakom.

Obbiccian s' kupposti sgivietje kî bio,

Gloddoje do kosti, meſobi kad ijo.

Ostallo sctogodbi gneggovvoj najesti,

S' Taerpesse mettobi Psu budde da jesti.

Pohleppan Subimâ Paſ sgrabbi: cîm gledda 5

Da Meſa k' kostimâ nejmasce, pun jeda

Gnjh tadar odmechie ter resgi, savija,

Er lacnoſ odvechie morriga gorkija.

Gospodar cîm sctednj na togha jaoh ucci,

Svakcjasje Pas Mladnij, Bollesga svegh mucci. 10

Zaerkajuch od glada korſ jesciu novvu,

Nemosge svjer tada sljediti po lovvu;

Podobban cinnitti svû strasgiu vech nie

Nittise saercitti nevoglian jur smije.

Pun draghe skupposti Gosparje svê bio, 15

I golle Psu kosti mettnuti sljedio

"Ciovjeku gdje nie koristi na svîti

Cjaâſ svakka samanje tasctachie svegh bitti.“

XXXIII.

Illyr. Iſkubi komaru noghu,

zrjeva-musu nadvoru.

Culici pedem erue, eviscerasti.

Culex, et Puer.

Puerum in virenti secubantem gramine

Culex acutis impetebat morsibus:

Blando ille somni defraudatus munere

Manu attentabat explicata elidere.

At promptiore se fuga eripiens culex 5

Vitabat icuts, mox redibat impudens.

Tantillo ab hoste se puer vinci dolens

Ira aestuabat; forte cum in nares tamen

Incautiorem detulisset impetus,

Geminis prehendit dextere unguiculis puer, 10

Captoque coepit dicere: quod aculeo

Tristi immerentem me petisti saepius,

Unum tibi adimo sanguinee pedem Culex,

Quamquam et necandi sit potestas; pars ubi

Tantilla nocui distrahetur corporis, 15

Abito liber. Haec ut audivit Culex,

Res parva certe est pes, ait; vulso at pede

Mihi ipsa pariter viscera evelles, puer.

Minimum ab acervo pauperis qui ademerit,

Huic omne vitae praesidium adimet quoque. 20

Priciza XXXIII.

Pr. Iſkubi komaru nogu,

zrjevasumu na dvoru.

Komar, i Djete.

Djete ù travi millo mekoj cim leſcjasce

Komarga nemilo ſcjaozem pezasce.

On komu se neda san tihi uhititi

Iscte dlanom jeda mogalbiga ubiti.

Pospjescno al od svih komarse uklagnasce 5

Udaraz tieh ſlih, kê sebi on davasce.

Djete od neprjateglja tac malla pridobit

Videchse, ù gnem veglja sarditos poce vrit.

Tù tako naghlo on letech, i beſ svjesti

Djeteta napokon ù noſdrise umjesti. 10

?..on gnega Djete noktichim uhiti,

Suſcgnu rjeci pak tê stade govoriti.

Scto mene nepravo upeknu cesto ti,

Jednu nogu pravo, Cjame ſli, diſcemti,

ſasve date ubiti mogobi, al nechju ja, 15

Kadti budem mao ti dil skubsti, odleti tja.

Kom Komar; svar malla jes moga, al meni sva,

Kadase iſtargala bude, vansu zrjeva.

Ako i mal od slogha uboghu dighnesc ti,

ſcivotamu svoga podporchje vas pasti. 20

Pripov. XXXIII.

Iskubi komaru noghu, zrjeva-muſu nadvoru.

Komar, i Djete.

Selennoj na travi cîm djete lesgioje,

Obbrasse kaervavi svê Komar pezzoje:

On prusgi svû ruku sa daga dospije,

Er nochnôm ù Muku podobban spat nie.

Od Maha vech-krati pobjghne dalecce. 5

Terse opet povrati k' gnêm Komar hud prece.

Buddese jedditi, protivnik da taki

Immaga dobitti nemoghuc, nejaki

Ù Nosdrj cîm letti djettetu tadara

Priklognen oſvetti kad hitta Komara 10

Uſe ovvò govorrit: svaerſcit-te vêch moghu,

Hochiute pokorrit kubbechi tvû Noghu

Od menne tad buddi veſelo pobbjechi,

Cîm buddesc, prihudi, slobboddu tvû stechi:

Od tvoga pezzagna josc cjutim bolleſti 15

Kad sladdoſ od Spagna mogaſi htio smeſti.

Ovaku cîm Komar bessjeddu sluscioje,

Noghaje Malla stvâr, nu beſ gne tesckoje

Sgiallostan bessjeddi: cîm Noghu skupstiti

Htiojsi, mâ sljedi josc zrjeva vaditti. 20

"Stvâr Malu tusgnomu kô dignut usbudde

Ù bitchiu jaoh svomu svaerscichie sve trude.“

XXXIV.

Illyr. Od pitoma ſeglja taerbuh ne bolj.

A sativo olere non laborat stomachus.

Capra imprudens in vescendo.

Pertaesa cythisi Capra delicatior,
Salicisque amarae cum saporem gramine
Variare et alio vellet, imprudentius
Cujusque generis coepit herbae fidere.
Hic fronde laeta cum Cicutam rivulo
Leni irrigatam pullulare cerneret,
Immodica coepit aviditate carpere,
Domumque pasta cum rediret, acribus
Sibi sensit exta vellicari morsibus,
Jamque impos ultra progredi petiit solum,
Hac voce semet increpans. Quid stultius
Me potuit esse, quae saporis optimi
Cum plura in esum fida haberem gramina,
Ignotum adedi qua crucior herbae genus?
Quorum exploratus rite sit animus tibi, 15
Commite eorum te fidei, ignotos fuge.

Priciza XXXIV.
Naulasc propusctana
Pripov. XXXIV.
Od pitoma Seglia Taerbuh ne bolj.
Koſa neraſborna ù hrani.
Rasbludna kosizza svû jesciu hottjella
Promjenit; Travizzâ svakkijeh jest jella;
Nesdravvu kraj vira cîm viddi râſtiti,
Pohlepna, beſ Mira pocceje gristitti:
Ù svojoj sittosti k' Toruſe kad vrâti,
Svâ putem sa dosti ciû zrjeva resgiati;
Nemosge hodditti naprjeda, nêgh padda,
Stà sebbe korritti sctò mosge vêch tada:
Jessamli mahnitta ja mogla bit vechie,
Obbilno svegh sitta beſ straha, beſ smechie,
Posclassam ja jesti nesdravvo sctò menni,
Sctò s' gorkom bolleſti trud dava pakglienni?
"Dae skladdan koga snaſc, sliediga ti prece,
Bjesg koga neposnaſc, bjesg, gnegga dalecce.“

XXXV.

Illyr. Tries iſ vedra nebba ne pada.

Fulmen coelo sereno non cadit.

Quercus, et Aquila.

Olim corusco Quercus icta fulmine,
Squallensque siccis dimidia jam brachiis
De parte Boreae cum videret ignibus
Lucere longo tramite aetheriam plagam,
Novo impetendam se timebat fulmine,
Coepitque ab imis succuti radicibus.
Aquila, quae in alto dormiebat vertice
Inustitatis excitata motibus,
Causam timori quid daret, quercum petit.
Huic illa: nescis, quantum ab Aquiloniis malum
In memet oris cuditur? Totam vide
Ardere flammis Arcton: heu! miseram petent
Trisulca rursum tela me irati Jovis,
Penitusque saevis ustulabor ignibus.
Ut novit Aquila, quo timeret nomine,
Sis, inquit, animo jam vacuo ab isto metu.
Ignem quod etenim tu putas, innoxiam
Id esse lucem scito, nec coelo time
Unquam sereno fulmina; at cum videris
Infremere nimbos, perque tractus aeris
Densari opacam nubium caliginem,
Tibi extimesce justius; nam ego Jovi
Horrenda summo tunc ministro fulmina.
Pericla vana despice, a veris time.

Priciza XXXV.

Pr. Tries iſ vedra Neba nepada.

Hrast, i Oro.

Trjeska od gorusctoga udren Hrast njekada,

Kom nesta od svoga uresa pol tada,

S' Sjeverne erje vidil stranese svjetliti

Ù nochi Neba dil, i oghgnem goriti,

Da udaren zjegnasce, novimchje trjesom bit, 5

I jur pocignasce vas iſadna treptit.

Oro, ki varh hrasta visoka spavasce,

Potresagna na tâ raſbughjen pitasce,

S' cesaje gnem strah ti: komu hrast, Sjeverni'

Tot neſnasc ki iſ mjesti jadmi ide cemerni? 10

Poghledaj Voſeve kê ſovu ſvjeſde ti,

Ù oghgnu strascnu sve onamo gorjeti.

Namechje opet trjes varch Jove sarditi,

I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti.

Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15

Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud.

Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj,

Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini.

Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad,

Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20

Sva i vidisc gustima nebesa kadnose,

Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose,

Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj.

Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj.

Pripov. XXXV.

Trjeſ is vedra Nebba nepada.

Hrâst, i Orrò

Trjes jednom udarri Hrâst, spaerscech svê Grane,

Trjesomſe privarri S' Sjeverſke Hrâst strane,

Svudiera cîm viddi svjetlitse po Nebbi,

Smetena prividdi poghibje kê sebbi?

Luddoje sumgnila da Trjes-je nesgoddi, 5

Opetſe straſcila Nesrechnoj jaoh sgoddi:

Krepkijeh s' dno sgilâ pocceſe treſtiti

Ko daje nemila ceſ hochie svaerſcitti.

Viſinom kî spâsce, Tresgna Orla probudi,

Hrâst skladno pitasce, kakavje jad trudi? 10

Gnemmu ona bessjeddi: slo kôse S' Sjeverra

Pripravglia, sad viddi Nebbome svudiera.

Ne viddisc leddena kô Svjesda sad gorri?

Kô siaju s' plamenna Nebbeſki sad Dvori?

Strascimſe da Giove nemetne saerditti 15

Oghgnene Trjeskove sa[...]svaerſcitti:

Cîm Orro sluscioje scto s' strahom govorri,

Bûd mirna, rekkoje, tvê saerze ne morri.

Oghgnuje prilika kâ svjetloſ neuddi,

Rad straha velika sumgniva nebuddi: 20

S' oblaka zaernoga kad Vikar nekrechie

Is Nebba vedroga tresnuti Trjeſ Nechie

Saercise kad Giove, bjesnose cîm jedi,

Ja trossim trjeskove kad Visgni naredi.

"Ghdje tascta poglubja, tlaccije na Svîti 25

Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“

XXXVI.

Illyr. Kogaje ſmja upekla, boj-se i guscterize.

A vipera admorsus et lacertum timet.

Asinus, et Lacertus.

In prato Asellus dum virente roscidas
Attondet herbas, e supino cespite
Fugax lacertus provolavit flexili
Cauda Rudentis leviter adtingens pedem.
Metu ille trepidus celeriter fugam capit:
Contra Lacertus his Asello vocibus
Faciebat animos: tutus hoc mane loco,
Decerpe gramen quam libet; non te dolis
Aggrediar ullis; immo nec noxam queam
Inferre, quamvis id voluntas suadeat.
Ad haec Asellus dicta retinuit pedem,
Metuque posito, quod fugam arripui hinc, ait,
Id absque causa ne fuisse existimes.
Me namque ab illo quo momordit tempore
In hoc eodem dira prato Vipera,
Quodcumque serpit, horreo; suspectaque
Vel ipsa tellus, pono qua vestigia.
Qui semel in aliquod incidit gravius malum,
Vel minima species hunc pericli territat.

Priciza XXXVI.

Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize.

Tovar, i Guscter.

Selenoj Tovar cim na livadi pase

Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase,

Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom

Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm.

Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5

Kriepitga on uſe, temu ſborit stade.

Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti,

Nechjuteja njedom himbom prihiniti.

Pace i kadabime nukala ſla voglja,

ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10

On govor na tise ustavi, i smetnuv strah,

Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah,

Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô,

Livadi erme ù toj Smia upeci kruto.

Od tadese boim ja od svega scto laſi 15

Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi,

Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj

Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj.

Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria,

Samaga pripade sjeda od poghibia. 20

Pripov. XXXVI.

Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize.

Tovar, i Guscteriza.

Livaddom svudjera cîm paſe Magarre,

Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare,

Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi

Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi:

Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5

Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim,

Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri,

I niscta na Svjti da saerze tvê morri.

Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce,

Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10

Upekla kad Smja jest menne gnekada,

Semgliomſe scto svija, strascime josc sada;

Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri,

Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri:

"Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15

Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“

XXXVII.

Illyr. Cemuje babbi ſaerzalo?

Quid anui cum speculo?

Anus, et Speculum.

Quaedam, virentis cui juventae gratia,
Formaeque splendor pristinus defluxerat,
In speculo ut oris effigiem adspexit sui
Longe illi absimilem, quam solebat junior
Videre, vitri suspicans in extima
Haerere facie quid caduci pulveris,
Pulchre expolivit, ut quod optat redderet.
Detersum at iterum consulens, imaginem
Sibi reddi eandem sensit, albicantibus
Sparsum capillis sinciput, tum pallidas
Utrinque malas, atque rugis asperas.
Cum se haud putaret illa formae ejusmodi,
Qua se videbat exhiberi, irascier
Incoepit speculo, mentiensque dicere;
Injuriaeque dum minatur addere
Damnum, puella per foramen intuens
Speculi immerentis sic tacita doluit vicem:
Genius profecto te malignus foeminae
Objecit isti, stulta quae vitio tibi
Vertit, senecta quod unice peccat sua.
Cultum juvenibus convenire corporis
Fabella docuit; at senes exquirere
Debere solida queis nitet animus bona,
Veramque in illis collocare gloriam.

Priciza XXXVII.

Pr. Cemuje babi ſarzalo?

Baba, i ſarzalo.

ſcena, koj ſcivochja nestade mladosti,

Parva i svjetlochja jur proghje ljeposti,

Ù ſarzalu svojga videch liza sliku

Doba nakon mnoga prem onoj raſliku,

Koju ona opchjasce vidjet, kad bj mlada, 5

S' iſvanske sumgnjasce strane da prah pada,

Sirjahni oni prah, i hitio dase zkla,

S' togaje ona od mah od svudga ocistila,

Da bude kaſati scto ſcjudi. Tac cista

Onagase hvati, al vidje dase ista 10

Gnoj slika prikaſa, tjeme sjedinami

Puno, od obraſa bljedilo s' vrazkami.

Nezjenech, takav gnoj da slika biasce,

Kakvase ù zaklenoj ploci toj kaſasce,

Pocese sarciti ſarzalu, i ſvatiga 15

Laſciva, i jur priti ruſcno iſgharditiga.

Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô

Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô

Na ovu ces ſla-te namjeri, govori

Sama sobom, kate [...] prikori, 20

Cim staros korit svû imalabi, i suhar.

Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star,

Stavna dobra, s' kima resise duh iscti,

I pravu ù gnima postavi slavu ti.

Pripov. XXXVII.

Cemuje Babbi Saerzalo.

Babba, i Saerzalo.

Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli

I s' hude starroſti Pramjoje vêch bjeli:

Saerzalo jest kada gleddala: - Ghdje menni

Jest Ljeppos? – Napadda da praha nagn zjeni,

Nu kadar occiſti gleddajuch opeta 5

Svoj prikor viddi iſti, gorkoje ki smeta.

Sramotte svê sljede, nevoglia svâ prava,

Obbrasse cîm bljede naſira braſkava.

Gnoj erbo Prilika priasgna nie bila,

Jest s' jeda velika Saerzalo rusgila: 10

To ciuje Dikilzza, scto Babba prikorri,

Millosna ter liza Saerzalu govorri:

Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti,

Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti.

"Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15

Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti,

Er redom naravvi, smaert nie dalecce,

Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“

XXXVIII.

Illyr. Nije plemena do slavna imena.

Nulla generis nobilitas nominis claritatem adaequat.

Musca, et Apis.

Elata vanis impudenter dotibus
Illustre avorum Musca jactabat genus:
Ego, inquiebat, gens beata ut divitum,
Traduco laetos nobili in otio dies,
Affluo deliciis, luxuique indulgeo,
Moror inter aulas principum, atque regia
E mensa opimis affatim vescor cibis,
Genasque libo matronarum eburneas.
Haec elocuta, parvulo in electri globo
Formicae corpus nigricantis integrum
Lucere vidit, quae laboris strenui
Insigne, donec vixit, exemplar fuit.
Superba coepit vile tunc contemnere
Animal, quod humili semper alvum ingloriam
Solo traxisset, atque insuavem, pauperis
Ritu, vulgari vitam tolerasset cibo.
Haec garrientem forte tum praetervolans
Avidis hirundo faucibus deglutiit,
Suique generis modo celebratum decus
Obscurae in alvi condidit recessibus.
Sic illa periit, quodque restat, unice
Memoria fastus est invisi: at inclytam
Post se relinquens nominis famam sui
Formica vivit succini in pellucida
Inclusa lacryma, regiae splendor domus.
Qui genere digna nobilis non gessit suo,
Obscurus moritur; virque saepe ignobilis
Virtute nomen clarum acquisivit sibi.

Priciza XXXVIII.

Pr. Nie plemena do slavna imena.

Muha, i Mrav.

Beſocno tasctima Muha uſch?ogljena,

Dicise dobrima, i tragom plemena.

Ja, vegljasce, kao ti narod od blaſceni'

Bogataz ù lasti provodim moje dni.

Svim meu raskoscjami obilno ſcivem ja. 5

Sveghme i ù polacjami vidjeti jes kraglja,

Gostimse pretilo s' tarpeſe gnihove,

Gospam lize ù bilo i dajem zelove.

Kad rece ova, zjelo mravka zarnomasta

Ù Oksanu tjelo svjetlo vidje ù cjas tâ, 10

Mravka, dicni kie iſghled truda bio,

I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio.

Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim,

Erese priprosta smuzala bj po tlim,

I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15

Jesci ò potisctenoj provede nedicno.

Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi

Lastoviza s' naghlim krilim doletechi

Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu

Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20

U tmastu tarbuha propast ſakopaje.

Tako dospje muha, i ino neostaje

Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.

A mravku imena glas svud beſ prustanja

Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25

Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.

Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,

Cesto a imenite cini krepos sebre.

Pripov. XXXVIII.

Nie plemena do slavna immena.

Muha, i Pcella.

Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti,

Svojega plemmena hvaliſe sa dosti:

Prohoddim rad srechie veselo dni moje,

Usgivam odvechie pridraghe pokoje;

Mè Plemmſtvo potlacci pristojno sctò nie, 5

Ù Banſkom Polacci pribivam cestje;

Isctami nestanne srechnaſam udessa,

Davami svegh hrane kraglevſka Taerpessa,

Obhoddjm Obraſse liepijeh Gospojâ

Nacinnit omraſse posgjuda jest moja. 10

Cîm ovvo govorri, tuj Mrava rasgleda

Kôm Tjelo satvorri krugh svjetal: Isgleda

Svakkomu kî bio hrabrenna rad truda,

Dokleje sgivjo prattiga ceſ svuda

Rusgnomu govorri na nacin svoj himben, 15

Semgljomſe, prikori, scto vuce potiscten,

Da svega nestane, nejmaſce da ceſti,

Aerghiavve da hrane sillovvan isjesti:

Cîm Muha bessjedi, cîm tako sgjamori,

Cjoppa gnu sljedi, smaertnoje ter morri: 20

. Nesrechno dospije, hvagljena s'gnôm vlaâſti,

K' utrobbi sabbje Cjoppa gne cjaâſti.

Scto vajmeh ostaje! Maerſechia spomena,

Saplati cîm vaje slavnoga plemmena.

Glaſsovit do vjka Mravakchie sgivjeti, 25

Gneggovva cîm Slikka pribiva na svjeti.

"Kî svoga plemmena Svjettlosti ne cjaâſti

Ti Ciovjek immena bittichie svegh tmaâſti.

Potiscten krepposti svê sterre dalecce,

Kad sebbi sa dosti na Svjetu cjaâſ stecce.“ 30

XXXIX.

Illyr. Bogljeje doch kasno na goſbu,

nec ſaran na (*) kavghu.

Praestat venire sero ad convivium,

quam cito ad jurgium.

Canis discerptus a sociis.

Sedare possent ut aliquo famem cibo,
In partem abierant oppositam Canes duo:
Hic recta in agros pergit, et dum lumina
Acuta vertit quaquaversus, avio
Quosdam videre in nemore se putat canes,
Ad quos anhelo cum venisset spiritu,
Semesae opimis dapibus epulantes ovis
Invenit; utque parte et ipsi contigit
Vesci residua, se beatum credidit,
Quod finem ad ipsum venerit convivii,
Tantum refectus, edomita ut fames foret.
Alter macellum destinarat ingredi
Canis, viamque dum capessit impiger,
Et ipse in alios forte tum incurrit canes,
Cauda reperta qui bovina coeperant,
Quis illam haberet, acriter contendere.
Hi, quod metuerent, ne petitor hic quoque
Novus se in illos immisceret, maximo
Omnes in illum convolantes impetu
Dorsum cruento conscidere vulnere.
Ubi quos serentes adspicis rixam, fuge,
In te furoris tela ne vertant sui.

Priciza XXXIX.

Pr. Bogljeje doch kasno na goſbu,

negh ſa ran na kavghu.

Pas raſdarpjen od druſieh.

S' jescjom ghlad dabi kom moghli ſajaſiti,

Dva stranom raſlikom videse psa iti.

Put livadâ jedan ſelenihse odpravglja,

I ſghled ù scto na stran' on svaku upravglja,

Ù gaju vidjeti damuse puta van

Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan.

Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju

Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju

Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje,

Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10

Pokli s' tim nasiti milese do voglje.

Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje,

I cimse nezknechi uputi, eto na pse

Njeke po nesrechi i on namjerise,

Koise goveda ſa rep stasce klati, 15

Od gnihga ki jeda sam sebi prihvati.

Oni, er strahihje, meu gnim dase i ovi

Umjescjat neustie pridoſcjalaz novi,

Svi skupno na gnega ſcesrozi? udarisce,

I vas, cim darpega, harbatmu iſranisce. 20

Meu sobom ſarate kadse ki, i srjecese,

Bjeſci, dase na te gnihov bjes ne otrese.

Pripov. XXXIX.

Boglieje doch kaſno na Gosbu,

negh saran na kavghu.

Paſ raskinnut od Drugovaâ.

Da Moghu nach Hranu, svê smirech laccnoſti,

Na drughu Psi stranu poghiosce s' haerloſti.

Jedanſe cîm morri nach travne Livade,

Dva kucka po Gorri vidjetmu jest tade,

Pohleppan dohoddi k' gnjm tada: daerpitti 5

Polu-Ovze nahoddi, kê budde jestitti:

Blasgena sa dosti sebbeje zjennio,

Oggloddat cîm kosti nieſe ljennio.

K' komardi drughje tad poscio, cîm ſretta

(Pristupit nesmije) saerdittâ dva Psettâ: 10

Volovvom nemillo daerpusse na kudi,

Cjebi to bilo pohleppan Paſ trudi.

Cîm novvi pristanne Paſ, gnegga gleddaju,

Smaertnemu tad? ranne nemillo davaju.

"Bjese kogodi, stoj s' mirom, ne teghni, 15

Da ti se nesgoddi Slò koje, pobjeghni.“

XL.

Illyr. Cjasna haglina sramote nepokriva.

Honesta vestis non contegit infamiam.

Musca, et Apis.

Stat Musca quaedam, quam viridis ornat color
Contemperatus aureo, pulcherrima
Videri, at aliis et figura, et moribus
Cognata muscis; propriumque huic insuper
Id est, ut olido, quo nutritur, a fimo
Nunquam recedat. Haec volantem cominus,
Florumque capita delibantem Apiculam
Ut vidit atro concolorem pulveri,
Tune, inquit, habitu corporis sic lurido
Audes venustis insidere floribus?
Id me deceret aequius, cui divitis
Smaragdi ab omni parte se adjungit nitor.
Exasperata sic superbis vocibus
Apis, dabo, inquit, non venustam corporis
Mihi adeo formam, nec colores vividos;
Flores at illus nil curant, et surgere
Hinc mellis etiam me liquidi partem sinunt,
Quod in beata congero alvearia.
At tu, quae nitidis exornata vestibus
Contemnis alios, ne putato contegi
Tuam sub illis posse turpitudinem;
Nam qualem accedas ad dapem, ipse odor docet.
Quibus indecora dignitas adjungitur,
Fabella in illos maxime haec quadrat viros.

Priciza XL.

Pr. Cjasna haglina sramote nepokriva.

Muha, i Pcela.

Njekoja jest Muha kû ljepo ſelena

Rese odasvud ruha, kanosu i ſlachjena.

Vidjeti ljepaje, rodjakigna ali svim

Druſiem onaje muhami ostalim.

Slika, i chjud istaje, al te osobnosti 5

Jest ova da staje na ghnus, kimse gostj.

Pcelu ona videchi, koj-je od ſemljge pomas,

Tù bliſu letechi, ghdi sisa iſ zvjecha slas,

Tot-li ti, koj tmasto tacje (rece) lize,

Smiesc na ljepo tô sjedati zvjetize. 10

Pristojal tô meni bogljebi, kojoj jes

Pristao ſeleni odasvud taj ures.

Na govor oho tâ Pcelase raſgljuti.

Da ljeposmi data nj, rece, dachjuti,

Ni ù tjelu da se mom te ſcive pomasti 15

Nahode, kêsu ù tvom; al ſa tê ochjasti

Nadvorgnje zvjeche iscta nehaje, i med-mi dà

Vadit, da ù uliscta nosimga mâ ureda.

A ti ù svjetloj toj haglini, kâ druſih

Tlacisc, zjenit nemoj sctichjena dasi od gnih, 20

Sramote i ostati mogu tvê da ù tminah,

Na kû er jescju ti pristupasc, kaſce dah.

Kjeh nedostojno cjas-se kagod prima,

Scpota ova dostojno prikaldase gnima.

Pripov. XL.

Cjaâſna Haglina sramote nepokriva.

Muha – Brezzuglia, i Pcela.

Jest Muha ſelenna s' slatnome pomaâſti,

Kû ljeppoſ zjegniena nad Muhaâm svijem cjaâſti

Drughijem slicnaje Prilikom, Naravvi,

Gnoj kalo Hranaje, na gnemmu borravi.

Cîm gledda Pcelizzu naerh zvjechiâ gdje sjeddi, 5

Zaernomu gne Lizu scjallechje, bessjeddi:

Halavva ti Tjela, beſ slavve, beſ srechie

Smjonno sctôs sjella Miriſsno na Zvjechie?

Pristojno to menni bilobi sa dosti,

Kô draghi Cameni cîm Mêſu Svjettlosti. 10

Ohollâſt velika tvâ , recce Pcelizza,

Scto nie Prilika mâ ljepa, ni Lizâ,

To menni nebrani k' zvjechizu siestitti,

Blagome zvjet hram, s' sladostîm naſitti

Napunnim uliſctâ slatkoga ja Medda, 15

Halavva, neciſta ti sgiveſc beſ reda:

Gnuſnomu po kalu Brezzuglie cîm lettu,

Utjehu ne Malu donossim ja Svjetu.

Tvâ saman obbuchia srammotte sa skritti,

S tobbommje jad, Smuchia? dôk buddesc sgîviti,

Poganna beſ cesti nedavaſc koristi

Sctò buddesc ti jesti Smrâd kasge necisti.

"Kê cjaâſti, kê slavve dostojan ko nie,

Nêk Isgled mêprave Pricize sad sctje.“