Priciza V.

Pr. Upalamuje sjekira ù med.

Segljanin kie med iſnascjo.

Staro dubje sjechi zorom u ljetgni dan,

Sajedno hodechi velika mnosc Segljan'

Hrabreno svi trude, vegljega i od ſnoja

Kapgljaju odasvude udaim svakoja

Tescko i ſapjehani cim mnoghi chjute trud 5

Etose nakani tù doch neſnam od kud

Lovorko, koga san podugli usciko bj,

I on tù hrast jedan uſe sjechi sebi,

Naulasc i obra tega, er ſna s' mallo truda

Oborit dachjega. Kako ne? Od svuda 10

Kada dub biasce staros pridobila,

I hrekmu vech ſjasce, nego na dva dila.

Udren dub od gnega krechjese ù varhu

I dae udrit jacega, paobi na svarhu.

Tù cjudo al iſnenad bj veglje viditi, 15

Sjekirom er on kad jur posce mlatiti

U hrek unutrie, sctoch' vidjet? Smokrenu

Eto on iſvlacie, medom i sljepgljenu.

Medom, kê pomgniva tù pcela sakupi.

K' domuse uputiva pospjescno, i pokupi 20

Ù sud, ki donese, medene tê sate,

Nit vechje brinese sjech dub rad ſgode tê.

Kadgod vechje imagne ces – je onom donjela,

Dostoja ki magne, ako paſisc djella.