XLI.

Illyr. Tko tebbe kamenom, ti gnegha kruhom.

Percutienti te lapide panem exhibe.

Pauper maleficus resipiscens.

Ut aequiore, manat unde verior
Doctrina, adagio modo dicta corrigam,
Narrationem, quam subnecto, perlege.
Ira incitatus diviti cum inops viro
Nulla absque causa lapidem impegisset, licet
Hic par potuerat impudenti reddere,
In jusve rapere puniendum carcere,
Nil horum: miti sed columba mitior
Insano illi offam quam ferebat obtulit.
Obstupuit ipse tum scelestus hac viri
Benignitate victus, et ad ejus pedes
Statim advolutus criminis veniam sui
Orare coepit, consecutus illico.
Hoc ille pacto rediens ad frugem bonam
Mutavit animum, divitemque numinis
Colebat instar, pro viro haud timidus mori.
Narrasti: at isti tun' ferendae injuriae
Par esse possis? Ratio fac praesit, feram.
Numeremus agedum, qui sprevere fortiter
Quodcumque gravius evenibat. Socrates
Percussus alapa, constanti id animo tulit;
Cato salivam Lentuli, Pisistratus
Idem a Trasippo; conjugisque Pittacus
Iram superbae pertulit in convivio.
Consulto omitto plurimos; uno tamen
Adhuc morari libet in exemplo mihi.
(*) Luxum severis dum coercet legibus,
Ira frementes in Lycurgum divites
Injuriosis adpetebant vocibus,
Ictusque verbis addidere: se foro
Proripuit ille, jamque cursu ad Palladis
Tendebat aedem, cum ferocis ingeni
Alcander alios antevertens insequi
Totis fugacem viribus, jamque imminens
Tergo, sude oculum, dum respexit, effodit.
Casu Lycurgus nil commotus aspero
Pedem retinuit, et cruentam civibus
Faciemque, et oculum commonstravit erutum.
Haec adeo ad iram, moeroremque pectora
Inflexit species, puniendum ut dederent
Lycurgi arbitrio: legifer sententiam
Laudat, procacemque juvenem ut abduxit domum
Nec re, nec verbo laesit, at domesticis
Servis remotis, contubernalem sibi
Alcandrum adhibuit; cumque non illum mala,
Sed tantum agresti deprednisset indole,
Ad se ut rediret, spes erat: nec irrita
Cessit; Lycurgi quippe dum considerat
Vitam ille propius, totque praeclarissima
Virtutum exempla, sic profecit, ut brevi
E contumaci juvene mansuetissimus
Vir extitisset, et Lycurgi favitor.

Priciza XLI.

Pr. Tko tebe kamenom, ti gnega kruhom.

Ubogh ſao, kise na svjes povrachja.

S' Prorecjem prudnieme da ù boglje svarnem ja,

Vech i istinitieme kâ rekoh mal pria,

Ovu kû prilagam pripovjes proscti ti.

Kad na bogatza kam ſlom ſanesen bjesti

Beſ uſroka metnu siromah, prem da stvar 5

Mogasce i on sctetnu gnem odvratit tadar,

Oliga ſvat na sud, od pravde da bude

Pedepsan ſa grjeh hud s' dostojne osude,

Niscta on tô ucini, negh kgljeb, ki nosasce,

S' milima nacini na darmu davasce. 10

ſao isti blogochju na takuse cjudi,

Kleknu, i ſa ſlochju prosctegne i grjeh hudi,

On stamu pitati, i udiglga isprosi.

Na svjes-se ovi vrati, bogatzu i gâs nosi,

I gljubav kaſce sad on gnemu toliku, 15

ſa gnega dabi radd podnio i smart priku.

Rekosi dogoghjaj, nu sadmi hotjej rjet

Bil vrjedan bio taj beſakon ti podnjet?

Nek Raſlogh mnom vlada, da bih, velim ti ja.

Nu brojmo mi sada gljudi one, ki ſlochja 20

Svazih pritarpisce hrabreno od druſieh.

Pokrat, kadga udrisce pgljuskom po ustieh,

Ustarpgliv podni tô, Lentula ſapgljuke

Katon, Piſistrato Traſcippa, i psujke

Svê gljubi Pitako ohole na goſbi 25

Ghnjev podni jednako. Broj druſih vegh bj,

Kê nevlasc ostavgljam jednu al milomi jes,

S' kom svarhu postavgljam donjeti pripovjes,

Salihos blaga cim obhasctri osctrina

Likurgo ſakonim, ghnjev vri ù bogazima 30

Psujuga, i uſdiſat kogod smion stade

Nagnega odvisce bat; on tarkom Pallàse

Put templa bjeſcjasce, gljute al chjudi ſa gnim

Mladich teziasce Alikandro prid inim.

Jahajuch ne plechi jurmu on (Likurgo ù tem 35

Naſadse obsirechi) sctapom oko iſbi gnem.

Ni mallo nesmeten s' ove on protivsctine

Susta ù putu hrabren, stavne i pun krepcine:

Tù lize boliveno karvim graghjanima,

I oko iſbjeno on kaſce svoima. 40

Prikalom bolnom tom tacse ù ghnjev vargosce,

Pedepsat gnem istom da krivza dadosce.

Hvalj on gnihov sud, i mlaza domome

Jur vodj, nitmu hud bj rjeci, al djelome.

Svescto ostalih slugâ on ima scjaglech tja 45

Akandra ſa druga samoga ostavja.

Nascjoga i buduchi ne ſla, kao druſiga

Zjene, negh kao ù kuchi spoſna on istiga,

Opora od vechje, i prem divje chjudi,

Ufa, da svjes stechje, ni tascto u tem sudi, 50

Likurga ſcivot er Alkandro, i kreposti

Svjetle imauch sveghjer prid ocim, to dosti

Bj, da od tvardovrata prikrotakse ucini

LIkurgu i ſvezata harnosga svâ cini.

Pripov. XLI.

Tko tebbe kamenom, ti gnegga kruhom.

Siromah Slocinaz rasabran.

Sa dat urreſ môij bessjedi,

Odkle pravi Nauk ishoddi,

Scti, mollimte svescto sljedi,

Svescto upisah u ovvom sgoddi.

Idde Ciovjek cîm Bogatti, 5

Ubogh s' stjenom gnegga udarra;

Gnemmu sa to slo ne vrati,

Ni pedepsce, nitti kara;

Blaghij neghli Golubizza

Svescto kruha nossi, doje; 10

Nu sumgniva slobnik liza

Prem veliki strah immoje.

ſaccjudise joscte tada

Krivſam vajmeh, krivſam, recce,

Prid gneggovve noghe padda, 15

I Prosctegne taj-ciaſ stecce.

Chjud opaku svû promjeni,

Rasabresse svôm pameti

I Bogatza cjaâſti i zjeni,

Hottiobi sagn umrjeti. 20

To si ljepo bessjeddio,

Nu rezzimi mallo sada

Billi Djello to taerpjo?

Bjh, kad raslogh menne vlada.

Pribrojimo sada redom 25

Sve, koijemſe slo sgoddillo,

Kîse njesu bjesti, i jedom

Rasaercilli jur nemillo.

Samlatnizzom priko Obrassa

Cîm Socrata gnekki udarrj, 30

Nejma protiv gnemmu omrassâ

Muci, taerpi, to ne mari.

Na Catona Lentul pgliuje

Pisistratta Trasip tvorri

Isto, Pitak scto nagn bgliuje 35

Rusgno sgena , negovvorri.

Isgled ovvi bud sa dosti,

Drughe nechiu sad kaſati:

Cîm Licurgo salihnosti,

I Naprave brani, i krati. 40

Svi Bogatzi raſaerceni

Gnegga rusgno psuju, i kom

Mechiu joscter i Camenni,

Daga sasvijem vêch umorru.

On Pallade tad Bosgizze 45

K' Templu biesgi, laxsce, i prie

Stisge Alcandro, ranni Lize

Joscmu i sctapom okko isbje.

Jur smetaſe niscta tada

Tôm Licurgo hudom sgoddi 50

Kasge Puku kijêm on vlada

Svesctomusse tad dogoddi.

Sgjallu gnegga svi Graghjanni

Hullu Alcandra, hude i Slochie

I molluga nu ſamani 55

Daga morri kako on hochie:

Hvali svescto sudit buddu

Iscte svakke nu Nacine

Ispunnitti svu posgjuddu 60

I prostitti Slôm krivine.

Nachi Alcandra mnogho trudi

Cîmga buddu dovestitti

Posna daje divje Chjudi

Dachie laſno dobar bitti. 65

Ghgnievno gnemmu ne bessjeddi,

Ni pedepsce, nitti korri,

Svôm na Gosbi hranit sljedi

Millo, i skladno s'gnîm govorri:

Licurgove sve krepposti 70

Cîm Alcandro gleddat budde,

Pokorritſe vech sa dosti

Gneggovessu to posgjudde.

Sasvijem sgivot svoj promjeni,

Isvaernosse vechma resi: 75

Onje Mladich vech Gliubjeni,

Srechni jesu gnêmm udessi.

Nie na svjetu drasge stvari

Vêch Licurga, cîm to viddi:

Gnegga obilno svak-cjaſ dari, 80

I gliubitga vechma slidi.