Priciza XXXIV.

Pr. Sve svoiem vremenom.

Loſa, i Smokva.

Od Sunza ſcestoka kê udreno biasce,

Groſdje prie rôka erse rumenjasce,

Proſcdirâz mnosc k' sebi veliku priteghnu,

Beſ pedepse al ne bj, bolim tarbuh steghnu.

Smokva, loſe blisu kâ tù bjesce, videch 5

Ti ſcderzi da svisu ſaplatil, cju se vech.

Da i ja scto ovemu prilicne iſmislim,

Prisjesti po cemu tarbusim, ſlochje tim

Tabusim beſadna: al ne ù parvima

Smokvamî (er svak ſna, da loſa proch gnima 10

Iſnaghje tô prie) ſasjede postavi,

Ù onih, odznie kê rastû, var stavi.

Gnim slika istaje, i pomast, kô u parvih,

Al soka dostaje neſdrava tad ù gnih.

Cim putnik se na gnih namjeri, i iſjesti 15

Htije postan mnogoih, ſle ochjutje bolesti.

Vrjeme cini, da stvar saſdri svaka ù cjasti.

Naucen i ti odſgar nevjeruj ochjasti.

Pripov. XXXIV.

Sve svoijem vremenom.

Losa, i Smokva.

Cîmſe iſ ranna scjarat budde

Grosdja, koga Sunze grje;

Kê bollesti, kakve trude

Kuscia Proscdor cimga isije

Gnemmu gljuto zrjevaâ vrîdi 5

I gorkoga vechma morri,

Zijech bollesti zvilit slidi

I proscdarloſ svoju korri.

Blisgna smokva jur viddechi

Sctose budde tad sgodditti, 10

Ah da moghu kreppoſ srechi,

Sa lijem, recce, nauditti

Nacin Losi kîje slugio

Paervo u vochje ne pripravvi,

Nêgh koijem tadje bijo 15

Posledgnijem sok neſdravvi.

Ista saisto gnimmje Slikka

I jednake jur pomast,

Cjudda nie stvar velika

U privaru tad uppãsti 20

Putnik laccian i ſa truda

Gnimmſe budde neſasititti

Kadga vajmeh bolleſ huda

Budde sasvijem morritti.

"Koja sama mosge sretti 25

Prie vremena, nejma stvari.

Tvôm uvjecban u pameti

Pomâstimſe ne privarri."