XIV.

Illyr. - Pragh od kuchje najvisce baerdo.

Limen domus mons omnium altissimus.

Legatus domo proficiscens.

Legatus ire jussus ad Bithyniae
Regem Cleanthes cum parasset omnia,
Iter quae ad illud expedire censuit,
Natis, amicis, optimaeque conjugi
Mellita centum dividebat oscula.
Servi praeibant, commeatus, sarcinae;
Herusque ad ipsa succedebat limina
Domo egressurus, cum repente substitit,
Et retrocedens basiare conjugem,
Natosque rursus coepit, hinc domesticis
Mandare multa; certus at discedere
Sub limen iterum venit. Heic ceu plumbeos
Pedes ut ante sensit, et torpedine
Inusitata corpus omne corripi.
Quidam ex amicis quod fiebat intuens,
Tune arduorum montium conscendere
Valebis, inquit, culmina, hanc in aedium
Qui prodis ipso tarditatem limine?
Huic ille: cura caeterorum montium
Haud me fatigat, dummodo hunc altissimum
Liceat in ipso transilire limine.
Ab iis, quae amamus, separamur aegrius.

Priciza XIV.

Pr. Pragh od Kuchje najvechje bardo.

Poklisar, kise djeli iſ svoje kuchje.

Na Bosnu poklisar jedan poslan kie

Buduchi svaku stvar spravio mal prie,

ſa puta kâ toga trjebuje ghargljasce

Prjateglja svakoga, i diezi djegljasce

Medene zelove, i dobroj Gljubi svoj. 5

Jur slughe gnegove, kiehje ne mao broj,

I prateſc sva prid gnim ide, pak uputi

I onse isti ſatim posledgni: al nuti!

Pristupi kad na pragh, tajcjas-se uſtavi

Odstupi ter na tragh, i gljubitse stavi 10

ſcenu, i djezu iſnova, sluſcbi i nareghivat

Sad ona, sad ova: tù ga al vechje nj stat,

Opetase uputi ſa iſit, nu iſnova

Na praghu on chjuti noghe kô od olova,

I ljenost ù svemu tjelu. Tô videch svoj 15

Dragh jedan recemu prjategl, brate moj,

Kao barda visoka tichjesc proch, na vrati

Kad kuchje pri roka ljenos – te tâ uhvati?

Kom on: nestrasceme barda ina, samo da

Proghjem ja kuchje mê pragh visci svih bardâ.

Stvari, na svjetu kê mi vechma gljubimo,

S' mukese velike od gnih odzjepimo.

Pripov. XIV.

Pragh od kuchie naivisce Baerdo.

Poklisar dielechiſe is svoje kuchie.

K' Betanſkomu kragliu otiti

Mlad Vladimir cîmse spravvi

Pokliſarſe poklonnitti,

Sctò triebbuje sva pripravvi,

Svû Gljubovzu, Djezzu gliubi 5

I zellovvâa brojse gubbi.

Slughe, Prattesc i Dvoranni

Na pried iddu: Plemmich kade

Trudech isit nù ſamani

Prista na Pragh isnenade 10

Svû Djeccizzu terse vrati

I Gliubovzu zelivati.

Svôm Cegliadi sapovjeddi

Mnoghe ostavvit tadà budde,

Sadse vrati, sad put sljedi, 15

Sa djelitſe pun posgiudde:

Cjuti olovvne svê stuppaje

Na Pragh opet ter pristaje.

Utaernutjem priusetto

Cjuti vajmeh sasvijem Tîlo, 20

Neobicciajnijem cjuti speto

Saerze jaddan tad Nemillo,

Nie krepposti, Nejma mochi

Odjelitse vech, i pochi.

Gnegga budde cîm viditti 25

Jur Priategl, gnêm bessîddi:

Kako hochiesc Baerdaâ usiti

I vissoke Gorre, i Hridi

Kad nemosgesc zijechia smuchje

Ostavvitti Pragh od kuchie? 30

Menne Miso tad govvorri

Usit Baerdaâ scto nie Mochi

Sad nemucci, kôme morri

Pragh od kuchie mê sa prochi.

"Trudse djelit, trud ovoje 35

Ostavvitti dragho sctoje.“