Magnum tuum in me amorem profecto (confiteor) demonstrasti, amantissime frater, dum litteris emblemata illa inseruisti pro quibus eas, quas mortalium aliquis scit potestve dare gratias, tibi et ago et refero, continuoque vita hac durante tibi remereri et gratus esse studebo. Profecto omnem libertatem perdidi et amisi, quia beneficium accepisse libertatem est vendere, nihil enim unquam aut peti aut juberi a me, amantissime frater, poteris, quod tibi negabitur. Tu pars sicut cordis mei semper fuisti, ita et rerum mearum, arcanorum, totiusque vitae semper eris et futurus es et arbiter et socius. Pro te vitam, pro te sanguinem, pro te omnia mea paratissimus effundere ac destruere. Et si stricta et sancta lex est conjugii, eadem profecto, si non arctior, nostra futura; sancta, quia animorum, stricta, quia nulla unquam lege, nulla vi, nullo impetu, imo neque morte dissolvenda. Neque haec me assentationis ergo scripsisse authumes, scis enim, nos haec aspernari et rejicere, sed profecto ex vero et amico sensu et affectu scripsisse existimes. Atque utinam omnes sensus et affectus bene tibi exprimere possem, quos corde, quos animo patior et habeo. Illud tibi sufficiat, te a me amari vehementissime, in cujus rei confirmationem medio reverendissimi domini patroni nostri, quem mihi invidebas, et ego eundem a me divelli fero molestissime,

duo strophia sericea de Milano, fabricae et coloris excellentissimi, in quibus cor meum tibi offero, ut quoties iis usus fueris, toties tibi imago tui amici repraesentetur. Et praeterea duo paria sericearum chirothecarum. Jedne su napravlene alla francese con cordonetti, i kak ti jesem pisal, vilibus ac debilibus conceptibus meis, i ove jesu pofarbane pepelnatum farbum, ar pokihdob ne mogu se ovakve rukavice prati, videlo mi se je da bude ova farba najbolja, ar nje se tak hitro černoča ne prime, ali pako prijeta ne pozna se. Secundario etiam ex hoc motivo, ut quia scio tuam magnam pietatem et animum ad res sacras et spirituales et iis vacare non potes, ut saltem a colore chirotecarum quosdam sanctos affectus exprimas, utrumque nostrum prah i pepel futuros. Druge rukavice jesu bele iz prave e, koje mogu se prati. I z ovem te, dragi moj brate, Bog zdravoga i veseloga drži na vnogo let. I ti k meni piši, i zapovidaj, kaj goder moreš i znaš, ar za te vsa moja pripraven jesem dati, i nikaj prositi ne moreš, kaj ne bi imal, ar vsa moja tvoja jesu i budu. Ne štimaj vindar da bi se ja iz tebe spozabil vu vsakoj priliki, koju odovud budem imal. Prosim te taki odpiši mi kak ov list budeš prijel, jesi li vsa prijel? Jesi li zdrav, je li naš patron gospodin Varovics srečno i zdravo doli došel i gda? I jesi li dobil on rubec kojega sem ti bil poslal po Ligutiču.

Vade retro

Vade porro