Dru. Ljudevitu Gaju Izdatelju i učredniku Danice i Narodnih Novinah Ilirskih, Vlastniku narodne ilirske tiskarne u Zagrebu, Probuditelju usnuvše književnosti i starinske narodnosti ilirske, Utemeljitelju nove sloge i ljubavi u Velikoj Ilirii Antun Caznacich. Nikomu bolje slovinskoga blaga skrovište opoviděti i pokazati ja nebi znao ni umio, neg li onomu, koi u svojoj mudrosti zna ga razabrati i uredno razsuti. Pod krilo dakle Tvoje Jegjupku Andrie Čubranovića pouzdano postavljam, za, na něki način rět ću, věštu rukotvorcu pristojno orudje u ruke pridati. Poznane su mi Tvoje kreposti, ké te dostojno uzvisiše, jer Ti možeš s prevelikim razlogom od svakoga Slovinca, a osobito Ilira iskati harnost onu, koja Tvojim trudom pristoi se radi razplodjenja rodnoga jezika. — Čestita města ona, koja s hvalami rese Tvoja neumarla nastojanja, i koja Tvoja i Tvojih drugorabotnikah korisnieh ime slovinskim narodim presvětlo predat će. U ti broj, Gospodine, i sebe po­stavljam, jerbo ako nisam Tvojom svesti i Tvojimi načini obdaren, Narodne dike duhom ništa manje od Tebe ćutim se razgrian i podžežen. Primi dake moga Čubranovića Jegjupku kao najlěpši cvět, koga je Dubrovački vart za jezika našega diku uzgoijo, i mene u kolo Tvojih priateljah, molim Te, pridruži. Iz Dubrovnika na 21. Listopada 1837.

NB. Si Tibi haec epistola ita, ut ego illam descripsi, aut forte inscriptio minus placeret, Tu deme, adjunge, muta quod volueris, aut sepone totum, si Tibi visum fuerit.