kolom ljudih sadašnjega sveta okrenuli, koji smo našemu rodu neverni postali, iztražujući početak naroda našega smo se skoro svi redom ka Skitom, Sarmatom, Roxolanom, Jazigom, Hunom, Avarom i drugim ubojicam dedovah naših prilepili : sad nesramno i na silu urivajući se u njihovo srodstvo, sad pako kao neke sirote željno i robski njih za naše tutore umoljavajući. Da su nam stranski verno pomogli, da sto dublje u ovo Skitsko-Sarmatsko blato ugreznemo i upadnemo, ter se u njemu najposlie zadušimo, tomu se nije potrebno čuditi, niti ih radi toga kriviti."

4) Thraco-Illyrica, seu a slava, quod gloriam significat, slavica natio (vid. J. Kolar: Rozprawy. W Bud. 1830. p. 19. et seqq.) ab Adria intra Pontum Euxinum et Balthicum per niveas septentrionis oras muros usque Chinenses protensa, ac 80 milliones numerans ethnographice et philologice in quatuor principales gentes cum totidem dialectis russicam nempe, polonicam, čehoslovenicam et illyricam dividitur. Gens autem illyrica nonnisi pro geographico-statisticae subdivisionis ratione in plures abit ramos uti: Goricensem, Carinthicum, Carniolicum, Styriacum, Istrianum, Dalmaticum, Croaticum, Slavonicum, Muro-Dravanum, Banaticum, Bosnensem, Hercegovinensem, Raguseum seu Dubrovnicensem, Cernogorensem, Serbicum et Bulgaricum; e quorum tamen omnium provincialibus respectu linguae varietatibus sicut una, sub altiori obtutu, resultat illyrica dialectus, ita quoque principalia omnium fata in uno complexu summendam Historae praebent materiem. - Conf. „Danica ilirska", br. 29. et seqq. 1836. O slovstvenoj uzajemnosti medju koleni i narečji slavenskimi, od J. Kolara. Item J. J. Michl: Pravopis ilirski. p. 138. et seqq. — „Danica ilirska", br. 34. 1835. Naš narod, od dra. L. Gaja.

5) Sunt nomina illyricorum belliducum, qui prima aerae chr. decade contra Romanorum iugum fortiter pugnarunt. — Vid. Velei(!) Paterculi lib. II.

6) Fortissimus illyricus Saviensis Pannoniae dux, qui anno 818. et seqq. contra Francos Illyriam crudeliter opprimentes arma movit, ac tres eorum exercitus strenue debellavit, postea a Ljutomislo ex insidiis sublatus. — Vid. Eginhard: Biograph. Lud. Pii, et Adelmum ad annum 822. — Conf. Beitrage zur Lösung des Preisfr. des Durchl. Erzh. Johann über Inneröst. Gesch. und Geogr. im Mittelalter. Hormayr's Archiv. 1819. Nro. 22. p. 68. et seqq.