CroALa & LatTy: nodus

Nodus 1450674 in documento feric-d-fab.xml

Priciza XXIII.

Pr. Stô nisctâ ubisce Tovara.

Oso, i Oslar.

Bremena, kâ putem nosi kalovitim,

Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim,

Sta – se veseliti veseglje al kratko bj,

Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi

Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5

Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar'

Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga

Stascemu pridavat, tolika i jes sloga,

Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu.

Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10

Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj,

I klobuk svioni na selu stojechjoj

Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.

Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.

Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15

A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga.

Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda,

Er na sebi odvisce nosi, na tle pada.

Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil,

Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20

Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce,

Stvar od gnega uſeta njedna al biasce.

Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti,

Od kile vidje on da dospie na puti.

Cesto brighe i male, kadje mnosc velika, 25

I jakoga obale na svarhu cjovika.

Pripov. XXIII.

Sto Nisctaa ubbisce Tovarra.

Tovar, i Oslar.

Tusgni Tovar cîm ochjuti,

Daſe budde vêch dignutti

Tescko bremme,

Kê na svijeme

Plechjm nossi, cîm prohoddi 5

On po putu kalovvittom:

Vesseo srechiom tad cestittom

Saludgnojse radduje sgoddi;

Neprividdech kâ bremmenâ

Nagn –chie bitti napaertjenna, 10

Kadse k' svomu

Gospar Domu,

Josc do mallo vratit budde

Sctoe sa kuchie trjeba stavvi

Jedan, drughi josc pristavvi, 15

Da ni deve tako trude!

Prahom cjaâſti Priateglia,

I s' olovvom Drugh. Pun vesseglia

Sarucnizzi

Svôj Gliubizzi 20

Jedan zrevglie, [...].

Dae nepârsgi, ni kad padda

Dasc ne bije, poscglie tada

Nadrjenizzu dae brani,

Scglie Bragnenik Paerzu svomu 25

Praccje bedre, Sirra i k' tomu:

Ko tadara

Sovvè Oslara,

Da pridatmu kgnighe budde:

Prima, i hoddi; viddi kada 30

Da s' bremmennom Tovar padda,

Er nemosge podnjet trude,

Podiscega s' tli samani,

Klicce saerdit, ah ustanni;

Tovar padda 35

S' gorka jadda.

Boglieje bilo, dasi Oslare

Diggo bremme na tvê Plechi

Er nemillo ti hottechi

Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40

Saman trudi, tujse i Mucci,

Iskat pommoch vêch odluci.

Tovar slipsa

I sopissa,

Ermu s' truda pade killa 45

Peccialise, bolli, i jadda

Tom Nevogliom Oslar tada,

Daga umorri ceſ nemilla.

"I junaku vechi-krati

Magnia tugha sgivot skrati, 50

Kîse bio

Nauccjo

Trude, Rratti, slò taerpjetti:

Kadse usmnosgi sgialloſ koja

Gljudskôm Saerzu s' Nepokoja 55

Triebaje sgivot svoj dospjetti.“