CroALa & LatTy: nodus

Nodus 1445525 in documento feric-d-fab.xml

Priciza VII.

Pr. Njedne ſime nie Vuk iſio.

Vuk gljuto raſluchjen suproch ſimi.

Kadase zjegnasce ſima na dospitju,

Mjesto i da davasce tihomu prolitju,

Tad poce prigljuto opeta bjesniti,

Svuse i ſemglju kruto mraſ vidje prikriti.

Da neodnese ſima stada veglja, i mala, 5

Toplim ù oborima skrovena su stala.

Kadase Vuk stavi, samochi da ù mukloj

Svaka stvar boravi prostranoj ſtrani ù toj,

Pljenamu nj ufati, studene lud uſe

Vjetre proklignati, s' koih sva marſnuse. 10

Pak smaknut kroſ svû moch bjes ſime odluci,

I mnechjoj varha doch na tle glavu skuci,

Ter bjesan osctrima led tvardi slamati

Jur poce ſubima, i smarvjen hrustati

Mislech, da kadaga starti sasvim bude, 15

Dospjechje jednaga sila ſime hude,

Kâ vidi uſrok da jes, s' kogase strasce

Pastjeri van stada iſvodit na pasce.

Al prie duh pusti na mraſnoj livadi,

Negh ſima odpusti, s' kojom se ſavadi. 20

Sctogodje sughjeno da ima umarlim doch,

ſasve dae udigljeno, dochje al hoch, al nehoch.

Pripov. VII.

Niedne Sime nie Vuk iſio.

Vuk saerdit protiva Simi.

Svaerha Sime cîmſe zjeni,

Da Proljetchie Simu odmjeni,

Isnenadi

Simni Hladi

Bjeſ opeta svû rasgljutu, 5

Svà pod leddom bî Livadda

K' Toru bjesgiu tusgna staddâ

Cîm studdeni Mrâſ ochjutu.

Muk, Samochiu Vuk kuscioje,

Pljena uffagne gubbioje: 10

Proklignatti

Vechie-krati

Vjettar budde sillovvitti.

Svaerſcit Simu Miso sacce,

I spravgliase svak-ciaſ jacce 15

Hudu Studden ukrottitti.

Zjenech immat dosta sille

Radi bjesti svê nemille,

S' huda i jeda

Kiddat ledda 20

Pocce tvaerdijem tad Subimâ

Scvachie joscter i smaervjena,

Mislech s' tesijem da studdenna

Vêch dospiechie sasvijem Sima

Mrâſ Ovcizi hud sctò brani, 25

Dachie k' ploddnoj pochi hrani,

Opet sudi

Vuk tad ludi.

Dachie baerso liſ selenni

Rastjet; nuſse varra, er prie 30

Nêghli Simni Mrâſ dospije

Zaerhne vajmeh zijech studdeni.

"Sctò pomgniva narav vîku

Odredila jest Cjovîku,

Stavno toje 35

Vrjeme ù svoje

Travu, zvjechie Semglia ploddi

Budde joscte da doznije,

Stavnijem redom stvari nie

Kâſe ù vrjeme svê neſgoddi.“