CroALa & LatTy: nodus

Nodus 1437375 in documento feric-d-fab.xml

XIX.

Illyr. Plodnaje ſemglja, koju gospodar plesce.

Id solum est fertile, quod dominus calcat.

Duo praedia.

Vicina dominis sub duobus praedia

Duo fuere; sed minus quod altero

Se porrigebat possidenti maximos

Fructus quotannis afferebat, latius

Dum quod patebat parciores funderet. 5

Foecunditatis major hujus invidus

Fundum allocutus his minorem dicitur.

Tam mira, sodes, ista dic feracitas

Tua unde veniat, semper ut me copia

Frugum antecellas, qui praeeo te finibus? 10

Huic ille: credo, provenire, gressibus

Quod saepe solers me terit dominus suis.

Tunc alter: immo sic premendo idoneum

Minus te ad illam reddidisset copiam.

Ne porro credas; namque me quoties adit 15

Haud otiosis gressibus perambulat.

Nunc falce ramos amputantem inutiles,

Nunc stercorantem video; cumque deficit

Humor, propinquo per canalem e flumine

Deducit undam, nunc maritat vitibus 20

Ulmos, ligone nunc iners rumpit solum.

Haec ille discens, en, ait, quid fertilem

Te reddit adeo, quidque me depauperat,

Quem vix in anno dominus invisit semel.

Priciza XIX.

Pr. Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije basctine.

Na bliſu kê jesu jedna od drughe dvim

Podloſcne dvjesu basctine Gosparim,

Od gnih kâ biasce magna, Gosparu svôm

Svakoje davasce godineplod s' varkom

Cim vechja lakoma svomuse kaſasce, 5

Plodnosti toj veoma ova ſaighjasce

I ghlasje, da rece gnoj tako, odkle tâ

Obilnostse stece tebi cjudnovata,

Da mene svghjer ti ù plodu prihodisc,

Kâ ù prostranosti prihodim tebe trisc 10

Koj magna: s' tôga to ja mnim dase ſghaghja,

Er Gospar moj cesto plesceme, i pohaghja.

Gnoj vechja: pace tô tebi plodnu magne

Cinilobi cesto gospara plesagne.

Nie tako, prostimi, et kadme pohodi, 15

Sadaga vidim ja s' kosorom hasctriti

Od granâ ſaliscja, sad ſemglju ghnoiti,

Susce ù saviscne, na sunza ſahodu

Iſ rjeke on bliscno svarchje na me vodu,

Sad loſu na briste pegne, kopacjam sad 20

Na braſdi gnime tê raſbia sprjed, i ſad.

Tad vechja: eto s' scta ti raghjasc, a ne ja,

Kû svega godiscta jednom Gospar vighja.

Pripov. XIX.

Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije Basctine.

U jednom Livaddi dvije bjehu Basctine,

Kîjeh Gospar naſadi kroſ hittre nacine;

Kâ Magnja jest bila, plod vechi davala,

Magneje ploddilla, vechiasſe kâ svala.

Obbilnoſ viddechi tu, magnoj savidi, 5

Pri svojom nesrechi sgiallosna besssîdi:

Rezzimi, mâ Milla, ne mnogho velika,

Kakossi ploddilla tâ vochja raslikâ?

Snasc, sascto ploddnija, druggajoij govorri,

Od tebbe jesam ja, sctò ploddi tvî gorri? 10

Moj Gospar er cesto pomgniv – me pohoddi,

I plesce svè mjesto, gdje stuppaj dohoddi.

Kad tako plescete, vechiajoij govorri,

Od tvoje jes sctette, cîm stuppaj umorri.

Tebbje to cjuddo, sctò ciujesc od menne, 15

Varraſc-ſe sad ludo s' tvê misli himbenne;

Ikada nehoddi moj Gospar saludu,

I svissu moij ploddi gneggovvom po trudu:

Savisgne Granizze sad sjece: sad gnoij,

Radosno mê Lize sad viddjet nastoij. 20

Ispigna viſoke sad Losse na Dube

I ſemglje sciroke s' rallome prodube.

Sctò cinni, vêch viddim, svè tvoje ploddnosti,

Tvôm srechi savidim, i tvojoj raddosti.

Môm vajmeh nesgoddi! Zjelo isctom u Ljetti 25

Cîm Gospar prohoddi, buddeme vidjetti.