CroALa & LatTy: nodus

Nodus 1437116 in documento feric-d-fab.xml

XVIII.

Illyr. Dobroje posvirit, i ſa pas ſadjestit.

Et calamos inflare bene est, et subdere zonae.

Citharoedus.

Dumtaxat unum tibiis qui didicerat

Modum canere, solebat e loco in locum

Cursare, victum hinc quaeritans tenuem sibi.

Cum cantilena rite numeros ad suos

Cani absoluta fuerat, illico tibiam 5

Zonae subiciens colligebat quod stipis

Quisque obtulisset; cumque laudis plurimum

Sic cantitando compararet undique,

Pluris valere se putabat et suo

Canere arbitratu coepit et alios modos. 10

At cum fuissent absoni, nec gratiae

Hic quicquam inesset, omnibus contemptui

Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius

A plebe inepto quidpiam tibicini.

At si, quod ante permodeste fecerat, 15

Contentus una cantilena subdere

Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam,

In posterorum non abisset fabulam.

Servare oportet rebus in cunctis modum,

Intraque certos se tenere limites. 20

XVIII.

Pr. Dobroje posvirit, i ſa pâs ſadjesti.

Sviralaz.

Njeki jedinu svôm ki dobro ſdruscjasce

Pjevcizu svirokom, i timse hragnasce,

Iſ mjesta hoditi opchjasce ù misto.

Kadaju sviriti onbi paka pristo,

Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5

Onbi isti paka tù pokupit stupio

Scto bimu svak mjedi povoglno davao.

Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao

Ne mallo biasce; al sebe er istoga

On vech pocignasce zjenit iſa toga 10

I svoim pjesnima sluſciti stadese.

Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese,

Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese

Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe.

Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15

(Cignasce scto priklon odprie, i mogljen)

Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs

Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas.

Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati,

I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20

I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30

Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece.

"Onnijem ovvoje, kî dobit nehaju,

I s' trudom dni svoje s' dobiti kî traju.“

Pripov. XVIII.

Dobroje posvirit, i sa paâſ sadjestit.

Glumaz.

Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti,

Da hranu dobbje, skittose po svîti:

Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare,

Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare;

Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5

Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio,

Svakkijem ponossit hvalami, vesseo

Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo:

Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti,

Gneggovve tad trude svak pocce tlaccitti; 10

Nie kochie penessa podjelit Cjovîku,

Sgjallostan s' udessa bittichje sa vjku.

Nù daje hottjo cinnitti kô prie,

I surlu sadijo, kad svirit dospije

Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15

Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda.

"Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma,

Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“