CroALa: documentum

Documentum krizanic-j-davorija.xml in db croala

Elogium XII. Illyria

DVMA Harvacki

Carmen Pindaricum Illyrice moderne

PJSAN Staroslovinski

Iambicum Bettinianum Sclauonice antique

Davorija Sarbski. Kliknite mi silna cara mila bratyo i druxino: Nacni More Davoriju ili qu iu ia zapeti. Kripost mi ua svakom muxu hvale y vridna i poztenya: A iz carskih ona parsi kot danica lipo bliska. Kim te imam slavni Kralyu peti glasom, il besidom? Ti, za mudrost dati zqedro milovao nisi zlata: Vridno ti y' iz obla zlata klast' obraze, i stobore.

Epos heroicum Modi et styli Sarbiaci. Insonate fortem Caesarem cari fratres, et sodales: Incipe commilito heroicum; aut id ego insonabo. Virtus quidem in omni viro laude est digna, et honore; At en regio illa pectore ceu phosphorus pulcre fulget. Qua te debeo gloriose Caesar canere voce, aut sermone? Tu pro sapientia copiose dando non pepercisti auro: Aequum tibi ex solido auro poni statuas, et columnas.

Davorija Latinski. Ni cestiti caru, tvim dikam bilo dovolyno, Ca se neizbroinih glasom proslavlyaze lyudi Tva kripost: iur i tvardo zvoni tva imena skalye, I studene stine daiu mudrosti slovesa. Kih, pokoli litnih dvi tisuqa Sunce okrugov Obtece, viklasti mudrac nemogaze iedini, Sam Atanas ova cuda tvori: sam pameti silom Iskre navukov iz kamena kreze bogato. Na perutih, hvale carovo pako ime visoko Prik gor, i priko mora leti, i nebesa dosixe. Iur moa kobza muci: ali hot nevst ne xeliti, Cestito mnoga lita cvati, slovi, ime golemo, Vikuy, premagay, vladay, bud strazno protivnim.

Epos heroicum Modi Latini. Non erat, o felix Caesar, tuis gloriis satis, Quod innumerorum vocibus praedicabatur populorum Tua virtus: iam et dura sonant tua nomina saxa, Et gelidae cautes edunt sapientia verba, Quae, ex quo duo millia annuorum Sol circuituum Percurrit, sapientum nullus valuit explanare, Solus Athanasius haec miranda facit: solus ingenii vi Scintillas doctrinarum ex lapide excutit copiose. At Caesareum, super alas laudis, nomen sublime Trans montes, trans maria volat, et sidera tangit. Iamque mea cithara silescit: animus vero vovere non desinet: Perfausto multos annos flore, claresce, nomen ingens; Perenna, triumpha, regna, inimicis esto tremendum.

Georgius Crisanius accinuit.