CroALa & LatTy: documentum

CroALa, 2024-04-29+02:00. Quaero sobota-i-epist-1453-07-24.xml in collectione croala.

Functio nominatur: /croala/opendoc/sobota-i-epist-1453-07-24.xml.

Joannes Sobote Clarissimo P. M. S. P. D., versio electronica Sobota, Ivan mortuus 1467 Luka Jelić Franjo Rački Hanc editionem electronicam curavit Neven Jovanović Prema kasnijim znanstvenim izdanjima (1867, 1898). Mg:B Verborum 224

elektronska verzija: Digitalizacija hrvatskih latinista, znanstveni projekt na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska. Prosinca 2010.

Digitalna verzija: CroALa Johannes Sobotae Mapheo archiepiscopo Hyadrensi, Venetiis, <date>die 28. Junii a. 1451.</date> Ivan Sobota L. Jelić Regestum litterarum zadarskoga nadbiskupa Mafeja Vallaressa (1449 do 1496 god.) Starine JA , Vol. 29 (1898) , str. 33—94. Izdanje na s. 44--45, 48 prema rkp. Cod. Barb. XXIX, 153 (Rim); popravljeni prepisivački tipfeleri. Rački, Franjo Prilozi za sbirku srbskih i bosanskih listina Rad JAZU , Vol. 1 (1867) , s. 151-155 Iz rukopisa knjižnice kneza Chigia u Rimu. Cod. misc. saec. XV. chart. J. VI. 215. 18. God. 1453—1455. U Trogiru. Pet listova Ivana Sobote, Trogiranina, o suvremenih dogodjajih u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj. Segarizzi, Arnaldo: Sei lettere di Giovanni Sobota. In: Pagine istriane, 3 (1905), Nr. 3, S. 55-59. Posljednje pismo br. 6 na s. 59

latinski 1453-07-24 Trogir prosa Litterae renatae (1400-1600) Saeculum 15 (1401-1500) 1451-1500 prosa oratio - epistula Neven Jovanović Luka Špoljarić 2012-08-31 Svako pismo u posebnoj datoteci. Neven Jovanović Luka Špoljarić 2012-02-14 Novo, unificirano zaglavlje. 2011-12-19 Neven Jovanović dignnm corr. 2011-12-17 Neven Jovanović Klasifikacija u zaglavlju. 2010-12-11 Neven Jovanović Početna verzija.

1453-07-24, Tragurio Joannes Sobote Clarissimo P. M. S. P. D.

Postquam nobis nunciatum est, Bizancium urbem cristianissimam a Machometo Teucrorum principe ingenti cum iactura cristiane rei captam, tanquam ex percepto vulnere vehementer consternati fuimus; tandem varie tumultatum est. Princeps Bizantinus simul ac animadvertit eo ventum esse, ut nec fuge quidem locus esset, contractis undique copiis totis viribus tanti belli discrimen aditurus, facto iuramento cum suis optimis militibus memorabile proelium inisse dicitur; ut opinor ignaviam quoque necessitas acuit, et saepe desperatio causa salutis. Urbs illa cruciata fatis hostibus virtute militari in libertatem revindicata est, quod mihi numquam persuadere potui. Parvo interjecto tempore legatos regis Bosne, qui apud imperatorem Teucrorum legationis munere functi sunt, venisse nunciatum est. Qui illa tempestate, qua Bizancium expugnatum est, se illi bello interfuisse tradunt, affirmant, urbem illam sine cujusque controversia defecisse, 30.000 Grecorum ex Byzancio in Asiam, ut servirent, missa esse, dicunt: urbem suo praesidio munitam, vestes et nonulla vasa christianis sacrificiis dedicata Georgio despoti missa dono, seu insignia rei bene geste. Quare nobis abunde persuasum est, urbem illam defecisse; praeterea, quod gravius longe, imperator Teucorum a Georgio despote petit, ut duo oppida sibi tradat: Golumbac et Smedrovo, oppida munitissima, ex quibus facillimus aditus in Panoniam est Georgius despotus vehementer trepidat. Hac tempestate dei omnipotentis virtus invocanda est.

Vale et me ama. Ex Trag. die 24 Julii (1453).