CroALa & LatTy: documentum

FABULARUM LIBER PRIMUS

PROLOGUS Hos forte quisquam Fabularum inutiles Dicet libellos, uberem quod istius Generis habemus copiam. Aesopus pater, Scriptis acute plurimis, omnem sibi Praeoccupavit hac in parte gloriam, Ejusque codex unus instar omnium. Ad haec tibi ergo haud admovendus erat stylus, Cum nil cordati fugerit solertiam Senis, qui in omnium vitia mortalium Cernens acutum nil omisit eloqui, Quo posset error pravitasque corrigi. Quod si experiri vim lubebat ingenii, Alio tibi fuerat incedendum tramite, Ut hujus aevi litterata natio Animo ad legendum proniore accederet. Austere censor, ne me inaudita, precor, Statim vituperes causa, at advertas parum: Nam si aequiorem te pararo judicem; Severitatem frontis placabo tuae. Siquid vigoris haec haberent, quae tibi Antiquitatis forte vel nimius amor Suadere potuit, vel librorum intemperans Res circa easdem quae moleste copia Non satiat, ipsi Phaedro oporteret notam (Animo removeant hunc errorem Gratiae) Ut virga eandem inureres censoria. Nam quas Aesopus fabulas reperit prior, Polivit ille versibus senariis. Culpes FAERNUM, dextero qui Apolline Phoedri lepores aemulatus proprio Perennitatem comparavit nomini; FONTANIUMque transferentem Aesopiis Plerasque e libris in opus fabellas suum, In queis lepori sic cohaeret dignitas, Illius ore Charites ut loqui putes. Ingenio at etiam cum suopte condere Novas sit ausus (nunc ad propositum meum Accedo propius) illiusne industriam Nullo putabis munerandam praemio, GRAYque pariter, GELLERTIque, et plenius Plectro sonantis aureo PIGNOTTII, In rem quod omnes misceant se AEsopiam? Hi si peccarunt, me fatebor proximum Culpae esse pariter, qui quod illi fecerim; At facile id illis detraho calumniae. Quis nam Phrygium cuncta sic censet senem Apices fuisse persecutum ad ultimos, Nil reliqui ut aliis fecerit? Rectissime Suam ergo Phaedrus ipsemet sententiam Nobis videtur protulisse, ita statuens: Hujus (*)(*) Phaedr. Fab. XXV. Lib. IV. materiae tanta abundat copia, Labori faber ut desit, non fabro labor. Verum ipse plusquam causa poscebat mea Sum praelocutus, quaeque disputo, caeteris Defensionis plus loco sunt, quam mihi, Diversam ab aliis longe inivi qui viam, Novoque sector qui labore gloriam. Illyricae adagia namque linguae (originem Cui pervetustam, quaque nullam latius Europae in oris propagatam novimus; Quamque ipsi Phoedro, cujus exemplar sequi In his proposui, quis fuisse propriam Avis progenito Thraciis negaverit?) Cum pauca multis delibarim e millibus, Potissimumque patriae hominibus meae Legati jure ceu quodam relinquere Animo statuerim, nuda ne prorsus darem, Brevis involucro fabulae convestii, Sententiamque, corrigendis moribus Quae pulcre possit inservire, subdidi. Quod si nec ipse compilavi AEsopia Scripta, neque ineptum naeniarum sum genus Secutus illud, quas ad ignem aniculae Narrant puellis, sed repositam in adagiis Vulgare studeo scientiam Gentis meae, Quid arbitraris, Censor, faciendum mihi? Infectam huiusque rem novi quod aggredi Te video generis, esto jus, ut prodeat Libellus; acta sed probabit exitus, Semelque emisso non licebit regredi.

Illyrice. Junacka matti paerva ſaplacce.

Flet prima mater, cui sit audax filius.

Pulli Aquilini, et Gallina.

Nidum posuerat Aquila quercu in ardua: Gallina pullos in cavo ejusdem arboris Subter locarat; cumque, ut escam quaereret, Hinc advolasset Aquilla, grandiusculi Coepere pulli ramulis proludere. Repente at illis, forte gallinaceos Scalpturientes dum solum pullos vident, Nativus ardor occupavit pectora, Praedaeque cupidi praecocis magno impetu In pipientem concitarunt se gregem. At pullulorum facta mater obvia, Periculique capta magnitudine Expandit alas, subrigitque singulas Plumas per omne corpus, atque ira furens Modo hos, modo illos pergit illaetabili Ferire rostro, donec omnes enecet. Redux inanem ad nidum Aquila pullos solo Jacere caesos ut videt, ob audaciam Intemperantem calamitatis credidit Id accidisse: pressit illi pectora Dolor, suisque plurimum ingemuit malis. Periculosam temere qui aleam subit, Fiditque nimio plus sibi, facile perit.

Pripovjestj Paerve Kgnighe

Prippovjes paerva

Junacka Matti paerva saplacce.

Ptichi Orla i Kokkosc.

Hrâst visoki ghdîno hvoje

Jest prostranne svê prusgjo

Gliubgliesglivvo Gnjesdo svoje

Orrò vaerhom bjesce svijo:

Hrek od Duba sciupagl ghdje 5

Tuj Piplichje kokkosc krije.

Orro dalek kad lettechi,

Sa nach hranu gnjesdo ostavvi,

Ptichi bjesce ki povechi

Veselomsu pri sabavi 10

Nu vddiosce cîm Pippljchie

Silla uhitti tad Orlichje:

Svôm naravnom mochi tada

Sgelni pljena, svak – cjaſ jacce

Na Piplichje svakki padda 15

Ranni, davi, na gnih skace:

Kokkosc vajmeh zijech nemira

Na plod krilâ svoj prostira

Punna bjesti, punna jeda

Sad ovvega kgljunne, i ranni, 20

Sad druggoga maertva gledda

Sad Pipljchie draghe brani

Veselise tôm u sgoddi

Gnjih od smaerti da slobboddi.

Docîm Orro k' svômſe vrati 25

Praſnu Gnjesdu, maertve i viddi

Draghe Ptichje, jad kusciatti

Svak – cjaſ vechi vaerh gnjh slidi:

Bî sgiallostan veomma tada

Zijech Neſrechie, tughe i jadda. 30

"Nauk ovvi pravi buddi

Kîse u sebbe pousda od vechie

I smjono vajmeh sudi,

Da poghibja nejma i smechie

U nesdrello tichie Ljetti 35

Sgivot lasno svoj dospjetti."

II.

Illyr. Tko moſce, i kogn – mu moſce.

Potentis hominis equus ipse est potens.

Rusticus equi medicus.

De praepotenti, re licet in parva, viro Ac liberali promerentes optime Solent peramplo compensari praemio. Vir stirpe cretus inclyta, cui plurimam Rex propriae partem fecerat potentiae, Nulli parcebat sumptui, ut lectissimos Sibi quosque equorum compararet: is animo Amor insidebat acrius. Porro accidit, Ut qui inter omnes longe erat praestans equus Cum genere morbi luctaretur pessimo, Quem nulla quibant amovere pharmaca. Hoc ille multum moestus infortunio Justo dolori fraena liberius dabat; Cum polliceri sanitatem rusticus, Curandus extemplo si equus detur sibi. Fecisset ille cum medendi copiam, Oculatorie hic caeteris acie videns, Quae causa morbi, quodque morbo pharmacon, Fecit salutarem illico medicinam equo, Virumque luctu liberavit principem. Tanto ille gratus pro beneficio vicem Inusitata largitate maximam, Opibus adaugens atque honore, rettulit.

Pripovj. II.

Tko mosge, i kogn – mu mosge.

Seglianin kognuh.

"Ko Plemmichia jur boggatta

Slusgbom budde svom dvorritti

Gnegga obilna cekka plata

Dar cestitti."

Svjetli Plemmich pun obblâſti 5

Moghuch bjesce jur od vechie;

Kragl – mu udjeli dijo svê vlaâſti,

Mnoghe, i srechie.

Dragha gnemmu bî posgiudda

K' sebbi ljepe kogne uſeti 10

Nailjepscemu nemoch huda

Smaertno prjeti.

Onſe svak – cjaſ jadda, i tusgi

Ghdjno kogna ghinnut viddi,

Er ikakkav ljek neslusgi, 15

Placcat slîdi!

Kad Seglianin gnemmu obbechia

Kogna taj – cjaſ oſdravitti,

Komu od drusijeh kreppoſ vechia

Kognuh bitti: 20

Usrok posna te nemochi,

I kakavſe ljek hottjo;

Sdravvne terse na pommochi

Baerſ spravvjo:

Kad gneggovve zijech krepposti 25

I po Ljezjm kogna osdravvi,

U Plemmichiu zijech raddosti

Mir boravvi:

Obbilnomu plati trude,

Svescto mosge harno, i drago, 30

I darrovvat gnemmu budde

Mnogho blago.

III.

Illyr. Tkogodse i ſa lis skrje, a koga nemoſce ni dub da sakrje.

Aliquem et folium celat, alium neque arbor integra.

Dives judicium devitans, pauper damnatus.

De plebe quidam cum fecisset infima Exile furtum, suspicio in eum mala Quod caderet, urbe derelicta proximi In nemoris penitos se recessus abdidit. At diligentum multa lictorum manus, Hac passim et illac quaeritans, in ilicis Trunco latentem pervetustae repperit, Traxitque tetra protinus in ergastula. Ad praepotentem mox manus eadem virum (Per fas nefasque multa qui sibi bona Adjudicarat rem gerendo publicam, Quemque et veneno sustulisse patruum Disseminabat rumor, et materteram Cum mitteretur jussione principis, Suis hic inter combibones plurimos Mensae assidebat tunc opimae in aedibus De more viridi fronde redimitus caput. Frons haec, et aurum praebitum satelliti Acuta fallunt quaeritantum lumina. Delicta pauper si patravit, et luet; Impunitatem consequentur divites. Obilnoj nas goſbi on tad meu mnoſima Ù kuchi naghjen bj skupno [...] Obicjajnim listjem okrugnen na glavi. To listje, i ke sviem ù ruku on stavi, Pjeneſi ſlatni ti tacim ſabljesctisce Oci, da uhititi gnega nevidisce. Sakrivi kad ubogh ki, ſa grjeh svoj platichje, Bogataz veliki beſ pedepse otichje.

Pripov . III.

Tkogodse i sa liſ skrie,

a koga nemosge ni Dub da sakrje.

Bogattaz od Pravde slobbodjen,

a Siromah pedepsan.

Potisctenik od svojega Grada

Kad ubosctva, nevoglje i glada

Prem malahnu budde stvâr ukraſti,

Nehajuchi sa srâm i necjaâſti,

Kad sacciuje, sctose nagn govorri 5

Baerſ pobjesge k ' najgustijom Gorri

Ustavnikaâ cetta po nesgoddi

Gnegga u Hreku cesvine nahoddi,

Ghdjese trese sgjallostan u Lizu,

Ter ù tmâstu vodiga Tamnizzu; 10

Nu Bogatta Ciovjeka moghuchia

(Kî grabechi mnogha dobra tughjâ,

Kad ù Pravdi bî Sudaz prihudi

Protiv Boghu beſ sakona sudi

Vajmeh gnemmu nagn sctose govorri 15

Dunda, i Tetku da s' otrovvim morri.)

Pravda budde kada narediti

Dase budde Slobnik uhittitti:

Uſtavnikâ cetta toij ù sgoddi

Ù Gosposkoij Polacci nahoddi, 20

Selen vjenaz ghdjemu kitti celo

Sa Taerpessom ghdje sjeddi vesselo.

Mnogho s' gnime Pivaâz ù drusgini

S' gnimma raddoſ usmnosgittu cinni:

Oblic, Slato tad privara biva, 25

Ustavnizim ocu saslipiva.

"Potisctenik kad sakrivit budde,

Obkrusgiuga poghibje od svude,

Nêkse ù Gorre najgustije skrije,

Utech Pravdi jur podoban nie: 30

Cîm Bogattaz u krivine sgoddi

Od Pedepſe svakkeſe slobbodj."

IV.

Illyr. Pobiscese ſebbe ſa tughje sjedbe.

Propter alienam sementem fringilli concertarunt.

Semen tritici, et fringilli .

Fringilli in agro seminari triticum Plures videbant; cumque defessus sator Paulum in virenti consedisset gramine, Haud longe eosdem de sibi jacta modo Semente graviter litigantes audiit. Sic coepit unus: ad sinistram portio Quaecumque cecidit seminis, mea haec erit. Tua ut sit, alter rettulit animosior, Haud patiar, ipso nostra si lis debeat Cruore dirimi. Vae! minax hic intonat, Si sparsa media quae fuere in area, Vestrum quis ausit adtigisse semina. Dum prorsus igitur inter hos disconvenit, Contentioque gliscit usque atrocior Se turba rostris invicem inimicis ferit; Granoque nullo devorato seminis Alterna cuncti concidunt per vulnera. De rebus aliqui dum rixam alienis serunt, Res in perniciem saepe verterunt suas.

Priciza IV.

Pr. Pobiscesce ſebe ſa tughje sjedbe.

Sjeme ſcita, i ſebe.

Varh poglja prostrana ſebe siat ſcito

Vidjesce Segljana kad djello svarsci to,

I umoran na travi sjede ſelenoj tu,

Na rjeci uho stavi tih ptizâ, i ova cju,

Dase one gljuto karaju ſa sjeme 5

Od sebe prosuto. Parva poce, ſa me

Sve sjeme ima bit, kê na ljevu pade:

Al ti tû dopustit, tacjoj velit stade

Druga hrabrenia, nechju stvar nikada,

Da martva s' toga ja ſnam ostat nesklada.

Tescko, kadbi od vas teghla kâ ù sjeme,

Prjeti ovako ù glas, trechja druſieme,

Ù srjedi kojeje. Cimse neugaghjaju,

Rasmjerje i vechjeje, etose udaraju

Nemillo kgljunima, i beſ ſarno kusiti 15

Sve leſcjat na tlima martveje viditi.

Sa tughje kad posle njekise srjecisce.

Sebi istim sctete ſle cesto doradisce.

Pripov. IV.

Pobisceſe Sebbe sa tughje Sjedbe.

Siemme od Sgitta i Bitcavzi.

Bitcavazzaâ mnosctvo ugledda

Sjatti sgitto po Livaddi;

Cîm umorran Sjallaz sjedda,

Ciuje kôse drusgba inadi.

Jedan recce: koigod pade 5

Od sjemmena lievom Dijo,

Mojchie bitti: nechie ikade

Velli hudi drugh nemijo;

Nechiu, recce, pritaerpjetti

Da tvoj budde, josc da snobih 10

Kaervim inad ti dospjetti,

Maertav ostat josc da immobih.

Ako kigod smjonbi bijo

Po sred Gumna tegnut sgitto,

Sgivot svojbi dovaerscjo 15

Prjeti drughi sillovvitto.

Nu meghiu – gnîm svak – cjas gorri

Nemir pocne, bjeſ, sgiallosti;

Cîm drugoga jedan morri

Smaertnijem rannâm beſ millosti 20

Beſ jednoga saerna isjesti

Pun nemira, tughe i glada,

Gnekki od ranne, gneki od bjesti

Sred Livadde Maertav padda.

"Docîm drughi tvorri Smechiu 25

Sa stvar tughju vechie – krati,

Nesna tusgian sctettu vechiu

Da sam sebbi budde immatti."

Illyr. Upalamuje sjekira u med.

Illius bipennis in mel incidit.

Rusticus mel reperiens.

Primo per aestum coeperat diluculo Annosi nemoris arbores bipennibus Duris agrestum multitudo caedere: Labore membra desudabant improbo Anhelitusque corda pulsabat gravis. Illuc Menalcas longiori proditus Somno appropinquans serior, se quercui Caedendae accinxit, quam consulto legerat, Certus mediocri quod labore sterneret. Quidni? Vetustas arborem corruperat, Truncusque adesus parte hiabat plurima. Jam quassa quecus nutat alto vertice, Soloque caderet, dextra si valentior Inferret ictus. Casus at heic accidit Repente quidam prorsus admirabilis. Nam dum bipenni stipitem introrsum ferit, Liquente pastor melle traxit illitam, Apis quod illo sedula stipabat loco. Domum advolavit, amphoramque deferens Dulces in illam mellis expressit favos, Nil jam de quercu succidenda cogitans. Quandoque caeca Fors boni plus obtulit Iis, qui merentur, opera si expendas, minus.

Priciza V.

Pr. Upalamuje sjekira ù med.

Segljanin kie med iſnascjo.

Staro dubje sjechi zorom u ljetgni dan,

Sajedno hodechi velika mnosc Segljan'

Hrabreno svi trude, vegljega i od ſnoja

Kapgljaju odasvude udaim svakoja

Tescko i ſapjehani cim mnoghi chjute trud 5

Etose nakani tù doch neſnam od kud

Lovorko, koga san podugli usciko bj,

I on tù hrast jedan uſe sjechi sebi,

Naulasc i obra tega, er ſna s' mallo truda

Oborit dachjega. Kako ne? Od svuda 10

Kada dub biasce staros pridobila,

I hrekmu vech ſjasce, nego na dva dila.

Udren dub od gnega krechjese ù varhu

I dae udrit jacega, paobi na svarhu.

Tù cjudo al iſnenad bj veglje viditi, 15

Sjekirom er on kad jur posce mlatiti

U hrek unutrie, sctoch' vidjet? Smokrenu

Eto on iſvlacie, medom i sljepgljenu.

Medom, kê pomgniva tù pcela sakupi.

K' domuse uputiva pospjescno, i pokupi 20

Ù sud, ki donese, medene tê sate,

Nit vechje brinese sjech dub rad ſgode tê.

Kadgod vechje imagne ces – je onom donjela,

Dostoja ki magne, ako paſisc djella.

Pripov. V.

Uppalamuje Sjekira u Med.

Seglianin Med Nahoddechi.

Isctom jasna kada ishoddi

Okittjenna zvjetchjem Zora

Jer do baerso Sunze isvoddi

Gljettno u dobba kogne iſ tuorra.

Mnosg Segljannaâ Dubje sjece 5

Osctrijem Gvosdijem kroſ Dubravve,

Snoj veliki lizem tecce

Zijech trudechie te sabave.

Isdan od sna tuj dohoddj

Tad Lovorko, nu doznije, 10

S' magne truda tome u sgoddi

Hrast sa possjech lascgne, i prie.

Dub isjedde starroſ vechie,

Hrekſe sagnen viddi kada;

Pod udarzem Dubje krechie, 15

S' ruke slabbe nu nepadda.

Alli vajmeh cjuddne stvari,

Kesu vidjet isnenadi!

Docîm Pastjer Hrek udarri,

Med tekuchi vesseo vaddi, 20

Sctò pomgniva tuj Pcellizza

Gnekko ù dobba stavvi, i skrje,

Nossech Cmullu, draga Liza

Ù gnu kuse Medda slije.

Pun vesseglia, pun raddosti 25

Vêch nehaje Dub sa sjechi:

Vesselise cestittoſti,

I nenadnoij cesti, i srechi

"Sliepa srechia prikaſati

Dobra budde Liza Milla 30

Nedostojnijem vechie - krati

Cîm gnihovva kuſciaſc Djlla."

VI.

Illyr. Iſplivoje na sidru.

Enavit in anchora.

Homo enatans in anchora.

Saxosa forte cum carinam ad littora Magnis procella propulisset fluctibus, Formido mortis occuparat pallidis Jam corda nautis: ventus usque saevior Gliscebat, eque nubibus densissimi Imbres ruebant, jamque victa fluctui Latus carina fortiori praebuit In frusta laxis diffluens compagibus. Sibi quisque quaerit mortis, at frustra, fugam; Omnes profundum navitas sorbet mare. Adhuc natabat unus, quem frementior Pene obruebat fluctus alto gurgite. De prora in aequor forte sed dum ferreus Cadebat uncus, vis furentis aequoris Tabulam peramplam nuper effractae ratis Utriusque dentis egit inter angulos; Clavoque veluti fixa cum consisteret, Ponto innatantem sustinebat anchoram. Hanc dexter uncis manibus ut prehendidit, Ecce illa fluctu grandiore concita Incolumem in oras littoris amici dedit. Fortuna si te praepotens salvum velit, Tuam in salutem vertere id efficax erit, Minus quod aptum tu saluti existimas.

Priciza VI.

Pr. Isplivoje na sidru.

Cjovjek ki dopliva na sidru.

Put kraja hirdgliva sardito more cim

Jur plav ſachjeriva s' valim strahovitim,

Pomorze sve bljede strah smarti priuſe,

Uſmnascjat a sljede vjetrise, i k' tomuse.

Mnosc dascda sdruscjasce, kâ zarna iſ oblaka 5

Tac silno padasce, da nigda bj taka.

Korabglja valima jur jacim mjesto da,

Rasutim ſglobima terse sva raspada.

Iſ smartnese iſvuchi isctu uſe, al ſamani,

More proſcdiruchi ù dubinu svjeh sni. 10

Josc jedan plovasce po moru, koga val

ſa priklopit stasce s' vegljom silom do mal.

Al s' purre sidro cim ù more padasce,

Val s' naporom mnoghim ki dasku tiskasce,

Dasku, kâje od plavi raſbjene, meghju dva 15

Tac ſubaje ustavi od sidra, dase sva

Usadi tù tako, kô cjavlim pribjena,

I sidru nikako dà pasti morska ù dna.

Rukam potomgase on hrabren uhvati,

Val s' srechjom u cjas – se uſdiſce isti ti, 20

Prjateglski ki na kraj dadega citava.

Ako tebe (ovo ſnaj) hochje Srechja ſdrava,

Stvarimchjese sluscit, ſa tebe spasiti,

Onim, kêchjesc zjenit podobne magne ti

Pripov. VI.

Isplivvoje na Sidru.

Cjovjek plivvajuchi na Sidru.

Docîm vjettar isnenade

Morrem plahu bjes razgliuti

Plav muccenu silla tade

K' starmennittoj tiska Gliuti.

Nepristavno Mugna Sîva, 5

Nochje Maerkla sve prikrilla;

Pottopomſe Dasc proliva;

Poghinnuttje vajmeh silla.

Svak – cjaſ jacce, svak –cjaſ gorre

Pomoraz – se tusgian smeta 10

Ghdjeno uſavri bjesno Morre

Ghdîse s' Vâlom Vâl suſreta:

Vjettar dutti nepristaje

Nêghſe usmnasgia svak – ciaſ vechie

Staermennitte Plav od kraje 15

Rasbjase rad Nesrechie,

Rasliutjene sred Puccine

Nechie ikomu smaert da prosti,

Sillno Morre sred Dubine

Jâs otvorrâ beſ Millosti. 20

Samo jedan tusgian plovve,

Koga Morrſki val ismucci,

Saman pommoch vappi, i sovve

Kada bjesno Morre bucci.

Sidro docîm k' mom upadda 25

Sctizza k' gnemmu ter doplje

Subaâ k' kutjm isnenada

Strucechise sva sabije:

Morrem sidro kad plovechi

Uſdaersgiatſe vaerhom budde 30

Hittar Mladich tôm u srechi

Oblakſciava plovvne trude.

Sidro jacce pritiskiva

Svescto mosge tôm u sgoddi,

Kîga sasvijem sdravva, i sgiva 35

Na sgiudjeni kraj dovoddi.

"Ako tebbe sahraniti

Ceſ ushochie s' blaghe srechie

Korisnochie sdravglia bitti

Sctoje od sctette zjenit vechie." 40

VII.

Illyr. Recce Deva: sctosi u menni pravo ughledo?

Dixit Camelus: quid in me rectum animadvertisti?

Camelus, et Vulpes.

Primo Cameli corpus ut Vulpecula Immane vidit, pene liquit spiritum Metu, rata animum respondere corpori. At mox eundem ad genua dum advolvi videt Homuncionis, et exhibere jam latus Oneri, appropinquans liberius haec quaerere: Cur bina dorso prominerent in suo Tubera? quid ipsi gibber esset pectori? Vulpem Camelus sentiens tantum has suo Deformitates adnotasse in corpore, Silentioque praeterisse caetera, Haecne ergo, dixit, vitia tu tantum, soror, Majora cernis? Per tuum at te oro caput, Dic, cum me in omnem rite partem inspexeris, Quid non abnorme, distortumque videris? Hunc saepe multis deprehendes obrutum Vitiis, in quo unum pervidebas antea.

Priciza VII.

Pr. Rece Deva: sctosi ù meni pravo ughledo?

Deva, i Kuna.

Kad Deve uda tâ jamacna parvi krat

Kuni, kâju sreta, bj dato ughledat,

Mallomagn neiſghinu od straha, ere mgnjasce,

Tjela na veglinu duh da odgovarasce.

Al padnut kadaju na kogljena ghleda 5

Cjoecizu, i daju tovarj gnemse dà,

Jur uſlobaghjase, beſ straha i pristupi,

Ter ù glas, s' cesase, ovako ſaupi,

Dvje na harbatu gharbe uſdiscju tebi,

Trechja i na parsim tù? Kad cju Deva, scto bj

Kuna ù gnoj vidila, ter samo dase od tih

Gardochjâ stavila, a ne od ostalih,

Tot ove samo ti ù meni, Sele mâ,

Vidje neiſvarsnosti povechje? Al – te ja

ſaklignem glavom tvom, da kadme budesc ti 15

Sasvih stranâ okom pomgnivo paſiti,

Recesc ù meni scto jel neiſkrivgljeno

Budu tù ſalâ stô, ghdie jedno zjegneno.

Pripov. VII.

Recce Deva, sctosi ù menni pravvo ugleddo.

Deva, i Kuna.

Kad Deve veliki staſ Kuna rasgleda

Cjuddise Priliki, zijech straha ter predda.

Er Tjelo kakvoje, varraſe da tako

Saerzechie bit svoje moghuchje jednako:

Prignutti koljennâ, nu docîm gleddaje 5

Gdje prima bremmenâ, slobbodno pitaje:

Tvê Plechi gukavve, buddimi rad rjeti,

I Paerſi garbavve cemuſu vidjetti?

Kad Deva sluſciasce, da samo rasgleda

Sctò grubo, i mucciaſce bî svescto beſ reda; 10

Dasu ovve, zjennisc ti, kê viddisc ù menni

Naigore grubbosti, tu miso promjeni;

Dobrome rasgleda, bûd Glava tvâ sdravvo

Ù menni jel' reda, sctoggodli jêl' pravvo!

"Scto samo jedinu, prikorrit nebuddi 15

Ugleddasc krivinnu; pomgnivo nêgh sudi,

I nachiesc tad dosti sla, lasgi himbenne

Nikakve vjerrnosti, posctegna, ni zjenne!“

VIII.

Illyr. Ni dobru stezi, ni aerghjavu ostavi.

Nec bono acquire, nec relinque.

Homo pro haerede nimis sollicitus.

Exempla quidam solida virtutum suae Sobolis ob oculos suetus usque ponere, Animumque honestis institutis fingere Sat liberalem se futurum in filios Existimabat, illa si relinqueret Bona, quibus animus inclarescit. Divitem Hic porro quemdam cum videret improbo Labore niti, ditior ut evaderet, Interrogavit, cur suum miserrimus Angore tanto maceraret spiritum? Cui dives: amor in filios sic anxiam Me cogit operam ponere, ut sit maxima Haereditatis singulorum portio. Tunc ille, sobolis si tuae est animus, ait, Virtute vera praeditus, haud opibus eget, Quas tu relinques; pectora at si sordibus Infecta vitii, sic parabis fomitem, Evadat ut adhuc illa depravatior. Idcirco dictum: nec bono accumules opes, Contento paucis; nec relinquas improbo, Suas profusuro omnia in libidines.

Priciza VIII.

Pr. Ni dobru stezi, ni arghjavu ostavi.

Cjovjek, kise odvisce brine ſa basctinika.*

*djedinika.

Njeki, ki svoima od kreposti iſghlede Stavglja sinovima prid oci, daih sljede,

I ki duh nauzim vrjednim goi gnima,

Zjegnasce, prema gnim blagodaran da ima

Odvisce zjegnen bit, dobra tâ kadaim 5

Uſbude ostavit, resise duscja s' kim

Ovi er jednoga bogatza vidjasce,

Ki dobra josc mnoga s' trudom nastojasce

S' trùdom karvavim stech, ſasctono tuſcjan ti,

(Gnemu ovako htje rech) tvoj duh pecjaliti? 10

Kom' on: od djezeme gljubav silj trudit,

Da stoke bude od mê dobar dil svakom bit.

Ovi umno tad tâ recemu. Ako tvim

Duscjaje uresita krepostiu porodim,

Potreba nj gnima od blaga, keim ti 15

Uſbudesc s' teſima radgnami ostaviti.

Nu ako sarze gnim jurje iſopaceno,

Cinichjesc, gore s' tim daim bude isctechjeno.

Receno jes s' toga: ni dobru nemoj ti

(ſadovogli er malloga) bogastva kupiti, 20

Ni ſlu ostaviti nebud blaga dosti

Erchjega istrosciti svoje ù povoglnosti

Pripov. VIII.

Ni Dobru stezi, ni Aerghiavu ostavvi.

Cjovjek sa svoga Basctinika, alliti Ereda

odvisce pomgniv.

Prikaſati

Budde immatti

Gnekki obbicciaj svôm Poroddu

Stavne isgledde svijeh krepposti,

Duh sa dosti 5

Dase isvaerſnom reſi u Ploddu.

Blagodaran,

Svôm i haran

Dabi Djezzi vechma bio

Zjeni, gnimma kad ostavvi 10

Bigliegh pravi

Dobra, kijemſe Duh reſio

Isnenade

Viddi tade

Boggattoga cîm Gospara 15

Sa vêch stechi, ki svegh trudi,

Snatti sgiudi

Cemu tako Duh umara?

Odgovvorri,

Daſe morri 20

Svê Djeccizze zijech Gliubavi,

Dabi obbilnij gnimma Dijo

Ostavvio

Blaga, koga s' trudom spravvi.

Duh akoje 25

Djezze tvoje,

Gnemmu recce, pun krepposti

Saman gnimma jesu odvechie

Blago, i srechie,

Svakke saman obbilnoſti, 30

Akoe paka

Slochia opaka

Saerze gnimma vech sanjela,

S' tessjemchiesc svak – cjas jacce

Milli Bracce, 35

Gnjih ponukat na slâ Djellâ.

"Dobbar kîje

Gnemmu nie

Potrebnitto Blago od svîta,

Onnje miran srechie svoje 40

Nitti tvoje

Iscte Blago, sgjudi, i pita.

Alli inako

Svoje opako

Traje vrjeme Slobnik hudi: 45

Prosippatti blago ù Slochie

Svak –ciaſ hochie:

Saman tvêſu Mukke, i trudi.“

IX.

Illyr. Nemoghu biti i Vuzi sitti, i Koſlichi na broju.

Nequeunt esse et lupi saturi, et haedi integro numero.

Vulpes, et Haedus.

Protecta denso cespite haec Vulpis loqui Lupum audiebat: ventris haec voracitas, Quae nos in horas exacerbat singulas, Immane data fuisset in malum lupis, Praedare facile imbelle ni foret pecus. Haec fatus, agnum nuper ex ovilibus Raptum cruentis dissecare dentibus Coepit: per agros illa victum quaerere Illinc abibat tacita, cum per roscida Adspexit haedum subsilire gramina. Confabulati cum fuissent invicem Verbis amicis, multa de Lupo queri Occoepit hoedus; quod suorum plurimos Fratrum quotannis omne jus contra latro Trux ille fauce devoraret improba, Quod propagari caprinum haud sineret genus, Metuque vitam contristaret anxio. Tum Vulpis illi: justus irasci dolor Te porro cogit; id sed expendas velim. Natura ab ipsa cum sit in vestrum haec genus Insita lupis voracitas, quam vereor heu! Custode nullo dum vagaris, ne tui, Haede, expleatur illa damno corporis. Tristis timorem comprobavit exitus. Nequit potentum res pariter accrescere, Et sua manere tenuioribus integra.

Priciza IX.

Pr. Nemogu bit i Vuzi siti,

i koſlichi na broju.

Kuna, i Koſle.

Kuna, kû uſnositi gharm sasvim kriasce,

Vuka besjediti ovako sliscjasce.

Nenasitnos ova, kâ svegh poticenas,

ſa ſcivot Vukovâ bilabi ù ſao cjas,

Da krotko lasno nj stadonam pljeniti. 5

Tô reksci, koga odnj skoro, sta darpiti

ſubima nemillim Jagneta na travi.

Ona mûce ſa tim poghje da dobavi

Hranese sctogodi, kad eto ureda

Mlado Koſle odi, ghdi skace, ughleda. 10

Cim meju sobome, prjategli kô milli

Rjeci oni tihome bjehu besjedili,

Koſle uſe velmise na vuka tuſciti

Scto svake mnoſise godine dospiti

Svoje brachje po ſlom vide grabiteglju, 15

Rodu ki uſplodit svôm nedase ù veseglju,

Nu ù strahu trajati cinjim ſcivot svoj.

Gnem ona: sctose ti sarcisc, o draghi moj,

Pravedan ghniv tie; al ovo promisli,

Proscdarlos poklie, proch vam kû Vuzi ſli 20

Kaſcju, gnima dana odſgar, jase boim,

Cimte beſ straſcjana vidim it poglim tim,

Tjela udim da tvoga nebude sichjena.

Navischja od svoga bj straha iſpugnena.

Moguchju nemogu stokese uſmnaſcjati, 25

I zjele ubogu istodobno ostati.

Pripov. IX.

Nemoghu bitti i Vuzi sitti,

i koslichi na broju.

Kuna, i Koslich.

Ù guſtomu buſu stala

Kuna kada sakrivena,

Vuka kliknut tuj sluscjalla

Nevidjena.

Da nie pljenit lasno oborre, 5

Kâbi vajmeh bila mukka,

Scto proscdaerloſ svak – ciaſ gorre

Morri Vuka!

Docîm ovvò bessjeddio,

Jagancichia raſkidatti 10

Pocce, koga saplienio

Ù Pojatti.

Kuna tada po Livaddi

Iskat hranu hoddilaje,

Kosle skakat iſnednadi 15

Vidjelaje.

Skladno gnegga kad posdravvi,

I s' gnimeſe rasgovorri,

Kosle nemir kasge pravi,

Kîga morri. 20

Svakko, recce, Vukje hudi

Ljetto porraſ uccinnio,

I nasc dabi vechma trudi

Tragh dospio.

Sgjallim bolleſ, tughe, i jaddâ 25

Kâte morru svak – cias jacce,

Recce kuna, nummi sada

Rezi Bracce?

Kadje Vukom po Naravvi

Dano Porod vaſc pljeniti 30

Strahme na ovvom dachiesc travi

Maertav bitti;

I do mallo beſ obsira

Vuk tvoj sgivot da ne umorri,

Cîmſe skitasc beſ Paſtira 35

Sâm po Gorri.

Svescto kuna tad nariza

Do baerſose sve to sgoddi,

K' gnemmu vajmeh huda liza

Vuk dohoddi. 40

Ugn kaervavi sub sabije,

Daerpi, davi, mucci i derre,

I dôk gnegga, miran nie,

Ne proscderre.

"Stvâr moghuchijeh usmnosgitti 45

Nemosgesse tac jednako

Nitti slabbijeh zjele bitti

Stvâri tako.“

Illyr. Tko sebbe goj, najbogli perivoj goj.

Qui seipsum pascit, optimum hortum pascit.

Homo seipsum moderate curans.

Summa excolebant hortulos industria Daphnis, Menalcas, et Palaemon, singulis Hinc quod redibat dividentes mensibus. Avariore sed quod essent indole, Nil concoquebant, abstinentes omnium Obsoniorum: cruda semper allia, Acresque caepas pransitabant, fontium Aquam haurientes absque vini guttula. Illos Amyntas cum videret sordido, Ut censum haberent ampliorem, deditos Sic victu, Amyntas nutriendo corpori A temperatis non abhorrens sumptibus, Vos excolendis diligenter hortulis Vacatis, inquit; at sui qui suscipit Curam, elaborat hic vireto in optimo. Qui recto Amyntae verba sensu acceperit, Quos heic notare voluerim, facile sciet; Damnari at omne norit immodicum mihi.

Priciza X.

Pr. Tko sebe goi, najbogli perivoj goi.

Cjovjek ki sebe istoga raſloſcito goi.

Miljenko, Radivoj, i Gljubmir s' vegljome

Prostrani perivoj gojahu pomgnome.

Meu sobom svakoga mjeseza djegljahu

Scto vartla iſ toga iſvadit biahu.

Al lakome odvisce biusci naravi, 5

Niscta oni nehitsce kuhati lukavi.

Ù tarbuh sugdaim vruchja nedohodi,

Jestojska luk je gnim i samoj ò vodi

Kapglize beſ vina slabo ſcivukaju.

Radat, kie cina moga, vladaju 10

Kôse oni videchi lakomo od vechje,

ſa pjeneſ stech vechi, Radat koi nechje

Da sctedi trosciti raſloscno pjeneſ svoj.

Receim: vi vasc ti ſa goit perivoj

Stavgljate pomgnu svu, al tko sebe goi, 15

On ò perivoju najbogljem nastoi.

Tko rjeci Radata s' dobre strane hita,

Na kieh pada tâ pripovjes dohita.

Al i ovo ſnat ima, prikorednu da ù svim

Takoghjer stvarima ſalihos ja hulim. 20

Pripov. X.

Ko sebbe goij, naibogli Perivoj goij.

Cjovjek sam sebbe rasborno gojechi.

Mlâd Barſctanko, s' gnim Radmijo,

Dracko ù Drusgbi tom josc budde.

Svakkije od gnjh baerſ spravvio

Zorrom pochi svê na trude:

Vaert urescen zijech hittrosti 5

Svakkeijm ploddi raslikosti.

Jednom Mladi Mjessez kada

Svoj okollisc svjetlo reſi,

Selennijeh vaerh Livaddâ

ſdrake sterrech sgar s' Nebbeſi 10

Cîmſe vidde kobne sjenni,

Terse opeta Mjessez mjeni;

Tad sdrusgeni jur Pastjeri

Plod od ſemglie rasdiegliuju,

Sgivech vajmeh gorre od svjeri, 15

Sasve obbilni jur gladduju;

Sirrov jedu Luk, Capullu,

Piju hladne vodde Cmullu.

Gnih Listavko docîm viddi,

Ghdjejh morri glâd nemillo, 20

Kî rasborno trattit slîdi,

Skladno i krjepit svoje Tîlo,

Mnoghom passech gnjh ù jedu,

Ovvu glaſi tad bessjedu:

Vi pomgnivo nastojte 25

Uressiti Perivoje

Da jest vrjedan, nauccitte

Kogod krjepi Tjelo svoje;

Jest Perivoj ghisdav, ljepi,

Koggod sama sebbe krjepi. 30

"Ovvo koggod rasumije,

Lasnochjese domislitti,

Svescto rekoh mallo prie,

Koga hochiu prikoritti:

Nêk pohullit svak – ciaſ budde 35

Neurednâ Djellâ, i trude.“

XI.

Illyr. ſaludumje biser, kadmi gharlo davi.

Quid mihi gemmae, si guttur elidunt?

Matrona, et Monile.

Matrona collo cum Monile lacteo Gemmis et auro splendidum deponeret, Illud severo conspicata lumine Sprevit. Monile stupuit, insanam putans. MON. Tun' me ergo, quo omnis, quae placere discupit, Ornare collum foemina impense studet, Abs te una fastu sic superbo rejicis? MAT. Ne crede, fastum perpulisse, ut ponerem, Tua at quod opera strangulari sentio. MON. Nil tale metuas, si relaxes taeniam. MAT. Elidis et sic colla. MON. Tamen id explica. MAT. Viro locata cum fuissem diviti, Fortunae at ipsa tenuis, ille cyclade Me aurata operuit, ille gemmis dexteram Ornavit, ut qui me foris videt, hic satis Putet beatam; at si domi quo vivimus Pacto... Monile foeminam heic interloqui: Ne plura narres, sed viro da crimini Quod strangularis, non monili gemmeo. Mediis in opibus saepe animus est anxius.

XI.

Pr. ſaludumie biser, kadmi garlo davi.

Gospoghja, i Oghargljaj.

Gospoghja diſasce oghargljaj cim s' vrata,

Ki nabjen biasce bisera, i ſlata,

Krivoga gledajuch darsci ù nezjeni:

On se snebivajuch mahnituje zjeni.

Tot mene, kim ſcena svaka, kâ omiliti 5

Nastoi, urescena iscte sveghjer biti,

S' vrata odmechjesc tvoga sama, ers' ohola, ti?

(Gosp.) Ne zjeni da s' toga jate htjeh smetnuti

Nego er scto chjutim, ſlo davisc dame ti.

(Ogharg.) Trak popusti, i vech tim nebudse

strasciti 10

(Gosp)Alimi i tako ti vrat davisc.(Ogharg) Boglje tô

Htjejmi tomaciti. (Gosp.) Ja, bichje kû prosto

Dopade, udata ſa muſcja buduchi

Veoma bogata, on u ſlatne obuchi

Hotjeme hagline, na rukam parstene 15

ſamjerne svjetline stavimi, i zjene.

Na dvoru tkogodi da mene vidi it

Srechnia ne rodi dase druga ima mnit.

Nu pak kao ù kuchi ſcivemo ....Rjec ſceni

Tad on pisjekuchi, vech ne kaſci meni, 20

Recejoj, i sctosi davgljena, krivo daj

Muſcju, ne prinosi tuscbe na Oghargljaj.

Sred blaga, i svake raskosce vechkrati

Duh muke opake nepokojan pati.

Pripov. XI.

ſaludumje bisser, kadmi gharlo davi.

Gospoja, i Ogargliaj.

Prighisdavva kad Gospoja

S bjela Ogargliaj vrata disge,

Ugn upirruch occi svoje,

Gnega tlacci, jed rasgisge.

Ogargliajse veomma cjuddi 5

Zjenech daje svjest gubilla

Ogar. Cemu, recce, possor hudi?

Menni jesi scto nemilla?

S' takom vjameh oholloſti

Cemu odmechiesc rusgno menne? 10

Ljepom kêsu slavne vlaâſti

Kad vrât resu s'samnom sgene.

Gosp. Daje ohollaſ, ah ne zjeni,

Sctosam tebbe ja dignulla;

Daviſc (govvor nie himbenni) 15

Mallo nieſam isdahnulla.

Ogar. Nemo date to vech smeta,

Ogargliajse tad isusti,

Ako ciujesc date opeta

Davim, mallo trak odpusti. 20

Gosp. Davisc vajmeh ti svakako,

Gospojatte s' tegga tlacci.

Ogar. Nemo sudit naopako

Govvor, mollim, tvoj tomacci.

Gosp. Sa Ciovjeka kad Bogatta 25

Mogha is bichia potisctena

Srechnom ceſti tih udata,

Gliubglieſglivvo ter ciutjena

ſlato, Biser mû ſa srechiu

Svakke uressne jur naprave 30

ſlatnu dava Musg odjechiu

I raslike josc sabave.

Kogod menne tada viddi

Punnu dike, slavve i uressa,

Srechi mojoij svak savidi 35

I sladdosti mogha udessa:

Nu da budde ko vidjetti,

Sctome u kuchi svak – ciaſ morri...

Ogargliajoj neda isjreti

Ovakojoij ter govvorri. 40

Tvû bessjeddu vech ustavvi,

Ogargliaja nemo tvoga

Krivit, sctote morri, i davi,

Krivi Musgia, krivi istoga

"Sred Bogastva vechie krati 45

Smuchja, himba, jad pribiva,

I mnoghosse putaâ obrati

U Plac grossni raddoſ sgiva.“

XII.

Illyr. Gollo ſdravglje, gotova nemoch.

Nuda salus, praesens morbus.

Sanus aegrotans.

Praesente morbo se teneri Corbulo, Sanum indicabat lucidus quem oris color, Medico asserebat. Exterius hic cernere Cum signa morbi nulla posset, indole Meticulosa Corbulonem credidit, Tetrasque monuit inquieto ut pectore Curas abigeret. Alter obfirmatius Perstans priore fixus in sententia Medicum coegit nominare plurimos, Occultioris esse qui generis solent Morbos, ut hominis proprium deprenderet. Cumque hic eorum se negaret quopiam, Quos indicabat, affici, jam coeperat Timere medicus, tristis humor impotem Ne mentis hominem reddidisset. Corbulo, Cui praeter unam sanitatem caetera Deerant, medentem cum videret anxium Se propter, illam verbis rem secuit tribus: Ne plura, quaeso; nam mihi pol! adest salus, At nuda cum sit, morbi germana est soror. Perinde egestas summa ab hominibus solet, Ac quodvis aliud triste permetui malum.

Priciza XII.

Pr. Golo ſdravglje, gotova nemoch.

ſdrav nemochjan.

Daje ſloces Scturiza ljekaru vegljasce,

ſasve pomast liza, sraznaga kaſasce.

Nemochi bigljega s' dvora er vidit nj,

Naravi on gnega plascive odvech mni

Jerga svjetovati uſe da ſlu voglju, 5

I brighe tjerati bude, kêga koglju.

Scturiza al er isto govorit sljedimu,

Ljekar mnoghe uſ tô nemochi broimu,

Ke ù nami stati obicnesu ù potaj,

Damue obaſnati, kû ima cjovjek taj. 10

Niednom on od ti' gnemu er odgovara

Nemochj da pati, strah uſe ljekara

Zarna [...], raſbita, odviscju kû ù gnem mni,

Luda, al mahnita jurga ucinila nj.

Scturiza, komu sva van ſdravglja nestasce, 15

ſa sebe sckarbgliva ljekara er vidjasce,

Raſdrjesci uſo ti s' tri rjeci ovako.

Naprjeda vechje ti nehodi nikako.

Ja ſdravglje doista da imam, budti ſnat,

Al golo erje tô, nemochi on jest brat. 20

Ubosctva toliko gljudise strasciti

Opchje, ſlu koliko najvechjem na sviti.

Pripov. XII.

Gollo ſdravglie, Gottova Nemoch.

ſdravv Nemochian.

Stanovitto potvardiva

Svom Ljecniku Mlad Lovorko,

Daga Nemoch bolleſniva

Mucci gorko.

Nijedan bigliegh od Nemochi 5

Mosge Liecnik jur poznatti,

Nesna kêchie tad pomochi

Gnemmu datti.

Sumgni daje svê Naravvi

Prem strascivve, termu recce, 10

Da svê Misli hude ostavvi

Na dalecce.

On stanovvit sillovoje

Da Liecnike skuppit budde

Ki Nemochi jeda svoje 15

Posna trude.

Liecnik pomgniv immennuje

Kogod liecit dobro ummje:

Toij bessjeddi nevjerruje,

Miran nie. 20

Sumgni Liecnik s' svom stavnosti,

Da nebuddu hude voglie

Usroccitti Mahnittoſti

Trud, Nevoglie.

Nù Lovorku, kôm nestaju 25

Osvèm sdravglia stvari ostale

Gnegga taj – cjaſ osdraviaju

Rieci malle.

Vechme liecit, recce, ostavvi,

ſdravjam tvoje beſ pomochi: 30

Gollo sdravglie bigliegh pravi

Jest Nemochi.

"Prid ubosctvom strah immatti

Svegh obbicciaj jest Cjovîku,

Nêgh da svakko slo kuſciatti 35

Budde vjku."

XIII.

Illyr. Tughja ſemglja ubja cjovieka.

Terra aliena homini animos adimit.

Asini, et Lupus.

Fame premente, nemore ab obscuro Lupus Ovile quaerens in viride descenderat Pratum, quo Aselli pascebantur plurimi. Pars ut rapacis ora viderunt feri, Timore victi protinus capessere Fugam, pars alia nil raptoris horridum Pavere rictum, ferreisque athletice Coepere in auras calcibus proludere, Ut, si ausit ultra progredi, praesentiat, Quanta obruendus sit procella: scilicet Addebat illis patrium usque adeo solum Vires in advenam hostem, ut audacissimos Domi leones singuli se crederent. Sibi Lupus cum hoste dimicandum ut strenuo Vidit, simulque venit in mentem, (*) gravi Quam fuerit olim de genere quidam suo, Dum pactum ab asino praemium stulte petit, Percussus ictu, retroire maluit, Famemque ferre, quam perire calcibus. Patria addit animos saepe et imbelli viro, Aliena minuit terra vel fortissimis. (*) Alluditur ad fabulam Aesopicam, quam eleganter expressit Faernus; quaeque in numero ejus Fabularum quarta est.

Priciza XIII.

Pr.Tughja ſemglja ubia cjovjeka. .

Tovari, i Vuk.

Gladan Vuk iſ gore kad sighje ù poglje,

Isctuchi ù obore uvuchse, da koglje,

Livadi na rosnoj Tovarâ pasuchih

Iſnaghje velik broj: njekise oncjas od gnih

Od straha splascisce, rilo grabiteglja 5

Kad strascno vidisce, ter bjeſce dalek tja.

Druſi a naſad tim pocesce vitescki

Nogam podkovanim metatse, nek ſna ki

Udarazâ kruti' cekaga vegli broj.

Smionstvo na gljuti kad biga tislo boj. 10

Protiv neprjateglju tughinu ù ovima

Budi od boja ſceglju rodno mjesto oslima,

Tac da Lav svakise na kuchi svoj mgnjasce.

Potom Vuk stavise, s'kims' arvat imasce,

I na pamet ſgodno doghjemu, s' kakvime 15

Udarzem neſgodno ù staro bj vrime

Jedan svoga roda tresnut, kadje uſdarje

Isko ù Osla damu dà svoje ſa ljekarje,

Na traghse vratiti voli, i tarpjet glad,

Negh daga kopiti gvoſdeni ubiu tad. 20

Hrabrenstva i slabomu rodno mjesto ulaga,

Tughje i prisnascnomu mnogokratga odlaga.

Pripov. XIII.

Tughja ſemglja ubja Cjovjeka. .

Tovari, i Vuk.

Isctom sdrakſe svjetli zorre

Guste islassi Vuk is Gorre,

Na Livaddi

Isnenadi

Kad Tovarraâ mnogho viddi 5

Cîm gneggovvu tescko morri

Glad utrobbu po svom Gorri

Savjevati vechma slîdi.

Usplasceni pobjegosce

Vuka jedni cîm vidjesce: 10

Smjon od vechie

Nejma smechie

Drughi, nîtse strasci, i boij,

Negh s' Noggami Vuku prjeti,

Da snà Kochie tad dospjetti, 15

Ako kod gnjh blisu ustoij.

Mjesto gnimma svijem Roddjenno

Takkoſ dava prem hrabrenno:

Svakki bitti

Lavv saerditti 20

Na svojome kuchi zjeni.

Vuk stà docîm raſmisgliati

Ù junackom bitſe Ratti

Ù gneggovvom jest spommeni

Strahovvitta huda sgodda 25

Cîm gneggova jedan Rodda

Iscte darâ

Od Tovarrâ

Nerasborno koje pita:

Tescke udârze, gorke i ranne 30

Davat Tovar nepristanne

Dokle umorri svâ kopittâ

Povratise Vuk na sada

Prikorednoſ taerpi glada,

Nêgh dospjetti 35

Svoje Ljetti

Pod Noggami Tovarskijem.

"Snaghu, kreppoſ Roddno Mjesto

Slabbijem joscte dava cesto,

Disge tughi kraj jakijem."

XIV.

Illyr. - Pragh od kuchje najvisce baerdo.

Limen domus mons omnium altissimus.

Legatus domo proficiscens.

Legatus ire jussus ad Bithyniae Regem Cleanthes cum parasset omnia, Iter quae ad illud expedire censuit, Natis, amicis, optimaeque conjugi Mellita centum dividebat oscula. Servi praeibant, commeatus, sarcinae; Herusque ad ipsa succedebat limina Domo egressurus, cum repente substitit, Et retrocedens basiare conjugem, Natosque rursus coepit, hinc domesticis Mandare multa; certus at discedere Sub limen iterum venit. Heic ceu plumbeos Pedes ut ante sensit, et torpedine Inusitata corpus omne corripi. Quidam ex amicis quod fiebat intuens, Tune arduorum montium conscendere Valebis, inquit, culmina, hanc in aedium Qui prodis ipso tarditatem limine? Huic ille: cura caeterorum montium Haud me fatigat, dummodo hunc altissimum Liceat in ipso transilire limine. Ab iis, quae amamus, separamur aegrius.

Priciza XIV.

Pr. Pragh od Kuchje najvechje bardo.

Poklisar, kise djeli iſ svoje kuchje.

Na Bosnu poklisar jedan poslan kie

Buduchi svaku stvar spravio mal prie,

ſa puta kâ toga trjebuje ghargljasce

Prjateglja svakoga, i diezi djegljasce

Medene zelove, i dobroj Gljubi svoj. 5

Jur slughe gnegove, kiehje ne mao broj,

I prateſc sva prid gnim ide, pak uputi

I onse isti ſatim posledgni: al nuti!

Pristupi kad na pragh, tajcjas-se uſtavi

Odstupi ter na tragh, i gljubitse stavi 10

ſcenu, i djezu iſnova, sluſcbi i nareghivat

Sad ona, sad ova: tù ga al vechje nj stat,

Opetase uputi ſa iſit, nu iſnova

Na praghu on chjuti noghe kô od olova,

I ljenost ù svemu tjelu. Tô videch svoj 15

Dragh jedan recemu prjategl, brate moj,

Kao barda visoka tichjesc proch, na vrati

Kad kuchje pri roka ljenos – te tâ uhvati?

Kom on: nestrasceme barda ina, samo da

Proghjem ja kuchje mê pragh visci svih bardâ.

Stvari, na svjetu kê mi vechma gljubimo,

S' mukese velike od gnih odzjepimo.

Pripov. XIV.

Pragh od kuchie naivisce Baerdo.

Poklisar dielechiſe is svoje kuchie.

K' Betanſkomu kragliu otiti

Mlad Vladimir cîmse spravvi

Pokliſarſe poklonnitti,

Sctò triebbuje sva pripravvi,

Svû Gljubovzu, Djezzu gliubi 5

I zellovvâa brojse gubbi.

Slughe, Prattesc i Dvoranni

Na pried iddu: Plemmich kade

Trudech isit nù ſamani

Prista na Pragh isnenade 10

Svû Djeccizzu terse vrati

I Gliubovzu zelivati.

Svôm Cegliadi sapovjeddi

Mnoghe ostavvit tadà budde,

Sadse vrati, sad put sljedi, 15

Sa djelitſe pun posgiudde:

Cjuti olovvne svê stuppaje

Na Pragh opet ter pristaje.

Utaernutjem priusetto

Cjuti vajmeh sasvijem Tîlo, 20

Neobicciajnijem cjuti speto

Saerze jaddan tad Nemillo,

Nie krepposti, Nejma mochi

Odjelitse vech, i pochi.

Gnegga budde cîm viditti 25

Jur Priategl, gnêm bessîddi:

Kako hochiesc Baerdaâ usiti

I vissoke Gorre, i Hridi

Kad nemosgesc zijechia smuchje

Ostavvitti Pragh od kuchie? 30

Menne Miso tad govvorri

Usit Baerdaâ scto nie Mochi

Sad nemucci, kôme morri

Pragh od kuchie mê sa prochi.

"Trudse djelit, trud ovoje 35

Ostavvitti dragho sctoje.“

XV.

Illyr. Nejakaje rjeka svaka,

kase u dosta djeli traka.

Omne flumen est modicum,

quod in plures rivos dividitur.

Pagus, et Flumen.

Rogabat amnem pagus, ut licentiam Nimis vagantem fluctuum compesceret, Damnumque messi ne crearet amplius. Preces superbus risit amnis, agmine Immenso aquarum in laeta prorumpens sata. Rogavit iterum voce pagus supplici, Poenam minatus vindicem, ni audiverit. Contempsit ille, nec moratus plurimum, Ut ante, vasto mersit arva gurgite. Tum vero pagus providendum jam suae Securitati tempus esse existimans, Quacumque parte suetus est excurrere Amnis, canales excavari plurimos Rastris jubebat: instat alacriter operi Juventus omnis, maximumque dividens In plura flumen cornua, impotentium Nimiam repressit fluctuum superbiam. In multa capita distributa haereditas, Quamvis perampla, fit tenuis in singulis.

Priciza XV.

Pr. Nejakaje rjeka svaka,

kâse ù dosta djelj trakâ.

Selo, i Rjeka.

Selo moli riku, bjes vodâ da bude

Uſpreghnut veliku, gnivami kê ude.

Na molbe ona têse ne prighnu, kê tlaci,

Poraſni i unese skup vodâ josc jaci.

Selo opet moliti sta, i ako nechjese 5

Ganut, gnoj ſapriti, osvetit dachjese.

Molbe ona iſnova tlaci, i mal ſa tim,

Kô prie, poglja sva potopi vodam svîm

Tad Selo poklie zjenilo da vechje

Gnemu zkniti nie, tê se i na nesrechje 10

Da imo oſvat, i ſla ſa svoju sahranu

Na kugodje tekla sctetno ona stranu,

Dase dubu odredi potozi kopjacjam.

Veselo tô sljedi sva mlados, i na sram

Rjeke bj velike, erju ù trakâ dosta 15

Raſdjeli, tolike dajoj sile ne osta;

I kâ prj biasce ohola odvisce,

Kaono dostojasce, ruſcnoju sruscisce.

Djedina kadse ima i veglja djeliti

Glavam meu mnoſima, slabo svak ſahiti.20

Pripov. XV.

Nejakaje Rjeka svakka,

kâse u dosta djeli Trakâa.

Selo, i Rjeka.

Usmnosgittu Selo Rjeku

Snisgno drughda molli i prosi

Bjeſ da ustavvi svomu tjeku

Sjedbi sctettu da ne nossi.

Tlacci Rjeka Molba, i rjeci, 5

I po Sjedbâm sillno ulaſsi

Tescku osvettu tad prjetechi

Selo tusgbe vechma glâſi.

Tlacci Rjeka svak - cjaſ vechie

Sctò gnoij recce Selo tade 10

I zijech hude jaoh Nesrechie

Sve potoppi tad Livadde.

Kad to selo vidjet budde,

Miru hochie proriditti;

Mnosg potokâa cinni od svudde 15

Pomgniv s' rallom isdubstiti:

Baerso Mladdoſ, i vesselo

Dosta ù trakâa Rjeku djeli,

Vale ustavglia, docim Selo

Viddi ispunnit svescto sgelli. 20

"Basctinnechie bit Prilika,

Kâse ù dosta djeli Glavâ

Sasvè usmnosgna, prem velika

Mallu svâkom koris dava."

XVI.

Illyr. Na bjedno scigljese svaka bjed dohodi.

Ad morbosam pecudem omnis accedit calamitas.

Pastor, et Agna.

Pariebat Agna, morbidamque ut edidit Prolem sub auras, triste miseritus malum Pastor remediis allevabat, nescius Novis quot esset impetenda casibus. Depulsa morbi vis ut aliquantum fuit, Ad prata duxit, pasta molli ut gramine Pecus juventae robore invalesceret. Sero adpetente vespere cum aliis domum Una redibat ovibus; at subsistere, Mox claudicare cum misellam cerneret, Sustulit in humeros, asperamque comperit Spinam cruenta perforasse cuspide Pedem illi: ut hocce pastor extraxit malum, Herbisque fovit alligato vulnere, In laeta rursus compellebat pascua. Dum gramen illic carpit effraenatius, Nec ruminare curat, effervescere Usque adeo sanguis, totam ut operuerint cutem Sanie fluentes glutinosa pustulae. Contagiosa ne pecus reliquum lues Inficeret, aegram separavit, sulphure Aliisque curans pharmacis; morbo hoc quoque Cum liberasset, caetero adjunxit gregi. At gemini arietes dum invicem pugnam serunt, Horum alter ictus tardiorem evadere Diro inter costas sauciavit vulnere. Ad triste factum Pastor, heu! cur calamitas Tibi, inquit, uni semper omnis advenit? Miser perenne sortis est ludibrium.

Priciza XVI.

Pr. Na bjedno scigljese svaka bjed dohodi.

Pastjer, i Jagniza.

Jur Ovza raghjasce, i kuje okotila

Jagniza er biasce mallo ſdrava tila,

Pastjerju oſdravit nastoi s' ljezima,

Neſnajuch, kâ mnosc prit k' gnoj novih ſalâ ima

Nemochi cim tila njesctose biasce 5

Jagnizi odloſcila, sobomju vodjasce,

Travomse da mlada mekahom uvrjeſci.

K' veceru nu kada s' ostalim scigljeſi'

Domase vrachjasce, vajmeh onju vidi

Ghdinose uſtavgljasce, ter hromi, i ne sljedi.

Bjednu uſe na plechi, ù nogu nemila

Daseje videchi dracjajoj ſabila.

Kadjomje iſvuce van pastjer, i obloſci

Travom, kû iſtuce, boljojse odloſci,

I opet vodie jur ſdravu na pasce, 15

Ali ondje er ije plascno, i mal ſcgvatasce,

Takose raſceſce karvjoj, da ranize

Tjelo sve sastrjesce pune sukarvize.

Dase opoganile nebi drughe, sa svim

Gnu lûcj: oſdravile bjehuse rane cim 20

S' podobnim ljezima, k' staduje pristavi.

Dva cimse al roſima biu ovna na travi,

Jedan, er ljena bj ubjeghnut, s' cesti ſlom

Nemilojoj probi desno rebro s' rogom.

Nesrichja, jaoh! na tô Pastjer rece tada, 25

Tebe samu ſascto svaka svegh dopada?

Pod ſvjeſdam kadaje tko rodjen ſlobnime

Srechja nepristaje tvoriti rugh gnime.

Pripov. XVI.

Na bjedno Sciglieſe svaka bjed dohoddi.

Pastjer, i Ovciza.

Cîm Malahno Jagne Ovciza

Kotti; Pastjer gnu pomosge

Gorskijeh ljekom od Travizzâ

Jeda osdravvit tusgna mosge

Nesnanih takom dachie ù sgoddi 5

Opet bitti cîmſe usploddi.

Nedavajoij jur pomochi

Neghje voddi na Livaddu,

Jeda osdravvi s' te Nemochi,

Cîm usppaſe travu Mladu: 10

Pomagase nù sadosti

Mladijeh travaâ rad krepposti.

S' ostalijem ovzâm kada

K' svômſe obborru vechie vrati,

Sad pristajat, hramat sada 15

Budde Pastjer gnù gleddatti.

Na rammeje digne, i viddi

Da gne noghu Draccia vrîdi.

Pastier dôcim osdravvje

Ù Bollesnom tom nesgoddi, 20

Pommaſ ranni ter privije

Opet k' Travi gnu dovoddi,

Kû pohlepno docim grise

Nitti scvachje, rasboliſe.

Kaerv vri vajmeh isnenada 25

Gubba kosgiu svu pokriva

Da ne otruje drugha staddâ

Sasvijem od gnjh odlucciva:

Kadje od tegga vech osdravvi

S' staddom taj - cjaſ gnù sastavvi: 30

Ovan s' drughijem cîmſe bije

Jedan vajmeh meghiu plechi

Ovzu ranni, kâ neummije

Od udarza tad ubbjechi;

Kliknu Pastjer, cîm to gledda, 35

Cemu svakka k' tebbi bjeda?

"Kîje tusgian na ovvem Svjeti,

I nevogljan kije od vechie

Svegga morri, svemmu prjeti

Svak - cjas nije rugh od srechie: 40

Sred istijeh ceſ raſbludâ

Progonniga vajmeh svudda."

XVII.

Illyr. Iſa vuka i Koſlichisu sitti.

Post lupum et haedi sunt saturi.

Haedi praepingues.

Cum pinguiores, quam solebat antea, Haedos in urbem compulisset rusticus, Magnam lucelli spem fovebat pectore. Jam turba ementum convenibat plurima, Quae multum obesos ut palpando comperit, Unde illud adipis acquisissent quaerere. Queis ille: in haedis ne putetis omnibus Fortunam expertum me fuisse prosperam. Lupus voravit plurimos; saturo at Lupo Qui tunc fuere temporis superstites, Ob paucitatem largiora pabula Quod contigere, licuit his pinguescere. A flumine potens magno ut explevit sitim, Ne invideat inopi, rivulo a tenui ut bibat.

Prizica XVII.

Pr. Iſa vuka i Koſlichiſu siti.

Koſlichi pritusti.

Pretile ù grad Segljan vechje negh opchjasce,

Koſlichje er jedan dan doghna, scgnih ufasce.

Veglju dobit sebi. Kupovâc jur sila

Okolo gnega bj ù cjas - se okupila.

Ù scto oni svakoga od koſlich' pipaju, 5 Tuste i vide, od toga kie uſrok pitaju.

Kjema on: nemojte zjenit, da ù svima

Kuscjosam dobre tê, ka srechje Koſlima.

Mnoghemi uhiti vuk silni iſ pasce:

Al kadse on nasiti, ki meni iſostasce, 10

S' maline gnihove trave er sve ljepsce

Griſkaju one i ove, mnogo opretigljesce.

S' veglje rjeke kad sit moguch - se napio,

S' tracka uboſim pit neſavid' nemio.

Pripov. XVII.

I sa vuka i koslichisu sitti.

Koslichi prettilli.

Koslichje tjerroje cîm u Grad pretglje

Obbicciaj immoje Seglianin negh' prie

Uffagne dobiti veliko tad sacce,

Poccejh zjeniti scto mosge jur jacce

Mnosg kupaâz cîm svudda raſgleda koslichie 5

Kâ tvorri tad cjuddâ, prettille kad vighje!

Seglianin tad gnimmi: Nemojte vi vechie

Cjudditſe, kad svîjmi nie bilo te srechie.

Sred Gorâa, Livaddâ sunosg hudi proscdroje

Vuk svega ter stadda svescto immam ovvoje, 10

Erihje prem mallo, sctoggodje glignivnosti

Vuccjom ostallo, Pasceje sadosti.

Sad [...]viditti s' teggasu moij Milli

Travizzom jur sitti koslichi prettilli.

"Cîm moghuc dohoddi, da sgeghiu sagaſi 15

Od Rjeke na voddi, ter usni saquassi,

Potrebna kad viddi kraj vrella ghdje pie

Da gnemmu savidi pristojno jur nie."

XVIII.

Illyr. Nijedna tugha samodrugha.

Calamitas nunquam unica advenit.

Fortuna rerum humanarum arbitra.

Fortuna ab ipsis facta ut hominibus est potens, Qua lege placuit, ordinavit singula. Aggesta in unum quae videbat gaudia, Semota longo disgregavit tramite, Ad nosque tardis ire jussit gressibus. Nexu reliquit continente paucula Bona copulata, quae suo mortalibus Raris fruenda destinavit tempore. Quodcumque luctus et miseriarum uspiam est, Contraxit una foedere tenaci ligans. Hinc cura simulac intulit prior pedem, Hanc ferme alia, mox alia subsequi solet.

Priciza XVIII.

Pr. Njedna tuga samodruga.

Srechja umarljeh stvarj Gospodariza.

Srechja, kû Boscizom gljudi ucinit htisce,

I mnogojoj potom moguiſstva udjelisce,

Sve stvar, kao htiasce redi ona na saj svit,

Ljep kê ù red vighjasce Radosti - se kupit,

Sjemo, i tamo gnih na dalek raſluci, 5

I s' stupaih hromih k' nam hodit nauci.

Dobra njeka malla stuci, kê mallima

Na svoj rok su imala dopast umarlima.

Sctogodi ſcjalosti biasce, i muke

S' mnogome tvardosti ſaveſa ù struke. 10

S' tôga kada tuga jedna komu doghje

ſa gnom tajcjas druga i trechja pridoghje.

Pripov. XVIII.

Njedna tugha samodrugha.

Srechia umaerlijeh stvari vladaliza.

Isti ciovjek vechie - krati

Svoju usmnosgi ceſ i srechiu,

Nesnajuchi dachie immatti

Sgialloſ vechiu

Ova huda jur Bosgizza 5

Cinni svescto gnoij jest drago:

Himbennoga cesto Liza

Kasge Blago.

Cîm skuppjennu raddoſ viddi,

Raslucciuje nadalecce 10

Da ne doghie, sapoviddi,

K' nammi prece.

Mallo dobrâ jur ostavvi,

Ter u jedno savesgiva,

Daſe ciovjek s' gnim sabavvi, 15

Daga usgiva:

Sctolje paka tughe, i jadda

K' sebbi skuppech tvaerdo daersgi

Da s' gnim Gliudske srechie tada

Sve dovaersci. 20

"Sgjalloſ paerva cîm postavvi

Noghu, drugha vajmeh sliedi;

Mnosg, kâ s' gnimma svegh boravvi

Saerze vrjedi.“

XIX.

Illyr. Vrati mesctru gvosdja.

Redde artifici instrumenta.

E Rustico Faber.

Profundum in agro puteum ut faceret sibi, Humum excavabat rusticus, cum ferream, Quo casu in illo nescio repositam loco, Invenit massam; gestiensque ad fabricam Vicinioris ut traduxit oppidi Fabro indicavit quidquid hinc fieri cupit. In plura sectam fragmina hic igni prius Mollire, crebris ictibus deinc tundere, Formamque rite cuncta flectere ad suam, Agricola fixis intueri singula Dum perstat oculis, censet id facillimi Opus laboris; hinc dari fabrilia Sibi arma poscit, ut recurvam vomeri Donet figuram; jamque faber e rustico Repente factus malleo ferrum gravi Tundebat alacer: ad quae ut aspexit rudem Puer officinae deditus ferrariae, Sua arma fabro redde, dixit, villice. In arte nemo non sua se exerceat.

XIX.

Pr. Vrati mesctru gvoſdja.

Od Segljana Kovac.

Dubechi puc ù svôm Rataj sebi vartu

Krugh vegli pod ſemgljom (kao stavgljen neſnam tù)

Iſnaghje gvoſdeni: scgnime gre iſ sela

Ù grad, ki dalek nj, on sarza vesela,

Ù kovacnizu ide, tere prie svega 5 Scto ſcjudi da iſide gvoſdja gnemu od tega,

Stade mesctru kaſat. Ù vech rasjezaga

On djela, da omekscjat bude, ù ogagn stavgljaga,

Gorusctaga paka vadi, i batom mlati,

Ù sliku ter svaka ſcjughjenu obrati. 10

Pomgnivo ki svu tû segljanin ghledasce

Kovacja rabotu, lasnuje zjegnasce.

Damu dà jur pita orudja, er da obrati

Gvoſdje ù lemesc kriv tâ hochje, i jurga mlati

Ù Kovacja Rataj pritvoren iſnenad. 15

Nevjesta ali taj sa posao gnega kad

Momce od kovacnize ughleda, gvosdja ti

Lohsce iſ desnize mesctru, rece, vrati.

Nitkose ù tughjemu ſanatu nek smie

ſabavgljat, erchjemu rugatse tko umie. 20

Pripov. XIX.

Vrati Mesctru Gvosdja.

Od Seglianina Covac.

Jamu dube cîm voddenu

Svôm Seglianin u Livaddi

Budde peccia jur gvosdenna

Nachi taj- cjas isnenadi

Kû raddosna noſsi liza, 5

Ghdieje blisgna kovacnizza.

Svescto sgelli Mesctru recce

Od gne damu skuje, i cinni;

Dosta u djelaâ gnu rasjece,

Grie oghgnennom u vruccini: 10

Kad sgestoko gnu rasgara

Tvardijem Magljem cesto udarra.

Mesctar spravglia scto skovvatti

Oko tegga pomgniv trudi;

Seglianinga cîm gleddatti 15

Budde laſno dae to sudi:

Pita gvosdja ter do mallo

Da skovvatti budde rallo.

Ne Seglianin vech, nêgh budde

Gvosdje Covac udarratti: 20

Tlacci take Momak trude,

Mesctru recce, Gvosdjâ vrati:

"Saman svakka jest sabava,

Svescto nie tvorba prava."

XX.

Illyr. Hrani kogna kako bratta;

a jascigha kako (*) duscmanina.

Equum pasce ut amicum, illi ut inimico inside.

Equi duo.

Equus gracilior a domino ad ignobile Tantum trahendum destinatus essedum Sic inquiebat alteri, quem splendido Videbat habitu pinguiorem corporis. Sodes, mihi illud explica, cur accidat, Ut tute, quicum duriorem se exhibet Herus, ora fraeno nunc coercens, verbere Nunc terga caedens, et latus calcaribus Crebris fatigans, tute ut, inquam, sis tamen Me nil eorum perferente plenior? Huic ille: quamquam me dominus hostilibus, Cum tergo inhaeret, habeat in speciem modis, Quoad caetera tamen liberalem sentio. Large ministrat nam saginans hordeum, Strigilique corpus in diem bis defricat Phaleris cooperit, aureumque mandere Dat ore fraenum; viliore stramine Dum tu per agros fortuito pasceris Pulvere per aestum, coeno per hyemem oblitus. Bene est habendus servus, egregie ut suam Exhibeat operam rebus in duris tibi. (*) Vox Turcica, sed ab Illyricis accepta: hostem significat.

XX.

Pr. Hrani kogna kako brata;

a jasciga kako (*) duscmanina.

Kogna dva.

Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude

Putnicke kocie poteſat uſbude,

Tac drugom vegljasce, od sebe koga vech

Pretgljega vighjeasce: molimte, umjejmi rech,

S' cesaje ovo, da ti, komuse Gospodar 5 (Bj komi vidjeti) kaſce odvisce osctar,

Sadti uſdom steſcjuchi usna, sad scibkom tom

Sapeti biuchi, bodechte i ostrogom,

S' cesaje ovo, ja dim, da opunij vech si ti

Mene, niscta tarpim ki toga na sviti, 10

Kom on: ſasve meni Gospar, kadme jasce,

Duſcmanin sarcbeni nadvornose kaſce,

Alga ja sasvim tim svemu ù ostalomu

Blagodarna chjutim: tjelu on pretgljat momu

S' mnoghim cini jecmom, na dan me dvakrati 15

Timari rukom svôm, i svitam bogati'

Naghiſdan ja hodim, i ſlatno scgvachjem tô

Ù ustih scgvalo, cim pruchje ti priprosto,

I pljev ijesc, ljeti ghnusan od prascine,

Kâ na te doleti, ſimi od kaluſcine. 20

S' dobrim nacinima pomiluj slugu ti,

Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati

Pripov. XX.

Hrani kogna kako bratta;

a jasciga kako duscmanina.

Dva Kognâ

Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti

Liettim, mnoghom i morren slabbosti

Kogn sgjallosne svoje dnevvi traje,

Poteſati kolje nepristaje,

Kad pretgljega vidjet isnenade 5

Budde kogna sred travne Livadde;

I cîm viddi daga slato resi,

Recce gnemmu, kako srechian jesi?

Nummi rezi kakosse dogoddi

Dase svakka tebbi srechia ploddi, 10

kad snam s' tobbom dajest Gospar gorri,

Nemillosno kîte svak- cjas morri,

Tvaerdo obusda, plechjaâ vajmeh bosti

Nepristaje, bitti beſ Millosti:

Ja, kî tegga netaerpim icessa, 15

Tvojegase jur cjuddim udessa,

I ciuddimſe tvojoij prettillosti,

Srechi tvojoij, tvojome raddosti.

Menne sasve, gnemmu tad govorri,

Kadme jasce, Gospar tescko morri, 20

Nu ja gnegga posnam millostiva,

Cîm po gnemmu s'samnom Mir pribiva;

Mnogho menni jecma dava jesti,

Tre s' ceſallom, svakkom dari ceſti,

Moije Pokrovv, urreſsna naprava, 25

Slatnijem ſcvalom menne sausdava;

Cîm ti buddesc Livaddom pastitti,

Kalom Simi, prahom gnuſan Litti.

"Slugha tvoga gladan neumorri,

Dobro zjeni dat vjerrno dvorri."

XXI.

Illyr. Olli Kucku ubj, olli ſcjarni raſbi.

Aut canem perime, aut molam frange.

Canis farinam comedens.

Frumenta saxo cum molari frangeret Mopsus quotidie, insuavis ob damnum labor Fiebat, avide nam Canem furfur sibi Vorare sensit, inque furti crimine Deprensae attrivit fuste nodoso latus. Nil facta proprio sanior Canis malo Ad furfur iterum fecerat viam sibi, Experta domini saeva rursus verbera. Exclusit illam non semel tectis quoque, Rimam sed astu repperibat callido, Qua se inferebat: alius nec deerat cibus, Arcere posset quo famem, sed pabula Quaesita furto plus palato arriserant. Cum factum amico rettulisset improbum, Hoc ille sapiens porro consilium dedit: Servare posthac si cupis furfur tibi, Frangas oportet aut molam, aut perimas Canem. Quicumque prava peccat assuetudine, Nullo valebit corrigi piaculo.

Priciza XXI.

Pr. Oli kucku ubi, oli scjarni raſbi.

Kucka, kâ mûku ije.

Lovorko svaki dan ſcitia megljasce

Trud mu al neugodan rad sctete biasce.

Pokli on stavise, da domachja mûkom

Pohlepno gostise gnegova kucka tom,

Lupesctini on ù toj jednomje uhvati, 5

I dobro rebra gnoj sctapinom iſmlati.

Al niscta, svighjase er opet beſ svjeta

Na mûku vrachjase, bjenaje i opeta

Iſtjerana na dvor iſ kuchje cesto bj,

Al ſliza ki otvor ſa uljest nasclabi. 10

ſasve da i drugajoj jescjase davasce,

Ukradena tajoj al draſcja biasce.

Prjateglju buduch svôm tû ſlochju kaſao

S' pameti on svjesnom svjetmuje ovi dao.

Da od sad tâ tebi nebudu sljediti, 15

Kuckuje ubit trjebi, ol ſcjarni raſbiti.

Kogod grjesci po ſloj obiki, gnega ti

Pedepsi po niednoj, vjerujmi, ne ukroti.

Pripov. XXI.

Olli Kucku ubj, olli sgiaerni rasbi.

Kucka muku jedduchi.

Osctrijem sgjaernjm sgitto kada

Mlâd svak dano meglie Zovko

U svôm vajmeh isnenada

Sconcciavaſe saerza gorko,

Ghdjeno kucka poglie isije 5

Viddi, i plechjâa gnoij pribije

Kucka sato jur nehaje

Nekse opeta k' pogliâam vrati,

Gnu raſarzen nepristaje

Gospar opet udarratti: 10

Is kuchieje tjerra cesto,

Uvuchise naghje mjesto

Gnoij obilna Pichia, i jesce

Jesu, nujom lupesctina

Ugodnija vechma biesce, 15

Nîtse ustavvi tijeh krivinâ.

Priategliu Gospar kasge,

Mudro on gnegga svettovvaſce.

Ako hochiesc paglie tebbi

Usdaersgiatti, kucku ubitti 20

Onciaſ poghi; joscje trjebi

Illi sgaerni tvê rasbitti.

"Kogod griesce, svak - cias gorre,

Saman jesu sve pokorre."

XXII.

Illyr. Svaka rusa ima draccju.

Omnis rosa habet adjunctam spinam.

Rosa spinis septa.

Cum pulcra Tyrio murice arderet Rosa, Aurasque suavi recrearet halitu, Sibi ipsi nimio plus placebat, propriis Sic ausa stulte gloriari dotibus. Venustula quidem lilia, et facile nivem Candore praeeunt; acer his odor tamen. Hyacinthe, vultus forma bellula est tui; Luteus at ille te color vilem facit. Amoena multum viola, et insigniter olens; Solo sed humilis serpit: hi contendere Mecum potuerant; longe at inferior mihi Est turba florum caetera. Hanc Rex aetheris Sibi tantum ut audit arrogare, horrentibus Spinarum texit circumquaque aculeis. Nimirum ab illo tempore has habent rosae, Nilque est beatum parte ab omni cernere. Tibi ille felix ne sit, insanum putat Quem vulgus: animum cura et regalem premit.

Priciza XXII.

Pr. Svaka rusa ima dracju.

Rusa dracjam obkruſcena.

Ghiſdava grimiſom Ruſciza cim sjasce,

Sva i okol mirisom millim napugnasce,

Odvisce sebi istoj biasce omilila;

Ludose pak ſa svoj tac ures dicila.

Ljerisu ghiſdavi, i bjelochju snjega 5

Nadhode ù slavi, vognasu al ſcechjega.

Zarevichju tvâje ljepascna slika tâ,

Al pomast tmnastaje, cinite i priprosta.

Raskoscjan odvisce zvjetje od Gljubicize,

I cjudno mirisce, al leſci nicize. 10

Ovi mogahuse samnome inaditi,

Svi ostali imajuse meni podloſciti.

Oholno koje bj iſrekla, rjeci ove

Kada Kragl od Nebi vegli ſacju Jove

Svu obstrje dracjami: od tadsu na gnima, 15

Nit vidimo iscta mi blaſceno sasvima.

Koga puk blaſcena ſove, nezjenga ti,

I Kraglje skrovena kâgod ſled ſcjalostj.

Pripov. XXII.

Svakka ruſa imma draccju.

Ruſa Draccjaâ punna.

Cîmſe ruſa

Svoga is buſa

Svôm rumennom reſi Mâſti

Slatki miriſi dava, i ploddi,

Tome u sgoddi 5

Sebbe od visce hvali, i cjaâſti:

Ljepje, recce,

I satjecce

Ljer bjelochjom snjegh: od visce

Miriſ ploddi: liepa Liza 10

Jest Gliubizza,

Slatkijem vognjm i Miriſce;

Uddeſ hudi

Gnoij ossudi

K' ſemgli stati prikucena: 15

Zarevichiu ljepsi od vechie,

Sgjuto Zvjechie

Da ne cinni potisctena?

Plemmennitti

Inaditi 20

Jur moghuſse s' samnom oni:

Svakka drugha vaersta od Zvjechia

Sred Proliechia

Neghſe menni vêch poklonni.

Vajmeh cjudda! 25

Osctre svudda

Obkrusgiuje taj - cjas dracce

Po Naredbi kraglia od Nebbi,

Smjenna sacce

Er oholloſ taku u sebbi: 30

Tom u sgoddi

Dracce ploddi

Ruſa oholla sred Livaddâ

Gnoij okollo nitje uressa

S' huda udessa 35

Ni Liepposti vidjet sadda

"Nemoj vechie

Punna srechie

Jur onegga ti zjenniti,

Puk Mahnitta koga sudi. 40

Lasno trudi

Budde i kraglia jad moritti.

XXIII.

Illyr. Tko scto cinj, sebbi cinj.

Quae quis agit, sibimetipsi agit.

Homo adagia loquens.

Praeclara quidam per monita nomen sibi In civitate compararat inclytum, Interque multos hunc adivit praepotens Vir olim, ab illo libera sibi quodpiam Locutione adagium cupiens dari. Hoc ille prae aliis expedire homini ratus, Quaecumque, dixit, quis facit, facit sibi. Vulgare id alter censuit dictum nimis, Sibique in alios quot patrasset conscius Mala, haud videbat, illa quo pacto sibi Fecisset ipsi, damna sentientibus Dumtaxat aliis: verum inaudiri ut sua Coepere primum, mox evinci crimina, In se, innocentes quam luebant, transtulit Poenam, sibique cuncta demum comperit Fecisse, in alios quae patrata credidit. Plerumque cadere solent in auctorem mala.

Priciza XXIII.

Pr. Tko scto cini, sebi cini.

Cjovjek, ki Prorjecja govori.

Naukâ vrjednih zjech, kê dava druſime,

Bj dato njekom stech slavno ù gradu ime.

Meu inim ù gnega Moguch ide njeki,

Prosit ki uſega, dabi i gnemu nauk ki

Slobodno iſreko. Najboglje er on mgnjasce 5 Prorecje da njeko gnemu pristojasce,

Tko scto, rece, cini, sebi cini. Cjoek taj

Priprostu prem zini rjec ovu, i ù cjas saj

Mislechi, kâ inim ucinil on ſla bj,

Nevidi, kao s' tim naudi on sam sebi. 10

Al potom ſcjamorit varh djelâ njekih ſlih

Ù puku, i govorit pocese gnjegovih,

I ta das istinita sposnase ocito,

Prinjeta nagn bj tâ pedepsa, i sve tô,

Scto mgnasce da druſim opravil biasce, 15

Na svarhu spoſna s' tim da sebi cignasce.

Na tvorza napokon ſla ista cestkrati

Kâ druſim spravglja on vidimo padati.

Pripov. XXIII.

Tko scto cinni, sebbi cinni.

Cjovjek bessjeddechi Pricize.

Po Pricizaâm slavvu, i cjaâſti

Biesce Cjovjek stekko od Grada.

K' gnemmu Plemmich pun obblaſti

Doghje kada.

Svescto mosge slaghie, i drasge 5

Gnegga molli tom u sgoddi,

Da Pricizu svakku kasge

U slobbodi.

Ovvu is innijeh isabroje

"Tko scto cinni, sebbi cinnj." 10

Da priprosto to rekkoje

Plemmich zîni.

Protiv drughijem, protiv Nebbi

Slo djellovvat svescto smije,

Sve da cinnj gorre sebbi 15

Posno nie.

Kê pravedan jest podnjo

Mukke ù sebbi vechie - krati

Oni, kîje sla tvorrjo

Sctettu plati. 20

Tvorrit sebbi sve nahoddi,

Druggôm budde scto cinnitti,

I prikorran dachie u sgoddi

Svakom bitti.

"Svakko u dobba jest vidjetti, 25

Gdje na Tvorrza Djello pade:

Slosse plati na ovvem svjeti

Isnenade."

XXIV.

Illyr. Kad idesc u vuka na pir, vodi psa uſase.

Cum ad Lupi nuptias accedis,

Canem tecum adducito.

Lupus, Ovis, et Canis.

Ducturus olim cum esset uxorem Lupus, Rumor per agros sparserat, grande hunc domi Epulum parare; jamque condicto die Animalia multa, ipsamque, quod stupeas, Ovem Ad lauta jussit convenire prandia. Illa e conviva ne cibus fieret timens, Si sola adiret, asseclam adjunxit canem. Adspexit isthaec ut Lupus, quis hic, optima, Ovi inquiebat, pessimus tecum venit? Ego solam ad epulas te vocari jusseram. Lanigera at illi: hic hospes, et comes meus, Cujus praesentem rebus in trepidis sum opem Experta toties: te ergo fas ambos, Lupe, Excipere; verum cum moleste haec sentiam Te ferre nostri vincla contubernii, Nec me ipsam ad epulas convivam expecta tuas. Cum blandiuntur improbi, noxam parant.

Priciza XXIV.

Pr. Kad idesc ù vuka na pir, vodi psa uſase.

Vuk, Ovza i Pas.

Kad Scenu uſeti Vuk njeki htiasce,

Po selih glas leti, da on pripravgljasce,

Pir Vegli ù svoj kuchi: jur broj nemalahan

ſcivina buduchi ſvô na odreghjen dan,

Ovzi istoj cini ſnati (scto cjudo bj) 5

Da i ona meu ini budemu na goſbi.

Ona erse strascila, od gosta da potom

Ù jescju obratila nebise gnem istom,

Kad gnegov na pir ti samabi otiscla,

Sebi pribaviti ſa druga htje viſcla. 10

Kad tô Vuk ughleda, tkoje s' tobom ſli taj?

Gnu upita ureda, tebe samu ſvah, ſnaj.

Gnemu ona: on kuchnik, i Drughje draghi moj,

Ki ù tuſi pomochnik bj cesto privegljoj.

Pristojno ſato jes, da primisc obadva; 15

Al pokli [...] da vech nascegati drustva

Nie mio, na pir ti nech ni mene imat tvoj.

Kad ſô uſme blaſniti, ſlo snuje ù blaſni svoj.

Pripov. XXIV.

Kad iddesc ù vuka na Pir, vodi psa uſasse.

Vuk, Ovza, i Pas.

Ù Gliubavi cîmse morri

Vuk, sdrusgitse terse spravvi

Prosuosse glâs po Gorri,

Kako Pichie mnosg pripravvi:

Mnosg sgivinaâ draga liza 5

Na Pir sovve, s' gnîmu Ovciza

Svijem Svjerîm toje od cjudda

Nuse ovciza strasci, i smeta,

Priusmeje strah od svudda

Da ne doghie saertna sctetta, 10

Ter sumgnivom tom u sgoddi

Svom u Drusgbi Psa dovoddi.

Cîm to vidje, Vukje isusti

Scto Psa voddisc, Milla ovcize?

Himbennoga Drugha pusti, 15

Rasvesselli drago lize,

Sama hodi na raddosti

Mê Gliuvenne cestittosti.

Ona gnemmu: Drugh ovvje

I priategl dnevvi, i Nochi 20

Cesto krati menni kîje

U Nesgoddâm do pomochi,

Ia gneggove zijech millosti

Harnanamuchiu bit sa dosti.

Ako buddeſc primit menne 25

Joscje i gnegga primit trjebi,

Nu ja viddim da sgiudjene

Rjeci ugodne njesu tebbi,

Necekame na Pir, recce,

Pochiu od ovlek na dalecce 30

"Ako tebbe kî milluje

Himben cjovjek jur na svjeti,

Kâ privara saisto tuje,

I tad misli tvôm od sctetti.

Tvom sgivottu vechie - krati 35

Budde vajmeh sasjedati"

XXV.

Illyr. Velle rjeci, a niscta tvora.

Multum verborum, operis nihil.

Promissor verbosus.

Se velle navim construere onerariam Passim Lupercus praedicabat, divitem Sese evasurum transferendis mercibus Jactans; at, alios consulendo, plurimum Consumpsit ante temporis, queis scilicet Ligna in nemoribus aptiora caederet, In fabricando cujus usurus foret Opera potissimum artificis, ad asserum Conjunctionem quanta ferri copia Sufficeret, unde pix, rudentes, velaque Essent paranda; denique priusquam est opus Incoeptum, et illud sedulo disquirere, Quis rector esset optimus, qui navitae Praestantiores crederentur caeteris, Queis regio quaevis mercibus dives foret. Quae cuncta postquam resciit (dementiam Hominis videto) nil eorum, quae intenderat, Egit, at eodem, quo requirens talia Lasciviebat, consenuit in otio; Nec, quod solebat glorians promittere, Pecuniam ille adauxit, at minuit suam. Qui multa verbis pollicentur garruli, Plerumque factis exhibent illi nihil.

Priciza XXV.

Pr. Velle rjeci, a niscta stvora.

Obechjajnik pun rjeci.

Targovnu vegljasce da hochje plav ſgradit

Millosc, i hvastasce, dachje pak bogat bit

Targhe ù gnoj prinosech; al cimse s' druſime

Svjetuje on od vech, dugo gubi vrime,

Ù koi usjecen bit ljes ima dubravi, 5

S' kimse i mesctrom sluſcit, plavmu da sastavi,

Koliko gnem cjaval pochje ſa stuciti,

Jedra, cela, i pakal ghjechje dobaviti.

Ne bj dosta tôse sve vjesctit nu odvisce,

Prj graghja negosc pocela, znat htisce, 10

Koichje vladati najboglje korabgljom,

I pomorze imati vjesctie ù gradu kom,

Mjesto i targovine dava svako koje.

Kad sve ove, i ine stvari obaſnoje

(Vigh ludost cjovjeka) niscta pak opravi 15

Od tega, scto odsjekâ bj prie ù glavi,

Negh dangubi ù istoj, s' komiska tê stvari

Plandajuch ù toj ispraznoj brighi ostari

Ni ù rjeci scto ludoj opchjasce hvastati,

Uſmosci on pjenes svoj, negoga prikrati.20

Ki mnogo tlapechi ù rjeci obechjaju,

Niscta oni trudechi ù djelo stavgljaju.

Pripov XXV.

Vele rjeci, a niscta stvorra.

Obbechiavalaz Mnogho - govorrni.

Strasgimirſe svud hvalio,

Da veliku Plav graditi

Hochie, dabi umnosgio

Namiscgliene svê dobitti.

Cîmse budde svjettovvatti, 5

Kômchie daervâ svjech u Gorri,

Dobba budde mnosg trajatti,

I samanje mucci, i morri.

Rukotvorraz kîchie bitti,

Donjechie sctizze kako, 10

Odkle bochie dobavvitti

Celâ, sidro, jedrâ, Pako?

Kê Pomorze mislo tada

U gneggovvom hochie Plavi,

I po Morru daje vlada 15

Misli koga da postavvi.

Iosc od visce misli cesto

Taergovvinne kêchie bitti,

I podobno kêje Mjesto

Gneggovvijeh sa dobiti. 20

(Luddos gledda na Cjovjeka)

Obasnatti kad to budde,

Niscta isvaerju; nêgh sa vjeka

Sgialli isprasne dnevvi, i trude.

Svescto obblechia, jest privara, 25

Skrati joscte bitje i svoje,

I svesctosse vechie starra,

Gorre kuscia nepokoje.

"Sctogod vele ko govorri,

Budde i s' rjecim obbechiatti, 30

Sacne vele, niscta stvorri,

Gnegga luddos svak - cias pratti.

XXVI.

Illyr. Ghdje silla gospodj, s' raſlogom nehodi.

Ubi vis imperat, nullus rationi est locus.

Corvus, et Vulpes.

Rerum potitus sceptra Leo praeceperat, Ut quotquot essent tollerentur stirpitus Omnes Cameli: triste scelus, at regia Vox legis instar: quod tyrannus imperat, Differre culpa est, plectitur ferro mora. Ut praepes ergo fama per terras iit, Novumque Vulpes regis edictum audiit, Diriguit amens, et fugae quaerit loca Sibi tuta: mortis undique est comes timor, Oculisque semper dirus occurrit Leo. Huic Corvus alta desidens in ilice, Tibi nulla certe est causa, cur timeas, ait: Te namque Bactra non tulere informibus Tumentem gibbis, et reflexo in pectora Collo, nec oneris ipsa patiens dorsum habes: Canum ergo potius vim time, et hominum plagas. Sursum illa spectans, porro, Corve, es garrulus Nugator, inquit, qui me et annis et bona Tibi praeeuntem mente Regum addiscere Arbitria jubes: forte clitellas tibi Si aptet, deindeque, sis Camelus, dixerit Tibi Rex et idem testis, et judex Leo, Num judicio abibis incolumis, et Rhetorum In morem acutis disputabis formulis, Ut te Camelum haud esse, sed Corvum probes?25 Felix, quod aevum degis aeria in plaga; Sin minus, et ipse mecum hiantia quaereres, Ut fata fugias, latibula exesi specus. Causas tyrannis opprimendi quos velint Nunquam deesse, fabula explicuit brevis.

Priciza XXVI.

Pr. Ghdje sila gospodj, s' raſlogom nehodi.

Vran, i Kuna.

Kada Lav kragljevat usta meu svjerima,

ſapovjed ova dat htje nad ostalima,

Dase tragh od Devâ iskorjepi s' svjeta.

Hud poso, al kragljeva kao ſakon rjecje tâ.

Iſvarscit trjebaje scto silnik naredi, 5

Zkniti krivinaje, i zknjegne smart sljedi.

Cim naprjed po svjetu glas nosi stvar ovu,

ſapovjed Kuna i tû kraglja obaſna novu,

Van sebe od straha sledise, ter iscte

ſabitse odmaha ù kegod skroviscte. 10

Svukud strah od marti pratie, i sveghse gnoj

Prid ocima varti Lav slizi ù nemiloj.

Na dubu sjedechi tad gnoj Vran ovako:

Ù strahu i smechi ti nebud nikako,

Er Deva njesi ti gharbava, nitje vrat 15

Put parsi skucenti, nit imasc ti harbat

Podoban ſa nosit bremena; ti od pseta

Vech splascena imasc bit, i gljudskih ſapletâ.

Oci ona uſgori uſdiſcjuch, spardasti

Cjakagljaz, govori, naſbiglsi Vrane ti, 20

Poveglje er kragljâ ucit hoch mene, ka ù svisti

Nadhodim, mogu rit, tebe i ù godiscti.

Da Lav kragl stavi – ti samar, i svjedok pak,

I Sudaz on isti receti ù glas jak,

Tichjesc Deva biti, bil ſdravu mogao 25

Ti glavu iſniti, i na sud ustao

Beſjedom hitrome dasi vran kaſati,

A ne Deva, kojome onte htje naſvati?

Dobro, ersi krilat, da to nj, ù sckripu kôm,

ſa ſciv bit, skroven stat iſkaobi i samnom 30

ſa start druſih, ſljema da kraglim kigod jes,

Pripov. XXVI.

Ghdje silla gospodj, s'raslogom nehoddi.

Vran, i Kuna.

Lavv kraglievsku cîm scibiku

Darsgi, i svjerîm gospodduje,

Da sasvijem iskorjpu

Deve i taj – cjas odlucciuje:

Svakse na rjec tu poklonni, 5

Kô da jesu gnjm ſakoni.

Prodigliti jest krivina

Scto moghuchi kragl naredi,

Opriecitse nie naccina

Na kraglievske sapovjeddi, 10

I kobise jur ljenio

Pedepsanbi smaertno bio.

Cîmse prospe glâs po svjetu,

I naredbe kuna ciuje,

Ludjem strahom priuſetu 15

Gorki cemmer svak – ciaſ truje,

Biesgi, i Lavva svud vidjetti

Zjeni, dajoij smaertno prjeti.

Na visokom Vran Cesvini

Grachie, i tada gnoij govorri 20

Scto strascitſe tebbi cinnj,

Sctoti ludo saerze morri?

Ti gaerbavva saisto niesi,

Slicni Devi nitt' udessi?

Sille kuccjaâk ti strascisse, 25

I kâ tebbi Gvosdjâ Gliudi,

Oscza i sapnu: Ne scialiſse

Recce Kuna, Tlapce ludi;

Ia prohoddim tebbe s'ljetti

Starjassam i pameti

Ti kraglievske sapovjeddi 30

Uccit hochiesc menne sada:

Svegh uſrok, kratka mâ kaſceti pripovjes.

Ako tebbe Lavv naredi

Osamarit isnenada

Sudaz, svjedok kragl od vechie

Kôchiesc ubjech od te smechie? 35

Ioscti kada budde rîti

Od sad vechie deva buddi

Kakochiescse slobbodditti

Kragl to tebbi kad ossudi

Vran sam ? nechiesc sva samani 40

Bichie vajmeh toij obranni

Tvôm sahvali saisto srechi

Povjetarzem sgivjet sledi

Erbo smaerti za pobjechi,

Tmâste samnom spille i hridi 45

Triebabiti sad iskatti

Sa slobbodno dni trajatti

"Nauk tebbi sada pravvi

Ma pricizza kratka buddi

Samosillnos ghdje boravvi 50

Da su gorke Mukke i trudi,

I ghdje silla jur gospoddj

Ti s'raslogom jur ne dohoddi."

XXVII.

Illyr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce.

Qui alieno vehitur equo, cito desilit.

Alieno equo insidens.

Equo insidentes gesta post negotia Cives redibant patrium in solum duo, Viaeque multum cum vorassent asperae, In laeta campi se patentis aequora Tulere, prima cujus ad divortia Occurrit alter ecce conterraneus Equo, ut videbant, vectus haud ignobili, Parum sed hilaris furti conscientia. Una ire statuunt, utque medium jam fere Campum tenebant, plurimo vir cum grege Prodire visus obviam: hic deperditum Paucis abhinc diebus quaeritans equum, Hunc, quo iste vehitur, ipsum eundem perspicit Suum esse: ut ergo desiliret illico Hominem admonebat; ille contra ad nundinas Emptum (amoveri posse sic infamiam Sperat) negabat reddere; at cum inferre vim Pararet alter, fur opem ab sodalibus Petere: hi dolentes ejus infortunium, Sibique veriti nequid accideret mali, Armata ferro si impetum faceret manus, In emendo posthac, inquiunt, sis cautior, Reddendus at nunc hic equus domino est suo. Res parta furto vel cito ad dominum redit, Vel semper animo possidetur anxio.

Priciza XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce.

Cjovjek na tughjemu kognu.

Graghjana buduchi sva posle opravil dva,

Na kognim jascjuchi idu oza doma svâ

Hridgliva puta cim dosta priproghjosce

Ravna ù pogljâ ſa tim na svarhu doghjosce.

Kad eto jednoga, raſdvaja ghdjese put, 5

Kie mjesta iſ istoga, vide tù domâknut

Na dobru on sighjasce kognu, al vesel mu

S' dvorase kaſasce, erega bj ukrao.

ſajedno idu, i kada sred poglja biahu,

Jednoga iſnenada it k' sebi vidjahu 10

S' ne mallo segljanâ: kogna on iscte svoga,

Naſad ne vel danâ gnem ukrasce koga.

Kad spoſna ocito, da koga ovi jasce,

Kogn gnegov isti tô istjahni biasce,

S' gnega dase taj cjas sjasce vegljascemu. 15

On da utece necjas, odgovor dà gnemu,

Na targu kupio dagaje, i nechje dat.

Drughi al erje htio silu ù djelo stavgljat,

Lupesc ù svîh Drugâ pomoch iſkat stade.

ſcjalech oni tûga, i da nedopade 20

Scgnega gnih kâ scteta, strascechi velimse,

Oruſcjana mnosc tâ maknula kad bi se,

Opaſnie rjescemu, unaprjed kupuj ti,

Gosparu al svojemu ti kogna sad vrati,

Stvâr ide ukradena k' Gosparu ol barſo svôm, 25

Ona ol posvojena s' duscjomje nemirnom.

Pripov. XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baersosse sjasce.

Tughja kogna jasciuchi.

Graghjanina dva dospjelli

Cîm sve posle, jur vesseli

Iddu k' Domu

Na bjesnomu

Jasciuch kognu, kada dosti 5

Hridna puta jur prohoddu,

Na prostranno ter dohoddu

Poglie mnoghom u raddosti.

Jest kognika vidjet tada

K' gnjm dohoddit isnenada, 10

Pod gnim pjenni

Kogn selenni:

Turgign kognik pun slovoglie

Usrok skorrni svê krivinne

Zijech sramotne lupesctine 15

Erga u Saerzu morri, koglie.

Kada bjehu sred Livadde

Sva tri vajmeh isnenade

K' gnjm dohoddi

Tom u sgoddi 20

Ciovjek sille pun, i jeda;

Dase sjasce têm govorri

Sramotnoga rusgi, i korri

Na svôm kognu koga ugledda

On vratitga nie hottio, 25

Gnegga, velech, dae kuppio

Beſ privare

Ghdje pazzare

(Skrit uffajuch svû sramottu)

Docîm drughi smaertno prieti 30

Dachie sillom kogna oteti

Svôm poghibje jur sgivottu

Lupesc viddech, tôm u sgoddi

Pommoch pita svôm slobboddi

Drusgbe u svoje 35

Da gnoij koje

Slo negodhje, bolles, smechie

Govorimmu - kogna vrati

Svôm Gosparu, buddi immatti

Kad scto kupisc svjesti od vechie 40

"Ukradenu stvar na svjtu

Snaje baerſo svak occittu,

Vechie - krati

K' svômse vrati

Jur Gosparu: kî pak budde 45

Usdarsgiatje zijech nesvejsti,

U svôm saerzu kê bolesti

Kê ne taerpi vajmeh trude."

XXVIII.

Illyr. Iſ ove koſce nemoghu u drughu.

Ex hac pelle in aliam immigrare nequeo.

Asinus, et Bombyx.

Mori virentis lentus in ramusculo Dum fila Bombyx evomebat aurea, Sibi ut pararet arte sic mira domum, Paulisper opere supersedens obverterat Ad Asinum ocellos alligatum stipiti. Squallebat illi putri tergus ulcere, Saniemque denso convolabant agmine Haurire muscae; pars haerebant mordicus Ventri: ut fugaret, se feribat calcibus, Mordebat ore; mollioris carpere Tensus vetabat funis herbam graminis, Puerique saxis adpetebant per jocum. Bombyx Aselli tanta miseritus mala Sic illi: in ista pelle, quae te operit modo, Plane intueri ut potui, es infelix nimis: Statim ergo (credes id licere Auritulo) Depone, quaeso, jamque corpus indue, In quo calamitosam exigas vitam minus. Tum voce moesta sic Asellus: ne tuo, Amice dulcis, metiare me pede: Tibi aequiore namque sorte contigit, Modo fila vermis divite ex utero ut trahas, Modo ut renascens papilio percandidus Numerosa prole nobile aeternes genus: Pelle at manendum semper in eadem est mihi, Et dura verti fata me in melius vetant. Acerba quosdam sors tot aerumnis premit, Futuri ut ipsam his adimat etiam spem boni.

Prizica XXVIII.

Pr. Iſ ove koſce nemogu ù drugu.

Tovar, i Buba.

ſlatne ù scto ſcize murvi na ſelenoj

Buba sred granize sviasce, da dom svoj

Sebi cjudnovatim nacinom pripravi,

ſa maose cjas ù tim ſabavam ustavi.

Pokli na Tovara, ò hreku ki nad gnom 5 Sveſanje od gospara, ſaghledase okom.

Vechi dil harbata rane prikriahu,

I muhe na jata karvinu iſpiahu.

Njeke dosadglive tarbuha darſcese,

I kruto bodglive odtle nedjelese. 10

Dase odstrane svîma nogamse udarasce,

I meso ſubima sebi istom griſkasce.

Prem steghnut brani gnem konop travu gristi,

I djeza nagn stjegnem mechjuse u nesvisti.

Bolechse ona gnim ſa ſla tâ recemu: 15

Neboghsi, kao vidim, sasma tjelu ù temu.

Ostavga (er tô mni da moſce) ter hiti

Drugogase, tuſcni da magn vik trajesc ti.

Rilo on placno ochjeri, pak rece, na cin tvoj

Ti mene ne mjeri, prjateglju draghi moj. 20

S' boglje sredhje dato tebie, da zarvak

Sada ti to ſlato predese, i da opet pak

Ljepirse pribili priporodisc na svit,

Da plod tvoj ti mili tac bude vjekovit.

A ja svegh u istoj koſci imam ſciviti, 25

Ù boglje er udes moj nedase obratiti

Tugami tolizim nesrechja njeke trê

Ufagne isto ù gnim od dobra da satre.

Pripov. XXVIII.

Is ovve kosge nemoghu ù drughu.

Oso, i Buba.

Kroſ ſelenne cîm Granizze

Murve, Buba svôm u trudu

Kasno snuje slatne sgizze,

Imma mnoghu tad posgiuddu

Kôchje tada cjudnovvitti 5

Mochi sebbi stân sgraditi.

Tomſe u Misli nu ſabavvi,

Trud sa mallo pusti tada,

Osla viddech s' kîjem boravvi

Mnosg Nevogliaâ, tughe, i jadda 10

Na plechimmâ gnemmu viddi,

Ghdjega ranna morri, i vrîdi:

Na gnu padde mnosctvo Muhâ

K' utrobbisse tvaerdo uspije:

Sa tjerrattjh bjesno puha, 15

I s' kopittjm sebbe bije;

I sa gorru josc Nesrechiu

Djezza stjene nagn ismechiu.

Gnemmu konop sasvijem brani

Troskot Mladi moch pastitti. 20

Cîmga budde nu ſamani

Buba vajmeh posgjalitti:

Kâe na tebbi vaersi, recce,

Osle, kosgiu nadalecce.

Immasc dosta jur taerpjetti, 25

Dôkse isvucese is te kosge.

(Buba ludom u pameti

Zjeni, da Oso svaerchje mosge)

Ter obuzi boglje odjechje,

Sa ne taerpjet trud, i smechie. 30

Osò tusgjan gnoij govorri

S' sgiallosnijem glaſom tada,

Saerze, Sestro, mê nemorri,

Nime s' tobbom Mjerri ikadà

Tisi punna svakke ceſti, 35

Beſ Nevoglie, beſ bollesti:

Uddes tebbi jest primille

Poddo stvari cjudnovvitte

Da zaerv buddesc snovat svile

Radi srechie tvê cestitte 40

Sad u slikki Ljeppirizze

Da promjenit buddesc Lize:

Dase svak -cjas tvoj usmnosgi

Porod draghi vjekovvitto;

Cîm ja tusgian u istom kosgi 45

Pribivachiu stanovvitto:

Brani vajmeh uddes hudi

Srechiu ikakvu môm posgiuddi.

"Huda srechia cesto umorri

Gnekkijeh s' mnogho tughâ i jadâ, 50

Protiv gnimmi svak - cias tvorri

Bolles, cemmer isnenada;

Da nemoghu vêch uffatti

Igda dobra sebbi immatti."

XXIX.

Illyr. Sctobi kolla sckripala, volovi ricju.

Cum plaustra deberent gemere, boves gemunt.

Bubulcus, Boves, et Plaustra.

Plaustro Bubulcus multam ut imposuit struem Lignorum, eidem pertrahendo junxerat Boves refectos admodum largo prius, Laborem alacrius ut subirent, pabulo. Nondum admonebat incitante aculeo, Ut plaustrum ab illo praegrave moverent loco, Cum triste quiddam mugientes audiit. Stomachum movente re nova, dictis boves His objurgasse fertur: haud ullos gravi Dant plaustra gemitus jam subacta pondere, Vos, queis nihildum trahitur, ingemiscitis? Saepe ille queritur, quem levis cruciat dolor; Saepe ille reticet, cura quem gravior premit.

Priciza XXIX.

Pr. Sctobi kola sckripala, Volovi ricju.

Volar, Volovi, i Kola.

Stôgh darvâ na kola naloſci Volar cim,

Priveſa dva vola, ſob dade obilno kim,

Na trud hrabrenie da budu ustati,

I gnih pospjescnie na gnegov dom dati.

Podbodom tega gnih josc nj, dase krechju, 5 Scjalosno kadaih ſamûkat njescto cju.

Neobicnu na stvar raſieghjen ovima

Velê da gnih Volar pokara rjecima.

Kola, kâ veliki tegh chjute, mûce, a vi

Mukâte, niscta ki vucete Volovi. 10

Cestose oni tuſci, koga mal jad mucci,

Koga pecjal dûsci tescja; on cesto mûci.

Pripov. XXIX.

Sctobi kolla scripala, Volovi riccju.

Goveddar, Volovvi, i Kolla.

Cîm Goveddar velik stavvi

Nalogh daervaâ na svâ kollâ

Svesge pod gnjh, i postavvi

Do dva Volâ.

Kîsu obilne pasce sitti, 5

Kê prostranno ploddi Poglie,

Sa da moghu jur truditi

Laxsce, i boglie.

Josc netjerra gnijh, ni badda

Sa da krenu kollâ u trudu, 10

Strahovvitto vajmeh kada

Mukat buddu.

Protiv gnîmse jedi, i gliuti

Cemu bjesno buddu rikat,

Pod bremennom ghdje nie cjutti 15

Kollâ scripat.

"Zijech malahne kî bollesti

Zvili, jaucce, sctoga Mucci;

Drughi hude vajmeh cesti

Taerpi, i Muci." 20

XXX.

Illyr. Plata na vrata.

In limine merces.

Scelestus, et Merces in Nemesin mutata.

Sibi absque teste quod patratum credidit Quidam peratrox facinus, intrepidus pedem In tecta retulit, coenat, inque plurimam Noctem sopore dormiit lenissimo. Merces, quae ab alta rupe trux vidit nefas, Exarsit animis, improboque praemia Referre digna gestiens, stat limine Defixa saevo, nil caventi ut pectora, Simulatque postes aperiat, ferro petat. Jam vota referunt exitum: morere, ego te Debita trucido facinori Merces tuo. Hanc ut Deorum novit omnituens pater Ab homine dignas haud cunctanter impio Sumpssise poenas, te caducis exuo Jam Diva, dixit, immortalis artubus; Merces nec ultra, terror at nocentium Vocere (*) Nemesis (Attici Rhamnusiam, Adrastiamque regio te nomine Argivi quondam nuncupabunt) interim Poenarum ut omne serviat genus tibi, Queis scelera plectas faxo; neve subtrahi Possint nocentes, instruere praepete Ala, levisque te vehet currus quoque. Poena antecedentem cito adsequitur reum, Raroque claudo deserit eundem pede. (*) De Nemesi Mythologi haec vulgo ferunt, eam Jovis, seu Justitiae filiam esse; ejusque peculiare officium scelera puniendi esse voluerunt; qua de causa, ut impios celerius adsequeretur, ei pennas et currum addiderunt. Adrastaea dicta fuit ab Adrasto Argivorum rege, qui primus ei aram

XXX.

Pr. Plata na vrata.

Cjovjek opak, i Plata ù Nemeſi promjegnena.

Beſ svjedoka er dilo ſô cjovjek zjegnasce

Da odvech nemilo tvorio biasce,

Smion doma poghje, vecera, i san udil

Tihimu pridoghje, nochi i dobar pospa dil.

Plata kae vidjela s' barda visokoga 5 Prihuda tâ djela, ghnjevise rad toga,

Dostojno i er spravglja uſdarje gnemu dat,

Na praghse postavlja kuchje ſa spravna stât

Mac - mu iſnenada ù parsi ſabiti,

Vrata otvori kada ſa na dver stupiti. 10

Dobro ide poso gnoj, umri, ubihte ja

Plata, viknu, kao tvoj grjeh opak dostoja.

Kad vidje Bogovâ sva - paſech Otaz taj,

Beſ zkniti da Ova pedepsa scto ù potaj

ſlosardni djelova cjovjek, od udâ tih 15

Ja, rece, i veſovâ svlacimte umarlih

Boſciza budi ti neumarla, i vechje,

Nech - se Plata ſvati unaprjed, negh tvêchje

Nemeſi ime biti, gnimse i tresti ſlizi.

Rjechjesc se ù Ateni ti Romunscja, a Argivzi

Adrastiom ſvatchjete imenom od kraglja.

Da muke sljediti svake cinitchju ja,

I da utech nj ſlima dato, imatchjesc ti

Krila, i na kolima barſimchjesc letjeti.

Krivza bjeguchjega pedepsa hromechi 25

Stiſce, i pusctajega mallo kad utechi.

XXX.

Pripov. Plata na vrata.

Slobbnik i Plata u Nemeſi tojes ù Bosgizzu koja Krivine pedepsce obrachjena.

Slobnik jedan koij zîni

Daga Svjedok kî nepassi

Kad opako Djello uccinni

K' svôm sloboddno stânu ulassi

Tom vecerera, slatko ù sgoddi 5

Ù snu dughu noch prohoddj.

Docîm Plata s' hridi gledda

Straſcno Djello jur Cjovika,

Saerdittoga punna jeda

Misli umorrit sad Slobnika 10

Svescto mosge laxsce, i prie

Odlucciuje daga ubbje.

Sve to ispunni svescto sgjudi

Tvâ dostojna Plata bitchiu

Nechiesc ubjech môm ossuddi, 15

Tebbe, recce, porasichiu.

Pedepsachiu ja nemillo

S' smaertim hudo tvoje Djllo.

Cîm rasgleda kragl od nebbi

Gne pravednoſ tad occitu 20

Nie pristojno, recce, tebbi

Meghiu umaerlijem stat na Svîtu

Vêch promjeni tvoje Lize

O Nebbeſka mâ Bosgizze.

Rad Naravvi svê himbenne 25

condidit, vel   , fugere, quod

videlicet nemo nocens poenam suis sceleribus debitam queat effugere. Rhamnusia vero appellatur a Rhamnunte Atticae oppido, in quo ejus statua ex uno lapide decem cubitos alta mali ramum ferebat, et coronam gerebat in varia cervorum sigilla incisam.

XXXI.

Illyr. Kadgod po rughu prosso rodj.

Interdum per jocum milium bene provenit.

Agricola, et Milium.

In saccum agricola conjecturus triticum, Dum passim ab illo pulverem ambulans quatit, Vertensque ab imo quaquaversus emovet, Inter suturas, angulosque semina, Quae forte milii condebantur, fertili Solo cadebant; cumque mox idoneus Venisset imber, jam fibris haerescere Coepere misso germine: hisce rusticus Vix animum adicere, parva dum seges fuit. At milia culmis alta cum lactentibus Late explicarunt puberes circum comas, Obstupuit, oculis vix habens propriis fidem. Rogat ergo natos, conjugemque, sparsane Fuerint ab ipsis certo semina in loco? Illi negarunt: sedulo rem expendere Tum coepit ipse, plura perplexus loquens: An sevit illa forte quis amicus joco? An turbo ab aliqua semen area huc tulit? An ... sed quid ultra somnio? Hoc saccus mea Fuit hocce dextra (rite nunc memini) in loco Excussus, unde decidente semine Enata messis: id relatu at pulchrius, Duos quod aluit hac segete menses domum. Quandoque rerum talis ordo vertitur, Ut quis nec opinus aliquid obtineat boni.

Priciza XXXI.

Pr. Kadgod po rugu proso rodj.

Segljanin, i Proso.

ſcito ù vrechju htechi Rataj usut, odmah

Cim putem hodechi otresa sa gne prah,

I iſvrachja sadnaju, sarna kâsu ù kûtim,

Prosa ù skut padaju tê gnive putem svim.

Dasc doghje pak ſgodno, s' kogase primisce, 5

ſarna, i ſcile ù dno duboko pustisce,

Usrisce pak na dvor. Od tega se Rataj

Nestavglja, dokje iſvor malahan, i bus taj.

Proso al ſa time kadase uſdiſasce,

Tarstjemse i mladime raſbogoscivasce, 10

Cjudise, i jedva svîm ocim vjeruje;

Gljubovzu svû ſa tim, i djezu upituje,

Na njeko jesuli sjeme oni misto,

Koim velj, metnuli? - Mi njesmo doisto.

Tad stvar on pomgnivo sarzu ù svôm mislechi, 15

Govori sumglivo: da nj ko po srechi

Prjategl posio ſa scjalu? Al silni

Viharga ſanio s' tughja gumna da nj?

Da nie.... Nu scto ja stuzam? Na mjestu tom

Otresena vrechja (dobrose spomignem) 20

Bj od mene njekada, iſ koje kê bj tù

Proso cim iſpada, ſcitje ovo iſniknu.

Sctoje la cjut boglje bil, mjeseza zjela dva

Tô proso ob?il gnegova blagova.

Red kadgod ta kise opchi stvarj dati, 25 Beſ nade da kise dobra scto prihvati.

Pripov. XXXI.

Kadgod po rughu Prosso rodj.

Tescjak, i Prosso.

Hotech sassut sgitto u vrechje

Tesgjak hoddech gnjh protreſa

Sasvijeh stranaâ kadjh krechie

Is gnjh prossa sjemme istreſa

Is scva vrechie dred Livadde 5

Kê na ploddnu semgliu pade.

Docîm dobbar dasg dohoddj

Prosso budde vech rastjeti

To Segljanin kose sgoddj

Nesna sumgniv u pameti: 10

Saccjuddisse prosso kade

Svê rasciri kitte Mlade.

Nevjerruje vech istjeme

Svijêm occimâ, neſna cjudda;

Pita sgenu, da nie sjemme 15

Possjalla Prossno tuda:

Odgovorri Sgena gnemmu,

Da ona nesna iscta od temmu.

Ioscta budde mislit tada,

Da nie sa rugh kô prossio, 20

Sjemme is Gumna sred Livaddâ

Da nie vikar ki donnjo.

Nu scto mislim sad od vechie

Kad ja streſoh sjemme iſ vrechie,

Kê na semgliu ploddnu pasti

Budde srechnom tad u sgoddi. 25

Mêchie od sredhie bit, i cjaâſti

Sctose menni sad dogoddi!

Ne samallo budde danâ

To gneggovvoij kuchi Hrana

"Cjuddnovittje red od svîta 30

Raslikose vaerti srechie

Kollo: budde samjenitâ

Dobrâ davat ceſ od vechie

Potisctenik drughda budde

Saminiti svê posgjudde." 35

XXXII.

Illyr. Ghdje velle nauchjera, baerſose brod raſbje.

Ubi multi naucleri, cito frangitur navigium.

Naves duae.

Pinus recisae Juliis in Alpibus, Quas in Gravosii (*) parte declivi sinus In geminas doctus verterat rates faber, Compactae eodem forma, onustae mercibus Iisdem aquoso pariter in Thetidis sinu Secunda ventis explicabant carbasa. Cum subito eois intonata fluctibus Saevit procella, parque monti verberat Unda utriusque latera: jam nautae gemunt Pavore mortis occupante pectora. Harum una ventis, fluctibusque strenue Victis adivit tuta portus ostia. Excussa cursu dum vagatur altera Ventorum arbitrio, nec tumentes sustinet Undas profundo mergitur ratis salo. Quaeris, carinis unde dispar exitus? Uni illa, multis haec magistris paruit. (*) Portus, vulgo dictus S. Crucis, mille passus Ragusio distans, ubi naves construuntur.

Priciza XXXII.

Pr. Ghdie vele nauchjerâ, barſose brod raſbie.

Plavi dvje.

Sjecena ù visokoj gori kâsu bora,

Ù luzi Gruſcja toj, kraj ghdi ima ponora,

Obratio ù plavi vjesct mesctar bjesce dvi:

Istoga on sastavi utvora obedvi.

Targh one nosechi isti po morskomu 5

Prostoru jedrechi k' mjestu ù istomu.

S' istocne strane kad strahotna godina

ſametnuse iſnenad: uſavre puchina,

Gore i valovite objem proch uſdiſce.

Pomorzim sva prite, i jur ubljedisce, 10

Erih strah priuſe ſle smarti. Jedna gnih

Ù luku tisnuse tuga iſbavi i od svih.

Val ù drugu udara svogaje i van puta:

Na voglju od silnih vjetar potisnuta,

Bjesnu moru ona cim odoljet nemore, 15

Steghnuta bj sasvim ù jaſne ponore.

Raſlikos tâ ù plavih s'cesa? Kase raſbj,

Vadana od mnoſih, ova od jednoga bj.

Pripov. XXXII.

Ghdje vele Nauchjerâ, baerſoſe Brod raſbije.

Dva Brodda.

Na viſokoij uſiecceni Bori

Koja u Mglietskom jest Otoku Gorri.

Dvije korabgle sagradi velike

Od gnjh Mesctar jednake Prilike

Ghdiese svak - ciaſ veselo vidîtti 5

Lukom Grusgia korable graditi:

Dobrijem vjetrom sred Morske Puccine

One jedru punne Taergovinne,

Docîm pocne smijon vjetar dutti

Puccinnaſe valovvîm uſmuti 10

Rekbi Baerdaâ kô Vâli dohodde

S' stranaâ svakkijeh udarraju Brodde

Smaertje vajmeh od svudda vidjeti

Ghdje Pomorzu pripadenu prjeti.

Zvili svakki smaertnu bolleſ cjuti, 15

Erbo viddi dachie poghinnutti.

Morre, Vjettre jedan pridobiva

Brod u Luki slobbodno pocciva.

Cîmſe drughi sred Puccine muci,

Koja sillno raſaercena buci, 20

Kadse Morre svak - ciaſ s' valîm smuti,

K' Staermennittom rasbiase Gljuti.

"Hochieſe snatti scto korabgle dvije

Uddes isti sahran nije?

Brod kî dosta Nauchierâ sluscia 25

Smaertna vajmeh svû porassu kuscia;

Kîse vladat jednijem pustio

Onje ù Luku srechno dojedrio."

XXXIII.

Illyr. Ollie malahna nevjesta, olli velika,

hochjese (*) Svatovi.

Seu sponsa tenuis, seu dives,

comitatum habere debet.

Pauper nutpias celebrans.

Damon Corisca ducta in uxorem sibi, Dum vult eandem (res licet contractior Utrique) patrios ad penates per vias Magno apparatu publicas traducere, Patrioque secum more comitantum jubet Ferri catervam, plurimorum libere Carpebat hominem garrula obtrectatio, Illo absque sumptu quod frugalem conjuges Privatim poterant apparare coenulam: Spectare sponsos quippe solum ad divites Pompam inquiebant nuptialem, caeteris Male convenire: dicta forte ut talia Prudens inaudit Mopsus, et rerum bene Edoctus usu, quid agitis nugas, ait? Hi, quos ob istos carpitis sumptus modo, Vivendo deinde parcius, quae in nuptias Profusa reparent; caeteroquin, credite, Ille comitatus quamlibet sponsam decet, Seu census illi dives est, seu exilior. Jus esto cuivis insanire in tempore. (*) Quodcumque hujus vocis etymon sit, certum est nihil apud nos per eam significari, quam festivum sponsae comitatum, quae laetis acclamationibus, et magno strepitu ad domum patris, sponsive deducitur.

Priciza XXXIII.

Pr. Olie malahna Nevjesta, oli velika,

hochjese Svatovi.

Siromah, ki piruje.

ſcenechse Ostoja ſagorku ſa momu

(ſasve dasu oboja ù bichju tjesnomu)

Gnu hochje sasvim tim veselo domome

Voditi putim svim s' velikom spravome,

I kôse obikuje ù mjestu, on ſove 5

Mnoghe, da pratuje, kichjene Svatove.

Mnoſise rad tega ù Selu ijeghjahu,

Prikovnim i gnega rjecima pezahu,

Koi beſ trosciti pjeneſe ù dvoizu

Mogoje uciniti spornu vecerizu. 10

Dicno - spravni er da ti provodi (vegljahu)

ſetâse bogati' ne inih primahu.

Kad Mopso raſborit, i vjesct svjetu tako

Cju gnime rugh tvarit, receim ovako.

Sctono vi tlapite nik unaprjed ovi, 15

Kê ſa tû hulite potrosku, Setovi

Scrednie ſcivuchi sharcili sctosu ù pir,

ſadobiu ù kuchi; al rezte sctogodir

Hochjete, rjeci moj vjerujte, Nevjesti

Svatovi da svakoj hochjese dovesti, 20

Olje gnoj tankovit, ol vegli dohodak.

Od vechje vesel bit svê ù vrjeme moſce svak.

Pripov. XXXIII.

Ollje Malahna Nevjesta, olli velika,

hochiese Svatovvi.

Potisctenik cinnechi Pir.

Suncianizzom cîmse budde

Zorko sdrusgit u Gliubavi,

Pir obilni sred raſblude

Tad pripravvi.

Mnosg svattovaâ tuj dohodj, 5

Putem pratte kî Nevjestu:

Srechnom raddoſ kâje u sgoddi

Po svêm Mjestu.

Slogovorrzi gnekki tada

Rughe buddu kê tvorritti? 10

Mislech doachie vech od Glada

Sett' umrjti.

Ovolike spravve cemu?

Cemu ovake cestittosti?

Veccerriza Mala gnemmu 15

Bî sadosti.

Obbilnômu pristojnoje

Slavvno, uressno pirovvatti

Dava Nacin Bitje svoje

Da potratti. 20

Cîm to sluscia Ciovjek stari

Mudri Raddosc ne dalecce

Svakki obbicciaj, svakke stvari

Snajuch recce:

Cemu sada rugh tvorite 25

Slogovorzi cemu sada?

Nechie umrjeti kô zjenite

Sett od Glada.

Scto potratti svôm u srechi

I Gliuvennom sad raddosti, 30

Onchie saisto baerso stechi

S' pravednosti.

Ovvi Nacin, urreſ ovvi

Piru u svakkom imma bitti,

I Nevjestu jur svattovvi 35

Svegh prattitti;

Illje Rodda plemmennitta,

I slavnoga jur koljenna,

Illje Bitja potrebbnitta

Potisctena. 40

"Sve dohoddj vrjeme u svoje,

Igra, raddoſ, Plac, i trudi:

Ciovjek drughda pristojnoje

Daſe uludi."

XXXIV.

Illyr. Sve svojem vremenom.

Omnia tempus adducit.

Vitis, et Ficus.

Radio diurni verberata sideris Ut jam colorem subrubentem ducere Suum ante tempus coepit uva, plurimos Ad se helluones pertrahebat; haud tamen Impune, acerbo morsu namque singulis Perstrinxit exta. Ficus illi proxima Voracitatem sic bene ut plexam videt, Quidni, inquit, aliquid simile liceat et mihi Tentare, ut avidis ventribus vertat male? Primis at illa non posuit in fructibus, (Hac fraude vitis usa nam fuerat) dolos, Verum in supremis, forma queis inest sua, Colorque primis pene quam simillimus, Succi at redundat insalubris copia. In has viator dum jejunus incidit, Ventremque replet, viscerum arripuit dolor. Maturitatem rebus adducit dies, Monitusque disce non colori credere.

Priciza XXXIV.

Pr. Sve svoiem vremenom.

Loſa, i Smokva.

Od Sunza ſcestoka kê udreno biasce,

Groſdje prie rôka erse rumenjasce,

Proſcdirâz mnosc k' sebi veliku priteghnu,

Beſ pedepse al ne bj, bolim tarbuh steghnu.

Smokva, loſe blisu kâ tù bjesce, videch 5

Ti ſcderzi da svisu ſaplatil, cju se vech.

Da i ja scto ovemu prilicne iſmislim,

Prisjesti po cemu tarbusim, ſlochje tim

Tabusim beſadna: al ne ù parvima

Smokvamî (er svak ſna, da loſa proch gnima 10

Iſnaghje tô prie) ſasjede postavi,

Ù onih, odznie kê rastû, var stavi.

Gnim slika istaje, i pomast, kô u parvih,

Al soka dostaje neſdrava tad ù gnih.

Cim putnik se na gnih namjeri, i iſjesti 15

Htije postan mnogoih, ſle ochjutje bolesti.

Vrjeme cini, da stvar saſdri svaka ù cjasti.

Naucen i ti odſgar nevjeruj ochjasti.

Pripov. XXXIV.

Sve svoijem vremenom.

Losa, i Smokva.

Cîmſe iſ ranna scjarat budde

Grosdja, koga Sunze grje;

Kê bollesti, kakve trude

Kuscia Proscdor cimga isije

Gnemmu gljuto zrjevaâ vrîdi 5

I gorkoga vechma morri,

Zijech bollesti zvilit slidi

I proscdarloſ svoju korri.

Blisgna smokva jur viddechi

Sctose budde tad sgodditti, 10

Ah da moghu kreppoſ srechi,

Sa lijem, recce, nauditti

Nacin Losi kîje slugio

Paervo u vochje ne pripravvi,

Nêgh koijem tadje bijo 15

Posledgnijem sok neſdravvi.

Ista saisto gnimmje Slikka

I jednake jur pomast,

Cjudda nie stvar velika

U privaru tad uppãsti 20

Putnik laccian i ſa truda

Gnimmſe budde neſasititti

Kadga vajmeh bolleſ huda

Budde sasvijem morritti.

"Koja sama mosge sretti 25

Prie vremena, nejma stvari.

Tvôm uvjecban u pameti

Pomâstimſe ne privarri."

XXXV.

Illyr. Pusto mljeko i psi loccju.

Lac derelictum et canes lambunt.

Amasius suarum rerum negligens.

Tepente plena lacte cum mulctralia Domum ante quamdam posita reperissent Canes, Coepere summa celeritate lambere. Quos senior illa transiens pastor via Haurire tutos dum videt, in absentem herum, En queis, ajebat excandescens, ubera Tui Palaemon stulte pressisti gregis, Mentemque ut eripit amor! Haud temere haec senex: Nam cujus igne saucium praenoverat, Ad tecta pulchrae festinantem Thespilis Perrexe juvenem viderat: ab amoribus Redux puellae lactis hic inani sinu Prorsum reperto, semet imprudentiae Damnavit tacitus, inque amicae gratiam E lacte lucrum, quod redisset, haud tulit. Hunc cautiorem mox futurum credidit Post damna senior; at Palaemon perdite Puellam amando rebus indormit suis. Indiligentes damno mulctantur viri.

Priciza XXXV.

Pr. Pusto mljeko i psi locju.

Gljubovnik nemarech ſa svê stvari.

Mljeka pune kotle josc mlaka prid kuchi

Stavgljene jur na tle psi nascli buduchi,

Stasce udigl labati. Star tud prohodechi

Pastjer gnih lokati beſ straha videchi,

Evo (proch Gosparu odasclu jedovit 5

ſa koga, Medaru, ovamu hotje rit,

Ovzâ tvih beſ svjeta iſmuſe mljeko ti,

I kako gljubav tâ pusta svjeſ odnjesti.

S' tascta tô ne rece, erega ù cjas saj

Ughledo bj prece svarnuti svoj stupaj 10

Do ljepe Raklize, ſa kom da ghine ſna.

Od sve on raſbludnize cimse vrachja dozna,

Sasvim praſne sude naghje: tada ù svôm

Sarzu s' prave osude krivo da sebi istom,

Iſgubi er scgne dobit. I ſa sctete svoje 15

Dach' vechje on pomgniv bit staracjaz mnioje.

Al ſa gnom er ghine povolgno ſa stvari,

I posle svê ine mallo Medar mari.

Ki pomgnu ù svoima stvarim nestavgljaju,

U gnih pak istima sctetu oni primaju.

Pripov. XXXV.

Pusto mljeko i Psi locciu.

Gliubovnik vaerhu svoijeh posallâ Nepomgnjiv.

Cîm Siglo Mljeka naghiosce

Psi, gnegga locat poghiosce

Beſ straha, sumgne, beſ smuchje,

Er pusto stasce van kuchie,

Kad tome Pastjer u sgoddi, 5

Star po tem putu prohoddi;

Slobbodno locat ugledda

Pse kada. saerdit od jeda,

Sasve neridi stadnika

Ovako ghgnievvno savika: 10

Hottjo kêsi pomuſti

Ovcize? Gliubav vech pusti,

Kâtje saerze sanjela,

Sasvijem pammet i smela:

Isprasni jesu tvî trudi, 15

Goranko, Mahnit nebuddi

Star ovvo dobro govorri

Er posna Gliubav kâ morri

Goranku saerze cîm viddi,

Ghdje baerso hodit on slîdi 20

Put draghe, mille Pljevnize

Ghizdavva gdjeje Gliubizze;

Od gne kad k' domu dohoddj,

Svê prasno siglo nahoddi,

Nicessa tada govorri, 25

Sam sebbe tescko prikorri,

Er usrok posna tad pravi

Kê sctette prima s' Gliubavi.

Uffa star Pastjer, i zjeni

Slu Narav jeda promjeni, 30

Kad sctettu posnat usbudde

Gliuvenne zijechia rasblude:

Goranko sato nehaje

Ispraſno vrjeme nêgh traje,

Sasliepjen vechma Gliubavi, 35

Svê trude sasvijem ostavvi,

Mnoghumu sctettu donosi

Gliubav, kâ pammet sanossi

"Nepomgna saisto Ciovjeka

Prikorrna bichie do vjeka." 40

XXXVI.

Illyr. Cinimise boglja tvoja cmulla raſbjena,

neghli moja zjela.

Tua urna disrupta melior videtur mihi, quam mea integra.

Duo cum Hydriis.

Duo quisque propriam deferentes hydriam Muscosa in rupe, juxta quam pellucidus Humor scatebat, posuerant, donec locum Turba haurientum cederet, cum hic lumina Intenta fixit in sodalis hydriam, Ratusque in illa quid videre, quod sua Urna haud haberet, possidentem lividis Intuitus oculis inquiebat: pol! meae Tua urna praestat. Hic gemellas dicere, Lutoque fictas ex eodem, nec sibi Dissimile in illis apparere quidpiam. Alter, aliena qui cupidus inhiat bona, Mitte, inquit, nugas: nonne cernis, ut tuae Multo nitidior facies? Huic crustam quoque Inductam ego intus puriorem quolibet Certare tecum non recusem pignore; Tactuque, et oculis explorata plurimum Fundo nigroris ut subesse comperit, Causae quid esset, postulavit illico. Huic ille: fissa pars quod ima est hydriae, Ut adhuc idonea esset ad aquandum mihi, Rimas tenaci penitus opplevi pice. Ut vis: profecto sed meae vel integrae Adhuc tua fissa, crede, praestat hydria. Non tanti avarus illa quae obtinuit bona, Quanti quae ab aliis possidentur aestimat.

Priciza XXXVI.

Pr. Cinimise boglja tvoja cmula raſbjena,

neghli moja zjela.

Dvoiza s' cmulami.

Dvoiza s' svim cmulam na vodu gredechi

Stavisceih na kam, vidise uſ ki techi.

Al mnoſi er biahu druſi ſa pristupit

K' gnoj, oni cekahu, dokim red bude bit.

Tù jedan drugoga cmulu uſe ghledati, 5

Kada iſ meu toga stamuse snjevati,

Da ù gnoj jes njescto, scto svoja neimasce,

Savidan i ſatô ovamu vegljasce

Tva cmula od moje jes boglja. Ovi gnem

Veglj, da su oboje iste istjahne ù svem, 10

Od ghnile tvorene er iste, i da ù gnima

Stvari neslicene na svê oko neima.

Drughi, tughje kêmu jes milo hlepiti,

Tê scjale, recemu, na stranu varſi ti.

Vigh s' dvora tû tvoju kolie svjetlia, 15

Glavubi josc moju ſa oklad stavih ja,

Unutra da ù tvôju boglhaje zklechja mâs:

Pak rukom i okom kuscjajuchju taj cjas,

Zarnila ù gnoj njescto kad ù dnu ughleda,

Kaſcimi sctoje to upitaga ureda. 20

Odadna er bj dil raſbjen, ſa vode da

Uſlusci, ja obljepil paklomsamje od svuda.

Kako hoch, al tvoja cmula i naziknuta

Daje boglja, mnim ja, negh moja zjela tâ.

Lakom ne toliko dobra, kâ jur ima. 25

Prozjegna, koliko kâ vidi ù druſima.

Pripov. XXXVI.

Cinimise boglia tvoja Cmulla raſbjena,

neghli moja zjela.

Dvojzza s' Cmullaâm

Ghdje Hrid Mahom pokrivenna

Nossech Cmulle jur dvoizza,

Sad doch voda ghdje studenna,

Vesselassu sasvijem liza,

Da napunnu Cmulle dvije, 5

Kadse Drisgba sva napije.

Cîm u Drugha Cmullu viddi,

Jedan, saerze vechma morri

I pohlepno gnêm savidi,

Ovakomu ter govorri: 10

Tvâ Cmulizza kolikoje

Vele boglja Cmulle od moje?

Jednakesu, Bracce, prosti,

Tise varrasc obbe dvije,

Nîtt ikakve raſlikosti 15

Vech u gnimmi saisto nie:

Ista semglia, Mesctar isti

Gnjh napravvi, gnjh occisti.

Tughje dobro kî savidi,

Cemu rughgliv, recce, jesi? 20

Tvû rasgledat Cmullu slîdi,

Vidiettichiesc kôse reſi,

I posnatchiesc po Cistosti

Kakoe jesu raslikosti.

Onje gledda, tice svudda 25

U dnu zaerno cîm viditti

Budde, jestmu snat posgjudda

Usrok kakv mosge bitti,

Oblijepihje Paklom, recce,

Is gne voda da ne istecce. 30

Vjerruj saisto sada menni

To da Saerze moje sgelli,

Sud od vodde tvoj rasbjenni

Drasgimije nêgh moj zjeli.

"Lakom dobrâ svâ necjaâſti 35

Kako ù tughjom kîsu vlaâſti.

XXXVII.

Illyr. Hochjese, dati posteglja dobro rodj.

Oportet bonum tibi ut fructum thalamus afferat.

Vota exaudita.

Cuncti optant prolem conjuges, pauci bonae Sibi ut contingat indolis poscunt Deos, Pravaeque vitia negligunt eradere. Uxore ducta duo petebant ab Jove Quod voto avebant obtinere dispare. Hic, ut quotannis redderet agellus bene, Ut procreandis posset inde liberis Sufficere victum liberalem, et splendidas Pro dignitate vestes; ille, ut redderet Sibi bene thalamus nuptialis, praedii Foecunditatem curae permittens Dei. Rata utriusque vota fecit Jupiter. Ille ex agelli fructibus, quos uberes Continuo in annos colligebat singulos, Prolem in deliciis nutriebat, anxius Parum, quibus animum expoliret moribus. Hic cum praeclarae suscepisset indolis Pueros, ab annis erudire primulis Coepit, et honestis institutis cereas Formare mentes, exemploque accendere: Segesque quamquam sterilis haud illum semel Elusit, illa filiis in commodum Tamen et calamitas versa, parsimonia Hoc edocente rem tueri patriam. Ast alii in epulis, inque cultu corporis Qui vitam ab annis mollibus traduxerant, Brevi dilapidant pingue patrimonium.

Priciza XXXVII.

Pr. Hochjese, dati posteglja dobro rodi.

Poſcjude usliscene.

ſcegnjeni svi ſchjude djeze imat, al gljudj

Mallo, daim bude porod dobre chjudi,

Prose ù Bogova, i nacin mahniti

ſcivgljenja gnihova nehaju upraviti.

Dva skoro oſcegnena ù Jova prosjahu 5

Dobra kâ stecena da budu ſcegljahu.

Ovi, da basctina svakomu roditi

Godiscte, i ljetina bude dobra biti.

Neka on djezi od tle kâsechje raghjati,

Odjechje prisvjetle noce dobavgljati, 10

Obilno i gostiti, kô sebi pristoi

A on sta prositi, da odar, ù koi

Ulaſi s' Dragôm svôm, bude doborrodan,

Pusctajuch Bogovom gnivâ miso, i stan.

Jove obadva smiri. Oni od dohodaka 15

Svakoljetnih ſciri sinove, i na svaka

Raskoscna uci gnih uſcivagna, a daje

Duh nagh oda svih krepostj pusctaje.

Drughi djeze ù kuchi od dobre naravi

Nemallo imajuchi vjescbatihse on stavi, 20

I iſ rana iſghledome na dobro nukati,

Sctoga ne jednome ljetina htje iſdati,

Istase nesrechja svarnu ù dobro gnim tâ,

Er ruka sctedechja jur na tô obiknuta

Oza cjuvat stoke; a druſi na obilne 25

Naucni obroke iſ mala i svilne

Nositi hagline, veglje ù mal godiscta

Svescto bj djedine svarnusce ù niscta.

Pripov. XXXVII.

Hochjesse, dati Posteglia dobro roddj.

Savjet usliſcen.

"Sgeni sdrusgen u Gliubavi

Immat Djezze Ciovjek sgjudi:

Bogga mollit saboravvi,

Da oni buddu dobre chjudi;

Nejma pomgnu, ni Nacine 5

Iskorjepit gnîm krivine."

Osgegnena cîm dvoizza

Svê savjete cinnu Boghu

Skruscna Saerza, snisgna Liza,

Da scto sgjudu, stechi moghu; 10

Kê savjetne Bogh posgjudde

Usliscitti taj - cjaſ budde.

Jedan iscte plod Livadde,

Djezzu mosge da hraniti;

Svjetle odjechie prossi tada 15

Ersu kaervim plemmennitti:

Ciste drughi plod Gliubavi,

Bitja Miso Boghu ostavvi.

Oni od plodda semglie svoje

Svû raſkoscno Djezzu hrani, 20

Cîm gnihovvu Slochiu snoje,

Djellâ opakâ gnjm ne brani:

Drughi dobre dava isgledde,

Da sctoe isvaersno, diezâ sliede.

Sgittje sasve vechie - krati 25

Isda gnegga; ta Nesgodda

U bogliesse Djezzi obrati,

I gnjm budde srechna sgodda,

Erjh ucci, da ko sctedi,

Usmnosgitti Bitje sljedi. 30

Cîmse obilno drughi hrani,

Resi i Tjelo svak - ciaſ vechie,

Svescto trudi, sve samani,

Kuscia tughu, jad, Nesrechie:

Svoje Ocinstvo, Dobrâ svojâ 35

Baerso svarsci beſ pokoja.

XXXVIII.

Illyr. Da nebj Orla, aerghjavo-bismo proscli.

Nisi adfuisset Aquila, de nobis actum fuisset.

Milvus, et Passeres.

Milvus per auras insecutus Passerum Agmen jam aduncis avolantem segnius Pene arripuerat unguibus passerculum. Superior Aquila, quae parabat Milvio Dolos, opacis desuper se e nubibus Horrendo in illum concitavit impetu, Vanoque questu perstrepentem strangulans Eviscerare coepit: ut periculum Evasit illud Passer, ad socios volat Adhuc timentes; namque se a tergo putant Ferocem habere Milvium haud ausi retro Oculos referre; cumque fessi in intima Densae abdidissent se cupressus brachia, Passer sodales adsecutus, ponite Metum, inquit: Aquila quae praedavit Milvium Nos ab voraci liberavit alite. Infirmiorem dum virum insequitur potens, Potentioris non semel periit manu.

Priciza XXXVIII.

Pr. Da ne bj Orla, arghjavo-bismo proscli.

Pigljugh, i Vrabzi.

Pigljugh Vrabâz mnogo tjerajuch jednoga,

Ki utich nj mogo, er iſda kriloga,

ſa uhitit stasce, kad Oro, ki iſ viscega

Metnutse spravgljasce iſnenad na gnega,

S' naporom veglime sunuse i cim tuſci 5

Onse neprudnime krjesctom gnega udusci

Zrjeva i sta vaditi. Iſ poghibja po tom

Vrabzu bj iſiti, leti ſa druſcinom.

Ali oni sasvim tim joscter strascjahu,

Er leti da ſa gnim hud Pigljugh zjegnahu, 10

Svarnut i naſada oko nesmiahu.

Umorni nu kada jurve svi biahu

Cemprisa ù gustu kuchjuse sakrili,

Dolechje i on tù, pak velj, moi milli,

Strascitse vechje nj, er oro ki uhiti 15

Pigljuga ucini da nas on ne hiti.

Moguch slabijega kad stasce ſa satart,

Ù ruzi jacega cestokrat naghje smart.

Pripov. XXXVIII.

Da nebi Orla, aerghiavo-biſmo proscli

Pigliugh, i Vrabzi.

Kad Pigliugh tjerroje Mnosg Vrabaâz; cim letti,

I blisu bioje tad jedan cjapeti,

Da tusgian nie mogho lettjetti tad prie,

Morriga jad mnogho, straſciſe poghibje:

Pigliughu nacine sassjedne cîm tada 5

Spravvi Orro s' vissine, nagn sillno ter pada,

Nejmamu millosti, poccega daerpitti,

U gorkom sgiallosti Pigliughſe tusgiti:

Moghuchjom u silli zrjevamu probbje,

S' mnoggomga nemilli raddostim isije. 10

Cîm budde pobjechi tom Vrabcich u sgoddi,

Velikom u srechi k' svôm jattu dohoddi:

Josc buddu predatti, zjennechi vidjetti,

Da Pigliugh gnjh pratti, sa gnimma da letti;

U guste granizze krjusse plasceni, 15

O lude Pticizze, Drugh velli sgiudjeni?

Cemuse plascite, ghdje straha vech nie?

Vesselo lettite po Gorrâm, kô prie.

U srechnom jest sgoddi proscdro Orro Pigliugha,

Nas vechie slobboddi svakijeh od tughâ 20

"Slabboga Cjôvika cîm moghuc umorri,

Moghuchij sa vjka dachiemu jâd gorri."

XXXIX.

Illyr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere,

toje zaergnja.

Cornix, et meretrix quo plus purgantur,

eo sunt nigriores.

Homo Corniculam lavans.

Cornici quidam cum lavando crederet Nativam abire posse nigritudinem, Puro abluebat fonte, cumque saepius Illud perageret, nigriorem ad singulas Fieri videbat lotiones alitem. Nec mirum: id etenim quod solum scalpturiens Cornix minuti sublevabat pulveris, Sensimque in alas mox cadebat, illico Detersae abibat. Ille tunc, o pessima, Exclamat, ales, foeminaeque par malae, Quae quo pudoris prostituti plus studet Purgare maculas, hoc apparet turpior. Culpam amovere dum student, augent mali.

Priciza XXXIX.

Pr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere,

toje zargnja.

Cjovjek, ki pere Cjavku.

Njeki ovo zjegnasce, da Cjavki kroſ pragne

Zarnostse mogasce naravna dighnut scgne.

Ù cistoj oplaka vodie, i cesto

Ponavglja gnoj paka on isto djelo tô

Nuse stavi ovo, da zargna ù vodi 5

Na svako gnegovo plakâgne dohodi.

Nj cjudo, nogam cim ceparglja, i prahjoj

Na perje pada, s' tim pragnemse diſce gnoj.

ſla ptizo, on tada ſaupi, ſloj ſceni

Ti slicisc, er kada ona glas poscteni 10

Ukaſat nastoi da ſgubgljen gnoj nie,

Tad ù gnoj scto stoi, najvechje odkrie.

Kada ſli stavese krivnosti da odmetnu,

Tadih vecma nase oni isti nametnu.

Pripov. XXXIX.

Cjavka, i sla sgena sctose vech perre,

toje zaergnja.

Ciovjek Cjavku perruchi.

Ciovjek zjeni

Da promjeni

Cjavka svoje jur zaernillo,

Kadje s' voddom on oplace:

Ona jacce 5

Tamni sctoje perre millo.

Nije cjudda:

Cjavka svudda

Tad cepaerglia prah, kî pade,

I gne svak - cjaſ gnusi krilâ: 10

Ah nemilla

Ptizzo, klihnu Ciovjek tade:

Tvâ prilika

Jest velika

Prem pogannoij slicnoſ sgeni, 15

Cîm rusgnosti zkvaern da ciſti,

I stid isti

Povratiti ludo zjeni.

Svescto trudi

Toij posgjuddi 20

Sadovoglit; svak-ciaſ gorre

Sramotnija jur ostanne;

Gnusne ranne

Nitt' occisti svê prikore.

"Gnekki svoje 25

Cîm nastoje

Odaleccit opaccinne,

Ù slo gorre buddu upaſti,

I necjaâſti

Rusgno odkriju svê hitrine. 30

XL.

Illyr. Necini dobra beſ-opaſno date ſlo nenaghje.

Haud temere benefacias, ne tibi malum arcessas.

Pauper ingratus.

Narratione fabulosa ne elevem Hoc dictum, Amicus suasit, et mox incipit Narrare. In Urbe, quam non longe ab ostio Proles Philippi condidit Canopico, De faece quemdam novi plebis infimae, Stipem erogare quotidie cui Gallicus Negotiator in duobus nummulis Solebat; idque continenter pluribus Annis, neque semel praetermittens, egerat. Demum hinc profectus patrium repetiit solum Beneficus ille, plurimum faciens morae: At causa eodem cum redisset mercium, Agnovit hominem pauper, et facessere Huic certus aliquod tristius negotium Incoepit illud serio contendere, Sibi tantum ut aeris solveret, quantum, ab loco Nisi abfuisset, erogasset in stipem. Negotiator hominis impudentiam Miratus illud exigentis, quod suo Dare arbitratu, vel negare jus fuit, Petitionem ridens parvipendere. At lite pauper intentata ad judicem Loci accersivit. Pro se uterque ut dixerant, Praetor primum hominis odio, cui dispar suae Religio fuerat; mox ut ipsi extorqueat Inopi pecuniam, illi causam adjudicat; Absentiaeque supputato tempore Certa damnatur alter in pecunia. Cui feceris bene, sedulo considera, Tuo ne abutens improbus beneficio, Te luere poenas cogat imprudentiae.

Priciza XL.

Pr . Necini dobra neopaſno date ſlo nennaghje.

Siromah neharan.

Rjec da ovu smiscgljenom pripovjesti od mene

Neisctetit budem kôm, Prjategl spomene

Meni draghe dà svjet, i ova povidje.

Ù gradu, koga rjet imenom svoim htje

Lesandro veliki, poſnah ja jednoga, 5

Ubogh biasce ki, od puka drobnoga,

Opchjasce od Franceſâ Targovaz kom jedan

Davat dva pjeneſa ſa Boga svaki dan:

I tô nepristaon beſ ighda pustiti

Sljeghjasce ſa vech on godinâ ciniti. 10

Dobrostiv ti otide na svarhu, i ù mj?esta

On rodna sva ide, ù kim mnogo prista.

Nu opet erse vrati radi targovinâ,

Spoſnaga ubogh ti, i mislit pocina,

Privrachja i ù pameti, kaobi ovem tescku 15

On mogo donjeti cjovjeku brigu kû.

Dakle sta iſkati od gnega, i tô ſbiglja,

Pjeneſ damu dat iima vas do ziglja,

Kimu ù ſaduſcbinu bil do, dae tù bio.

Beſocnu nacinu ovise cjudio, 20

Kadga cju iſkati (scto stasce ù gnemu tad

Datmu, al nedati) da hochje od gnega sad,

I ruga gnemuse, alga prid Kadiu

ſove ubogh, i tûse s' stran' govori obiu.

Ovi, er ſlo hochje cjovjeka od ſakona 25

Raſlika, i pun ſlochje dighnut pak sva ona

Pjeneſa ubogomu, ovako osudi:

Da Franceſ ovomu ſa sve scto inudi

Vremena boravi, na raſlogh sve plati. 30

Pomgnu naſbigl stavi, kim dobro cinisc ti,

Da ſô, cim dobrom tvim opakose sluſci,

Necini djelom ſlim da tebi prituſci.

Pripov. XL.

Necinni dobra beſ-opaſno date slo nenaghie.

Siromah neharan.

Istinnitta jest bessjedda

Svescto rjetchiu vierruj menni,

Priateglmije pripovjeda

Ne himbenni.

Ghdjeno Nilo Rjeka tecce 5

U Jegjupskom ploddnom kraju,

Lehsandrie na dalecce

Miri ustaju;

Tuj ù tughaâh, i bolleſti

Siromaha posnah tada, 10

Kî s' nemille vajmeh ceſti

Ghinne od glada.

Kom Franacki Ciovjek budde

Svakkom moghuc Taergovvinom

Utarsgitti gorke trude 15

Sadusgbinom.

Stavnu obbicciaj budde immatti,

Gdjega viddi beſ icessa,

Blaggodarno svak -dan datti

Dva pjenessâ. 20

Dobrocinaz pochi budde

Roddno u Mjesto; nuſe vrati

K' Aleſsandrij, sa svê trude

Prigleddatti.

Sillno pita, nu ne prossi, 25

Cîmga Uboghi viddi, i recce:

Daj pjenesse, svescto stosi

Nadalecce?

Cîm Taergovvaz sve to sluscia, 30

Veomma u sebbi sacjuddise;

Gorki u saerzu cemmer kuſcia

Raſaerciſe.

Iasam, recce, Gospar bio

Dat, i nedat pjenneſ tada: 35

Rughe gnime jest tvorrjo

Mnoghe kada.

Gnegga k' Pravdi nu dosiva

Potisctenik tome u sgoddi;

Ghdje Vladalaz jur pribiva 40

On dohoddi.

Gnegga krivijem okkom gledda

Cîm Taergovvaz stoij u strahu,

Sve da plati, sapovjeda

Siromahu. 45

I svak-ciasmu gorre prjeti

Erjm sakon isti nie,

I gneggovvo Blago oteti

Misli od prie.

Kôchie penneſ israditti 50

Siromahu, sve naccine

Budde tada promislitti

Zijech hittrine.

"Nemo cinit beſ-opasno

Dobra ikada ti na svjti 55

S' neharnostjm erchiesc laſno

Plachjen bitti."

XLI.

Illyr. Tko tebbe kamenom, ti gnegha kruhom.

Percutienti te lapide panem exhibe.

Pauper maleficus resipiscens.

Ut aequiore, manat unde verior Doctrina, adagio modo dicta corrigam, Narrationem, quam subnecto, perlege. Ira incitatus diviti cum inops viro Nulla absque causa lapidem impegisset, licet Hic par potuerat impudenti reddere, In jusve rapere puniendum carcere, Nil horum: miti sed columba mitior Insano illi offam quam ferebat obtulit. Obstupuit ipse tum scelestus hac viri Benignitate victus, et ad ejus pedes Statim advolutus criminis veniam sui Orare coepit, consecutus illico. Hoc ille pacto rediens ad frugem bonam Mutavit animum, divitemque numinis Colebat instar, pro viro haud timidus mori. Narrasti: at isti tun' ferendae injuriae Par esse possis? Ratio fac praesit, feram. Numeremus agedum, qui sprevere fortiter Quodcumque gravius evenibat. Socrates Percussus alapa, constanti id animo tulit; Cato salivam Lentuli, Pisistratus Idem a Trasippo; conjugisque Pittacus Iram superbae pertulit in convivio. Consulto omitto plurimos; uno tamen Adhuc morari libet in exemplo mihi. (*) Luxum severis dum coercet legibus, Ira frementes in Lycurgum divites Injuriosis adpetebant vocibus, Ictusque verbis addidere: se foro Proripuit ille, jamque cursu ad Palladis Tendebat aedem, cum ferocis ingeni Alcander alios antevertens insequi Totis fugacem viribus, jamque imminens Tergo, sude oculum, dum respexit, effodit. Casu Lycurgus nil commotus aspero Pedem retinuit, et cruentam civibus Faciemque, et oculum commonstravit erutum. Haec adeo ad iram, moeroremque pectora Inflexit species, puniendum ut dederent Lycurgi arbitrio: legifer sententiam Laudat, procacemque juvenem ut abduxit domum Nec re, nec verbo laesit, at domesticis Servis remotis, contubernalem sibi Alcandrum adhibuit; cumque non illum mala, Sed tantum agresti deprednisset indole, Ad se ut rediret, spes erat: nec irrita Cessit; Lycurgi quippe dum considerat Vitam ille propius, totque praeclarissima Virtutum exempla, sic profecit, ut brevi E contumaci juvene mansuetissimus Vir extitisset, et Lycurgi favitor.

Priciza XLI.

Pr. Tko tebe kamenom, ti gnega kruhom.

Ubogh ſao, kise na svjes povrachja.

S' Prorecjem prudnieme da ù boglje svarnem ja,

Vech i istinitieme kâ rekoh mal pria,

Ovu kû prilagam pripovjes proscti ti.

Kad na bogatza kam ſlom ſanesen bjesti

Beſ uſroka metnu siromah, prem da stvar 5

Mogasce i on sctetnu gnem odvratit tadar,

Oliga ſvat na sud, od pravde da bude

Pedepsan ſa grjeh hud s' dostojne osude,

Niscta on tô ucini, negh kgljeb, ki nosasce,

S' milima nacini na darmu davasce. 10

ſao isti blogochju na takuse cjudi,

Kleknu, i ſa ſlochju prosctegne i grjeh hudi,

On stamu pitati, i udiglga isprosi.

Na svjes-se ovi vrati, bogatzu i gâs nosi,

I gljubav kaſce sad on gnemu toliku, 15

ſa gnega dabi radd podnio i smart priku.

Rekosi dogoghjaj, nu sadmi hotjej rjet

Bil vrjedan bio taj beſakon ti podnjet?

Nek Raſlogh mnom vlada, da bih, velim ti ja.

Nu brojmo mi sada gljudi one, ki ſlochja 20

Svazih pritarpisce hrabreno od druſieh.

Pokrat, kadga udrisce pgljuskom po ustieh,

Ustarpgliv podni tô, Lentula ſapgljuke

Katon, Piſistrato Traſcippa, i psujke

Svê gljubi Pitako ohole na goſbi 25

Ghnjev podni jednako. Broj druſih vegh bj,

Kê nevlasc ostavgljam jednu al milomi jes,

S' kom svarhu postavgljam donjeti pripovjes,

Salihos blaga cim obhasctri osctrina

Likurgo ſakonim, ghnjev vri ù bogazima 30

Psujuga, i uſdiſat kogod smion stade

Nagnega odvisce bat; on tarkom Pallàse

Put templa bjeſcjasce, gljute al chjudi ſa gnim

Mladich teziasce Alikandro prid inim.

Jahajuch ne plechi jurmu on (Likurgo ù tem 35

Naſadse obsirechi) sctapom oko iſbi gnem.

Ni mallo nesmeten s' ove on protivsctine

Susta ù putu hrabren, stavne i pun krepcine:

Tù lize boliveno karvim graghjanima,

I oko iſbjeno on kaſce svoima. 40

Prikalom bolnom tom tacse ù ghnjev vargosce,

Pedepsat gnem istom da krivza dadosce.

Hvalj on gnihov sud, i mlaza domome

Jur vodj, nitmu hud bj rjeci, al djelome.

Svescto ostalih slugâ on ima scjaglech tja 45

Akandra ſa druga samoga ostavja.

Nascjoga i buduchi ne ſla, kao druſiga

Zjene, negh kao ù kuchi spoſna on istiga,

Opora od vechje, i prem divje chjudi,

Ufa, da svjes stechje, ni tascto u tem sudi, 50

Likurga ſcivot er Alkandro, i kreposti

Svjetle imauch sveghjer prid ocim, to dosti

Bj, da od tvardovrata prikrotakse ucini

LIkurgu i ſvezata harnosga svâ cini.

Pripov. XLI.

Tko tebbe kamenom, ti gnegga kruhom.

Siromah Slocinaz rasabran.

Sa dat urreſ môij bessjedi,

Odkle pravi Nauk ishoddi,

Scti, mollimte svescto sljedi,

Svescto upisah u ovvom sgoddi.

Idde Ciovjek cîm Bogatti, 5

Ubogh s' stjenom gnegga udarra;

Gnemmu sa to slo ne vrati,

Ni pedepsce, nitti kara;

Blaghij neghli Golubizza

Svescto kruha nossi, doje; 10

Nu sumgniva slobnik liza

Prem veliki strah immoje.

ſaccjudise joscte tada

Krivſam vajmeh, krivſam, recce,

Prid gneggovve noghe padda, 15

I Prosctegne taj-ciaſ stecce.

Chjud opaku svû promjeni,

Rasabresse svôm pameti

I Bogatza cjaâſti i zjeni,

Hottiobi sagn umrjeti. 20

To si ljepo bessjeddio,

Nu rezzimi mallo sada

Billi Djello to taerpjo?

Bjh, kad raslogh menne vlada.

Pribrojimo sada redom 25

Sve, koijemſe slo sgoddillo,

Kîse njesu bjesti, i jedom

Rasaercilli jur nemillo.

Samlatnizzom priko Obrassa

Cîm Socrata gnekki udarrj, 30

Nejma protiv gnemmu omrassâ

Muci, taerpi, to ne mari.

Na Catona Lentul pgliuje

Pisistratta Trasip tvorri

Isto, Pitak scto nagn bgliuje 35

Rusgno sgena , negovvorri.

Isgled ovvi bud sa dosti,

Drughe nechiu sad kaſati:

Cîm Licurgo salihnosti,

I Naprave brani, i krati. 40

Svi Bogatzi raſaerceni

Gnegga rusgno psuju, i kom

Mechiu joscter i Camenni,

Daga sasvijem vêch umorru.

On Pallade tad Bosgizze 45

K' Templu biesgi, laxsce, i prie

Stisge Alcandro, ranni Lize

Joscmu i sctapom okko isbje.

Jur smetaſe niscta tada

Tôm Licurgo hudom sgoddi 50

Kasge Puku kijêm on vlada

Svesctomusse tad dogoddi.

Sgjallu gnegga svi Graghjanni

Hullu Alcandra, hude i Slochie

I molluga nu ſamani 55

Daga morri kako on hochie:

Hvali svescto sudit buddu

Iscte svakke nu Nacine

Ispunnitti svu posgjuddu 60

I prostitti Slôm krivine.

Nachi Alcandra mnogho trudi

Cîmga buddu dovestitti

Posna daje divje Chjudi

Dachie laſno dobar bitti. 65

Ghgnievno gnemmu ne bessjeddi,

Ni pedepsce, nitti korri,

Svôm na Gosbi hranit sljedi

Millo, i skladno s'gnîm govorri:

Licurgove sve krepposti 70

Cîm Alcandro gleddat budde,

Pokorritſe vech sa dosti

Gneggovessu to posgjudde.

Sasvijem sgivot svoj promjeni,

Isvaernosse vechma resi: 75

Onje Mladich vech Gliubjeni,

Srechni jesu gnêmm udessi.

Nie na svjetu drasge stvari

Vêch Licurga, cîm to viddi:

Gnegga obilno svak-cjaſ dari, 80

I gliubitga vechma slidi.

Svaerha Pripovjesti umjetnijeh Paervijeh kgnighaâ

FABULARUM LIBER SECUNDUS

PROLOGUS AD MICHAELEM DE SORGO. Volare gestit in tuum hic liber sinum, Dulcis SORGIADE, recreatus ut tui Favoris aura te patrono gaudeat. Rudi ille tectus fabularum cortice Iter ad virtutem monstrat expeditius, Per quam mortales expoliti mutuo Inter se amore conjunguntur arctius, Vigentque sanctis civitates moribus. Mihi in scribendo simplex adhibetur stylus, Tantumque verbis has nativis fabulas Coloro, ab aliis abstinens ornatibus. Hoc namque in animum firmiter induxi meum, Non minus in arte lucubrandi carminis, Quam vita in ipsa, moribusque propriam Veri naturam decoris, et praestantiae Ratione quadam contineri simplici. Tu, qui peracri vi praepollens ingenii, In litterato perbeatus otio Quoscumque Latii, Graeciaeque caeteris Praestantiores volvis scriptores manu, Horumque par es aemulari gloriam, Debes libello de meo sententiam Pronuntiare judice te dignam gravi. Haec causa princeps, quaeque suasit altera Ad te mihi aditum, mirus ille ardor fuit, Tua in virtutem quo feruntur pectora, Quam tu, benefica cum fruaris indole, Latius ubique propagari discupis. Accedit etiam, quod me et illa perpulit, Patriciorum nulli quam deponere Licet virorum, cura caeteris prior, Aliasque secum prono ut alveo trahens, Quae te ad salutem, civiumque commoda Paranda stimulis urget acrioribus. Nam si inter homines elanguere coeperit Usus virtutis mutuae, haud vitae queant Civilis almo recreari nectare. Vide ergo, causis quot decebat me tibi Hoc exhibere qualecumque muneris. Quod pretium at operis? Pertenue; si comparem Tuae consilio mentis et praediviti Gazae e vetustis erutae exemplaribus. Magnum; si ex aliqua parte, quod cupio, tuae Probationis adsequatur praemium.

Illyr. Cjemse koſa dicila,

tjemse Ovza sramila.

Quibus capra gloriabatur,

eorum pudebat ovem.

Caper, et Ovis.

Ut fonte liquido depulit sitim Caper, In speculo aquarum formam explorabat suam. Proceritate delectatus cornuum, Barbaeque longo vellere, arrogantius Ovem, ex eodem quae bibebat rivulo, Illis carentem despicari coeperat. Ovis contentam propriis se dicere Bonis, nec ejus invidere cornua, Quae densos inter implicata cespites Tardent euntem; barbam vero inutilem, Cui se transversae frondium festuculae Foede immiscerent, stirpiumque fragmina. Caper gracilium mox celeritatem pedum Laudare, quodque plena salebrarum loca Levi perfacile transiliret corpore. Ovis quod agili minus uteretur pede Suo adscribebat commodo, pendentibus Haud ausa scopulis fidere imprudentius, Pessum unde ruerent non semel audaces capri. Ut se repulsum veritatis viribus Agnovit hircus, gloriari et altera Sic dote coepit: naribus, age, percipe, Odore quali fragret hoc coprus mihi. Lanigera reddit: iste qui e membris odor Tuis emanat, suavis adsueto tibi Poterit videri; teter at adeo est mihi, Ut jamjam ab illo me necari sentiam. In hac expressam te videto fabula, Lasciva mulier, quae superba ditibus Donis amatorum ambulas, queis foemina 30 Casta exornari quaevis erubesceret.

Kgnighe Drughe Priciza I.

Prorecje. Cjemse koſa dicila,

tiemse Ovza sramila.

Jaraz, i Ovza.

Ugasil Jaraz cim jur sceghju biasce,

Vodam u zaklenim onse oghledivasce.

Rogâse visinom svoieh nasladi,

I gustom diglinom, kâ mu je ùbradi.

S' tega Ovzu, na isti kâ vir vodu pie, 5

Er neima ures ti, pun tlaci oholie.

ſadovoglna al svîme onaje dobrima,

Niti gnegovime ſavidi roſima,

Ki er ne u gustime spljechjuse busima,

ſadarſcjan po istime vechjekrat bit ima.10

Da brada pak gnemu ſaludgna biasce,

Nimu ona ù icemu da sluſci vegljasce,

Ù koj i slamize gladno s' svake strane,

[...]echja i palicize videse iſmjescjane.

Hvaliti ſa time barſinu on uſe pak 15

Od nogâ, koime po hridîh skace lak.

Ovza, bjesce gnoj scto stupaj dât magne hrô.

Od naravi, isto tô uſimglje ſa dobro,

Strascech po visokim stjenamse pegnati,

Odkle oni sasvim tim padaju vechkrati. 20

Videchi istinese pridobit on silom,

Hvaliti pocese drugom stvari prid gnom.

Ki miris noſdrim ti moga iſ tjela na dvor

Iſlaſimi ochjuti. Dava Ovza odgovor.

Ti, koi povaſdan chjutiscga, more bit, 25

Tebi daje ugodan, ali ovo mogu rit,

Da meni usiori toliko ti vogn jes,

Na svarhu damichje on, ako ustoim, dich svjes.

Vighse ovdi ſceno ti bludna, ohola kâ

Tvihse koch ghiſdati darim Gljubovnika,30

Drughe kgnighe

Pripovvijes Paerva.

Cjemſe Kosa dicila,

tjemſe Ovza sramila.

Jarraz, i Ovza.

Kad k' viru dohoddi da sgeghju sagaſi,

Svû slikku pò voddi ter Jarraz upassi,

Pun slatke Naslade, dughijeh rad roghâ

I guste zijech brade, hrabrenstva pun svoga

Poccè Ovzu tlaccitti, kâ punna nemira 5

Doklesse napitti nebudde kraj vira.

Onnaſe dobarâ svoijeh pohvali,

Jarzomſe tadara s' hittrosti ter scjalli:

Dicitſe pristanni, tad gnemmu bessîddi,

Ko Jarce poganni, tvê roghe savidi? 10

Kôm buddesc ù trudu sa s' rossîm hoditti,

S' Granizzaâm usbuddu kadase splestitti?

Svudaje kî cjutti tad gnuſna rad smrada

Utrobbu promuti halavva tvâ brada.

Da taerci gdje Gljuti, hvaliſe sa dosti 15

Aerghiavvi gdje puti tad jarraz s' haerlosti.

Ovciza nu zjeni sa korriſ gne vechiu,

Sctò stuppaj gnoj ljeni, sa magnu gne smechiu;

Sunovrat paddatti Jarze-ſe cîm viddi,

I kosse vech – krati niſ stjene, niſ hridi.

Istina sa dosti cîm jarza tad smeta, 20

Pocceſe s' ludosti pohvalit opeta:

Mollimte, gnoj recce, pomgnivo pochjuti

Kakoje dalecce moij Mirriſ sad cjutti?

Ovzamu govorri, ciujesse kî svudda

Tesckome vech morri smrâd tvoijeh iſ udâ

"Sad Ovva Pricize pravi usgled,i slikka,

Poganna Bludnize, bilati sa vjka,

Kadate Gliuvenni himbenno dar reſi,

Svakome jur Sgeni prav prikor ti jesi:

Skladnaſe sa dosti na Svîtu vil stidi 30

Kîema uresiti svakatise ſcena,

Da ſna gola biti, sramila posctena.

Kad tvoje bludnosti, bessocnoſ i viddi.“

II.

Illyr. Akosu baersi volovi;

ſemgljaje djegljena.

Si boves sunt veloces;

at praedia divisa sunt.

Boves velocius arantes.

Suis seorsum providentes commodis Fratres arabant post patris obitum duo Certis agellos indicatos finibus. At, quod juvencis unus ocyoribus Terram subigeret, accidit, ut e praedio Suo inferentes sese in alienum solum Vomere recurvo arare coepissent boves. Quod conspicatus alter, et simul timens, Partem si agelli arare sivisset sui, Novi ille juris nequid inde acquireret, Perbelle admonuit: si nimis propere tui Arant juvenci, scito, quod sunt praedia Divisa nobis: ergo age retrorsum boves. Idcirco in agris instituti limites, Sua cuique firma staret ut possessio; 15 At avida quoties cupiditas hominum hos movet!

Priciza II.

Pr. Akosu barſi volovi,

ſemgljaje djegljena.

Volovi, ki barſce oru.

Dva brata ò svoima po smarti Ocinoj

Radechi poslima napose ſemgli ù svoj

Oru s' Volovima, i mejasc djelie.

Gnih jedan, ki ima Volove barſie,

Sgodise, da oni iſ svoih iſlaſechi 5

I tughih smioni gnivâse hitechi

Po gnim udigl orat lemeſcjom stadosce.

Videch to drughi brat, vole ima ki losce,

Bojati pocese, da nebj on stekao

Ki raſlogh, kadese nebj omcjas oſvao, 10

Ljepoga ughlavi: pobarſce ako oru tvi,

Kihse ti dobavi, moj brate, volovi

Meju nam basctine djegljene dasu, ſnaj,

ſato gnih s' tughine ſemglje gorci u cjas saj.

Mejasci s' tegasu, svak da uſciva svoje, 15

Tughje al hlepnasu cegljad da osvoje.

Pripov. II.

Akossu baersi Volovvi,

Semgliaje diegliena.

Volovvi baersce orechi.

Cjaikose rastavvi kad s' duhom primilli

Sljedjahu s' gliubavi Brattinſki tad Dîjli

Sa korriſ diegljene svakki orre Livadde,

Bigliesgne kijêh stjene raslucju jure tade.

Cîm jedan ulassi na semgliu druggoga, 5 On tusgbe, kê glâſi nemira rad svoga

Kad buddesc oratti, ne presci, gnêm recce

Volovve nêgh svrâti s' mê semglje dalecce;

Marghignam svê djli, kô viddisc, Basctine

Ostavvi primilli te, Bracce, nacine. 10

"Al' Ciovjek vech – krati jur tughje Livadde

Osvoij, ne plati, besocno nêgh krade.“

III.

Illyr. Pribroj, ako i na putu naghjesc.

Numera, licet et in via repereris.

Homo crumenam reperiens, et Sycophanta.

Adhibenda summa est cautio adversus malos. Loculos refertos aere plurimo in via Quidam reperiens substitit eodem in loco, Pecuniamque numerat curiosior. Duo, qui eandem post eum terunt viam, Id pervidentes, tardiorem sibi dolent Fuisse gressum: cur numeret aes postulant. Queis ille: si res forte non invenerit Dominum, ut, benigna Fors quid obtulerit, sciam. Vix haec locutus, cum crumenam quaerere Is currit amens, qui profecto amiserat. Huic ergo rediit, signa certa ut exhibet. Vir fraudulentae plenus hic versutiae, Aere numerato, postulavit alterum Furti, asseverans esse dimidiam ibi vix Partem pecuniae, et citari hominem jubet. Hic, quod juratis testibus verum probat, Dimissus abiit; ille furti nomine Quod innocentem criminatus, et suum Amisit aurum judicis sententia. Per ora coepit ire tunc adagium: Licet aes reperias in via, numera tamen.

Priciza III.

Pr. Pribroj, ako i na putu naghjesc.

Cjovjek, kie nascjo tobolaz, i Potvoritegl.

Svescto mosc najvechi stavi opaſ prema ſlim.

Tobolaz hotechi na putu njeki cim

Iſnaghje pun ſlata, tù susta, i broi

Pjeneſe, erga tâ ſnanosſceglja osvoi.

Dvoiza istieme ki putem ighjahu 5

Prem bliſu ſa gnime, tô videch ſcjagljahu,

Da njesu iscli prie: ſac pjeneſ broisc ti

Velemu Damie, onim rece, ſnati,

Sctoje ovdi dinarâ, kê dâmi blaga ces,

Ako ovi Gospara nebude nach pjeneſ. 10

Ova isctom iſrece, kad vidje sebe van

Onoga ghdi tece od truda ſapiehan

Tobolaz iskat svoj: gnemuga on poda,

Ermu ne mao broj obigljeſcjâ ovi dà.

Pun drughi dubine kad dinar iſvadi, 15

Gnega lupesctine krivinom obadi,

Velechi da od pjeneſ; kê ù gnem nahodi,

Jedva pol sada jes, i na sudga vodi.

S' svjedozim ſakletim skaſa ovi istinu,

I pusctan bj ſa tim; na prava al krivinu 20

Oni er stavi, iſgubhi na sudu ſlato tô

"Broj, receno tad bj, da i putem naghjesc scto.“

Pripov. III.

Pribroj, ako ina putu naghiesc.

Cjovjek Tobolaz nahoddechi, i Himbennik.

"Slobnoga triebaje cjuvatſe Cjovîka,

Gneggovva himbaje pogubna sa vjka.“

Pjenessâ sa dosti cîm jedan nascioje,

Pun slatke raddosti brojtjh pristoje.

Kî sa gnim hodilli dva sgjalloſ ochjutu, 5

Da kasnij tad bili srechnomu po putu:

Toij sgoddi cjuddeſe, ter gnemmu savidu,

Scto broij penesse pitatga tad slîdu:

Gnjm smiri posgiudde: Srechianbih ja bio

Nenachſe kad budde koijhije gubbio. 10

Kad taerci uzvigljeni, cîm ovvò bessjedddi

Nach pjenneſ sgiudjeni, pohlepno put sljedi:

Gnemmuga jur vrati beſ himbe, privarâ

Buddemu kad datti prav bigliegh dinarâ;

On gnegga lasgivvo tad vajmeh potvorri, 15

I gnemmu prottivo tad ovvò govorri:

Boglieje vratiti, sctos' ukrò sad menni,

Nêgh i pravdom platiti, Lupesciu himbenni.

On k' Pravdi saklete svjedoke dovoddi

Ikakve beſ sctette kê gnegga slobboddi. 20

Zijech strascne privare himbenik jur hudi

Sve gubbi dinare, Pravdamu kô sudi.

"Miranchie ti bitti, kî srechnom ù sgoddi

Uſbudde broijtti, cîm pjenneſ nahoddi.“

IV.

Illyr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda.

Equus sitiens aquam coenosam non fastidit.

Equus, et Onager.

Siti per aestum maceratus aspera Equus inquieto vestigabat lumine, Si forte laticis quid videret uspiam. Hunc illi, anhelus multum obivit ut prius Telluris, altis devolutus rupibus Torrens abunde praebuit: inhians ferus Accurit avidis inde sorbens faucibus, Luto licet aqua mixta multo defluat. Onager, eodem forte qui stabat loco, Tolerans, nitidior dum fieret humor, sitim, Mirari, ab illo cum videret ebibi Multum coenosi gurgitis; tum sic monet: Cur hanc bibisti turbulentam? Paululum Adhuc morari si libuerat heic tibi, Vitro fuisset hausta pellucentior. Tunc equus: ut inquis, sic futurum existimo; Siti sed ipse cum aestuo; sperno quaerere, Qualis sit unda, pura, necne: vos eam, Quod estis adeo delicatis sensibus, Contra atque praesens exigit necessitas, Ut hauriatis expectate limpidam. Omnis famelico esca jucundissima.

Priciza IV.

Pr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda.

Kogn, i Tovar divgli.

Isctuchi od ſceghje iſmucen kogn ljeti,

Bili vode scto ghdje mogo okom naſreti

Iſa kako bj ſaman mjestia vele on

Mimoiscjo sapiehan, naghjeju napokon.

Potokmuje dade, s' visokih ki hridi 5

Tocise; on tade dotarcja ghdi vidi

Da leghla biasce, i naghlo pie gnu,

ſasve da vidjasce kalomje smuchjenu.

Divj ki po srechi tù Oso nahodise,

I ſceghju tarpechi ceka dok sbistrise, 10

Smjescjanu videchi ghdi on kalom piasce

Temuse cjudechi ovamo vegljasce

Scto mutnu piesc ti? Dasi josc hotio

Ne vele cekati, bilbise napio,

Bistre, kao s' vrila: komu kogn, tômie 15

Vjerovati sila, al trjebi ſnatie,

Da kada goruchja ſceghja mori mene,

Ne marim iskat ja, jel voda bistra, al ne.

Vi chjutjenja kis[...]oputna tako,

Proch onom scto [..]potreba, svakako 20

Cekajte, da cistu [...]ghladnu ti

Daj jescju i necistu, gnemuchje ugoditi.

Pripov. IV.

Kogn sgedan Mutne vodde neghledda.

Kogn, i Osò.

Ljettnoga pun truda, da sgeghiu sagasi

Taerciasce kogn svudda Hladjennaz da passi:

Rjekaſe niſ Hridi viſoke cîm slije

Pohlepno gnu slîdi, da vodde popije:

Sctò Voda ghnuſnaje, sctò kalo gnu smuti, 5

Vesselo saerkaje, Protivnoſt ni chjuti.

Osose cjuddio kad kogna tuj viddi,

Tu voddu da pijo, ter gnemmu bessîddi:

Daſ hottjo taerpitti do mallo poslije,

Moghossi popitti te vodde bistrije. 10

Istina jest, Bracce, kogn gnemmu govorri,

Da menne tot – jacce sad sgeghja nemorri,

Viboste sa dosti rasbludni Tovarri,

Te tlacci ludosti kogn sa to nemari.

"Kad gladom Nesrichia dosadi Cjovjku, 15

Svakkaje gnêm Pichia korisna sa vjku.“

Illyr. Metat dinare u morre, a iſkatih svjechjom.

Nummos in mare projicere, et lumine postea eos quaerere.

Piscatus Dalmaticus.

Piscatus ille Dalmatarum est proprius, Qui vere primo, cum fragorem ponere Coepere fluctus turgidi; fit tempora Autumni ad usque: sumptuosus maxime Est apparatus, namque praeter usui Huic opportuna navigia, inque singulis Plura hominum capita, qui viritim propriam Operam conducti venditant stipendio, Multarum oportet rete ut ulnarum parent, Tantumquae taedae, continenter ut queat Ardere totis instaurata noctibus. Hoc quippe pisces evocati lumine Densis gregatim provehuntur coetibus. In jacta quoties multitudo retia Incurrit ingens piscium, e proventibus Resarciuntur damna primo sumptuum, Dehinc magna dominis inde derivant lucra. Sale namque pisces condiunt, implent cados, Senogallienses vendituri ad nundinas. At cum, quod etiam saepe numero usuvenit, Vel unda juxta litus est subalgida, Pisces in altum vel fugat Delphin mare, Aliove casu haud prodeunt, tunc maximis Homines gravati impendiis alienum in aes Tot frustra exhaustis incidunt laboribus. Haec praelocutus ad propositum jam feror. Quidam vir illi deditus piscatui Cum mille ab alio mutuos dari sibi Nummos petisset aureos, hic suspicans, Tales in usus insumpturum dicere Sic coepit: istud velle te pecuniae, Ut apparentur ad piscatum idonea, Opinor; alter id fatetur maxime. Tunc ille: adures ergo sub opaca facem Tu nocte pariter, piscium ut praedam feras. Sic porro, hic inquit. Verum ego ad eam insaniam, Excepit alter, nondum deveni, ut meam Sinam te in aequor projicere pecuniam, Ut mox eandem quaeras accensa face.

Priciza V.

Pr. Metat dinare ù more, a iſkatih svjechjom.

Ribagne Dalmatinsko.

Dalmatinsko onoje osobno Ribagne,

Oò proljechja koje (kad mora reſcjagne)

Nj vech cjut) cinise, i sve do pod ſimu

Nepristav sljedise, kad vrjeme ugodimu.

Od velika ova harcenja jes sprava, 5

Er osvem Brodova, cini s'kimse oprava,

I ù gnih svakomu njekoliko glavâ,

Kih svakise ù tomu ſa platu prodava,

Mreſcju od [...] trjebaje pripravit,

Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10

Da nochi ù svakoj budeim gorjeti.

Svjetlosti er po toj (cjudoje ovo rjeti)

Ribe priteghnute prohode na stada.

Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada,

Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15

Spravam ù oneſime, iſvade potrosku.

Gosparim dobiti veglje pak ostaju,

Cinuje er soliti, i ù sude stavgljaju;

Nas Siniglaskome da targu oni isti

Buduje s' vechjome prodati koristi. 20

More al kadase studeno josc chjuti,

Al Pliskavizase pridkrajem ochjuti,

Ù ponor pucine kâ tjera ribu, al s' kê

Drughe ſgode iſghine riba, tad velike

Upadu ù dugove, i ù vjetar pghje trud, 25

Iſreke iſa ove vigh sada, idem kud.

Njeki, kise na tô ribagne bj dao,

Tisuch ſcjutaz ſato ù drugogae iſkao,

Da bude datmuih ù ſajam: on sumgnechi,

Dachje ù tô uloſcit gnih, ovako htjemu rech.

Da ù mene, mnim ja, ti iſctesc ovi pjeneſ,

Sve da ſa ribanja moſc spravit. – Tako jes.

Uſcechjesc nochnoj ti, pak sljedi govorit,

Ù tmi lucja dosti, da vech pljen bude bit.

Takoje, veli ovi: kom drughi, ali josc 35

Ja njesam takovi mahnitaz, da moih mnosc

Pjeneſâ tebi dam ù mre metati,

Da mijh pak svjechjam ti budesc iſkati.

Pripov. V.

Metat dinare ù Morre, a iskatjh s' svjechjom.

Ribagne Dalmatinſko.

Cîm smiri svû vechie saedittoſ pjenasti

Ù paervo Prolietchie Val Morrſkom pò Vlaâſti,

Dalmatin koij – je prem hittar po tminni,

Dôk Jessen dospije Ribbagne svê cinni:

Samjerna spravvaje; tuj Subglje, tui Plavi 5

Cegljaddi dostaje, sctoe trjeba da spravvi.

Cîm Ribbar uppassi, gdje doghie k' Svjettlosti,

I k' Mresgiâam ulassi jur Ribaâ sa dosti,

Raddostan tad budde: svè paervo potratti

Ù sctette i svê trude podpunno saplati; 10

I ribbom Barjelle sogljennom napunni,

Teggottan trud vele s' dobitim okrunni.

Slò hude rad srechie sgoddise nù kada,

Tad ù dugh, ù smechje jur Ribbar upadda:

Uffagne cîm varra jednoga, pitoje 15

Na saijam dinarâ, kad ribbat immoje.

Svjeſ njesam gubbio prosippat sadare

Kê jesam skuppio ja s' trudom dinare

Drughimu tad recce, kadara smaerhnese,

Da Morrem ti prece mê svjetlisc peneſse.20

VI.

Illyr. Svaka ptiza k' svomu jattu.

Unaquaeque avis sui generis avibus coeat.

Coturnices, et Picus.

Picus Coturnices nimium obesas domum Denso redire demiratus agmine, Quonam fuissent ita saginatae in loco Quaesivit: illae se labore id maximo Mediocre adeptas rettulere commodum. Nam se quotannis trajicere longum maris Debere tractum, sub tepente ut pabula Coelo reperiant. Avidus ille tum rogat, Ut, transmeandi cum maris aderit dies, Velint monere, semet ut eorum gregi Et ipse pariter adjiciat; illae negant, Suique suadent ut generis adeat aves. Moestum repulsa fecerat, sed interim Profectionis tacitus expectat diem, Consiliaque explorat Coturnicum omnia, Cum illis in oras ut beatas advolet. Dum vesperascit, flante leniter Africo Has aggregari sensit, utque praepetes Movere pennas, subsequi imprudentior Et ipse coepit. Has ferebat ocyor Ala; ast acuta Picus usque lumina Ad anteeuntes dirigebat alites: Quas tandem ab oculis cum remotas haud sequi Valeret ultra, longiore lassior Volatu in undas lapsus interiit miser. Similes coire similibus fabula docet.

Priciza VI.

Pr. Svaka ptiza k' svomu jatu.

Prepelize, i Bergljesc

Prepelize tuste mjesto ù svê jed[...].

Bergljeſc videch guste na [...],

ſacjughjen ovako gnim veli s' kojome

Pretigljet vi tako moghuste jescjome?

Tô dobra, one gnem, s' tuda da odvisce 5

Stekosce ù tughjem mjesti, odgovorisce

Er svake godine da sila gnimaje

Vegli dil pucine proch, da budu ù kraje

Toplie prinitse, ghdi jesce vech ima.

Tad uſe molitse pohlepan on gnima, 10

Prohoda da dan ti kad toga bude doch,

Cine i gnemu ſnati, dachje i on scgnima proch.

Nechje one da cjuju gnegove molbe tê

Negh s' ptizam svjetuju da opchi svê varste.

Tôga oſcjali, al mûce djegljenja ceka dan, 15

ſa gnimase i vuce scto docjut poſcjudan,

Da i on ù mjesta tâ blaſcena doleti.

Kad nasta noch tmasta, poce i vjetar dmjeti,

Vjetar ugodan gnim, dachje iti stavise.

Tarknusce kad ſatim, i on ſaletise 20

S' mal svjesti ſa gnima. Boglje one s' krilima,

Nu on gnih bistrima sljedi svegh s' ocima.

Tragh al kad iſgubi on sasvim, od od duga

Umoran ljeta bj pade, i ù cjas struga

Morskaga udusci. Scto velj pripovjes? 25

Dase slicjan sdruſci s' slicniem dobro jes

Pripov. VI.

Svakka Ptizza k' svomu jattu.

Prepelizze, i Svraka.

Prepeoke viddechi vratitſe prettile

Kakoste jur stechi to moghle, mê Mille,

Gnjm Svraka govorri, mollimvaſ, kasgite

Po Brieghu, po Gorri kôm srechnom lettite?

Odgovvor davaju: Prettilloſ jest nammi 5

Gorkomu po vaju, po trudu, tughaâmi:

Svakkonam jur Ljetti pò Morru dalecce

Trjebaje lettjetti, hranaſe da stecce;

Ghdje Sjevver ne dima pò Gorri i Livaddi,

Studdena ni Sima toplinu raſhladi. 10

Svraka immà posgjuddu s' gnimmaſe sdrusgiti,

Gnoj molli da buddu djegljegne glâſiti:

Na Molbe na rjeci Svrakkine na Sgeglie

Svakkaſe tad prjeci, kasgejom dreseglie:

Ù gorkom sgjallosti tad Svraka boravvi. 15

Nu sa svom tajnosti djelitse pripravvi.

Cîm Ptizze tad prece budduse djeliti,

Svrakajh dalecce nesvjesno sljediti;

Kad silloſ Sjeverra dimaſce po tminni,

Baersoijh satjerra pò Morrskom Puccini;20

Nemosge jur tada Svrakajh stignutti,

Ù Morre nêgh padda cîm umor ochjuti;

Er s' svoje Nesvjesti, rad svoga prikora,

Nesrechne zijech ceſti toppise sred Morra.

"Isgledchie mâ bitti Priciza svakkomu, 25

Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“

VII.

Illyr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta;

a mudar cjovjek sveghje mlad.

Domibus, et vineis aetas inquiritur;

at homo sapiens semper viget.

Homo dives, et Praeco.

Domum, adjacensque venditurus praedium Senex sub hasta posuerat, cum divite Vir censu utrumque comparare gestiens Praecessit alios; isque conspecto sene Incani capitis, et tremulos arundine Regente gressus, confidenter quaerere, Aetate quantum processisset. Futiles Ut praeco nugas garrientem intelligit, Quaere potius, ait, quota sit aetas vineae, Domusque; id etenim scire te juvat, senis Non hujus annos, mente namque dum bona Senes fruuntur, corpore et effoeto vigent. Sapiens senectae incommoda aut sentit minus, Aut illa saltem sustinebit fortius.

Priciza VII.

Pr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta,

a mudar cjovjek sveghje mlad.

Cjovjek bogat, i Licjar.

Star kuchju, i basctinu, kâ kod gne biasce,

Po obicnom nacinu licbe prodavasce.

Kad jedan, radje ki ſa sebe daih stece,

Bogataz veliki ostalih pritece.

Videch on, Staraz taj sjedinâ glavu da 5

Punu ima, i stupaj tresuch sctapom vlada,

ſa svoja uſega godiscta pitati.

Ludosti kad tega cju Licbar iskati,

Pace ovo ti pita recemu, vinograd

Kolikoje od lita, ſgraghjena i kuchja kad.10

Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes

Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes.

Mudar al magnechje chutjet ſla starosti,

Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti.

Pripov. VII.

Kuchjaâmse, i basctinnâam isctu godiscta,

a Mudar Cjovjek sveghje Mlâd.

Boggattaz, i Glâſnik.

Baſctinu hottjo svû Starraz prodatti,

I kuchju cinnio proglâſit vechi - krati

Bogattaz nu kada starroga tuj viddi,

Sctapomſe gdje vlada, tad gnemmu bessjddi:

Sjedisu tvî Vlaſi, kojesu tvê Ljetti, 5

Mollimte, sad glâsi, kakveſi pameti?

Cjuddise sa dosti na take govorre,

I Glâſnik ludosti potlacci to gorre.

Tebbi iſkat trjebaje Basctine godisctâ

I kuchja kakvaje; nemisli vech iscta 10

Kojasu mâ Ljettâ, kakveſam ja svjesti:

Isctame ne smeta, srechneſam ja cesti.

Cîm Starraz sa dosti dobreje pameti

Usgiva krepposti sgivotta na svjeti

"Kî mudar Cjovjek jeſ, josc Starraz da budde, 15

Srechnije gnêm uddeſ, ne kuscia slo, trude;

S' teggotne starrosti joſc jadmu da kîje,

S' Hrabrennom krepposti pritaerpjet ummje.

VIII.

Illyr. Jagne ponisceno i dvjechje majke possisat.

Lac suget mitis geminis a matribus agnus.

Agni duo, et Mater.

Permulta mites adsequuntur commoda. Enixa foetus cum gemellos debilis Fuisset Agna, se duobus impotem Enutriendis lacte cognovit suo. Dissimilis inerat indoles; mitissimus Hic quippe moribus, alter impudentior, Lactabat ambos sedula; at neuter satis Cum lactis inde sugeret, nutricibus Hos uti et aliis, ut bene sit, oportuit. Miti invenire perfacilis labor fuit: Frustra requirit alter; hinc moestissimus Hoc, quod sibi tum accidebat, infortunio Matrem rogabat: quaeso, cur accedere Ad fratris agnas prohibeor altrices mei, Qui pariter utero, ut ille, prodii e tuo? Huic illa: fugiunt te, quod es petulcior; Lactatur ille, mitis est quod ingenii: Fratrem ergo ut aeques lenitate enitere, Et lactis aderit copia. Haec ut audiit, Lasciviorem posuit Agnus indolem, Sinuque nulla tum agna rejecit suo.

Priciza VIII.

Pr. Jagne poniſceno i dvijechje majke posisat.

Dva Jaghnichja, i Mati.

Stjecju cegljad krotka mnoga dobra sebi.

Mlohava Ovza, kâ dvoe okotila bj

Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti

Neima, daih slidi doit do sitosti.

Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5

Mioje, inisu nacini ù onemu.

Pomgnivo dojasce oba, al er dosti

Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti,

Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti

Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10

Krotakje naghje, al man drughiju iskasce,

I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce.

Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô

Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato?

Niti mene doje, kisam, i on kako, 15

Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako?

Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje,

A brata dojeti, erje pun blagochje.

Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti,

I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20

Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu,

Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu.

Pripov. VIII.

Jagne ponisgeno i dvijechje Majke posissat.

Dva Jagagnza, i Matter.

"Onnemu svegh bitti pokojchje, Mir pravi,

Kî budde sgîviti s' svôm blagom naravvi“:

Kottila kadaje do dva Ovza Jagnettâ

Gdje Mljeka nestaje, gorkose tad smeta.

Raslicni sa dosti, Chjud ista gnjm nije 5

Pun jedan blaggosti, prem-smijon drughije.

Vech Mljeka nestaje cîm svak – cjaſ Ovcize

Dobavvit trjebaje josc drughe Dojnize.

Sa nachi blagomu Dojnize laſnoje,

Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10

On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi,

I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi,

Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize

Od menne dalecce pobjegnu Dojnize?

Brattami prihrani cîm svakka sa dosti,

A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15

Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri,

Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori:

Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi,

I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi.

Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20

I slatkom blagosti svegh budde sgîviti.

IX.

Illyr. Bogljeje dobar ghlas, neghli ſlatan pas.

Bona existimatio zona aurea praestantior.

Mercurius, et Fratres duo.

Cum munere ad homines duplici Cyllenium

Mittebat olim rex Deorum: unum aurea

Zona est, facultas recte agendi est alterum,

Qua comparatur nominis splendor boni.

Hic uno euntes tramite adspexit duos, 5

Quos allocutus hoc fuit fratres modo.

Vestra haec, o pueri; seligendi at optio

Obtinget illi, cujus ex urna mihi

Nomen repositis extrahetur sortibus:

Majoris exit. Mentis ille proprium 10

Accepit alacer munus, auro cingulum

Late refulgens nam minoris aestimat.

Cessisse zonam ut auream minor sibi

Novit, libenti quam te animo accipio mihi

Zona, inquit, nitida, regibusque cingere, 15

Dii si dedissent, digna purpureis latus!

Fratermque ridet, vilioris quod sibi

Rem pretii, ut ipse sentiebat, legerit.

Egere grates ut Deo, laeti suo

Ambo recedunt munere. Hic recta lares 20

Petit paternos, nominisque gloriam

Honesti adauget; zonae at alter ebrius

Prae gaudio aureae egit avius pedem,

Qua silva densis horret arboribus vetus:

Caeso heic latrones detrahunt zonam mali. 25

Virtute praestat, quam opibus inclarescere.

Priciza IX.

Pr. Bogljeje dobar ghlas, neghli ſlatan pâs.

Merkurio, i dva brata.

Merkuria ù stara Jove Bogh vremena

Scglje k' gljudem s' dva dara ſa gnih namjegnena.

Jedan jes ſlatan pâs, podobnos drughie,

S' kojomse stjece glas slavovit svudie.

Na putu ſdruſcena ghdi idu dva brata 5

On vidje rodjena, pak gnima rece tâ

Vaſcjasu, Sinzi, ova; al oni obirat

Parvi ima od vas dva, kom' bude Srechja dat,

Da odovle parvomu iſvadim ime ja.

Parvorodjenomu iſide tâ srechja. 10

Veseo on od pameti dar uſet htiasce,

Ù zjeni er magnoj ti ſlatni pâs darſcjasce.

Kad mlaghi vighje, pâs da ſlatni osta gnem

S' komte, ſaupi ù ghlas, ja radosti uſimgljem,

Svjetli Pasu, ki istim kraglimsi dostojan 15

Bôk pasat, na dar gnim dasi od Bogov bio dan!

I bratu ù isto dobase rugasce,

Ki lohscij doisto, kaono zjegnasce,

ſa sebe obra dar. Mnoghe hvale Bogu

Dadosce oni kadar, veseglju idu ù mnogu 20

Uputi onise k' domu tajcjas svomu,

ſcivgljegnu i inadise svegh ù iſvarsnomu

Cjas slavna imena uſmaſcjat na svit saj.

Ovi, kom smamgljena jurje svjes ſa dar taj,

Veseo od vech, i kao pjan, u gustu planinu 25

ſahodi puta van: Pâs – mu lupesc skinu,

Pâs ſlatni parvo tù, smartmu dà ſatime.

Bogljee sjat krepostiu, negh blagom tasctime.

Pripov. IX.

Boglieje dobbar glâſ, neghli slatan paâſ.

Mercurio, i dva Bratta.

Sapovjed kad imma Bogh s' Nebba krilatti

Dolettjet k' Gljudimâ dareijm pridatti:

Paâſ slatan donossi; pak s' srechnom obblaâſti

Scto slavnoſ usnossi, darijh, i cjaâſti:

Cim Bogha krilatta, prohoddech po putu

Gleddaju dvà Bratta, kû raddoſ ocjutu?

Koga imme vaditti ja buddem pò srechi,

Ti darchje primiti, recceijm, i stechi.

Nêk paervi probira dar, immat i budde

Koij hochie pun Mira, sctomuſu posgjudde.10

Iside na srechiu slavnu obblâſ immenu

Starijem, ki vechju cjaâſ cinni prozjenen.

Kad Mlaghj dar imma pun slatke raddosti

Vesselo paâſ prima, gliubiga sa dosti.

Dostojan, bessjeddi, ti kragle paâſatti, 15

Brattomſe cîm sljedi scjallivo rughati,

Er zjeni s' Nesvjesti, dae boglij slatan Paâſ

Srechnije josc cesti, nêgh dobbar svjetom glâſ

Cîm hvale Dvojzza Boggovvîm davaju,

Vessela tad Liza Dommaſe vrachiaju: 20

Ovvêmſu posgiudde svegh vechju cjaâſ, zjennu

Usmnosgit da budde posctennom immenu.

Cîm drughi tôm sgoddi primiran boravvi,

Od puta sahoddi k' gustome Dubravvi;

Tuj mirno kad sceta, ne vele dalecce, 25

Lupescia suſretta, smaertnoga kî sjece;

Paâſ slatan i krade, kogaje zjennjo

Lud Ciovjek, i tade svoij sgivot dospio.

"Jest boglie sa vîka slavvitſe s' krepposti,

Nêgh immat Cjovîku Boggastva sa dosti.“30

Illyr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Externi domesticos pepulere.

Canes domestici, et externi.

Egregio habebat de genere quidam Canes,

Venator ipse quos habere Latmius

Cuperet, in oris patriae natos suae.

Huic forte ignotus cum referret advena,

Praestantiores Sarmatarum e finibus 5

Canes haberi posse; cumque crederet

Id ille facile, qui putabat omnia

Potiora, ab oris quae venirent exteris,

Mercede tanta comparavit quattuor

De genere eorum, quanta ego mehercule 10

Vel omne genus emere recusarim canum.

Apta ad venandum quoties prodibat dies,

Hoc secum agebat, dum retenti in vinculis

Alii elatrabant; hoc herilis pascere

Adsueta dapibus mensa lautioribus, 15

Et quo recumbant mollis excipere thorus;

Duris at illi verberantur fustibus,

Eduntque, siquid caeteri repudient.

Multis legentem ne morer, veteres fugat;

Sua inquilini sunt voluptas unice. 20

At si requiris, quid deinde evenerit,

Dum sumptuose nutriuntur, emori

Canes in anno vidit uno quattuor.

Est stulta cives quae fugat patria suos,

Benigniore dum manu externos fovet.

Priciza X.

Pr. Doghjosce divgli, iſtjerasce pitome.

Psi domachi, i inostrani.

Rodna od mjesta kucke, pleme kimje dobro

(Od Latma Lovaz kê biobi sebi obro)

Mladich njeki imasce, kad gnemu ſgodom ſlom

Njeki kaſivasce pridoscjalaz jednom

Stranâ iſ Sarmatskieh da vele boglje bi 5

Mogao od oneſieh dobavit on sebi.

Vjerova lasno tâ er svaku zjegnasce

Boglju stvar, kâ iſ mjesta tughjase nosasce.

S' toliko pjeneſ tê cetiri dobavi,

Hvagljene od varste, s' koliko nebih ja 10

Na Svjetu svesctoje psetegna kupio.

Dan dobarse akoje ſa lova objavio,

Gnih vodi sobome, druſi a ustavgljeni

Verigam domome lahaju smamgljeni.

S' jescjam hrani iſbranim, i leſcjati ghdjechje,15

Mekahno plevje gnim, i postav podmechje.

Bjenisu druſi ſlo sctapima, i ako scto

Ovima ſostalo marsko jes, jedu tô

Ù jednu rjec stare iſtjera; s' kim stoi

Svamusu sadare raſbluda, gnih goi. 20

Nu ako hoch ſnati, scto bj ipak, sad chjut' rech.

Od gnih obilati' jescjam er siti odvech,

Cetiri od teſih, tojes svi ù godinu

Toliko hvagljenih kucjakmu iſghinu.

Grad oni prav nie, ki tjera svoje van, 25

A tughje milie chjuti blagodaran.

Pripov X.

Doghjosce Divglj, istjerraſce pitome.

Kucki Domachj, i tughj.

Psà vrjednijeh jednomu Mnosg bjesce Cjovîku,

Vidjetti svakkomu jest Lovvnu priliku:

Moghlibi tad ovvi kroſ hittre nacine,

Endymion cîm lovvi, tjerratti sgivine.

Slovinſkom Daersgiavvi Psi ljepi sa dosti, 5

Kî lovvne Naravvi, kijêm svakke krepposti,

Jedanmu tad recce: Pohlepno posgjudi

Gnjh baerso da stecce, ter immat ne trudi.

Tughijeh iſ Mjesti scto bjesce, hvaljo,

Dostojno da cesti to samo zjennio. 10

S' Slovinske Pse strane cettiri dobavvi,

Obbilne gnjm hrane Gliubliesgliv pripravvi:

Cîm s' gnimmi prohoddi kroſ Gorre, kroſ Hridi

Ù Lovvnom tad sgoddi raddostan gnjh sljdi:

Ù gorkom nu vaju, nemilla rad glada 15

Nevolgni zaerkaju domachi Psi tada;

Od sebbe gnjh tîrra, pribbje gnîm kosti,

Drughijem pun Mira cîm kasge millosti.

Kû bolleſ ochjuti, sgiallos – ga kâ slîdi,

Gnjh vajmeh zaerknutti da baerso cîm viddi.20

"Gradjane kâ tîrra ludaje krajna,

Rad svoga nemira kâ blaſni Tughjna.“

XI.

Illyr. Tjerajuchi lisizu, nastupioje na Vuka.

Vulpem insequendo, in Lupum incidit.

Homo vulpem insequens.

Vitare levia qui student incommoda,

In magna saepius incidunt illi mala.

Avibus opimam Rusticus domesticis

Cohortem habebat, unde lucri plurimum

Causa solebat obvenire et altera, 5

Occasione nuptiarum quod sua

Altilia in urbe ditibus venumdaret.

Hic illucente cum die praecludere

Coepisset hortum sepibus, Vulpecula

Praedae incitata spe propinquo repserat 10

E nemore in agrum, jamque se tacita gradu

Recto ferebat ad cohortis ostium.

Insanus ira fuste correpto volat

Feram voracem pellere: haec metuens suo

Deprensa capiti currere in opacum nemus 15

Festina coepit: alter imprudentior

In hic fugacem dum locis audet sequi,

Sudemque jaciens enecare nititur,

Lupus repente fit cruentus obviam.

Exanimis ille tunc metu, o miserum me! ait, 20

Minus nocentem qui stultus dum abigo feram,

Incurro in ora praeferocis belluae.

Priciza XI.

Pr. Tjerajuchi lisizu, nastupioje na Vuka.

Cjovjek, ki tjera Lisizu.

Mnoſi nastojechi gljudi ubjeghnut mala,

Ù veglja nehtechi upadu cesto ſla.

Letuscta pitoma Rataj punu imasce

Ogradu, i veoma koristi vaghjasce,

ſa ovi osobito uſrok, erga nosit 5

Opchi ù Grad doba ù to, kad ki pir ima bit,

Da moſce tad ſetim skupgljega prodati.

On, svjetlos daguska cim pocese objavgljati,

Vart dracjom spravgljasce obstrjet, kad ù cjas ti

Ù poglje ighjasce kuna iſ bliſcnih mjesti 10

Poſcjudna i pljeniti put obora mûce

Ograde beſ zkniti upravse jur vuce.

Van sebe u ghnivu sctapase hitechi

Tjera svjer ſcdarglivu ſagnome tarcechi.

Ona ſaskocena strascech se svoj glavi 15

Stupaje ne ljena put luga upravi

Cim sljedi i u tima barſobjeguhju on

Nesvjesno mjestima, odvisce i smion,

Ter ſagnom mechjese sctapom, daju utuce,

Strascni iſnenadnese Vuk oprema gnem vuce.

Mrech on strahom lele! Rece, ki er htjeh

Tjerat svjer ne vele sctetnu, onu susreh.

Pripov. XI.

Tjerrajuchi Lisizzu, nastupioje na Vuka.

Ciovjek kunu tjerrajuchi.

"Lagahnu kî trudu sklonnuſe vech – krati,

U gorre ti buddu slo vajmeh paddatti.“

Segljanin immoje kokosci prettille,

Srechni usrok od svoje dobiti kê bile.

Gdje Pirje, vech – krati vesselo pristupi 5

Da Ciovjek bogati Lettuscte svê kupi.

Cîm Zorrom satvorra vaert plottom od svudda,

Gustijeh is Gorâ potajno jest tuda,

Lisizza himbenna k' Livaddi hodilla,

Uffagnem od Pljena nukana jest bila: 10

Ugliesti sgelnaje, gdje stoij mnosg Ptizâ

Upravvi stuppaje svê put gnjh Lisizza.

On taerci to – prie Mahnittom nacinu,

Da sctapom ubbje pohlepnu sgivinu:

Preddagna tad punna skrjese po Gorri 15

Plasciva cîm kuna, smaertnije strah morri.

Kad smijon gnu slîdi, dae smaertno poraſi.

Tad Vuka kod Hridi pristrascen upasti;

Tose isctom iſusti zijech strascne pripâsti,

Vajmehchiu k' Cegliusti Vuccjom uppâsti:

Svjer tjhu tjerroje cîm gustom ù Gorri,

Jaoh Vuka srioje, smaertnoga kî morri.“

XII.

Illyr. Iſjela Kogna trava.

Herba peredit equum.

Venditor Equi.

Ut mercaturam fructuose exerceas,

A sumptu quovis abstineto inutili.

In sole poterant exta cui videri, equum

Cum quidam haberet, cogitabat corpore

Paulo ut videret pleniori vendere. 5

Conduxit ergo quattuor sestertiis

Dies in omnes graminis agrum fertilem,

Quo pabulatus quadrupes evaserat

Multum validior pinguefactis artubus.

Poterat lucellum non mediocre tum sibi, 10

Si vendidisset, obvenire; at improba

Majoris illi suasit aviditas lucri

Illic in annum detinere et alterum,

Adhuc ut inde pinguiorem educeret.

Effluxit annus: in foro exposuit equum 15

Venalem; at omnes maximo deterruit

Pretio: ut imminuat, inquiunt; plane is negat,

Narratque, quantis se gravarit sumptibus

Conductum ob agrum annis duobus pascuum.

At nil loquendo proficit, totque est equum 20

Nummis coactus vendere, quot exsolvere

Pro pastione debuit: tum talia

Fertur locutus: heu! non herbam quadrupes,

Monstro at peredit herba quadrupedem novo.

Priciza XII.

Pr. Iſjela Kogna trava.

Prodavalaz kogna.

Da hvajda budeti targovagna od tvoga,

Tasctase varuj ti harcenja svakoga.

Njeki kogna imasce tac suha, da kosti

Sve lasno mogasce sbroitmu od mlednosti.

Nu pokli prodati misliga, kadmuse 5

Scto bude okriati, njeko ù najam uſe

On travno poglize, ſa koga cetiri

Plachja srebarnize nadan, dase ſcgivi.

Pasech tù ù svima doborse ustustio

Kogn bjesce udima, i dosta uſnaſcio 10

Tad s' komga mogasce koristi prodati,

Al er hlepiasce josc vechju imati,

I drugu hochjega tù darſcjat godinu,

Po tem da pretegljega iſvede nacinu.

I drugo prohodi godiscte, tadaga 15

Na pazar iſvodi, da boglje prodaga

Prozjenom tjera al svih; da sniſci, gnem vele,

Nemogu, er ſa dvih godine ja zjele

Ù pascgnemu konja pogljusam hranio,

I ſa tô poglje ja dosta sam harcio. 20

Man rece: usigljen toliko prodati

Onga bj, koliko tô ſa poglje plati.

Tad on: kogn travu nj iſio, scto mgnah ja,

Neghje jaoh! meni trava iſjela konja.

Pripov. XII.

Iſjella kogna Trava.

Prodavalaz od kogna.

"U tvojom dobiti koristi da buddu,

Ti nemoj trattitti pjeneſse saludu.“

Seglianin Maersciava cîm kogna rasgleda,

Sgialloſmu jest prava, zijech gnegga svegh predda.

Usbudde da boglie tad gnegga prodati, 5

Voddiga na Poglie prostranno vech – krati

Livaddu vesseo travnuje tad prece

Ù Najam uſeo, da meso kogn stecce.

Srechnose svè sgoddi sctò budde sgjuditi,

K Pazzaru dovoddi tad kogna zjenniti. 10

Prodatti tadara dagaje hottjo

Dostabi dinarâ na gnemmu dobbjo.

Pohlepnoſ ustrucci vechjaga dobiti

Ostavvit odlucci druggoga sa Lîtti.

Pospjescjan opeta tuj kogna pazzâri, 15

Zjenomſe svak smeta, kupitga nemari.

Dragoga zjennjo sa porraſ svoj gorri,

Dae mnogho trattjo sa kogna, govorri.

Ludose cîm varrà, tad kogna proddoje,

Ù travu dinarâ trattjo svesctoje. 20

Tad glâſi bessjedde gorkoga pun jadda,

"Kogn Travu ne isjedde, nêgh kogna Livadda.“

XIII.

Illyr. Tko nossi, ne prossi.

Qui fert, non petit.

Cicada et Formica.

Adsueta in aestu strepere per solidum diem

Cicada, nilque cogitare serium,

Dum torret agros impotens Caniculae

Furor, cum sub ea, qua canebat, arbore

Formicam arenas per calentes cerneret 5

Negotiosam cursitare, et plurima

Vectare farris, triticique granula,

Hanc irridendo bajuli abjectissimum

Genus vocabat. Illa amaram simplici

Hac amovebat voce contumeliam: 10

"Qui fert, ab aliis nil precario hic petit.“

Desierat aestas, frigidisque mensibus

Cicada victus indigere coeperat.

Fame interiret ergo ne miserrime,

Vicinae eundum ad tecta Formicae sibi 15

Existimavit; dumque poscit, ut suae

Levamen aliquod adferat indigentiae,

Formica reddit: si per aestivos dies,

Cum cantitabas, meque bajuli genus

Vile adpellabas, quidpiam et tu dapis 20

Domus intulisses, nec fuisses a me opem

Petere coacta, nec repulsam perpeti.

In antecessum qui sibi victum parat,

Mendicitatis nescit ille incommoda.

Priciza XIII.

Pr. Tko nosi, ne prosi.

Krjes, i Mrav.

Krjesctati po vas dan, i ò stavnu misliti

Nicemu obican krjes ù vrime od liti,

Kad parſce ilinsctacki dni ſemglju i poglja sva,

Pod stabrom junackim onim, na kom pjeva,

Ughledajuch Mrava sva u poslim potoj 5 Ghdino pritarcjava parcini gorusctoj,

Mnoga i ſarna ſcita nosi, i opaha,,

Rugatse gnemu sta, ſovega i bastaha.

Nisctave smachjasce on na tô, rjeczome

Negh samo odgognasce ti podrugh ovome.

"I kogodi, ſnaj, nosi sobome, niscta ti

U druſih neprosi, er ima ſadosti.“

Ljeto proghje, i pocesce mjesezi sljedom it

Studeni, kad jesce krjes bjesce potrebit,

I briſcjan da ſato lipsati od glada 15

Nebude doba ù tô, i tescka od jada,

Na bliſcni mrava dom trjeo? je it, i cim iscte

Od gnega vaju ù svôm kêgodi utociscte,

Recemu on: dasi ti (kad pjeva?, i mene

Bastahom ſva) ljeti nosio sjemene, 20

I ù kuchju gnih sloſcil, hrana ù mene iskati

Usigljen nebi bio, ni jate ochjerati.

Tko brascno sebi ſna pri rôka spraviti,

ſa proscgnu on neſna, i sramni ſcivot ti.

Pripov. XIII.

Tko nossi, ne prossi.

Krjes, i Mrâv

Ilisctak prostarnne cîm spaersgi Livadde,

Obbiccjan ustanne krjesctati krjeſ tade,

On stavno mislitti nikadar ummjo:

Pod dubom laſsiti cîm Mrava viddjo,

Ghdje hranu k' Paersgini nossjasce pomgnivo.5

S' gnîm rughje kê cinni, bastakom nassivo?

Ovake na rjeci, na rughe, prikore

Blagose Mrâv prjeci, ter dava govorre.

"Sobbome ko nossi, ko gljubi svê trude,

On igda ne prossi, pitati ni budde.“ 10

Kad Ljetto proscloje, kad Sima nastanne,

Krjes gladan immoje potrebbu svê hrane;

Ù mrava tad pochi hotjo pun jadda,

Sa pitat pomochi tesckoga rad Glada.

Mrâv gnemmu govorri: kadasi krjescto ti 15

Po Dubu, po Gorri, svak – dano po Lîtti,

I menne rusgjo pomgniva viddechi,

Sa Sime daſ htjo, moghosi sctò stechi,

I nebi ti sada taerpjo, moj krjesu,

Glad, prikor, i jadda s' nevolgnôm udessu.

"Potrebbno kî budde na vrjeme spravvitti,

Neposna ti trude, srechjanchie sgîviti.“

XIV.

Illyr. Neulomi nosc u kudi.

Ad manubrium ne abrumpas cultrum.

Culter ad manubrium ruptus.

Facturus opifex ex acerno stipite

Equum, admovere gnaviter coepit manus

Operi: auspicatus a capite feliciter

Quod jam fuisset, ordinatim caeteros

Formabat artus. Colla stabant ardua, 5

Effusa in armum dexterum sese juba

Multa ferebat densitate crinium,

Obesa terga, venter ast erat brevis,

Pedesque graciles, cursuique aptissimi.

Restabat operi cauda, quam cum fingere 10

Coepisset, ecce culter ad manubrium

Repente rumpi; cumque ad usum idoneus

Haud posset alter tunc haberi, ponere

Equo nequivit artifex caudam suo.

Pulchre inchoasse non sat est; fac exitu

Ut rite co epta finiantur prospero.

Priciza XIV.

Pr. Neulomi noſc ù kudi.

Noſc ulomjen ù kudi.

Darva od makljenova njekie er kogna htio

Udegljat, jur na ova tvorjase stavio.

Dobrocesan s glave pocetak bj dao,

Pak redom djele sve ostale ureſao.

Uratmu uſdiſasce visokse, a griva 5

Gustase vidjasce na desnu letjet sva.

Pretilje ù sapima, tarbuhje malahan,

Noghe a tanke ima ſa skocit lagahan.

Sama ostajasce kuda ſa svarsciti,

Kû kad pocignasce on isctom tvoriti, 10

Na rucizi gnemu noſc – se iznenada

Slomi eto, i svemu pokli ù domu tada

Neneghje on drugoga podobna ſa tvor ti,

Kogna usigljen svoga bi tako ostaviti.

Dobro ſapoceta daje stvar, nj dosta, 15

Kâe dobro poceta, dobro nek svarsci tâ.

Pripov. XVI.

Neulomi Nosc ù kudi.

Nosg rasbjen ù Ruccizzi.

Od Hreka Makgljena Rabotnik cinnjo

Cîm kogna hrabrenna, s' pomgniomje trudjo:

Tvorritti vesseo, (bî kobna posgjudda)

Jest Glavu pocceo, raslikâ pak udâ.

Niſ visok vrat paddà gnêm Grivva prossuta, 5

Viddjettje lak taddà, kô baersa koscjutta;

I rêkbi da skocci rad slicne plahosti,

Bistrijeh jest occi, pun kognſke krepposti.

Stà gorkom u trudu Rabotnik zviliti,

Lommije Nosc, kudu cîm budde tvorritti;10

Nenaghje druggoga, podobban koij – je,

Da mira rad svoga tu kudu dospije.

"Scto tvorrisc, pocceti na svjetu nie dosti

Trjebaje dospjetti sve s' pravom stavnosti.“

XV.

Illyr. Kako ko nikne, tako i bikne.

Ut quis nascitur, ita et adsuescit.

Violae duae.

Duae cum in uno prodiissent tempore

Violae ex eodem fertilis terrae solo,

Harum quae aperto vernat una in pratulo

Ajebat alteri in vepreto absconditae:

Quam dura sortis conditio, soror, est tuae, 5

Spinas ad omne quae rigidas habes latus,

Coeloque nunquam liberum exeris caput!

Educta in auras dum patentes aetheris

Heic ipsa dego servitutis nescia.

Huic illa: scito, me libenter hoc loci, 10

Quo primum in auras prosilivi, degere;

Statusque vitae siqua fors habet hic mala,

Leviora facta jam mihi adsuetudine.

Verum haec vepreti servitus, quam mi objicis,

Est et bonorum plurimorum occasio. 15

Non me ater imber, non procella grandinis

Pulsat latentem; non quadrigae curruum,

Non pes agrestum proterit; quin saepius

Heic ipsa fallo quaeritantum lumina.

Periculorum sed tot ipsa casibus 20

Exposita debes potius extimescere

Tibi, quam de inani gloriari commodo.

Quicumque ab annis aliquid aerumnosius

Solent tenellis perpeti, primum id mali

Ferunt libenter, multa dehinc vident sibi

Bona ex eodem provenire incommodo. 25

Priciza XV.

Pr. Kako tko nikne, tako i obikne.

Gljubize dvje.

Rodglive ſemglje van iſ skuta udrile

Buduch ù isti dan dvi Gljubize mille,

Jedna, kâ odkrivena na livadi stasce

Drughoj, kâe ſabjena ù targnu, vegljasce.

Kolie bichje tve ſa ſcjalit, sestro ma, 5

Dracjam na strarsc sve speta kâ si osctrima,

A nighda put neko' moſc glavu uſdighnut!

Cim meni dato jes na osami, i uſ put

Vegljos nebeskoga prostora uſcivat,

I jarma od svakoga iſbavgljena ovdi stât. 10

Gnoj ona: ſnaj, meni dasu ova mjestia

Ugodna, i ù zjeni, ù gnihse er rodih ja

Akoje pak bitak ſdruſcen moj s' kiem ſlom,

Menisce mnogo lak ucinil s' obikom.

Podloſcnos al targnu, kom – me ti prikara, 15

Od mnoſih uſrok gnu ja naghjoh dobarâ.

Skrovenu ne bie ovdime daſc, ni krup,

Nitchjeme kocie segljanski al smecit stup.

Nu [...] i oku cestkrati, kême uscte, ukradem ja.

Podloſcna a ersi ti na sva ta poghibja, 20

Tebi istoj vechbise imala strasciti,

Nego prud ſa tise iſpraſan diciti.

Tkogodse od mladih ljet naucio tescko scto,

I neugodno tarpjet, na svarhu s' dobre tô

On voglje pronosi, pak vidi, da s' toga

Napredzi gnem mnoſi iſhohe istoga. 25

Pripov. XV.

Kako ko nikne, tako i bikne.

Dvije Gliubizze.

Is Semglie prettile dvije niknu Gljubizze,

Jednako zaptille, slicnojm jest Lize

Jednaſe cîm resi prostrannom po Gorri,

Tvî vajmeh udessi, tad druggoj govorri,

Nesrechni, Sestrizze? Draccesu kê tebbi 5

I kada tvê Lize nedighnesc put Nebbi?

Ù mojom slobboddi cîm mirno pribivam,

I srechnom ù sgoddi Povjettarz usgivam

Druggajij tad recce: Svakkaje ceſ menni,

Cîm stoijm dalecce, gdje buſi skrovveni,10

Er ovvêm ù Mjestu kad taerpjm Slo koje,

Utjehu ja cestu, slatke immam pokoje;

Ù dragom samochi mirnaſam od vechie,

Nebbeske pomochi, sve kusciam i srechie.

Sctò sgivem ù Dracci, satome ne korri, 15

Vaerh tebbe proplacci, cîmſe uddeſ tvoij gorri,

Dasc menne nebije, ni Gradda sillnosti,

Ni vjettar mnôm vije s' svôm bjesnom plahosti,

Ne meci stuppaje, nîtt ovud prohoddi,

Sa menne ko haje skrovvennom sad odi?20

Udessje tvoj pravi svegh sgivjet ù smechi,

Ludose ne hvali himbennom tvôm srechi.

"Kogodje na svjeti Mlâdijeh is Ljetâ

Obbiccjan taerpjetti, tise iscta ne smeta;

Raddostan vech-krati posnatti nêgh budde,

Da dobro saplati svû sgjallos, i trude. 25

XVI.

Illyr. Davat rukami, a skogiavat noghami.

Dare manibus, exigere pedibus.

Creditor, et Debitor.

Quisquis dat aliis mutuam pecuniam,

Prius ille secum, cui viro dat, cogitet.

Cum quidam ad annum foenebres ab altero

Nummos petisset mutuum dari sibi,

Hic fructuosam faciat ut pecuniam, 5

Sestertiorum numerat octo millia,

Eique tradit de manu in manum, ut inquiunt.

Vix exigendae terminum pecuniae

Adesse sensit creditor, cum eam domi

A debitore censuit eadem die 10

Ex consituto restitutum iri sibi.

Frustra sed hominem praestolatus, ipsemet

Accedit ultro, commonetque debiti.

Prompte ille nummos se daturum in crastinum

Promittit, illico praebiturus, ni foret 15

Negotiorum praepeditus copia.

Hic, ne videri possit importunior,

Non cras ad illum tendit, at perendie.

Tunc ille: tollere quid heri pecuniam,

Cum te opperibar, haud venisti? Nam mihi 20

Mane hoc lucrandi occasione se data

In comparandis mercibus jam evanuit:

Octo at diebus illa certo certius

Ad te redibit prorogato foenore.

Consumpta postquam temporis mora haec quoque

Adivit iterum, sibi pecuniam ratus

Omnino dandam; sed gravi chiragrae quod hic

Dolore sectus tum jaceret, se ob suum

Morbum excusabat, asseverans omnia

Primo ut valuerit redditurum tempore. 30

Pertaesus ille tot varium, inutili

Quas iterat opera, jam video, quo haec res modo

Priciza XVI.

Pr. Davat rukami, a skogjavat nogami.

ſaimalaz, i Duſcnik.

Tko druſim pjeneſe dâje ù ſajam, dobro

Nek prj opomenese, tkomujh datje obro.

Jedan ù drugoga na kamatu iscte

Dinara da svoga dâmu ſa godiscte.

Korisna uciniti daga bude ovi, 5

Gnemu osam tisuca niti iſbroit gotovi',

I iſ ruke (kaos' velj) damuih ù ruku on.

Kada rôk veseli da doghje napokon

ſaimalaz stavise vrachjanja, zjegnasce,

Da duſcnik ovise vidjeti masce 10

Dochmu doma isti can, i pjeneſ vratiti.

Buduchga ceko man?, on priti k' gnemu hti.

Pjeneſ iscte. – Imatiga sjutrachjesc, a mogo

I sadbi dat – tega, posal da nj mnogo.

On dase pohlepan neukaſce, ù sjutrascni 15

Neide k' gnemu dan, negh prikosjutrascni.

Tadmuje ovi reko: scto njesi jucer ti,

Kadasamte ceko, dinar doscjo uſeti?

Er jutro, dobra cim prigoda menje bil,

Targovjem ù njekim jasamga uloſcil. 20

Stavnu al rjec dajemti, nedjeglje drughe tê

Da imatchjesc pjeneſ ti s' napredkom kamate.

Kad ovi rôk proghje, mnechi da svakako

Iſnova pridoghje, mnechi da svakako

Dinarchje poteghnut. Ù rukah al tada 25

Bolesno ſateghnut er leſcj, i jadâ¸

Vadjasce s' tomse svôm nemochi, velechi,

Oſdravi da potom, s' sebechje dugh smechi.

On, komu marski ti, ſaman cini koje,

Pocese bit puti, ovamu rekoje. 30

Jur vidim, kô ova stvar ide: ki rukami

Dah ti, da isctem dinar trjebaje nogami.

Pripov. XVI.

Davat rukami, a skogiavat noghami.

Sajmalaz, i Dusgnik.

"Kî svoje dinare na saijam pridava

Da nejma privare, nêk misli kôijh dava.“

S' dohodkom pitoje gnjh jedan ter iscte,

Drughimu mnosc doje sa zjelo Godiscte.

Kad vrjeme dohoddi dinarse da vrati, 5

Tôm dusgnik u sgoddi krjese vech – krati.

Sillnosti pun svoje k' gnîm Cjovjek ugliesse,

Vratimi sad moje, reccemu, penesse?

Do sutra dinare, dusgnikmu govorri,

Vratichiu; sadare vech menne nemorri, 10

Onciasti vratjeni tvî bili dinari,

Potrebbne da menni nebjehu kê stvâri

Cîm proghje dan trechi, k' dusgniku dohoddi,

Ù kômga tad smechi sgjallosna nahoddi?

Das k' menni hottjo juccera hodditti, 15

Jabihti vratjo vaſ penneſ s' dobiti.

Bollesme kâ morri, sa rjet- ti sadare,

Sve jutros, govorri, potrattjh dinare.

Dan osmi jachjuti tvoj peneſ broijtti,

Nemojse brinnutti, miranchiesc vech bitti.

Da platchjen usbudde cîm k' gnemmu doscioje,

Nemochi rad hude tad Dusgnik lesgioje;

Vratichiu dinare ja tebbi sve, recce,

Osdravvim kadare, kô sgjudim ja prece.

Ciovjeka cîm morri put saman vech – krati 25

Dinare, govorri, sad menni sve plati:

Ja viddim, scto tebbi pri ddossam s' rukâmi,

Mennje sad trjebi skoggiatti s' noggâmi.

Geratur, inquit: ipse quod exhibui manu

Tibi aes, oportet id pedibus ut exigam.

XVII.

Illyr. Ni gorre posiezi, ni beſ daerva doma doghi.

Nec lucum recidito, nec sine lignis domum revertitor.

Rustici duo, et Silva.

Silvae inquiebat rusticus: te ut caederem,

Allata fuerat haec securis; mitius

At tecum agemus: cresce, cum quid aridi

Mox exhibebis, praecidetur. Potes tamen

Et nunc viridium, Silva dixit, quidpiam 5

Mihi quod redundat brachiorum tollere,

Domumque fascem ni tuleris, ages male.

Intactum at ille porro deseruit nemus.

Mox venit alter cum securi rusticus, 10

Silvaeque dixit: omnis ab radicibus

Caederis hodie: Cogita id maturius,

Huc inquit illa, namque quod magnum semel,

Si me recidas integram, lucrum feres,

Tibi haud redibit amplius; at identidem 15

Si me securis caedat indulgentior

Feres minora lucra, sed perennia.

Recte monebat Silva; at hic non audiit.

Quid inde? Uterque poenas imprudentiae

Dedit: ille ligna succisurus post dies 20

Dum paucos remeat, reperit exsectum nemus.

Hic comparata ingenti lignorum strue

Large super foco reponebat, perin-

de ac nullo ea essent defutura tempore.

Absumpta spatio cum fuere at unius 25

Anni, suopte didicit exemplo miser,

Quam stulte agebat, omne cum secuit nemus.

Haec scripta et illis, qui lucrari negligunt.

Illisque, cupiunt qui lucrari immanius.

Priciza XVII.

Pr. Ni gore posjezi, ni beſ darvâ doma doghi.

Dva Segljana, i Gaj.

ſa tebe posjechi, Gori ova vegljasce

Rataj, ſcegljeſ vechi donesen biasce,

Boglichju al s' tobom bit; rasti, kad suha scto

Uſbudesc objavit, samachjut' odsjech tô

Komu ona: i od ſeleni' sctogodi granâ ti, 5

ſaliho sctoe meni moſc i sad dighnuti,

I arghjavo cinisc ti, ak odnjet nech breme

Nehtjeju on teghnuti, djelise ſa tjeme.

S' sjekirom doleti pak drughi, i velj tâ, 10

Na ſemglju imasc ti danas bit metnuta.

Kom ona: misli ti boglje tô, ja vegljut,

Veglju er kû iſvaditi koris chjesc jedan put,

Do ſcilâ svu posjech budescme ti kada,

Nechjese k' tebi vech povratit iakda. 15

Nu akome sjechi kad ter kad budesc ti

Magnechjesc s' tim stechi, al stavne koristi.

Dobroga svjetova Gora, al necju on.

Scto donje stvar ova? Od obih napokon

Nesvjes pedepsana vidjese, er hodechi 20

Nakon malo dana ovi darva sjechi,

Naghje posjecen gaj; a darvâ buduchi

Skupio mnogo taj, plahoih ù kuchi

Tako gorj, kao nighda dachje nestat.

Al kad sva, ostao damu ne bj ni bat, 25

Bj ù godin stratio, s' sctetom svôm spoſna vaj!

Koe ludo cinio, posjece kad vas gaj.

Ovo onim, ki tlace male fajde, htih rech,

I onim, ki jace htjelibi oncjas stech.

Pripov. XVII.

Ni Gorre posjezi, ni beſ daervâ Domma doghi.

Dva Segljanninâ, i Gorra.

Da sjecem, da kossim ja tebbe, tad Gorri

Sjekirru donossim, Segliannin govorri:

Blagochie mê Lize s' tobbome svegh bitti,

Tvê sjechiu granizze, cîm buddesc râstiti.

Mollimte, ne sctedi mê Grane ſelenne, 5

Gorramu bessjeddi, posiezi vech menne;

U glâſmu ter klicce, mnosg daervâ put stana

Lud nosi Ciovjece moijeh od Granâ.

Granizze svôij Gorri nehochje possjechi: 10

Drughijoij govorri sjekirrom prjetechi:

Desnizza nemilla s' tobbomchie mâ bitti,

Sjechiute do sgilâ, hochjute svaerſcitti.

Saercitſe nie trjebi, Goramu bessjeddi,

Gorrechie bit tebbi, vaerscitme ne sljedi.15

Ti cinit dobiti jednomchjesc raslike,

Tebbichiesc primiti nù sctette velike;

Cîm menne s' blaggosti ti buddesc occisti

Magnechie bit dosti, nu sa svegh koristi.

Nebudde sluscjatti sctò Gora bessjeddi, 20

Saerdittoſ immatti prottiva gnoj sljedi.

Tad obba dvojzza saplatit usbuddu

Sgjallosna vech Liza nesvjesnu poscjuddu.

Sa daervâ posjechi samanſe kî vrâti

Ù saerzu jad vechi tad budde kuscjatti 25

Drughije hottjo mnosg daervâ gorrjetti,

Immattjh zjennio dôk budde sgivjeti.

Cîm daervâ nestaje kê gorjet usbudde,

Samanſe tad kaje, sgiallechi svê trude;

XVIII.

Illyr. Dobroje posvirit, i ſa pas ſadjestit.

Et calamos inflare bene est, et subdere zonae.

Citharoedus.

Dumtaxat unum tibiis qui didicerat

Modum canere, solebat e loco in locum

Cursare, victum hinc quaeritans tenuem sibi.

Cum cantilena rite numeros ad suos

Cani absoluta fuerat, illico tibiam 5

Zonae subiciens colligebat quod stipis

Quisque obtulisset; cumque laudis plurimum

Sic cantitando compararet undique,

Pluris valere se putabat et suo

Canere arbitratu coepit et alios modos. 10

At cum fuissent absoni, nec gratiae

Hic quicquam inesset, omnibus contemptui

Dehinc esse coepit; nec dabatur amplius

A plebe inepto quidpiam tibicini.

At si, quod ante permodeste fecerat, 15

Contentus una cantilena subdere

Zonae, ut cecinerat, perstitisset tibiam,

In posterorum non abisset fabulam.

Servare oportet rebus in cunctis modum,

Intraque certos se tenere limites. 20

XVIII.

Pr. Dobroje posvirit, i ſa pâs ſadjesti.

Sviralaz.

Njeki jedinu svôm ki dobro ſdruscjasce

Pjevcizu svirokom, i timse hragnasce,

Iſ mjesta hoditi opchjasce ù misto.

Kadaju sviriti onbi paka pristo,

Sviroku udigl svû ſa pasbi ſadio, 5

Onbi isti paka tù pokupit stupio

Scto bimu svak mjedi povoglno davao.

Cim pjet tako sljedi, svud hvale stekao

Ne mallo biasce; al sebe er istoga

On vech pocignasce zjenit iſa toga 10

I svoim pjesnima sluſciti stadese.

Ali niscta ù gnima ugljudno cjujese,

Gnega svi tlaciti pocesce, i vechjese

Ù puku kupiti ne vidi on pjeneſe.

Odjedne nu da on pjevke ſadovogljen 15

(Cignasce scto priklon odprie, i mogljen)

Sljedioje pjevat, a i ſa pjegna ſa pâs

Sviroku ſadjevat, nebj imo ruſcjan ghlas.

Trjebaje ù stvarih svih svoj nacin darſcjati,

I nighdase iſ svoih mejascjâ djegljati. 20

I tadje viddjo s'sctettome svôm prece, 30

Dae ludo cinjo, sctò Gorru svu sjece.

"Onnijem ovvoje, kî dobit nehaju,

I s' trudom dni svoje s' dobiti kî traju.“

Pripov. XVIII.

Dobroje posvirit, i sa paâſ sadjestit.

Glumaz.

Kî s' jednijem ummje rommonnom sviriti,

Da hranu dobbje, skittose po svîti:

Cîm svirit dospîva, kuppechi dinare,

Svû sa paâſ sadîva Sviroku tadare;

Er Pukom odasvud hvaglienje tad bio, 5

Odvisce Ciovjek lud sam sebbe zjennio,

Svakkijem ponossit hvalami, vesseo

Rasliko rammonnit po Svjetu pocceo:

Nesrechjan cîm budde neugodno sviriti,

Gneggovve tad trude svak pocce tlaccitti; 10

Nie kochie penessa podjelit Cjovîku,

Sgjallostan s' udessa bittichje sa vjku.

Nù daje hottjo cinnitti kô prie,

I surlu sadijo, kad svirit dospije

Nebise sad s' gnime, scialljo Puk svudda 15

Nittibi gnem imme Cjovjeka do luda.

"Stvar svakka triebaje, da svaerhu svoju imma,

Er stavnoſ takaje, red stvarjm u svjma.“

XIX.

Illyr. Plodnaje ſemglja, koju gospodar plesce.

Id solum est fertile, quod dominus calcat.

Duo praedia.

Vicina dominis sub duobus praedia

Duo fuere; sed minus quod altero

Se porrigebat possidenti maximos

Fructus quotannis afferebat, latius

Dum quod patebat parciores funderet. 5

Foecunditatis major hujus invidus

Fundum allocutus his minorem dicitur.

Tam mira, sodes, ista dic feracitas

Tua unde veniat, semper ut me copia

Frugum antecellas, qui praeeo te finibus? 10

Huic ille: credo, provenire, gressibus

Quod saepe solers me terit dominus suis.

Tunc alter: immo sic premendo idoneum

Minus te ad illam reddidisset copiam.

Ne porro credas; namque me quoties adit 15

Haud otiosis gressibus perambulat.

Nunc falce ramos amputantem inutiles,

Nunc stercorantem video; cumque deficit

Humor, propinquo per canalem e flumine

Deducit undam, nunc maritat vitibus 20

Ulmos, ligone nunc iners rumpit solum.

Haec ille discens, en, ait, quid fertilem

Te reddit adeo, quidque me depauperat,

Quem vix in anno dominus invisit semel.

Priciza XIX.

Pr. Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije basctine.

Na bliſu kê jesu jedna od drughe dvim

Podloſcne dvjesu basctine Gosparim,

Od gnih kâ biasce magna, Gosparu svôm

Svakoje davasce godineplod s' varkom

Cim vechja lakoma svomuse kaſasce, 5

Plodnosti toj veoma ova ſaighjasce

I ghlasje, da rece gnoj tako, odkle tâ

Obilnostse stece tebi cjudnovata,

Da mene svghjer ti ù plodu prihodisc,

Kâ ù prostranosti prihodim tebe trisc 10

Koj magna: s' tôga to ja mnim dase ſghaghja,

Er Gospar moj cesto plesceme, i pohaghja.

Gnoj vechja: pace tô tebi plodnu magne

Cinilobi cesto gospara plesagne.

Nie tako, prostimi, et kadme pohodi, 15

Sadaga vidim ja s' kosorom hasctriti

Od granâ ſaliscja, sad ſemglju ghnoiti,

Susce ù saviscne, na sunza ſahodu

Iſ rjeke on bliscno svarchje na me vodu,

Sad loſu na briste pegne, kopacjam sad 20

Na braſdi gnime tê raſbia sprjed, i ſad.

Tad vechja: eto s' scta ti raghjasc, a ne ja,

Kû svega godiscta jednom Gospar vighja.

Pripov. XIX.

Plodnaje ſemglja, koju Gospodar plesce.

Dvije Basctine.

U jednom Livaddi dvije bjehu Basctine,

Kîjeh Gospar naſadi kroſ hittre nacine;

Kâ Magnja jest bila, plod vechi davala,

Magneje ploddilla, vechiasſe kâ svala.

Obbilnoſ viddechi tu, magnoj savidi, 5

Pri svojom nesrechi sgiallosna besssîdi:

Rezzimi, mâ Milla, ne mnogho velika,

Kakossi ploddilla tâ vochja raslikâ?

Snasc, sascto ploddnija, druggajoij govorri,

Od tebbe jesam ja, sctò ploddi tvî gorri? 10

Moj Gospar er cesto pomgniv – me pohoddi,

I plesce svè mjesto, gdje stuppaj dohoddi.

Kad tako plescete, vechiajoij govorri,

Od tvoje jes sctette, cîm stuppaj umorri.

Tebbje to cjuddo, sctò ciujesc od menne, 15

Varraſc-ſe sad ludo s' tvê misli himbenne;

Ikada nehoddi moj Gospar saludu,

I svissu moij ploddi gneggovvom po trudu:

Savisgne Granizze sad sjece: sad gnoij,

Radosno mê Lize sad viddjet nastoij. 20

Ispigna viſoke sad Losse na Dube

I ſemglje sciroke s' rallome prodube.

Sctò cinni, vêch viddim, svè tvoje ploddnosti,

Tvôm srechi savidim, i tvojoj raddosti.

Môm vajmeh nesgoddi! Zjelo isctom u Ljetti 25

Cîm Gospar prohoddi, buddeme vidjetti.

XX.

Illyr. Majka kchjerzu kara, a nevjesti prigovara.

Mater dum filiam corrigit, nurum intendit.

Socrus, et Nurus.

Matrona raptum morte plorabat virum;

At quo dolorem ferret aequius, duo

Recte fuerunt instituti liberi.

Permisit uni, conjugalis foedera

Thalami ut iniret; apta nondum huic vinculo 5

Erat decennis elegans virguncula.

Cum negligenter admodum in domesticis

Se gerere rebus cerneret nurum socrus,

Hanc corrigendi callida capessit viam.

Si forte in otio illa peregisset diem, 10

Incuriaque vitreum vel vasculum

Fregisset aliquod, ligna vel profusius

Quam par camino reposuisset, ocyus

Parens severis increpabat filiam

Dictis; at ipsa ut posset audire id nurus. 15

Hoc illa pacto se notari sentiens,

Dum nata prorsus innocens reprenditur,

Redire sensim coepit ad frugem bonam,

Socrumque posthac (rara quae concordia)

Amore semper prosecuta est maxima. 20

In corrigendo dato locum prudentiae:

Hac destituti quempiam ne corrigant.

Pripov. XX.

Majka kcjerzu kara, a Nevjesti prigovara.

Svekaerva, i Nevjesta.

Isgubbi Gospoja kad Musgia dragoga

Bèſ Mira, pokoja sgivjela jest s' toga:

Magnije jad vrîdi, jest lahxscia gnoj bolleſ,

Dva Sina cîm viddi, kijêm svakki jest urreſ.

Doppusti jednomu raddosne zijech cesti 5

Usbudde da k' Domu Gljubovzu doveſti

Mlaghjahna vessela gnoj kcjerza ghisdavva,

Kâ joscte nesrella sa Pirnijeh sabavâ

Nevjestu cîm viddi nepomno truditi,

S' velikom gnu slîdi hittosti korritti 10

Ugodno gnoj nie truditi vech krati,

Sud sklenni rasbije, mnosg daervâ potratti:

Kcjer Matti tadara s' osctrinom opsuje,

Gnoj prjeti, gnù kara, nevjesta da ciuje.

Ocitto dase gnoj to snauch, bessjddi, 15

I kcjerzi pravednoj saerzese da vrîdi;

Isgledje gnoj pravi pomgnivo sctò kuſcia,

I punna gliubavi Svekaervu svû sluſcia.

"Prikarat nesmije druggoga na svjeti,

Rasboran ko nie, ki nejma pameti.“ 20

XXI.

Illyr. Tko hochje cjasno, nemosce lasno.

Non est ejusdem et honeste, et facile agere.

Caper, et Onager.

Vitis tenello palmite repletus Caper

Ad amnis oram defluentis aspero

Sub monte venit; utque libatis sitim

Detraxit undis, inter abruptas jugis

Cautes Onagrum rariora conspicit 5

Labore magno divellentem gramina.

Tum sic locutus: cur adeo sterili in jugo

Depascis herbam, nec miser quaeris tuo

Jucundiora nutrimenta corpori?

Huic Onager: alia praeter has rupes loca 10

Haud video circum, negligoque quaerere.

Heic difficulter pasco; sed quod victui

Sat est reperio. Ego vero, reddidit Caper,

Facillimeque, largiterque nutrior.

Haud longe agellus est virente consitus 15

Messe; est novello quae superbit palmite

Vinea: me utroque perlevi saltu infero,

Et delicatis expleo famem cibis:

Et ipse posses experiri ... Onager negat,

Se velle facere, jus quod alienum vetat, 20

Tenuique malle victitare gramine

Alterius absque damno, quam cum injuria

Repleri opipare. Tum Caper, quod anxium,

Ait, religio reddit ita animum tibi,

Haud porro miror; nam genere vili es satus: 25

Nobilior ego te liberor ab isto metu,

Utorque jure jam quaesito; vivere

In sterili tute perge solitudine.

Ad turpia facilis, aspera ad honestum est via.

Priciza XXI.

Pr. Tko hochje cjasno, nemoſce lasno.

Jaraz, i Oso divj.

Ki dobro glad loſe mladikam ſajaſi

Smradglive musc koſe na rjeku dolaſi

Iſadna kridglive kâ goreiſvirasce,

I ſceghju s' tê ſcive vode u scto gasasce,

Vidje Osla, ki s' mnogo truda meu hridima 5

Trave sctoje mogo darpgljasce ſubima.

Pak velj: ſascto ti ù stranu tac goloj

Pasesc, nit iskati ſa bogli bitak tvoj

Gresc mjesto ù drugo kô obilnu paoscju vech?

Kom Osal ovako: pravochjut' ovo rech. 10

Ù okol druga ja, hridi raſmi ovih,

Nevidim mjestia, nit marim ſnat ſa gnih

Mucno pasem goi, alse hrane sctoje

Dostami nahodi. A ja pak svesctoje

Pasce obilate, gnem Jaraz, beſ truda 15

Imaneti, moj brate, sitae i mâ poſcjuda.

Selena jes gniva bliſu, kise i novima

Bjesno raſplodiva Vinograd prutima,

Tù skoknem, i jescjam ljepimse sitim ja,

Mogobi i ti, ſnam ..kom Osal, mâ voglja 20

Nie to ciniti, sctoje proch pravizi,

I ò malloj ſciviti volim ja travizi,

Beſ sctete icie, s' tughjom negh sctetome

Gostitse oblinie. Tad Jaraz: ti s' tome

Scto griſcgnom na dusci ſcivesc, nj cjuditse, 25

Traghte er priprost ruſci, ja tô nestrascimse,

Vele boglje ersamse rodio, nego ti,

I kô moim jescjamse hochju tim sluſciti.

ſcivi ti ù samochi neplodnoj. Lasanje

Put na ſlo ſa prochi, na dobro trudanje. 30

Pripov. XXI.

Tko hochie cjaâſno, nemosge laſno.

Jarraz, i Divij Osò.

Cîm Jarraz mnosg pruchjâ pohleppan isije,

Kraj vira tekuchja dohoddi da pie.

Baerdaste kod hridi, Troskotta ghdj pase

Tovarra tuj viddi, ter s' gnime rugaſe.

Kê tvêsu privare! Sctò ne isctesc ti sade 5

Sgjallosni Magarre, ploddnije Livadde?

Ovvijeh van Hridi sa druggo nemarim,

Osòmu bessjddi, nekkaſe privarrim:

Ovuda pastitti nemallo ja trudim,

Obbilno hraniti, buddemſe kô sgjudim. 10

Boglije moj uddes, tad Jarraz govorri,

Svakkame sretta ceſ, isctame nemorri.

Jest ovdi Livadda, sgittomſe kâ kitti,

I pruchjâ jest Mlada,da menne naſitti;

K' gnôm buddem ugljesti, slatkose da sgivim,15

S' obbilne ter ciesti mû lacnoſ samirim.

Istose ti hrani cinnitti nemoghu

Sctò tughja Prav brani, prottiva rasloghu

Recce Osò, drasgije menniſe hranitti,

Od sctette sctò nie druggomu na Svîti. 20

Tad Jarraz: Nie cjudda sctò tako govvorriſc,

Saerzasi kad luda, starhomſe kad morriſc,

Potiscten ti jesi, s' teggasi strasciv ti,

Plemstvote ne reſi ko menne na Svîti

Sgivjeti jur slidi, kô vellisc, slobboddan, 25

Nikkotti savidi tvoj uddeſ sgiallostan.

"Sa stechi ruſcnosti put laſan uſbudde,

Na trudan sadosti kijem skladne posgjudde.“

XXII.

Illyr. Nje leſcechjegha svjeta.

Ignaviae nusquam locus.

Homo somnians.

Vir dives escis, otioque deditus

Cum dissipasset pingue patrimonium,

Summa gravari coepit indigentia;

Nec tamen ut ageret quidpiam, quo acquireret

Victum, excitari poterat: ignavissimum 5

Vitae prioris mollitudo fecerat.

Hic nocte quadam somniavit auream

Se repperisse gazam; eamque avide sinu

Collectam utraque, ut sibi videbatur, manu

Stringebat arcte, divitemque ut antea 10

Jamjam futurum se putabat; excitus

At ille somno nil opum excusso sinu

Invenit: iterum, tertioque illuditur

Dum visu eodem, precibus oravit Deos,

Vero aequiores tandem ut aliquando suae 15

Mendicitati subvenirent somnio.

Hoc insequenti nocte responsum tulit:

Voti esse compos si velit, se exerceat

Labore vero, noveritque desides

Rem somniare, industrios acquirere. 20

Priciza XXII.

Pr. Nie leſcechjega Svjeta.

Cjovjek Snjevalaz.

Njeki na làs ki dât vas bj i na Pjesce

Imatak cim bogat rasuo ocin bjesce,

Potrebamse ù veglim poce nahoditi:

Nisctaga al sa svim tim moſce raſbuditi

Da s' cimchje ſcivjeti posla cini kôga: 5

Tac mekosga iscteti ſcivota staroga.

Da blago jednu noch gnemuse snjevasce

Naghje, i sa svu moch tvardoga darſcjasce

Rukami obima stisnuta, ida bogat,

Kao prie, bit ima on zjeni drughi krat. 10

Raſbughjen al blaga nenaghje sebi skut

Stresajuch: varaga cim drughi, i trechi put

Tô iſto vighjenje, Bogove moli on

Istino da snjenje poscjljumu napokon,

Na gnegovo i da se budu ubosctvo ganut. 15

Sljedechju ovase noch rjecmu dade cjut.

Do kraja doch ako svih hochje poſcjudâ

Beſ zkniti svakako hitise da truda,

I nek ſna, ljenomu da blago snj...se,

A da umotvornomu samomu stjezase. 20

Pripov. XXII.

Nie lescechiega Svjeta.

Cjovjek Snjevajuchi.

Ispraſsne gliubio kî Ciovjek pokoje,

Occinstvo strattjo bogatto sve svoje;

Kad vajmeh odsvudde stesgiuga nevoglie,

Usrocci sve trude, tesckoga sve coglie:

Pò jadnom naccinu, pò mallom Pameti 5

Obgliubi Lottrinu, Ljennosti na Svjeti

Nesrechje rad svoje snjellòsse Cjovîku

Da Blago stekoje, dae cestiti sa vjku;

Pohlepno vechie – krat zjeniga stiſnutti,

Dachie opet bit Bogat ù Saerzu svôm chjuti.10

Nù cîmſe probudi, sve Blago nestaje,

U samom posgjuddi pohleppan ostaje.

Al' kada krat – trechi jednaki san snijo,

Da mosge to stechi Boggovve mollio:

Nevolgne na Smuchje damuſe smilluju 15

Svê molbe gorruchje millosno da ciuju.

Cîm doghje drugha noch, odgovvor primjo,

Dachie immat svù pommoch, kadabi trudjo;

I dachie tad posnat sa svoju neſrechiu,

Da lottar nechie immat pomgnivi, sctò stjecciu.20

XXIII.

Illyr. Nevoglja redom gre.

Calamitas ordinatim procedit.

Ranae ob siccitatem mortuae.

Coenosa circum stagna cum audirent gravem

Ranae tumultum, sustulere luridum,

Percuriosae scire quid foret, caput.

Jamque e querelis interire frigore

Lupum, fameque sentiunt: tum gurgitis 5

Sese in profundam deferunt voraginem.

Alio deinde rumor alius tempore

Supra paludem coepit increbrescere.

Illae efferentes, ut prius, caput vident

Rapacis ungue vulturis miserrimam 10

Ferri per auras alitem, quam proximi

Tepor priorem veris evocaverat.

Referunt in imum se paludis alveum,

Hoc se arbitrantes perbeatas in loco.

Cum praeterisset ver, ab aestu coeperat 15

Ardere tellus, Siriique saevius

Astro furente deperibat fontibus

Humor, lacusque coepit ipse contrahi

Primum, brevique mox perustus aruit.

Siccis misellae sedibus tunc emori. 20

Coepere ranae, calamitasque et his suo

Acerba venit ordinatim tempore.

Aerumna quoties alteri supervenit,

Tuam tibi pariter imminere cogita,

Miserosque prompta subleva, si potes, ope. 25

Priciza XXIII.

Pr. Nevoglja redom grè.

ſcjabe martve rad susce.

ſcjabe strascni urnebes loque oko blatave

Cjujuch, ſa ſnat scto jes, diſcju uſgori glave.

Vide, da vuk jedan od ſime, i ghlada

Sopisajuch bjedan ſavjeva, i jada-

Ù dnose ſatime duboko ſabisce. 5

Nakon kratko al vrime krjesct se opet uſdiſce,

Krjesct varh loque iste: one, kao prie,

Glavu iſnose varh tê vode pospjescnie.

Vide, ghdi grabechi osctrom ù cjapeti

Sep ptizu nosechi po nebu scgnom leti 10

Malahnu tû ptizu, kû mlakos prolitja

Tisnu nesrechnizu iſ svoga ſabitja.

Opetse ùskrovene ponore sputisce,

Mjestu ù tem blaſcene zjenechse odvisce.

Kad proghje proljechje, na ljeto parſciti, 15

I cim sve to vechje ù nacin sarditi

ſvjeſdopas silni ti na ſemglju oghagn mechje

Vrugljese susciti, i blato leſcechje

Skrativat pocese najparvo, sasvime

Prisusci doklese prem ù mallo vrime. 20

Tad tuſcne ù suhu mrjet pocesce, i svakoj

Vidjese ſla doprjet nesrechja na rôk svoj.

Kad doghje ſlo druſim, mni dachje i tebi doch,

I ako moſc kû gnim, nebud ljen dat pomoch

Pripov. XXIII.

Nevoglia redom gre.

Sgjabbe po Susci Maertve.

Po Blattu sgiamorit cîm Sgjabbe slusciaju,

Sve buddu van isit, bit sctochie, da snaju;

Usbuddu sacjutti Vuk tusgi ghdje tada,

Daje uddes zaerhnutti rad Sime, rad glada.

K' Dubbokoj Propâſsti sctò mosge baersgije, 5

Zijech strascne pripâsti Sgiabbaſe sakrije.

Ù druggôm nù cjassu bukkaſe kâ sgoddi?

Svè skuppom islassu snat sctose dogoddi.

Gleddaju lettjetti Pticcinu grabechju,

Ù hude cjapeti sa gorru nesrechiu, 10

Upalla Garlizze, Proljettni dan kadà

Ukaſge svê Lize vaerh Gorâ, Livaddâ;

Ù Blatto kô prie tad skuppom opeta

Svakkaſe sabije, ghdjejh isctane smeta.

Cîm proghje Prolietchie, sva Semglia gorrjella, 15

Zijech hude nesrechje prisusciu sva Vrellâ

Kad voda nestaje po Blattu svudjera,

Tad Sgjabba zaerklaje dnò suha jezzera.

"Naredbom od Nebbi kad doghie nesrechja

Promisli da tebbi spravgljase josc vechia. 20

Ako immaſc kê mochi, sctò nie po sctetti,

Pospjescne pomochi daj tusgnôm na Svjeti.“

XXIV.

Illyr. Ghladna macka misce lovj.

Felis esuriens mures capit.

Duo feles, et duo rustici.

Ut segentem agricolae conditam ab rapacibus

Servare possent muribus, feles sibi

Una creatos matre comparaverant.

Hic nutriebat parcius, feli daret

Si multa, mures haud capturum existimans. 5

Nec porro sua fefellit hominem mens, cati

Nec cura vacuum farcientis muribus

Ventrem quotidie: quidqud ergo in cellulam

Erat repostum messis, intactum fuit:

Pars quaestuose venditur, in domesticos 10

Servatur usus altera. Haud sic rusticus

Se gessit alter; namque largioribus

Ut semet escis, sic et ipsum pascere

Catum solebat plenius. Quid interim

Evenit illi? Fele non mures suo 15

Capiente, partem devorasse comperit

Hoc messis, aliam corrupisse pessume.

Ad opera egestas sternit egregia viam.

Priciza XXIV.

Pr. Ghladna macka misce lovj.

Dva Macka, i dva Segljanina.

ſcitâ od raſlizjeh jur ſcetvu spremjenu

Da miscjâ [...] shrane iſbavgljenu

Segljana dva iamt ipomacka svaki hti

Od onih, kjeh mati skoro ista okoti.

Slato ovi hraniga mnech, hitat da misce 5

Nechjemu, kadbiga goijo odvisce.

Dobro on misljasce, er macjak pol gladan

Tarbuh napugnasce miscima svaki dan.

Sctogod dake ù spreme bj jesce stavio,

Sacjuva ù vrjeme prudno proda dio, 10

Drughi ſa domachje ostavi cegljadi.

Ovi, er dosta scgvachje, ò inom ne radj,

Negh sebe kakochje boglje, i macka gostit.

Dogodit nu sctochje gnemuse? Sadchjut rit.

Cim gnegov macjak taj nighda misce hita, 15

Damu iſjesce vaj! vidi i mnogo ſcita,

I dosta isctichjena dachjega van metnut.

Na djela hvagljena nevoglja cini put.

Pripov. XXIV.

Ghladna Macka Misce lovvi.

Dvije Macke, i dva Segljanninâ.

Na Strasgiu Seglianni dvije Macke stavviſce

Svôm sgittu sahrani, da lovvu sve Misce:

Jeddanje hranio svû Macku sctednije

Gnù dabi viddio Lovizzu to – prie;

Nittise privarri sctò cinni tad ovvi, 5

I Macka nemari nêgh Misce da lovvi:

Sctoe Sgitta skrovveno, sctò Ciovjek proddoje,

I stoij spremjeno sctò kuchie rad svoje.

Svû macku drughije kô sebbe hranjo

Obbilno, cîm ije sveſctoje skuppio: 10

Da sctose dogoddi? Lovvitti cîm nechie

Tad Macka; nahoddi da sgitta nie vechie;

Usbuddu gristitti sctò Miscij, sctoggodi

.S' nepomgne sctettiti buddesc tôm sgoddi.

"Kad vajmeh umorri Glâd, tugha, Nevoglia,

Cjassomſe rastvorri put Djellâ na bogljâ.“

XXV.

Illyr. Tko ceka, doceka.

Qui sustinet, obtinet.

Aries, Equus, Bos, et Asinus.

Aries, Asellus, Bos, Equus famelici

Sterilem per oram quaeritantes pabula

Ibant, fatigatique itinere ad fertilem

Venere campum, laeta quem lactentibus

Spicis tegebat messis; at quo sepibus, 5

Fossaque miseris aditus intercluditur.

Equus, Aries, et Bos alio iere, ut sibi

Victum pararent, inque solitudine

Dum vasta aberrant, e nemore se proripit

Lupus, qui Arietem devorat; at improvidus 10

Dum Bos paludosum meare vult solum,

Defixus haesit in luto; tum Equus fame

Confectus, et jam destitutus viribus

Efflavit animam: solus at qui manserat

Asellus, oram circuibat sedulo 15

Scrobis, siqua aditum forte reperiret sibi,

Contentus herbae durioris stirpibus,

Quae hac, et illac sublegebat: interim

Coelo tonante cum procella turbidum

Fudisset imbrem, campus ille plurimis 20

Natabat undis, quae fluentes undique

Fossam replerunt, aggeremque, laxior

Qua parte tellus, dimoventes herbido

Traxere partem sepium cum cespite,

Scrobem profundam penitus aequantes solo 25

Patiens adivit tunc Asellus commode

Agrum, ciboque se replevit optimo.

Ferendo multa consequere commoda.

Priciza XXV.

Pr. Tko ceka, i doceka.

Ovan, Kogn, Vô, i Tovar.

Ovan, Vô, Kogn, Oso po Karsci ighjahu

Ghladni (teſcjak poso) i jescju iskahu.

Od puta umoreni na svarhu svi losce,

Vegljese ſelenj ghdi poglje doghjosce.

Scetvase uſdiſasce mljecn?iem klasima, 5

Ali tù bragnasce uljesti tuſcnima

I potok povechi ù drace, kêsu od svud.

Ovan to videchi, Vô, Kogn idu inud.

Da scto naghju, i pusta mejsta cim obhode,

Vuk garma iſ gusta doleti s' ſle ſgode, 10

Sakla, i ù cjas Ovna, naprjed a Vô poghje,

Mjesta i htech blatovna malsvjestan da proghje,

Ù kalu vas osta ſakopan: kogn poton

Umoran ſadosta od ghlada dospi i on.

Sam Oso do roka ki toga tù stasce 15

Krajem od potoka pomgnivo ghledasce,

Biliſe po srechi kud mogo uvuchi,

Potvarghje griſechi hrecje, i gnim ſcivuchi.

Meghju tô gharmechi buduchise tada

S' vihrom daſc povechi iſlio iſnenada 20

Napuni pogljese od vodâ velizih,

Ù potok kojese toce s' stari' oda svih,

Slabia i ghdie bil ſemglja, one odzjepisce

Nasapa dobar dil, i ugnga uvalisce.

Iſravni kadse put, oso ki ustarpjen bj, 25

Ù pogljese uput uvuce, i ljen nebi

Dobriemse gostit jescjami, hochli vech.

Tko umi uſtarpjen bit, dobrachje on mnoga stech.

Pripov. XXV.

Tko ceka, doceka.

Ovan, Kogn, Voo, i Tovvar.

Kogn, Ovan, Voò, Tovar neploddnom po kraju,

Sa pasce nach tadar, laccnisse skittaju:

Usbuddu stupiti k' Livaddi tad ploddnoj,

Sgittomſe kâ kitti, jest urreſ svakki gnoj.

Plotnaioj Ograda s' nemille gnjm ceſti, 5

Htjellibi k' gnoj tada nu ſaman ugljesti.

Ostavvu te kraje Kogn, Ovan, Voo prece,

Drugovdje stuppaje svê svaernu dalecce,

Sa nachi pomochi gorkomu svôm vaju

Po pustom Samochi gladnise skittaju: 10

Gnjh gorrom satjerre sillovit Vuk tadà

Ter Ovna proscderre pohlepna zijech glada

Voò Mlohav ustaje cîm kalom hodditti,

Tuj sabjen ostaje, svaerscechi svê Litti.

Pun tughe, slabbosti, pun svakke Neſrechie 15

Kogn s' hude laccnoſti zaerknuo jest vechie.

Sam Tovar na Svjti, kî sgive, kraj rupâ

Cîm budde hodditti, pomgnivo postupa,

Tôm Miran ù sgoddi nikkomu tusgiſe,

Sctò gaerma nahoddi tvaerdoga, sve grise 20

Veliki daſc padda niſ hridne prodolli,

Svà tonne Livadda, vodaſe cîm prolli

Napunni svudira sve jamme, vaſ nasâp

Plot, semglju sadira, cinnechi kî rassap.

Livadde cîm sharra bjeſ vodde nemlila 25

Semgliomje tadara sve jamme sravnila.

Tôm Tovar ù sgoddi, da laccnoſ naſitti

Slobbodno dohoddi k' Livaddi pastitti.

"Taerpjetti kî budde slo, tughe, neſrechie

S' pravedne posgjudde, slobbodno sve stechje“.

XXVI.

Illyr. ſaluduje starra Volla ucit orat.

Bovem senem frustra arare institues.

Bos senior.

Aetas senilis haud discendo idonea.

Ut surrogaret alteri, qui perierat

Coemit olim rusticus quidam bovem,

Jugoque posito protinus jussit solum

Adunco aratri sauciare vomere. 5

Cum subito arandi sensit ipso in limine

Rudem; at docendo posse fieri idoneum

Brevi putabat; nilque porro de bovis

Senio rimendum, dum sibi hanc operam videt

Annosiores exhibere strenue. 10

Illi ergo patiens indicare, quo jugum

Subire pacto debeat; quo vomerem

Trahere, deesset ordo ne sulcis suus.

At cum doceri tardiorem agnosceret,

Duro edolabat terga fuste, ac desidem 15

Stimulo premebat: cum tamen nil talibus.

Proficeret, et spes jam perisset funditus,

Video quid istuc, inquit: ad aratrum nisi

Prima ab juventa quis bovem adsuefecerit,

Nequidquam eundem postea instituet senem.20

Priciza XXVI.

Pr. ſaluduje stara vola ucit orat.

Vô star.

Podobna ſa uciti njesu stara ljeta.

Rataj ſa staviti na mejsto teleta,

Ki lipsa, kupuje Vola udigl drugoga.

Pod jaram vratmuje sklonio, i obôga;

Da pocne braſditi lemescjom krivime: 5

Pocetzim viditi nu bj u parvime,

Daje on tomu nevjesct, nu ucechjga misljasce,

Ucinit ù mal vjesct dase i on mogasce.

Niti Vô sctoje star, on se strasci temu,

Er vidi da istu stvar cine i starj gnemu. 10

Da?emu, kao vrat podloſcit imasce

Jarmu, i poteſat kao lemesc?, kaſasce,

Ù ljepu da redu svaka braſda ostaje.

Al videch, govidu da pamet tupaje,

Tvardim plechja sada udara sctapom – mu, 15

Ostanom obada a sad bôk tromomu.

Al s' tim necinechi napredka i kakva

I ù vjetar videchi da nada poghje sva.

Sctoje ovo poſnam sad, rece, nam Vola ti

Stara ucise: dokje mlad, trjebgaje uciti. 20

Pripov. XXVI.

ſaluduje starra Volla uccit orat.

Voò Star.

"Sa mochi s' stavnoſti s' naukom truditi

Pun krepke jakkosti trjebbaje Mlâd bitti.“

Seglianin cuppjo cîm Volla, do mallo

Gneggaje hottjo stavvitti pod Rallo:

Podobban da nie viddiga vech – krati, 5

Posnaga neummje da joscte oratti:

Bit dachie sadosti podobban zjennjo,

S' gneggovve starroſti nisctaſe ljennjo,

Er vidjett on sljedi, da posso ti cinnu

I starij Goveddi po hittrom naccinu: 10

Ustaerpjen kasgemu kakochie hodditti,

Kad jaram vesgemu, kô Rallo nossitti.

Posnoje nu kada dâe Lesgjak svegh vechi,

Samenga tad badda, bijega niſ Plechi.

Uffagne gubbitti Seglianin svê sljedi, 15

Trud stanne sgjallitti, ter ovvò bessjeddi.

Oratti dokje Mlâd cîm Volla neucciſc,

Starrosmu doghie kad, samanſe ti Mucciſc.

XXVII.

Illyr. Kokosc pje, i na nebbo ghleda.

Gallina bibit, et coelum suspicit.

Graculus, et Gallina.

Gallinam in avium concione coeperat

Crocitante rictu deridere Graculus,

Non quod sit illi vim per via ad nubes via,

Cibumque turpi sueta rimari in luto;

Sed quod, frequenti dum relevat haustu sitim, 5

Nulla absque causa lumina in coelum ferat.

Gallina at illi: porro ineptis, Gracule,

Nam quo impudenter nomine illludor tibi,

Hoc debuissem te vel ipso judice

Laudari, ad haustus ipsa namque singulos 10

Tantisper ad coelum erigendo lumina,

Quorum beneficio bibo, recordor Deûm

Meaeque testes invoco innocentiae.

At tu, (*) qui eorum conspurcasti imagines,

Totiesque ab aris abstulisti munera, 15

Tui facinoris extimesce vindices.

Opes qui acervas, nulli sis injurius,

Deumque adesse judicem considera.

(*) Alludit ad fabulam Aesopicam de Corvo

aegrotante, et matre, quae in Faerni fabulis est

numero XIII.

Priciza XXVII.

Pr. Kokosc pie, i na Nebo ghleda.

Vran, i Kokosc.

Od ptizâ ù skupsctini Vranse jedankrati

ſlim stade nacini' kokosci rugati.

Ne scto nemogasce visoko letiti,

I jescju opchjasce ù ghnusnu ?traſati,

Negh scto beſ uſroci voda kada pie, 5

K' Nebu uſdiſce oci sve dok se napie.

Kom ona: Vrane ti budalisc er s' koga

Mnomse hoch rugati, uſroka, ja s' toga

Hvagljenabi i po tvoj imala sudbi bit.

Er svaki na sark moj marvicjak sctome uſnit 10

Oci uſgor vidisc ti, pomignem se s' tiem

Od Bogov, dobroti po kieh ja piem,

Pravize i kih moje svjedoke ſaſivam.

A ti, ki svakoje gnih kipe, kao dobro ſnam,

Ghnusisc, is' otarâ popade ki ſgrabliv 15

Ghnihovih dil darâ, cekaj gnih na te gniv.

Ti, ki kupisc blago, nikom kriv nebudi,

Mislechi ſa nego, dat Bogh vidi, i sudi.

Pripov. XXVII.

Kokosc pije, i na nebbo gledda.

Vranna, i Kokosc.

Vrannaje gleddala vech – krati kokosc pit,

Cimiojse rugala, gnoj use bessjeddit.

Lettjetti put nebbi sctò nejmasc ti ceſti,

Cepaergljat sctò tebbi trjebaje sa jesti

Po kolu gnuſnomu, to nie mênn s' cjudda; 5

Ù saerzu jest momu jeddina posgjudda

Snat, k' nebbu sctò gleddasc, usbuddesc kad pitti,

Usroka cîm nejmasc sa tako cinnitti.

Gnoj kokosc: scto luda takoje, Vranno mâ,

Nebjesgim od suda tvojega ja sada,

S rasloghom istijeme prottira sctos menni, 10

Uffachia svè vrjeme bit tvojom u zjenni.

Kadgodse napijem, na nebbo ter gleddam,

Boggôvjm ja svijem svjetli urreſ rasgledam:

Sctò buddem ja pitti, jest millos Bosgija,

Dar gnjhov cestitti pravedna sctoſam ja, 15

Ti rusgisc Boggovve, gnjm gnusisc Prilike,

Osvette gnjhovve strascisse velike,

Smjonna sctò jesi dignutti sve dare,

Kijêm svete nareſi Savjettnik Ottare.

"Kî kuppisc mnosg ſlata, praveddan svegh buddi, 20

Cekatte s' gar plata, Bogh sudaz jest svuddi.“

XXVIII.

Illyr. Uſ suho daervo i sirovo gorj.

Ligna humida cum siccis simul ardent.

Silva ardens, et Rubus.

Gestabat atris pastor in tenebris facem,

Cum forte ventus flare vi qui maxima

Coepit, favillas in propinquum plurimas

Nemus dispersit. Prima flammis pabulum

Suffecit arbor, crispisulcans praepete 5

Flamma arefecit virides cui fulmen comas.

Viciniores quae fuere flebili

Casu dolebant, et sibi, virides licet,

Pariter timebant. Risit hunc Rubus metum,

Tutas viridibus asseverans frondibus. 10

Sed quod ad earum calamitas etiam caput,

Metusque jure pertineret, exitus

Tristis probavit; namque flamma latius

Dum se propagat, uno silva incendio

Exarsit omnis; nec ruinam evadere 15

Irrisor ipse potuit, extrema licet

In parte nemoris separatim consitus.

Confusum iniquo saepe justum vidimus

Perisse: Fors id caeca concinnat malum;

Tu ne merueris, quam exigis, poenam vide. 20

Priciza XXVIII.

Pr. Uſ suho darvo i sirovo gorj.

Gaj, ki gorj, i Kupjena.

Nosech ù tminami [...] pastjer, dmjet tad

Silnimi platami Sjever poce iſnenad,

Ter ù gaj ſanese, ne dalek kie bil,

I po gnim raſnese iſkarâ ne mao dil.

Parvi, ki plamima goj dub dade, oni bj, 5

Komu ures vas svoj kadga udri s' nebi

S' naghlom oghgnevitom silom trjes odnese.

Dubovi bliſcni tom nesrechjom bolese,

I sebise strasce, ſasve da ſeleni.

Gnimase rugasce kupjena, i vamse nj 10

Rece, ſa strasciti, ſeleni erste vi.

Nu da lud nebi ti strah, eto objavi

ſao ù barſo dogoghjaj, er oghagn na svak cjas

Hodechi naprjed, gaj ù jedno gorj vas.

Nit shranit mogose podrugalaz isti 15

ſasve dase pose kraj gaja namisti.

S' nepravim poghinut vidjesmo i prava,

Tô ſle ne jedan put bj cesti oprava.

Ti nastoj, da njesi dostojan ſla onoga,

Usigljen jesi tarpjeti od drugoga. 20

Pripov. XXVIII.

Uſ suho daervo, i Sirovvo gorrj.

Gora usgesgena, i Kupjenna.

Po tminni cîm nossi svû ſubglju tad Pastjer,

Mnosg iskaâr raſnossi Dubravvom hud sjevver:

Dub, komu kitte Trjeſ isgorri selenne,

Gorruchje kuscio jes naipaervi plammene.

Okolo kê svudde tuj Gorre strah vechi 5

Priuset gnjh budde pri hudom nesrechi,

Glâſ cjuttje kupjenne: cemuſe straſcite,

Cîm grane selenne; strah svakki tlaccite.

Nu gnjhje dopalla nesrechia ta huda,

Oghgnaſe do malla cîm sterre plam svudda: 10

Nemosge pobbjechi toj sgoddi kupjenna,

Ù mjestu sgivechi skrovittom sadjena.

"S' Slobbnikom vech – krati praveddan poghinne,

Te budde daersgjatti sla Srechia naccine.

Pedepse dostojan da njesi, vîgh dobro, 15

S' grjesimâ sgjallostan kû s' tvijêm jesi obbro.“

XXIX.

Illyr. Tko ranno ustaje, vaſ-danmu dobar nastaje.

Surgenti diluculo totus dies feliciter labitur.

Rusticus diluculo ad laborem pergens.

Mos est opificum, maximeque rusticae

Pubis labori mane operam a primo dare:

Nam sic agentes largiora colligunt,

Quam pigriores lucra, quos solet ad opus

Hora evocare tardior. Erat villicus 5

Quidam, educatus optime pago in suo,

Dies in omnes ante lucem surgere

Suetus, sagaci multa qui domi prius

Cura apparabat, mox sibi ut deesset nihil,

Operi admovenda cum manus; victum quoque 10

Secum ferebat, ne quaerendo temporis

Particula pereat. Accidebat interim

Hic saepe, et illis, queis nihil pensi prius

Erat, et qui ad opera seriores venerant,

Inepta ut essent rastra modo, adesus modo 15

Vomer, jugumve frangeretur; saepius

Oblita res aliqua domi: ut verbo omnia

Complectar, interposita erat operi mora.

Fiebat autem, ut quam duobus vix ii

Operam diebus exhibebant, commode 20

Praestaret alter unico. Quae dum vident,

Exemplum ab illo pars secuti surgere

Temporius, et quae sint opus non segniter

Prius parare; sed vetustum plurimi

Servare morem maluere: incommodat 25

Victus at illis difficultas, copia

Rerum affluentes dum labor alios facit.

Laboriosis omnia eveniunt bene,

Suaeque fructus colligunt industriae.

Priciza XXIX.

Pr. Tko rano uſtaje, vas dan-mu

dobar nastaje.

Segljanin, ki rano uſtaje na radgnu.

Rabotnikâ obicjaj, kadasve od Segljan

Bj ova (ki sctisc ſnaj) ustat na trud ſa ran.

Er tako dobiti oni vechje stjecju,

Negh ki rabotiti kasnie dotjecju.

Dobro odhragnen jedan Rataj ù selu svôm 5

Bj obicjan svaki dan diſatse prid draevom.

On mnoga djelovat prj pomgnj doma radd,

Damu netrjebovat uſbude iscta tad,

Kad ruku imasce na poso staviti.

Brascno isto opchjasce sobome nositi, 10

Daga pak isctuchi nebude dangubit.

Al oni, ki ù kuchi iſpraſni il htjehu bit,

Ili kibi na tegh prem odoznilise

Mallo magn neghli svegh ſgaghjalo gnimbise,

Dvoſubja dabi sad nevagljalo bilo, 15

Tup lemesc kad ter kad, ol jarmo slomilo,

Sobom al kad uſet scto ſaboravili,

I ſa ù kratko sve rjet, posli oli hodili

Gnim ſlo, oli ljenobi: s' toga oni jedva

Ucinili sctobi rabote dneva ù dva, 20

Onbi tô u jedan: njeki tô videchi,

I iſghled tac vrjedan gnegov taj sljedechi,

I oni ustaju jur eto ranie,

I stvari opravgljaju potrebnite prie.

Vechi al dil htjesce darſcjat nacin stari, 25

Ali gnima jesce nestaju, i ine stvari,

Druſima cim trud svoj stvarj od potrebniti'

Cinj ù obilnoj punochi ſciviti.

Trudechîm stvari sve dobro iſlaſe dosti,

I plod oni od svê vade nastojnosti

Pripov. XXIX.

Tko ranno ustaje, vaſ-danmu

dobbar naſtaje.

Seglianin iſ ranna trudechi.

Obbiccjan truditi Rabbotnik jest svakki

Iſ ranna s' dobiti, navlaſcto Tesciaki,

Cîm Lottar na Svjeti, kî sa trud nehaje

Isprassne svê Ljetti samani svegh traje:

Seglianin bî jedan, da Semglie svoje orre 5

Obbicjan svakki dan ustatſe prie Zorre,

Urescen s' krepposti kî svakkom bioje,

I posle s' pomnosti nastojo na svoje:

Ù kuchi mnosg stvâri pomgnivo rasredi,

Sa korriſ svû mari, truditi svegh sljedi: 10

Cîm na trud ustanne, s' gar pommoch i prossi,

Sctoe trjebi sa hrane sobbome donoſsi,

Damu iscta nestaje pomgnivo cîm trudi,

Da vrjeme svê traje korisno, kô sgjudi.

Na trudno nahoddi kî lescjah lottri jes 15

Svakkose slò sgoddi, prattiga hud uddeſ:

Rallose slommje, tupise vech-krati,

I Lemmesc vech nie podoban oratti.

Ismislu nacine, da nebi trudili,

I punni lottrine na radgnu hoddilli; 20

Ù zjela sctò tako dva dnevvi coppaju,

Ostali Tescjaki dan jedan istraju.

Pomgnivo kî radi, trudisu kôm milli,

Gneggasu Cegliaddi Mnosg tada sljedili,

Ustalli rannje sctoe trjeba spravvitti, 25

Cîm lottar kô prie trud stanne tlaccitti:

Lottromu na Svjeti tjeskochia dosadi,

Obbilno sgivjeti cîm budde kî radi.

"Dobraſe dogoddi stvar svakka Trudniku,

Obbilni svj ploddi bittichie sa vjku.“ 30

XXX.

Illyr. ſla trava baerſo raste.

Herba noxia cito crescit.

Urtica, Carduus, et Palma.

Urtica mordax, Carduusque spinifer

Sub tempus hyemis prodeuntes ultimum

Terrae feracis e gremio ad miram ut brevi

Proceritatem se tulere, talibus

Palmam increpare, quae surgebat proxima, 5

Coepere dictis: ut duobus heic satam

Te forte ab annis, ampliusve haud dispudet

Crevisse in auras sic pusillam, mensibus

Dum nos ad aequam crescere altitudinem

Binis potuimus! O misellam te arborem, 10

Solique pinguis dedecus! Queis illico

Sic palma reddit forte paulo tardius

Ramis me in altum tendere, id concessero;

Magnis at illam commodis penso moram.

Vos istam adeptae excelsitatem me prius, 15

Boni quid ambae possidetis, dicite:

Manus tu aduris, tuqe pungis pessume.

Non quae minori temporis fiunt mora,

Sed perpolivit multa quae dies, valent.

Priciza XXX.

Pr. ſla trava barſo raste.

Kopriva, Badegl, i Poma.

Badzkava Kopriva, i Badegl bodechi,

Kad ſima dospiva, van ſemglje iſhodechi

Uſdighlese ù vrime er kratko biahu

Rjecim Pomu ovime, kâe uſgnih, pezahu.

Kao tebe sram nj, kâsi odi usaghjena 5

Godine od naſad dvi, bit tako malena?

Kod mi, kô vidisc ti, mjeseza dvoja ù tâ

Do tvoga doprjeti moghlesmo uſrasta.

O stabra neboga tebe ki ſao ù cjas

Usaghjen plodnoga poglja bj ſa necjas! 10

Nezknechi ovako odgovori ona gnim:

Javamchju svakako dat ovo, da doznim

Sctogodi rastiti, hitgnu al umiem mû ja

Tû nadomjeniti s' mnnoicem dobrima.

Vi, prj mene koje vicinese do tê 15

Uſdigoste oboje, danumi recite,

Ù sebi dobro kê imate vi, ti ſlo

Oklapivasc ruke, ti bodesc nemilo.

Njesu ona zjegnena, kâ ù barſo tvorisc ti,

Negh kâsu iſhitrena ù dugo s' pomgnosti. 20

Pripov. XXX.

Sla Trava baerso râste.

Koprivva, Badegl, i Poma.

Pocetkom Prolietchia cîm Sima dospjella

Koprivva boddechia s' badegliom râstjela,

Osctrisu liſ prece viſsoko pruſgili

Kâ nebî dalecce Pomuſu korrilli:

Prosclisu dvoe Ljetti, daſi ovdi sadjena 5

Nemosgesc râstjeti, sramotto tlaccena?

Ù baerso mi kada râstemo k' Nebbeſi,

Cîm svijeh Livaddâ Rugh, prikor ti jesi.

Recceijm, mênn nie s' prikora, s' Necjaâſti

Scto râſtem doznije, bogliesu mê laâſti. 10

Vi, koje vissinu stekleste prie menne

Cjut sgiudim istinu kakveste vi zjenne?

Snam gorke da Mukke kuſciate jednako,

Cîm paerliſc ti ruke, ti boddesc opako.

"Sgoddise scto prece, korisno to nie 15

Nêgh slavvu svu stecce scto budde doznije.“

XXXI.

Illyr. Medom-se, ne ostom muhe hittaju.

Melle, non aceto muscae capiuntur.

Mellis scutula, et aceti lagena.

In rure multum fertili cum plurimis

Quidam se in horas obsideri singulas

Muscis doleret rusticus, ut excinderet

Id pestis, operam mellis hinc scutula suam,

Illinc aceti promittebat dolium. 5

Ajebat illa: pauculas in assere

Distende guttas: hae sua dulcedine

Illico avidum allicient genus; ab illo at pedes

Vinctos nequibunt expedire glutine

Hoc inquiebat: me sub auras aetheris, 10

A parte supera dimovens operculum,

Profer: siti actae, deceptaeque imagine

Coloris aquei quotquot advolaverint,

Hinc ut sorbillent muscae, ego acidi improvidas

Haustu liquoris enecabo: utrumque agit 15

Simplex agricola: mellis ad guttas videt

Muscas frequenter advolare plurimas,

Praedamque gaudet implicatam haerescere.

In vas aceto mox repletum introspicit;

Raras at intus incidisse comperit 20

Easque tantum quas ferebat impetus

Temere volantes; nam peracer halitus

Late profusus admonebat, ocyus

Illinc refugerent. Hoc quid exemplum docet?

Facilius homines, leniter si corrigas, 25

Quam si severe, continentes effici.

Priciza XXXI.

Pr. Medomse, ne ostom muhe hitaju.

Krinza meda, i osta bacviza.

Segljan, ki ſcivgljase gnivi na priplodnoj,

Cimese tuſcjasce na muhe, kim nj broj,

Prokletom tragu proch s' jedne strane gnemu

Krinza meda pomoch, bacva osta s' drughemu

Isto obechjavasce: kapglizâ mallo ti, 5

Parvamu vegljasce: na parstu ſahiti,

Sctizizi i na dugoj raſmasci tajchje slas

Pohlepnih muhâ roj vegli doſvat tajcjas.

Al noghe sljepgljene odzjepit nechje moch.

Ozat pak, ti mene (smaknutih ako hoch) 10

Vegljasce Segljanu, pokriv dighnuch odſgar

Stavi na ajblanu: muhe ſcedne tadar

Mnech, dae voda tô ſa pit doletichje,

Mâ gljuchina al uſtô svieh prikositchje,

Segljanin ludjasti, ſa gnim pogoditi, 15

Nacinim teſim hti obimse sluſciti

Na med letit ghleda beſbrojne, i uſciva

Ghdise gnima neda môch dighnut ljepgliva.

Ù sud osta ſa tiem ſaviri, ali malle

On vidi dasu prem unutra upale, 20

I tô one samo, nesmotarno kêbi

Odljetale onamo neopaſne sebi.

Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti,

Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti.

Kih blago karaju, i tih moſcdani 25

Lascgnese svighjaju, negh osctro karani.

Pripov. XXXI.

Medomſe, ne ostom Muhe hittaju.

Krinciza Meda, i Cjasci(z)a Osta.

Tusgise, jauce Seglianin vech - krati

Da Muhe gnêm suce, nedadu da spatti:

Ostâmu Ciascizza svû pomoch obbechia,

I medda Crinciza, koij obblaâſt jest vechia.

Ovamu govorri: Smiriſe ti sada 5

Tvê saerze nemorri s' gorkoga vêch jadda.

Smaertnoga zijech jeda sa Muhe svaerſcitti

Niſ sctizzu kû Medda bûd kapgliu prollitti:

Cîm k' gnemmu dolettu, zijech gorke nesrêchie

Gnjh smaertnu na sctettu sladdostj mamichie;

Meddachie jestitti; nu vajmeh poslie

Nechieſe sljepiti s' guſnute moch klje.

Ti menne namjsti, bludise pod nebbi

Ghdj vjetriz i koristi donjechiu ja tebbi,

Ostena Cjasciza to gnemmu bessjedddi, 15

Sctò gnemmu nariza, slusciatje sve sljedi:

Cîm koja doleti pit moje kvaſine

Baersochie dospjetti s' sgestoke Gliutine:

Pomaâſti prilika, gnjmbochie tadara

Ludijem velika bit saisto privara. 20

Seglianin s' ludosti cinnitti sve slîdi,

I Muhaâ k' sladdosti cettjatti mnosg viddi.

Raddostan usbudde cîm Muhe sljepjene

Zaerkaju prihude sred krinze Meddene.

Ostenom u sudu vidio jest kada, 25

Ù mnoghom bî cjuddu malloijh da padda:

Smjonno lettechi kîjeh silla satjerra

Ù smaertnoj nesrechi kusciaju cemera,

Er drughe, dalecce kî vognje svud cjutti,

Pobjegnu da prece sillovvò jest gljuti. 30

XXXII.

Illyr. Nechje ni pas gole kosti.

Nudum os et canis despicit.

Canis, et Avarus.

Projicere quidam adsuetus e mensa Cani

Ossa, quibus aliquid carnis haeret, victui

Cum se addixisset parciori, ad ultimos

Rodebat apices, nuda mox cani dabat.

Projecta hic avidis adpetebat dentibus; 5

At nil reperiens, quod decerpat, in loco

Linquebat, implens flebili ululatu domum.

Avarus ille adsuefacere novum ad genus

Dum tentat escae, nil edendum praeter haec

Dabat misello. Coeperat sed interim 10

Macrore corpus lurido tabescere,

Fameque lanuguens nec sequi cursu feras,

Nec agere idoneus erat excubias Canis.

Tenacitatis dominus ut vidit suae

Frucuts quis esset subsecutus, utile 15

Ne perdat animal, ossa projicere, ut prius,

Semesa coepit, illiusque industriam

Brevi ad priora devocavit munia.

Honor absque fructu despici ab hominibus solet.

Prizica XXXII.

Pr. Nechje ni pas gole kosti.

Kucjak, i Lakomaz.

Njeki, ki s' tarpeſe psu kosti mechjasce,

Mesa pri kimese sctogodi darſcjasce,

Od hranese er dao na sctedgnu, on bijh

Do kraja ghlodao, psu vargo pak bi gnih.

Pohlepnim on tarcech ſgrabgljaih ſubima 5

Al pak nenahodech scto darpit na gnima,?

Tù ih ostavgljasce, pomamjen ſa time

Kuchju napugnasce jaukom bolnime.

On lakom na ovu jescju erga htjasce

Obiknuti novu, golemu mechjasce 10

I tô bj ſa vech dan. Poce marscjaviti

Ucinise ghadan, ni svjeri traſciti

Ni straſgi dâje ghlad, kô prie, cinit vech.

Kâ sljede ovoga rad sctedstva Gospar videch,

ſcivinu da nebi s' tom nepodobnome 15

Iſgubio on sebi korisna sctedgnome,

Gnemu, kô prj mechje kosti ne beſ mesa,

Rabiti ſub ghdjechje imat gnegov cesa.

"Bogliaje pokorra Millosna Gljudimâ,

Nêgh s' osctra prikora nedraghoj kî prima.“

Povrachjen na stara darſcjanstva tac bj pas.

Kâ fajdu ne stvara, tlacite od gljudj cjas. 20

Pripov. XXXII.

Nechie ni paſ gole kosti.

Paſ, i Lakom.

Obbiccian s' kupposti sgivietje kî bio,

Gloddoje do kosti, meſobi kad ijo.

Ostallo sctogodbi gneggovvoj najesti,

S' Taerpesse mettobi Psu budde da jesti.

Pohleppan Subimâ Paſ sgrabbi: cîm gledda 5

Da Meſa k' kostimâ nejmasce, pun jeda

Gnjh tadar odmechie ter resgi, savija,

Er lacnoſ odvechie morriga gorkija.

Gospodar cîm sctednj na togha jaoh ucci,

Svakcjasje Pas Mladnij, Bollesga svegh mucci. 10

Zaerkajuch od glada korſ jesciu novvu,

Nemosge svjer tada sljediti po lovvu;

Podobban cinnitti svû strasgiu vech nie

Nittise saercitti nevoglian jur smije.

Pun draghe skupposti Gosparje svê bio, 15

I golle Psu kosti mettnuti sljedio

"Ciovjeku gdje nie koristi na svîti

Cjaâſ svakka samanje tasctachie svegh bitti.“

XXXIII.

Illyr. Iſkubi komaru noghu,

zrjeva-musu nadvoru.

Culici pedem erue, eviscerasti.

Culex, et Puer.

Puerum in virenti secubantem gramine

Culex acutis impetebat morsibus:

Blando ille somni defraudatus munere

Manu attentabat explicata elidere.

At promptiore se fuga eripiens culex 5

Vitabat icuts, mox redibat impudens.

Tantillo ab hoste se puer vinci dolens

Ira aestuabat; forte cum in nares tamen

Incautiorem detulisset impetus,

Geminis prehendit dextere unguiculis puer, 10

Captoque coepit dicere: quod aculeo

Tristi immerentem me petisti saepius,

Unum tibi adimo sanguinee pedem Culex,

Quamquam et necandi sit potestas; pars ubi

Tantilla nocui distrahetur corporis, 15

Abito liber. Haec ut audivit Culex,

Res parva certe est pes, ait; vulso at pede

Mihi ipsa pariter viscera evelles, puer.

Minimum ab acervo pauperis qui ademerit,

Huic omne vitae praesidium adimet quoque. 20

Priciza XXXIII.

Pr. Iſkubi komaru nogu,

zrjevasumu na dvoru.

Komar, i Djete.

Djete ù travi millo mekoj cim leſcjasce

Komarga nemilo ſcjaozem pezasce.

On komu se neda san tihi uhititi

Iscte dlanom jeda mogalbiga ubiti.

Pospjescno al od svih komarse uklagnasce 5

Udaraz tieh ſlih, kê sebi on davasce.

Djete od neprjateglja tac malla pridobit

Videchse, ù gnem veglja sarditos poce vrit.

Tù tako naghlo on letech, i beſ svjesti

Djeteta napokon ù noſdrise umjesti. 10

?..on gnega Djete noktichim uhiti,

Suſcgnu rjeci pak tê stade govoriti.

Scto mene nepravo upeknu cesto ti,

Jednu nogu pravo, Cjame ſli, diſcemti,

ſasve date ubiti mogobi, al nechju ja, 15

Kadti budem mao ti dil skubsti, odleti tja.

Kom Komar; svar malla jes moga, al meni sva,

Kadase iſtargala bude, vansu zrjeva.

Ako i mal od slogha uboghu dighnesc ti,

ſcivotamu svoga podporchje vas pasti. 20

Pripov. XXXIII.

Iskubi komaru noghu, zrjeva-muſu nadvoru.

Komar, i Djete.

Selennoj na travi cîm djete lesgioje,

Obbrasse kaervavi svê Komar pezzoje:

On prusgi svû ruku sa daga dospije,

Er nochnôm ù Muku podobban spat nie.

Od Maha vech-krati pobjghne dalecce. 5

Terse opet povrati k' gnêm Komar hud prece.

Buddese jedditi, protivnik da taki

Immaga dobitti nemoghuc, nejaki

Ù Nosdrj cîm letti djettetu tadara

Priklognen oſvetti kad hitta Komara 10

Uſe ovvò govorrit: svaerſcit-te vêch moghu,

Hochiute pokorrit kubbechi tvû Noghu

Od menne tad buddi veſelo pobbjechi,

Cîm buddesc, prihudi, slobboddu tvû stechi:

Od tvoga pezzagna josc cjutim bolleſti 15

Kad sladdoſ od Spagna mogaſi htio smeſti.

Ovaku cîm Komar bessjeddu sluscioje,

Noghaje Malla stvâr, nu beſ gne tesckoje

Sgiallostan bessjeddi: cîm Noghu skupstiti

Htiojsi, mâ sljedi josc zrjeva vaditti. 20

"Stvâr Malu tusgnomu kô dignut usbudde

Ù bitchiu jaoh svomu svaerscichie sve trude.“

XXXIV.

Illyr. Od pitoma ſeglja taerbuh ne bolj.

A sativo olere non laborat stomachus.

Capra imprudens in vescendo.

Pertaesa cythisi Capra delicatior, Salicisque amarae cum saporem gramine Variare et alio vellet, imprudentius Cujusque generis coepit herbae fidere. Hic fronde laeta cum Cicutam rivulo Leni irrigatam pullulare cerneret, Immodica coepit aviditate carpere, Domumque pasta cum rediret, acribus Sibi sensit exta vellicari morsibus, Jamque impos ultra progredi petiit solum, Hac voce semet increpans. Quid stultius Me potuit esse, quae saporis optimi Cum plura in esum fida haberem gramina, Ignotum adedi qua crucior herbae genus? Quorum exploratus rite sit animus tibi, 15 Commite eorum te fidei, ignotos fuge.

Priciza XXXIV. Naulasc propusctana Pripov. XXXIV. Od pitoma Seglia Taerbuh ne bolj. Koſa neraſborna ù hrani. Rasbludna kosizza svû jesciu hottjella Promjenit; Travizzâ svakkijeh jest jella; Nesdravvu kraj vira cîm viddi râſtiti, Pohlepna, beſ Mira pocceje gristitti: Ù svojoj sittosti k' Toruſe kad vrâti, Svâ putem sa dosti ciû zrjeva resgiati; Nemosge hodditti naprjeda, nêgh padda, Stà sebbe korritti sctò mosge vêch tada: Jessamli mahnitta ja mogla bit vechie, Obbilno svegh sitta beſ straha, beſ smechie, Posclassam ja jesti nesdravvo sctò menni, Sctò s' gorkom bolleſti trud dava pakglienni? "Dae skladdan koga snaſc, sliediga ti prece, Bjesg koga neposnaſc, bjesg, gnegga dalecce.“

XXXV.

Illyr. Tries iſ vedra nebba ne pada.

Fulmen coelo sereno non cadit.

Quercus, et Aquila.

Olim corusco Quercus icta fulmine, Squallensque siccis dimidia jam brachiis De parte Boreae cum videret ignibus Lucere longo tramite aetheriam plagam, Novo impetendam se timebat fulmine, Coepitque ab imis succuti radicibus. Aquila, quae in alto dormiebat vertice Inustitatis excitata motibus, Causam timori quid daret, quercum petit. Huic illa: nescis, quantum ab Aquiloniis malum In memet oris cuditur? Totam vide Ardere flammis Arcton: heu! miseram petent Trisulca rursum tela me irati Jovis, Penitusque saevis ustulabor ignibus. Ut novit Aquila, quo timeret nomine, Sis, inquit, animo jam vacuo ab isto metu. Ignem quod etenim tu putas, innoxiam Id esse lucem scito, nec coelo time Unquam sereno fulmina; at cum videris Infremere nimbos, perque tractus aeris Densari opacam nubium caliginem, Tibi extimesce justius; nam ego Jovi Horrenda summo tunc ministro fulmina. Pericla vana despice, a veris time.

Priciza XXXV.

Pr. Tries iſ vedra Neba nepada.

Hrast, i Oro.

Trjeska od gorusctoga udren Hrast njekada,

Kom nesta od svoga uresa pol tada,

S' Sjeverne erje vidil stranese svjetliti

Ù nochi Neba dil, i oghgnem goriti,

Da udaren zjegnasce, novimchje trjesom bit, 5

I jur pocignasce vas iſadna treptit.

Oro, ki varh hrasta visoka spavasce,

Potresagna na tâ raſbughjen pitasce,

S' cesaje gnem strah ti: komu hrast, Sjeverni'

Tot neſnasc ki iſ mjesti jadmi ide cemerni? 10

Poghledaj Voſeve kê ſovu ſvjeſde ti,

Ù oghgnu strascnu sve onamo gorjeti.

Namechje opet trjes varch Jove sarditi,

I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti.

Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15

Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud.

Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj,

Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini.

Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad,

Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20

Sva i vidisc gustima nebesa kadnose,

Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose,

Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj.

Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj.

Pripov. XXXV.

Trjeſ is vedra Nebba nepada.

Hrâst, i Orrò

Trjes jednom udarri Hrâst, spaerscech svê Grane,

Trjesomſe privarri S' Sjeverſke Hrâst strane,

Svudiera cîm viddi svjetlitse po Nebbi,

Smetena prividdi poghibje kê sebbi?

Luddoje sumgnila da Trjes-je nesgoddi, 5

Opetſe straſcila Nesrechnoj jaoh sgoddi:

Krepkijeh s' dno sgilâ pocceſe treſtiti

Ko daje nemila ceſ hochie svaerſcitti.

Viſinom kî spâsce, Tresgna Orla probudi,

Hrâst skladno pitasce, kakavje jad trudi? 10

Gnemmu ona bessjeddi: slo kôse S' Sjeverra

Pripravglia, sad viddi Nebbome svudiera.

Ne viddisc leddena kô Svjesda sad gorri?

Kô siaju s' plamenna Nebbeſki sad Dvori?

Strascimſe da Giove nemetne saerditti 15

Oghgnene Trjeskove sa[...]svaerſcitti:

Cîm Orro sluscioje scto s' strahom govorri,

Bûd mirna, rekkoje, tvê saerze ne morri.

Oghgnuje prilika kâ svjetloſ neuddi,

Rad straha velika sumgniva nebuddi: 20

S' oblaka zaernoga kad Vikar nekrechie

Is Nebba vedroga tresnuti Trjeſ Nechie

Saercise kad Giove, bjesnose cîm jedi,

Ja trossim trjeskove kad Visgni naredi.

"Ghdje tascta poglubja, tlaccije na Svîti 25

Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“

XXXVI.

Illyr. Kogaje ſmja upekla, boj-se i guscterize.

A vipera admorsus et lacertum timet.

Asinus, et Lacertus.

In prato Asellus dum virente roscidas Attondet herbas, e supino cespite Fugax lacertus provolavit flexili Cauda Rudentis leviter adtingens pedem. Metu ille trepidus celeriter fugam capit: Contra Lacertus his Asello vocibus Faciebat animos: tutus hoc mane loco, Decerpe gramen quam libet; non te dolis Aggrediar ullis; immo nec noxam queam Inferre, quamvis id voluntas suadeat. Ad haec Asellus dicta retinuit pedem, Metuque posito, quod fugam arripui hinc, ait, Id absque causa ne fuisse existimes. Me namque ab illo quo momordit tempore In hoc eodem dira prato Vipera, Quodcumque serpit, horreo; suspectaque Vel ipsa tellus, pono qua vestigia. Qui semel in aliquod incidit gravius malum, Vel minima species hunc pericli territat.

Priciza XXXVI.

Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize.

Tovar, i Guscter.

Selenoj Tovar cim na livadi pase

Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase,

Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom

Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm.

Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5

Kriepitga on uſe, temu ſborit stade.

Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti,

Nechjuteja njedom himbom prihiniti.

Pace i kadabime nukala ſla voglja,

ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10

On govor na tise ustavi, i smetnuv strah,

Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah,

Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô,

Livadi erme ù toj Smia upeci kruto.

Od tadese boim ja od svega scto laſi 15

Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi,

Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj

Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj.

Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria,

Samaga pripade sjeda od poghibia. 20

Pripov. XXXVI.

Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize.

Tovar, i Guscteriza.

Livaddom svudjera cîm paſe Magarre,

Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare,

Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi

Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi:

Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5

Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim,

Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri,

I niscta na Svjti da saerze tvê morri.

Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce,

Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10

Upekla kad Smja jest menne gnekada,

Semgliomſe scto svija, strascime josc sada;

Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri,

Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri:

"Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15

Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“

XXXVII.

Illyr. Cemuje babbi ſaerzalo?

Quid anui cum speculo?

Anus, et Speculum.

Quaedam, virentis cui juventae gratia, Formaeque splendor pristinus defluxerat, In speculo ut oris effigiem adspexit sui Longe illi absimilem, quam solebat junior Videre, vitri suspicans in extima Haerere facie quid caduci pulveris, Pulchre expolivit, ut quod optat redderet. Detersum at iterum consulens, imaginem Sibi reddi eandem sensit, albicantibus Sparsum capillis sinciput, tum pallidas Utrinque malas, atque rugis asperas. Cum se haud putaret illa formae ejusmodi, Qua se videbat exhiberi, irascier Incoepit speculo, mentiensque dicere; Injuriaeque dum minatur addere Damnum, puella per foramen intuens Speculi immerentis sic tacita doluit vicem: Genius profecto te malignus foeminae Objecit isti, stulta quae vitio tibi Vertit, senecta quod unice peccat sua. Cultum juvenibus convenire corporis Fabella docuit; at senes exquirere Debere solida queis nitet animus bona, Veramque in illis collocare gloriam.

Priciza XXXVII.

Pr. Cemuje babi ſarzalo?

Baba, i ſarzalo.

ſcena, koj ſcivochja nestade mladosti,

Parva i svjetlochja jur proghje ljeposti,

Ù ſarzalu svojga videch liza sliku

Doba nakon mnoga prem onoj raſliku,

Koju ona opchjasce vidjet, kad bj mlada, 5

S' iſvanske sumgnjasce strane da prah pada,

Sirjahni oni prah, i hitio dase zkla,

S' togaje ona od mah od svudga ocistila,

Da bude kaſati scto ſcjudi. Tac cista

Onagase hvati, al vidje dase ista 10

Gnoj slika prikaſa, tjeme sjedinami

Puno, od obraſa bljedilo s' vrazkami.

Nezjenech, takav gnoj da slika biasce,

Kakvase ù zaklenoj ploci toj kaſasce,

Pocese sarciti ſarzalu, i ſvatiga 15

Laſciva, i jur priti ruſcno iſgharditiga.

Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô

Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô

Na ovu ces ſla-te namjeri, govori

Sama sobom, kate [...] prikori, 20

Cim staros korit svû imalabi, i suhar.

Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star,

Stavna dobra, s' kima resise duh iscti,

I pravu ù gnima postavi slavu ti.

Pripov. XXXVII.

Cemuje Babbi Saerzalo.

Babba, i Saerzalo.

Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli

I s' hude starroſti Pramjoje vêch bjeli:

Saerzalo jest kada gleddala: - Ghdje menni

Jest Ljeppos? – Napadda da praha nagn zjeni,

Nu kadar occiſti gleddajuch opeta 5

Svoj prikor viddi iſti, gorkoje ki smeta.

Sramotte svê sljede, nevoglia svâ prava,

Obbrasse cîm bljede naſira braſkava.

Gnoj erbo Prilika priasgna nie bila,

Jest s' jeda velika Saerzalo rusgila: 10

To ciuje Dikilzza, scto Babba prikorri,

Millosna ter liza Saerzalu govorri:

Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti,

Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti.

"Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15

Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti,

Er redom naravvi, smaert nie dalecce,

Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“

XXXVIII.

Illyr. Nije plemena do slavna imena.

Nulla generis nobilitas nominis claritatem adaequat.

Musca, et Apis.

Elata vanis impudenter dotibus Illustre avorum Musca jactabat genus: Ego, inquiebat, gens beata ut divitum, Traduco laetos nobili in otio dies, Affluo deliciis, luxuique indulgeo, Moror inter aulas principum, atque regia E mensa opimis affatim vescor cibis, Genasque libo matronarum eburneas. Haec elocuta, parvulo in electri globo Formicae corpus nigricantis integrum Lucere vidit, quae laboris strenui Insigne, donec vixit, exemplar fuit. Superba coepit vile tunc contemnere Animal, quod humili semper alvum ingloriam Solo traxisset, atque insuavem, pauperis Ritu, vulgari vitam tolerasset cibo. Haec garrientem forte tum praetervolans Avidis hirundo faucibus deglutiit, Suique generis modo celebratum decus Obscurae in alvi condidit recessibus. Sic illa periit, quodque restat, unice Memoria fastus est invisi: at inclytam Post se relinquens nominis famam sui Formica vivit succini in pellucida Inclusa lacryma, regiae splendor domus. Qui genere digna nobilis non gessit suo, Obscurus moritur; virque saepe ignobilis Virtute nomen clarum acquisivit sibi.

Priciza XXXVIII.

Pr. Nie plemena do slavna imena.

Muha, i Mrav.

Beſocno tasctima Muha uſch?ogljena,

Dicise dobrima, i tragom plemena.

Ja, vegljasce, kao ti narod od blaſceni'

Bogataz ù lasti provodim moje dni.

Svim meu raskoscjami obilno ſcivem ja. 5

Sveghme i ù polacjami vidjeti jes kraglja,

Gostimse pretilo s' tarpeſe gnihove,

Gospam lize ù bilo i dajem zelove.

Kad rece ova, zjelo mravka zarnomasta

Ù Oksanu tjelo svjetlo vidje ù cjas tâ, 10

Mravka, dicni kie iſghled truda bio,

I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio.

Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim,

Erese priprosta smuzala bj po tlim,

I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15

Jesci ò potisctenoj provede nedicno.

Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi

Lastoviza s' naghlim krilim doletechi

Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu

Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20

U tmastu tarbuha propast ſakopaje.

Tako dospje muha, i ino neostaje

Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.

A mravku imena glas svud beſ prustanja

Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25

Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.

Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,

Cesto a imenite cini krepos sebre.

Pripov. XXXVIII.

Nie plemena do slavna immena.

Muha, i Pcella.

Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti,

Svojega plemmena hvaliſe sa dosti:

Prohoddim rad srechie veselo dni moje,

Usgivam odvechie pridraghe pokoje;

Mè Plemmſtvo potlacci pristojno sctò nie, 5

Ù Banſkom Polacci pribivam cestje;

Isctami nestanne srechnaſam udessa,

Davami svegh hrane kraglevſka Taerpessa,

Obhoddjm Obraſse liepijeh Gospojâ

Nacinnit omraſse posgjuda jest moja. 10

Cîm ovvo govorri, tuj Mrava rasgleda

Kôm Tjelo satvorri krugh svjetal: Isgleda

Svakkomu kî bio hrabrenna rad truda,

Dokleje sgivjo prattiga ceſ svuda

Rusgnomu govorri na nacin svoj himben, 15

Semgljomſe, prikori, scto vuce potiscten,

Da svega nestane, nejmaſce da ceſti,

Aerghiavve da hrane sillovvan isjesti:

Cîm Muha bessjedi, cîm tako sgjamori,

Cjoppa gnu sljedi, smaertnoje ter morri: 20

. Nesrechno dospije, hvagljena s'gnôm vlaâſti,

K' utrobbi sabbje Cjoppa gne cjaâſti.

Scto vajmeh ostaje! Maerſechia spomena,

Saplati cîm vaje slavnoga plemmena.

Glaſsovit do vjka Mravakchie sgivjeti, 25

Gneggovva cîm Slikka pribiva na svjeti.

"Kî svoga plemmena Svjettlosti ne cjaâſti

Ti Ciovjek immena bittichie svegh tmaâſti.

Potiscten krepposti svê sterre dalecce,

Kad sebbi sa dosti na Svjetu cjaâſ stecce.“ 30

XXXIX.

Illyr. Bogljeje doch kasno na goſbu,

nec ſaran na (*) kavghu.

Praestat venire sero ad convivium,

quam cito ad jurgium.

Canis discerptus a sociis.

Sedare possent ut aliquo famem cibo, In partem abierant oppositam Canes duo: Hic recta in agros pergit, et dum lumina Acuta vertit quaquaversus, avio Quosdam videre in nemore se putat canes, Ad quos anhelo cum venisset spiritu, Semesae opimis dapibus epulantes ovis Invenit; utque parte et ipsi contigit Vesci residua, se beatum credidit, Quod finem ad ipsum venerit convivii, Tantum refectus, edomita ut fames foret. Alter macellum destinarat ingredi Canis, viamque dum capessit impiger, Et ipse in alios forte tum incurrit canes, Cauda reperta qui bovina coeperant, Quis illam haberet, acriter contendere. Hi, quod metuerent, ne petitor hic quoque Novus se in illos immisceret, maximo Omnes in illum convolantes impetu Dorsum cruento conscidere vulnere. Ubi quos serentes adspicis rixam, fuge, In te furoris tela ne vertant sui.

Priciza XXXIX.

Pr. Bogljeje doch kasno na goſbu,

negh ſa ran na kavghu.

Pas raſdarpjen od druſieh.

S' jescjom ghlad dabi kom moghli ſajaſiti,

Dva stranom raſlikom videse psa iti.

Put livadâ jedan ſelenihse odpravglja,

I ſghled ù scto na stran' on svaku upravglja,

Ù gaju vidjeti damuse puta van

Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan.

Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju

Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju

Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje,

Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10

Pokli s' tim nasiti milese do voglje.

Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje,

I cimse nezknechi uputi, eto na pse

Njeke po nesrechi i on namjerise,

Koise goveda ſa rep stasce klati, 15

Od gnihga ki jeda sam sebi prihvati.

Oni, er strahihje, meu gnim dase i ovi

Umjescjat neustie pridoſcjalaz novi,

Svi skupno na gnega ſcesrozi? udarisce,

I vas, cim darpega, harbatmu iſranisce. 20

Meu sobom ſarate kadse ki, i srjecese,

Bjeſci, dase na te gnihov bjes ne otrese.

Pripov. XXXIX.

Boglieje doch kaſno na Gosbu,

negh saran na kavghu.

Paſ raskinnut od Drugovaâ.

Da Moghu nach Hranu, svê smirech laccnoſti,

Na drughu Psi stranu poghiosce s' haerloſti.

Jedanſe cîm morri nach travne Livade,

Dva kucka po Gorri vidjetmu jest tade,

Pohleppan dohoddi k' gnjm tada: daerpitti 5

Polu-Ovze nahoddi, kê budde jestitti:

Blasgena sa dosti sebbeje zjennio,

Oggloddat cîm kosti nieſe ljennio.

K' komardi drughje tad poscio, cîm ſretta

(Pristupit nesmije) saerdittâ dva Psettâ: 10

Volovvom nemillo daerpusse na kudi,

Cjebi to bilo pohleppan Paſ trudi.

Cîm novvi pristanne Paſ, gnegga gleddaju,

Smaertnemu tad? ranne nemillo davaju.

"Bjese kogodi, stoj s' mirom, ne teghni, 15

Da ti se nesgoddi Slò koje, pobjeghni.“

XL.

Illyr. Cjasna haglina sramote nepokriva.

Honesta vestis non contegit infamiam.

Musca, et Apis.

Stat Musca quaedam, quam viridis ornat color Contemperatus aureo, pulcherrima Videri, at aliis et figura, et moribus Cognata muscis; propriumque huic insuper Id est, ut olido, quo nutritur, a fimo Nunquam recedat. Haec volantem cominus, Florumque capita delibantem Apiculam Ut vidit atro concolorem pulveri, Tune, inquit, habitu corporis sic lurido Audes venustis insidere floribus? Id me deceret aequius, cui divitis Smaragdi ab omni parte se adjungit nitor. Exasperata sic superbis vocibus Apis, dabo, inquit, non venustam corporis Mihi adeo formam, nec colores vividos; Flores at illus nil curant, et surgere Hinc mellis etiam me liquidi partem sinunt, Quod in beata congero alvearia. At tu, quae nitidis exornata vestibus Contemnis alios, ne putato contegi Tuam sub illis posse turpitudinem; Nam qualem accedas ad dapem, ipse odor docet. Quibus indecora dignitas adjungitur, Fabella in illos maxime haec quadrat viros.

Priciza XL.

Pr. Cjasna haglina sramote nepokriva.

Muha, i Pcela.

Njekoja jest Muha kû ljepo ſelena

Rese odasvud ruha, kanosu i ſlachjena.

Vidjeti ljepaje, rodjakigna ali svim

Druſiem onaje muhami ostalim.

Slika, i chjud istaje, al te osobnosti 5

Jest ova da staje na ghnus, kimse gostj.

Pcelu ona videchi, koj-je od ſemljge pomas,

Tù bliſu letechi, ghdi sisa iſ zvjecha slas,

Tot-li ti, koj tmasto tacje (rece) lize,

Smiesc na ljepo tô sjedati zvjetize. 10

Pristojal tô meni bogljebi, kojoj jes

Pristao ſeleni odasvud taj ures.

Na govor oho tâ Pcelase raſgljuti.

Da ljeposmi data nj, rece, dachjuti,

Ni ù tjelu da se mom te ſcive pomasti 15

Nahode, kêsu ù tvom; al ſa tê ochjasti

Nadvorgnje zvjeche iscta nehaje, i med-mi dà

Vadit, da ù uliscta nosimga mâ ureda.

A ti ù svjetloj toj haglini, kâ druſih

Tlacisc, zjenit nemoj sctichjena dasi od gnih, 20

Sramote i ostati mogu tvê da ù tminah,

Na kû er jescju ti pristupasc, kaſce dah.

Kjeh nedostojno cjas-se kagod prima,

Scpota ova dostojno prikaldase gnima.

Pripov. XL.

Cjaâſna Haglina sramote nepokriva.

Muha – Brezzuglia, i Pcela.

Jest Muha ſelenna s' slatnome pomaâſti,

Kû ljeppoſ zjegniena nad Muhaâm svijem cjaâſti

Drughijem slicnaje Prilikom, Naravvi,

Gnoj kalo Hranaje, na gnemmu borravi.

Cîm gledda Pcelizzu naerh zvjechiâ gdje sjeddi, 5

Zaernomu gne Lizu scjallechje, bessjeddi:

Halavva ti Tjela, beſ slavve, beſ srechie

Smjonno sctôs sjella Miriſsno na Zvjechie?

Pristojno to menni bilobi sa dosti,

Kô draghi Cameni cîm Mêſu Svjettlosti. 10

Ohollâſt velika tvâ , recce Pcelizza,

Scto nie Prilika mâ ljepa, ni Lizâ,

To menni nebrani k' zvjechizu siestitti,

Blagome zvjet hram, s' sladostîm naſitti

Napunnim uliſctâ slatkoga ja Medda, 15

Halavva, neciſta ti sgiveſc beſ reda:

Gnuſnomu po kalu Brezzuglie cîm lettu,

Utjehu ne Malu donossim ja Svjetu.

Tvâ saman obbuchia srammotte sa skritti,

S tobbommje jad, Smuchia? dôk buddesc sgîviti,

Poganna beſ cesti nedavaſc koristi

Sctò buddesc ti jesti Smrâd kasge necisti.

"Kê cjaâſti, kê slavve dostojan ko nie,

Nêk Isgled mêprave Pricize sad sctje.“

Svaerha Pripovjesti umjettnijeh Drughijeh kgnigaâ.

FABULARUM LIBER TERTIUS

PROLOGUS AD JUNIUM DE RESTI.

Auctor, et Junius colloquentes.

AUCT.Hoc destinavi quod libello terminum Operis habere, Moecenatis nomine Ut insignitus prodeat, te exposcere Illi in patronum, docte JUNI, cogito. Si forte dicas, quod frequentes ostia Pulsant clientes, publicisque est insuper Tibi occupatus animus in negotiis, Utrumque credam; nec tamen desistere Mens est proposito: te profecto valdius Rogare pergam, donec expugnavero. JUN.Tuus quid iste, dic, Libellus continet, Meo quem velles evulgatum nomine? AUCT.Agis patroni more mecum, admittere Causam abnuentis, cognitam ni habeat prius: Risum moventes fabulas hic habet liber, Illumque rebus ludicris refercii: Quanti est laboris adnuere? JUN. Res si habet ita, Praefige nomen his meum; post seria Hac recreabo lectione spiritum. AUCT.Bene inquis; arcus namque ut frangetur cito, Quem tensum habueris semper; at longo tibi, Hunc si relaxes, est futurus usui, Sic (*)(*) Phoed. Lib. III. Fab. XIV. ludus animo debet aliquando dari, Ad cogitandum melior ut redeat tibi.

Illyr. Star vuk pasja (*)(*) Vox Arabica, irrisionem significans in hoc Illyricum irrepsit adagium. maskara.

Lupus senior a canibus irridetur.

Lupus senior, et Canes.

Lupus senecta factus imbecillior Oves praedari cum nequiret amplius, Quicumque pagis incolebant proximis, Suosque soliti ducere ad pastum greges Inusitato gestiebant gaudio; Metuque vacui ipsi otiabantur canes Ovile circum: utque impotenti illudere Quaedam est voluptas tristis adversario, Id ut peragerent, in nemus se plurimi Canum tulere, jamque pene inedia Enectum, et aegros vix trahentem artus solo Sub rupe scabra reperiunt: tun' scilicet Olim tremendus hostis ille es, inquiunt, Qui nos ovilis ab aditu ut te longius Cura arceremus vigili, tot traducere Noctes ad imbrem perpulisti, et frigora? Aures acutis vellit interim hic dentibus, Petulans in humeros alter insilit, in os Summa micturit ille contumelia. Impune faciunt cuncta, namque abest vigor. Tunc ille: oportet haec feram, cum me gravis Senecta vestri fecerit ludibrium. Haec impotentes fabula admonet senes, Praesertim in alios qui fuere injurii, Duras et ipsi ut aequius tolerent vices, Irrisuique caeterorum se parent.

Kgnighe Trechje

Prizica I.

Pr. Star Vuk, pasja maskara.

Vuk star, i Psi.

Er staros ucini jur Vuku oslabiti,

I mochjan vechje nj on Ovze pljeniti,

Ratajâ svesctoje po selim bliſcnime,

Vode ovze ki svoje livadam travnime,

S' uſroka togase mnogo radovahu. 5

Psi isti, er osctase vechje ne strascjahu,

Uſ obor bestuſcni veselose igraju:

I kako, kad tuſcni protivni kje ù vaju

Njeka rugatmuse nasladje nemilla,

Psetâ ù lugh tisnuse, da tô tvorj silla. 10

Pod krovomga hridi skoncjana s' nejesce

Nahode, mlohav ghdi jedvase poteſce

Neprjategl totsi ti on strascni, velemu,

Koga ſa darſcjati od nas na dagljemu,

Tolikrat bdismo mi, i kieh usili ti 15

Na daſcdu, i ſimi ſlih nochi ogristi?

Meghju tô osctrima uho ovi skubemu

Nemillo ſubima, na plechi on skacemu,

Beſocnoga i jasce, drughi ſa necjasnos

Vodu pusctavasce ù rillomu, i ù nos. 20

Slobodno cine sva, er nesta jakosti,

Tad on: tarpjetmi ova trjebje zjech starosti,

Od ruga mene kâ ucini vam sada.

Priciza ova neka slabim starzim nauk dà,

Kise inim rugasce, da i oni tarpe sad, 25

Sctagod ſaimasce druſim mladi njekad.

Pripovjestj Trechie kgnighe

Pripovvjeſ I.

Stâr, Vuk, pasja Maſkara.

Starj Vuk, i Psi.

Mlohavvom morren slabbosti

Vuk kasge bigliegh starroſti,

Stuppaj-je gnemmu cîm ljeni,

Ovze nemosge da pljeni:

U blisgnem stahu kî selu, 5

Mnoghosse tada vesselu:

Beſ straha k' Jovu poccinne

Pâſ, jesu nochne kad tminne,

Naslada budde cîm gnekka

Rugatſe slabbu do vjeka; 10

Proghiosce kucki pò Gorri,

Viddjosce Vuka, ghdje morri

Glâd; Gorom tescko jauce,

Nemochne kosti ghdje smuce:

Pâſ gnegga tusgna kad viddi 15

Savjat gorko kod Hridi,

Tinosi, Vuce, gnekada

Rasdaerpi Gorom kî Staddâ?

Dasc, Simu, tughu, laccnosti

Tarpjesmo s' tebbe sa dosti, 20

Trjeba bi nammi vechie-krat

Ovcize s' tebbe kad cjuvat

Uscimu daerpi cîm jaccè

Na Plechi drughi gnêm skace.

Svakkumu bolleſ uſrocci, 25

Misgiaga drughi sred occi.

Psi gnemmu cinnu ruscnosti,

Er nejma tusgjan kreppoſti:

On gnimmi tada govvorri;

Cîm menne starroſ umorri 30

Nevoglia menni jest tughe

Taerpjetti prikor, i rughe

"Cjovjeku vajmeh starromu,

Rugase kada druggomu

Tichie sveghiera taerpjetti 35

Rugh, prikor, sgjalloſ na svjeti.“

II.

Illyr. Potohoci ſcjabba noghu, i recce: podkuj i menne.

Rana elato pede dixit: mihi quoque ferreas soleas inducito.

Rana, et Veterinarius.

Rupto jacentis corpore infortunium Ranae, aemulari stulta dum tentat bovem, Sciri a puellis vel quadrimis arbitror. Pretium sit operae nosse, quis fuerit meae Nil sanioris exitus. Soleas equi Quidam pedibus ut ferreas inducere Coepit, palustri rana prosiliens lacu Terram petivit; utque vidit, quam bene Equo illud operae praestitisset artifex, Raucis ab illo flagitabat vocibus, Ut calcearet se quoque, et imitans equum Fabro offerebat jam pedem, pulchre et sibi Id convenire, quadrupes cum sit, rata. Huic tantum ut ille vidit arrogantiae Inesse, ut humilis se paludis incolam Fero sit ausa comparare principi, Calce ictam aquosas in paludes propulit. Mediocritatis quisquis oblitus suae Audet potentes aemulari, desipit.

Priciza II.

Pr. Potohoci ſcjaba nogu, i rece,

podkuj i mene.

ſcjaba, i Podkovalaz.

Nesrechju ſcjabe, kâ s' volomse natjeza

Raspuknute, mnim da ſnaju i mala djeza.

Sad drughe pripovjes, kâ niscta pameti

Negh ova boglje jes, kratku richju iſrjeti,

Podkuja kogna cim njeko, iſ kalovita 5

Blata plovom naghlim ſcjaba kraj dohita.

Tù ona videchi, kao ljepo opravi

Tô kognu, i htechi na noghe da stavi

Podkove i sebi, stadega muklima,

Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10

Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona

Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona,

Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes,

Prisoise isto, i imat taj ures.

Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15

Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje,

Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj,

Nogom udarie, tisnu ù vodni i dom svoj.

Rodjen bichja ù sridgnem, tkose inadi s' gljudim

Moguchiem, da ù gnem neima svisti, ja mnim.

Pripov. II.

Potohoci Sgjabba Noghu, i recce:

sad kuj i menne.

Sgjabba, i kirigja.

Djezâ, zjenim, od dva Ljettâ

Sgjabbe snadu da Nesrechiu,

Vola putem kad suſreta,

Ter ohollaâſt sacce vechiu;

Nadimgljesse sasvijem luda, 5

Dôk s' gorkoga zaerhne truda;

I moiojse Sgjabbi sgoddi

Stvâar prilicna: Potkovvatti

Jedan kogna cîm dohoddi

Sgjabbu budde tuj gleddatti: 10

Saciuddise kadje ciuje

Ghdjega molli dae podkuje.

S' gne slobodde ghgnevnoſ kuſcia

Da sljediti kogna smije:

Ludi govvor gne ne sluscia 15

Nêghse rugha s' gnom, i smije;

Sadje rusgi, sadje tjerra,

[...] s' Noghom dno jezzera.

"Svoje kogod jest srednosti

Saboravvjen vêch na svîti, 20

Tichie s' take svê ludosti

Svegh prikorren sasvijem bitti;

Nechie immatti Mira ikada

Svegh sgjallosti, tughe, i jaddâ.“

III.

Illyr. Kuchja na glasu, a macka ghladna.

Domus dives fama, at in ea et felis esurit.

Rusticus, et Felis.

Agricola in amplis cum videret aedibus Commolientem muribus dolos Catum, Unumque saevis jam praedantem dentibus, Sic increpabat. Animal o te pessimum, Suetum rapinis, caedibusque vivere! Quid bile pectus aestuat tanta tibi, Mures ut avidus insequaris helluo? Non sat, quae herilis affatim dantur tibi Mensae esculenta? Non beatum te satis Opibus abundans, quam incolis, facit domus? Ad dicta Feles nil moveri; at talibus, Ut murem adedit, rusticum refellere. Vocas quod animal indolis me pessimae, In damna natum, muribusque injurium, Calumniaris sic loquendo; ad talia Vis namque quaedam me fatalis incitat: Domus sed haecce, rere quam largum mihi Sufficere victum, praeter unam nominis Celebritatem, nil habet; nam omnes fame Urgemur intus sic rabida, ut alvum ni ego Quandoque vacuam muribus referciam, In divite domo centies peream in diem. Famae fefellit saepe rumor plurimos.

Priciza III.

Pr. Kuchja na ghlasu, a macka ghladna.

Macak, i Segljanin.

Ù Dvorim veglima kad segljan vidje da

ſla od Macka miscima motrise ſasjeda,

I jur gnih jednoga nemillim ſubima

Da hita, osctorga kara ovim rjecima.

O tebe nada svim ſcivinam najhughje, 5

Obicne udit druſim, i popadat tughje,

Ù sarzu ſascto gniv tvomuje tolik ti,

Da miscim proſcdargliv sveghse hoch gostiti?

Nijt' dosta, s' tarpeſe sctot' Gospar daje tvoj?

Tko srechnij tebese mosce rit, obilnoj 10

Ki tako ù kuchi boravisc ne smeta

Rjecise on ghegovoj, miscja i ù tarbuh spreta.

Paka velj gnemu: scto mene ſovesc ti,

Najgoru svjer, i mû chjud hochjesc huliti,

O' scteti er miscjâ ja radim, i krivsam gnim, 15

Nepravome tvoja potvora rjec ù tim.

Ere njeka na tô silomse udesna

Potice, al pak scto mniscme ovdi objesna,

I damie ù jescjam obilnos, budti ſnat,

Kuchja ova da ima sam imena ghlas bogat .20

Pokli svih ghlad ù gnoj tac morj ſcestoki,

Da kad ù tarbuh moj misc nebj uljeſo ki,

Od ghlada doisto ja stokratbi umro na dan.

Cestose dogaghja, ghlas da vara iſpraſan.

Pripov. III.

Kuchia na glaſu, a Macka gladna.

Seglianin, i Macka.

Kad Seglianin Macku ugleda,

Ghdjeno svjetli jesu Dvori

Tusgnijem Mîscim ghdje sasjeda,

Gnoj govvorri.

O prihuda Svjeri od visce, 5

S' grabscjâm sgivjet kômje millo,

Sctò progonnisc svak-ciaſ Misce

Jaoh nemillo?

Nieti dosti, sctoti ostaje

Gosparevoj na Taerpessi 10

Cîm cestittoſ slavvna tvâje

Srechni udessi?

Nieti dosti pribivati

Toj obbilnoj u Polacci?

Govvor budde kî sluſciatti 15

Macka tlacci:

Sctò Seglianin gnoj bessjeddi

Nesmetaje nitti morri,

Nêgh jestitti Miscia sljedi,

Pak govorri: 20

Menne hude sctò Naravi

Ti Nasivaſc Svjer sadara,

Miscjm tusgnijem porraſ pravi,

Jest privara;

Govvor saisto jest himbenni, 25

Njesam kriva silla ghdje,

To da krivo cinniſc menni

Raslogh nie.

Himben prikor vêch dovaersci,

I nemisli ludo sada: 30

Imme slavvno kuchja uſdaersgi,

Mreſe od Glâda.

Zaerknulabjh vechi-krati,

Da nie Miscjâ zijech laccnosti:

Tesckoje vajmeh pribivati 35

S' lakomosti:

"Sctò Cjovjeku jest vidjetti

Vechie-krati Slavva nie,

Pritvorritti Stvâr na Svîti

Lasg ummje. 40

IV.

Illyr. Scednabihte priko vodde priveo.

Te sitibundum sicco ore per aquam traducerem.

Nundinatores duo.

Facile opprimetur nimia simplicitas dolis. Quicumque primi ad nundinas cum mercibus Veniunt, easdem carius quam caeteri, Qui tardiores appulere, distrahunt. Duo ergo ad illas dum feruntur mercibus Eisdem onusti se viae ad divortia Junxere; ad unam cumque metam tenderet Uterque, pariter ambulabant, invicem Confabulantes: sed praeire mercium Quod causa avebat alteri, ne copia Sint viliores, cogitabat callidus, Siquam inveniret, qua retardet eum, viam. Haec dum revolvit, de siti hic rabida queri, Et inquieta ferre circum lumina, Aquae si alicubi forte venam cerneret. Dum provehuntur, ecce in imis vallibus Lenis fluebat ponte subter ligneo Rivulus: hic inhians avolavit ocyus, Sitim misellus igneam ut restingueret. Post hunc at alter clamitat: quaeso, cave Bibas ab illo fonte, ni vitae piget. Prope heic geruntur bella: quis scit, hostium Haec ne veneno quis fluenta infecerit? Adhuc fer ergo paululum: en jam villula In colle se aperit: scande, te dulci mero Refrigerabit hospes; hinc ad nundinas Venies alacrior. Ille dictis talibus Persuasus ore praeterivit arido, Jugumque montis asperum superans bibit Merum in taberna, dum suas hic interim, Nam solus, merces distrahebat plurimi.

Priciza IV.

Pr. ſcednabihte preko vode priveo.

Targovza dva.

Lasno ludorie dajuse varat ſlim.

Na Pazar ki prie dohode s' targhim svîm,

S' koristi onijh vechjome prodadu

Negh oni, ki iſa gnih kasnie dopadu.

Dva, ki varstu istu targovinâ imaju, 5

Na raſkartja mistu putemse sastaju.

Dakle oni ſajedno ſdruſceni ighjahu,

Meu sobom i uredno besjede djegljahu.

Targovinâ ali zjech er htjegne ovoga

Bjesce da bi pritech druga mogo svoga, 10

Dase zjegne nebi prodale, vechih bit

Kad bude, ù sebi miscgljasce varovit,

S' kombiga ustaviti dubinom on mogo.

Ghleda i voda jel ghdje. Naprjeda idu cim,

Potocich on vidje pod mostom darvenim, 15

Ù niſkoj prodoli ghdi tece, oncjase

ſaleti niſ doli, napie prj dase,

Ter ſceghju ugasi: al drughi ſa gnime

Udiglse oghlasi rjecima s' ovime.

Molimte rad Boga, potoka nemoj ti 20

Pit vodu onoga, ako hoch ſcivjeti.

Ratje bliſu odi, vode ove (kochje ſnat?)

Neprjategl kigodi jeli mogo otrovat?

Tarpi josc ſa mal ti, na brjegu eno Sela,

Uſaghi, dachjeti karcmar vina zjela, 25

Hladna, slatka, kime onchjete napoit,

Odkle vech krepkime sarzemchjesc na targh prit.

Na rjeci on prighnut tê suhim ustim proghje,

I grechi uſ bardaste stjene ù karmu doghje,

Veselo ghdi pie, targhe a ovi, er sam jes, 30

Prodava vrjednie sve na gotov pjeneſ.

Pripov. IV.

Scednabihte priko Vode privveo.

Dva Taergovza.

"Parvicnoschie laſno smesti

Ghdi savisgna jest privara:

Kî hittrosti nejma, i Svjesti

Neuredne Misli stvara.

Svè koriſno prodda, i laſno 5

Kî k' Pazzaru baerſ dohoddi,

Negholi oni koij kaſno

Ù nesrechnoj prighiu sgoddi.

Putje ghdîno na raſtavvi

Dvoizza-ſe tuj srettosce, 10

Taergovine svakki spravvi

Prodat svescto boglie mosce:

Istijem putem kad prohoddu,

Dogovvorrje cesti bio:

Kî jest hittar, iscte sgoddu, 15

Drugha dabi privarrio:

Ovvò budde cîm miſlitti:

Sgedan jesam Drugh govvorri,

Dabi hottio vodde pitti,

Cîmga Sceghia tescko morri. 20

Svè rasgleda pomgnimv svuda

Jeda Voddè vir ghdje viddi,

I gorkoga zjechia truda

Tusgbe svoje glaâſit slîdi.

Is pod Mosta kraj doline 25

Tuj Trak vodde malo tecce,

Sa da od sceglie nepoghinne

Uputise k' gnemu prece.

Cîm to viddi Drugh himbenni

Ù Glâſ sauppi: Nemo pitti, 30

Daje sdravvo to, ne zjeni,

Sgivot nemo tvoj svaerscitti,

Blisgnom ovvom na Livaddi

Snasc, da vojske mnosctvo tuje

Ko snà kigod isnenadi 35

Da nepriategl voddu otruje.

Bûd sa mallo jsoc taerpjetti,

Baerso trudi tvî dospîchie;

Buddesc k' selu kad uſiti

Goôſt tvû sgeghiu sagasichie 40

S' slatkjem vinom: ù raddosti

Dochiesc tadà ti k' Pazzaru:

Lud vjerruje himbennosti,

I neposnà tù privaru:

Sgedan proghie tad k' Glavizzi, 45

Vaerhom kêſe reſi Selo,

Vino pijuch u Pivnizi

Smiri sceglie svê veſselo,

Cîm s' mnoghome Drugh dobiti

Taergovvine sam proddava: 50

Daje ummjo privarritti

Drugha, gnemmje raddos prava.

Illyr. Medvjedje reko: roditchje kruscke.

Ursus dixit: pyra provenient.

Ursus, et Vulpes.

Per parva Vulpes cum videret hispidum Ursum vagari, atque otioso lumine Pyros tueri, vix adhuc cum primulis Sese induisset arbor illa floribus, Sic inquiebat tacita: quid malus hic latro Hoc moliatur in loco, haud intelligo; At velle ab istis aliquid arboribus puto: Ultraque pergens per viam ut venit prope, Salvere jussit, callideque interrogat. Dic urse, quaeso (namque, ni fallor, modo Praesagientis aliquid est vultus tibi) Tenuem pyrorum copiam hocne praevides Anno futuram, an uberem? Hic uberrimam Fore pollicetur; cumque Vulpes quaereret Causam, futuros scire qua eventus sibi Fas esset, unam hanc mente pol! dignam sua, Sibi ille fructus quod placeret, attulit. O quot carenti mente sunt urso pares, Dum quae peroptant, haec futura existimant!

Priciza V.

Pr. Medvjedje reko, roditichje kruscke.

Medvjed, i Kuna.

Videch gugnavita po poglim Medvjeda

Kuna ghdise skita, i kruscke ghdi ghleda,

Dubse taj zvjechjem cim stoparva biasce

Obuko tad parvm, ovako vegljasce:

Nevidim ovima scto snuje, i motri ovi 5

Lupesc i mjestima, sctonoli gotovi.

Od ovih da scto iscte stabarâ al mnim ja,

I naprjedse tiscte: kadse k' gnem pribliſcjâ,

Dvorno poſdravgljaga prj svega, vuhveno

A paka pitaga: rezimi pravedno, 10

Molimte, Mèdo moj, sctochjute pitati

(Ermi obraſ kaſce tvoj, da njescto gatasc ti.)

Godine ove mali Kruscjak', al velik rod

Rezi, bit imali? Dachje biti prirod,

Medvjed obechja gnoj, i cimga pak pita, 15

S'koga rece dajoj, tô uſroka dohita,

Dà rjeci samo ove, pameti tej ghgnile

Dostojne gnegove, kruscke ermusu mile.

Moremo mnoghe mi Medvjedu ovem slicit,

Snjevase koijemi, scto ſcjude, dachje bit.20

Pripov. V.

Medvjedje reko: Rodditchje kruſcke.

Medvjed, i Kuna.

Kuna gledda

Cîm Medvjedda

Po Livaddâm ghdiese skita,

Ter ù zvjetu kruſcke passi,

Cîm prolassi, 5

Zjeni od stabbaâr da sctò pita

Sctò ovvi hudi

Lupesc sgiudi?

Sama s' sobbom tad govvorri:

Gnescto misli, motri gnescto, 10

Ovdi cesto

Sctò dohoddi, dalek Gorri?

Ù toj sgoddi

Cîm prohoddi

Blizu gnegga tad posdravvi; 15

Snatmi, recce, jest posgiudda

Sctosi ovuda

Kasgi, mollim uſrok pravi.

(Ako menne

Zijech himbenne 20

Sumgne kakve Svjes nevarra,

Ù tvom Lizu jest vidjetti,

Rasummjetti

Scto neumijem ja sadara.)

Sctò mniſc kôchie 25

Ovvò vochie

Ljetti ovvijem jur rodditti?

Medvjed stavno gnoj obbechia,

Ploddna srechia

Dachie sasvijem krusckaâm bitti. 30

Pita od tegga

Raslogh svega

Kuna, i kako mosge snatti

Imma sctose dogodditti

Jur na Svjti 35

Budde on raslogh tad kaſati:

Ovvò vochje

Rodit hochie

Erje ugodno tako menni,

Medvjed ovvò tad govorri: 40

Kunu umorri

Raslogh tako lud, himbenni.

"Na ovvêm Svjeti

S' svôm pameti

Medvjedusu slicni Gliudi, 45

Dachie bitti kada sudu

Sctò oni sgjudu,

Mislim, scegliom, Djellom ludi.“

VI.

Illyr. Popaerscioje, nu nje poletio.

Trepidavit alis, at non avolavit.

Struthio, et Aquila.

Ea ne mineris, quae exequi minime queas. Regi creando comitia cum haberent aves, Aquilamque longe caeteris cognoscerent Praestantiorem, judicabant regio Honore dignam; cumque Struthio pergravi Id ferret animo, turbulentos coeperat Motus in avibus concitare, praedicans Se principatu digniorem, corporis Quem vasta moles anteferret omnibus. Hoc litis illae sic secandum existimant, Ut qui volatu praestitisset alteri, Regnum occuparet. Conditio posita placet Utrique volucrum. Certioris spei Aquilam Implebat alae nota jam pernicitas. Struthio per auras ante qui nunquam leves Cursum tenuerat, se tamen certamini Temere offerebat. Evolandi ut interim Signum dabatur, illa ritu fulminis Perrumpit auras, seque condit nubibus. Magno sed alter concitatus impetu Artus ab imo tollere nequibat solo, Trepidante frustra penna: avibus irrisui Is tunc habetur; Aquila sed regnum capit.

Priciza VI.

Pr. Poparscjoje, nu nie poletio.

Pstrost, i Oro.

Hvastagne varſi tja ghdi nemosc doprjet ti.

ſa ucinit kraglja gre narod letuscti.

Jursu ù sboru, i videch, daje Oro varhu svih

Ptizâ plemenit vech, i u svem pritjeceih,

Dostojnaga sudi svak tê cjast, i mnide 5

Al Pstrostu po chjudi er tâ stvar ne ide,

Meju gnim sta cinit nabune, i vegljasce,

Kragljemga ſa ucinit da on bogli biasce,

Vechj er svih uſrastom. Vladatse one ovako

Natjezagnu ù tom sve misle jednako, 10

Da ki bude pritech drugoga ù ljetenju,

Kraljestvo bude stech pravu po sudjenju.

Ptizami obima ugodan urok bj.

Orla, ki krilima vjesctje svoim sebi,

Dobro goi ufagne. Pstrost, ki nighda prie. 15

Sebe na letagne visoko ne[...]nie,

Na tô jur stavglja se arvagne beſ svjesti.

Jur bigljegh davasc, dase dighnu s' mjesti.

Oro raſkrilise, i ù cjas, kaono trjes,

Naghlo ſaletise, i dopne do nebes. 20

Drughi satli cime dighnutse nastoi

S' madom mnoghime, mjestu ù istom stoi,

ſaman treptech krilim: velik rugh tvorisce

Tada sve ptize gnim, a Orla okrunisce.

Pripov. VI.

Popaerscioje, nu nie polettio.

Struz, i Orro.

"Sctò tvoja vlaâſt nechie, samani ne prjeti.

Dostojan kê srechie kad niesi na svjeti.“

Ptizzese skuppisce sa kraglia cinnitti,

Orluſe spravvisce tu krunnu stavvitti.

Po Ptizzaâm cinnio Struz mnoghe jest bune 5

Cîm sebbe zjenio dostojna te krunne.

Svû budde Priliku Gosposku hvaliti

Podobban Scibikku Kraglievſku noſsitti.

Taki inad dospjetti svè Ptizze tad sude,

Baerſcije ko letti, da kragljm ti budde. 10

To Ptizzaâm dragoje Mir Orla jest vechi

Cîm hittar uffoje kragliestvo to stechi.

Kî nie lettio vissinom i kada

K' inadu jest htjo pristupit Struz tada.

Cîm daſe Slamegne sceglnijem Ptizzâmi 15

Da sljedi lettjegne, baerſ Orrò k' Svjesdâmi

Polettje vissoko, kô strjela cîm letti

Gliudskoga vêch okko nemosge vidjetti.

Struz Orla da stighne vissinom lud sgiudi,

S' Semgljese nedighne sctò vechie tad trudi 20

Cîm krilâ sterraſce, nemiran vechma jeſ

Na Semgliu paddasce, prokligne svoj udeſ.

Ù Skuppu sve Ptizze kê rughe ne cinne

Ghdje padda nicize niſ Hridi, niſ Stîne

Kad Orrò s' nebbeſa dolettje kô strîla, 25

Kragljevſka svâ veſâ Ptizzaje krunila.

VII.

Illyr. Njedne ſime nje Vuk iſio.

Nullam hyemem Lupus voravit.

Lupus in hyemem saeviens.

Cum crederetur esse hyems in exitu, Placidoque veri jam locum concedere, Saevire rursus coepit acri frigore, Late rigenti cuncta constringens gelu. Armenta, grexque ne perirent laniger, Stabant in tepidis abditi praesepibus. Lupus ubi muta cuncta solitudine Horrere sensit, irritamque spem sibi Praedae esse, diris devovebat omnibus Hyemem, et scelesta stulte in algentes notos Verba elocutus, destruendae concipit Consilium hyemis, et virium ratus sibi Sat esse, ut hostem vinceret, rabie furens Duris acutum dentibus frangit gelu, Avideque mandit imminutum, cogitans Hoc si abstulisset, desiturum protinus Brumae rigorem, quo vetari, ut herbida Oves adirent pabula, animadverterat. Prius sed ipse provocati frigoris Vi liquit animam, quam posuit hyemis rigor. Natura quidquid destinat mortalibus, Quamvis dilatum tempore adveniet suo.

Priciza VII.

Pr. Njedne ſime nie Vuk iſio.

Vuk gljuto raſluchjen suproch ſimi.

Kadase zjegnasce ſima na dospitju,

Mjesto i da davasce tihomu prolitju,

Tad poce prigljuto opeta bjesniti,

Svuse i ſemglju kruto mraſ vidje prikriti.

Da neodnese ſima stada veglja, i mala, 5

Toplim ù oborima skrovena su stala.

Kadase Vuk stavi, samochi da ù mukloj

Svaka stvar boravi prostranoj ſtrani ù toj,

Pljenamu nj ufati, studene lud uſe

Vjetre proklignati, s' koih sva marſnuse. 10

Pak smaknut kroſ svû moch bjes ſime odluci,

I mnechjoj varha doch na tle glavu skuci,

Ter bjesan osctrima led tvardi slamati

Jur poce ſubima, i smarvjen hrustati

Mislech, da kadaga starti sasvim bude, 15

Dospjechje jednaga sila ſime hude,

Kâ vidi uſrok da jes, s' kogase strasce

Pastjeri van stada iſvodit na pasce.

Al prie duh pusti na mraſnoj livadi,

Negh ſima odpusti, s' kojom se ſavadi. 20

Sctogodje sughjeno da ima umarlim doch,

ſasve dae udigljeno, dochje al hoch, al nehoch.

Pripov. VII.

Niedne Sime nie Vuk iſio.

Vuk saerdit protiva Simi.

Svaerha Sime cîmſe zjeni,

Da Proljetchie Simu odmjeni,

Isnenadi

Simni Hladi

Bjeſ opeta svû rasgljutu, 5

Svà pod leddom bî Livadda

K' Toru bjesgiu tusgna staddâ

Cîm studdeni Mrâſ ochjutu.

Muk, Samochiu Vuk kuscioje,

Pljena uffagne gubbioje: 10

Proklignatti

Vechie-krati

Vjettar budde sillovvitti.

Svaerſcit Simu Miso sacce,

I spravgliase svak-ciaſ jacce 15

Hudu Studden ukrottitti.

Zjenech immat dosta sille

Radi bjesti svê nemille,

S' huda i jeda

Kiddat ledda 20

Pocce tvaerdijem tad Subimâ

Scvachie joscter i smaervjena,

Mislech s' tesijem da studdenna

Vêch dospiechie sasvijem Sima

Mrâſ Ovcizi hud sctò brani, 25

Dachie k' ploddnoj pochi hrani,

Opet sudi

Vuk tad ludi.

Dachie baerso liſ selenni

Rastjet; nuſse varra, er prie 30

Nêghli Simni Mrâſ dospije

Zaerhne vajmeh zijech studdeni.

"Sctò pomgniva narav vîku

Odredila jest Cjovîku,

Stavno toje 35

Vrjeme ù svoje

Travu, zvjechie Semglia ploddi

Budde joscte da doznije,

Stavnijem redom stvari nie

Kâſe ù vrjeme svê neſgoddi.“

VIII.

Illyr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdjeje Oso.

Omne negotium ab Asino gestum

improsperos successus habet.

Asinus ad Lupos legatus.

Oves ut aevum degerent tranquillius, Legationem destinabant ad Lupos Mittere, ut amico convenirent foedere; Asinumque placida sentientes indole Id oneris detulere, amplissimam Negotiandi largientes copiam. Simul hos adivit, quo veniret nomine Exposuit; utque viriliter ovium sibi Causa acta, senior sic lupus coepit loqui: Nautra paleas ut tibi in cibum dedit, Sic vesci ovilla carne nos voluit: ea Utrisque lex est dicta: si volunt tamen Quae te oratorem mittunt ad nostrum genus, Venire ad aequa pacta non gravabimur, Parcetur ovibus; unaquaeque at singulos Nobis in annos mater unum e foetibus Donabit. Ille existimans id perleve Damnum, libenter ivit in sententiam, Pollicitus ovium nomine id donarium. Redux ad illas cum referret, qua sibi Pax lege facta, puchra pax mehercule! Tunc una dixit, qua nec ipsum plus queat Nocere bellum: non, stolide, nostrum hac genus Eradicandum pactione intelligis? Quo gessit ovium res Asellus exitu, Mandes si inepto, res geret eodem hic tuas.

Priciza VIII.

Pr. ſloje upuchjen svaki poso,

opravitegl ghdie Oso.

Oso poklisar ù vukova.

ſcelech Ovze imati ſcivot miran visce

Ù vukov poslati poklisarstvo htisce,

Dase mir meu gnima sklopi, i er vidihu

Narav nadasvima ù Tovaru tihu,

One taj na gnega vas poso spusctaju, 5

I oblas ſa tega podpunumu daju.

Pristupi potom k' gnim onim cini ſnati,

S' imenom Ovze kim htjescega poslati.

Uſ scto on hrabreno ſa gnih tù govori,

Vuk takmeno star gnemu odgovori. 10

Kao narav tebi htje slamu ſa hranu dat,

Tako meni Ovcije meso hotje podat.

ſakon objem ti jes stavgljen, nu ako tû stvar

Hochje onê, od kjehs' k' nam poslan poklisar,

Na uvjete spravnismo pravve doch svakako. 15

Ovzami mibismo prostili, svaka ako

Od porod jednoga na godiscte mati

Ù poklon zighloga budenam davati.

On mnech, mala daje scteta tô, beſ zkniti

Na ime obechjaje Ovazâ daraz ti. 20

Kad poslj gnim kaſa, mir sklopjen bj kako

Ljep mir, ki od poraſa (jedna rece ovako)

Vechjegae, nego boj: nevidisc, da uvjet ti

Vas tragh, ludjace moj, nasc-chje iſkorjeniti?

Ovazâ svarhom kom opravi posle Oso, 25

Budalachje s' istom svarscit i tvoj poso.

Pripov. VIII.

Sloje upuchjen svakki poso,

opravitegl ghdieje Oso.

Tovar ù Vukovâ Pokliſar.

Ovze moghu da mirno sgiviti,

I travizze slobbodno pastitti,

Poslat mislu k' Vuzîm Pokliſara

Mir da utvaerdi, blagoga Tovarra

Gnegga zjenu dostojna te cjaâſti, 5

Svakke gnemmu davajuch oblaâſti

K' Vuzîm kadà Poklisar dohoddi

Imme slavno toj odkriva ù sgoddi.

I cîm vaerlo tesijem poslom vlada,

Vuk naistarij progovvorri tada. 10

Slammu tebbi po naravnom cesti

Ovcije meso nammi dano jesti;

Od Naſ ako hochie Mir Ovcize

Sa slobbodno pastitti Travizze,

Dobrovoglno gnimmi prostichiemo, 15

Uvjet jedan od gnjh sad isctemo:

Od gnjh svakka na Godiſcte Matti

Da nâm budde Jagancichia datti:

Dar obbechia tad ludo Magarre,

Neprividdech kakveſu privare 20

Kadſe vrâti, kad sve pripovvje,

Ovze gleddat vêch Tovar nesmije,

Jedna recce, sctochie Mir ovaki?

Ratt boglieje, bogli Poraſ svakki:

Kôsi mogho lud, Tovarre, bitti 25

Sa skott Ovcij sasvijem korripiti?

"Sctose Tovar tad podnjo ludo,

Snajuch koje nie saisto cjuddo.

Ako spusctaſc posle, cjaâſ i Bitchie

Ludu kadgod, jednako slidîchje.“ 30

IX.

Illyr. Kad ſovu Tovara na pir, illi trjebuje vodde, illi daerva.

Cum ad nuptias vocant Asinum,

vel aqua, vel ligna desiderantur.

Asinus invitatus ad nuptias.

Miserandae Asellus sortis in vernantibus Pascebat agris, cum puer anhelo volans Cursu, domi, inquit, cras adornat nuptias Herus, ad easque te vocari praecipit. Sibi haec Asellus serio dici ratus Se cogitabat vocis ob praestantiam Juberi adesse, redderentur ut suis Solemniores cantilenis nuptiae. Haec ille secum: verum herus qui dispare Cura tenetur, quique Aselli in pluribus Opera indigebat, jussit in lucum ocyus Ambos abire, ligna ut hic succideret, Dorso ille ferret. Servus it, et sarcinis Primis Rudentem, mox secundis praegravat, Dehinc rursus aliis noctis ad crepusculum. Perfracta nimiis membra jam laboribus Cadunt Asello, luce sed dum crastina Sibi fore melius cogitat, prae gaudio Exultat: at cum postero nullas die Domi intellexit apparari nuptias; Quin in vehendis per diem solidum sibi Aquis labores exanthlari maximos, Talesne, dixit, omnium miserrimo Mihi advenerunt nuptiae? Sicne has meus, Cum fonte, lignisque indiget, celebrat herus? Viro a potente cum quis inferior gradu, Qua non solebat, colitur observantia, Hic exigi operam sentiet ab illo suam.

Priciza IX.

Pr. Kad ſovu Tovara na pir, ili trebuje

darvâ, ili vode.

Tovar ſvan na pir.

Oso bjedne srechje posechi sred luga,

ſapiehan dolechje Gosparev k' gnem sluga,

Pakamu besjedi: sjutrachje Gospar dat

Goſbu, i on navedi da i tebe budem ſvat.

Oso tâ nesbigl mnech gnemu da vegljasce, 5

Iſvorna ghlasa zjech daje ſvât zjegnasce,

Ù mjestu nekase s' gnegnovim pjesnami

Pirne slave oghlase, s' vechiem hvalami.

Tako on; al sva ina Gospar ki miscgljasce,

I kom tâ ſcivina tada trjebovasce 10

Stvari ne ù jednoj, Sluſi ſapovjeda,

Da darva ù gaj svoj ide sjech ureda,

I udigl da gnima Magarza naparti.

Tô cini, i tesckima bremenimga parti

Dvasc i trisc, a paka do markle nochi sve. 15

Od trava opaka Oso strenje jurve,

Udamu i padaju; al kad stane mislit,

Da dobra cekaju sjutraga, i ù cemchje bit,

Vesel-je misli ù toj. Nu kad vidi ocito,

Sjutra ù Gosparevoj da kuchi nie tô 20

Ni pir dase spravglja, negh trud damu nemil

S' vodese ponavglja, kû nosi ſa dan zil,

Tâlimi rece, vaj! ſcivini nesrechnoj

Goſba pripje, i na taj nacin Gospodar moj,

Kad vodeepotrebit, al darvâ, piruje 25

Moſc slobodno ovo rit, kad ki mogûch sctuje

Od vechje drugoga niſcega od sebe,

Da on ima od nekoga sctogodi potrebe.

Pripov. IX.

Kad sovvu Tovarra na Pir, illi triebuje

Vodde, illi Daervâ.

Tovar svan na Pir.

Livaddom Tovar pastitti

Cîm budde laccnoſ da sitti,

K' gnêm Momak baerſo taerciaſce

Gosparev na Pir i svaſce,

Reccemu hodi k' Obborru 5

Ostavvi travnu tu Gorru,

Sutraſe Gospar naſc sgenni,

Sapovjed doje sad menni,

Da slatkom cestit ù Miru

Gneggovvu buddesc na Piru. 10

Zjeni da to jest istina

Nesvjesna, luda sgivina,

Gosparev ti Pir ceſtiti

Revagnem dachie slavvitti.

Ovvò cîm ludo Miscliaſce 15

Gosparga baerso dosvaſce

Ter recce poghi Tovarre

Pospjescno k' Gorri sadare,

Nossichiesc daervâ na Plechi

Kâ budde Momak uſjechi. 20

Tusgnaga Momak paertjo,

I kosti sctapom pribbjo.

Slommjenna gnemmu tad udâ

Gorkoga vajmeh rad truda.

Lud zjeni, sutra sadosti 25

Dachjemu bitti raddosti.

Nu kada sutra neviddi

Sgiudjeni ti Pir da slîdi

Nêgh da gnêm uddeſ odlucci

S' trudomſe vaſdan da mucci. 30

Sctomiſe tusgnu dogoddi,

Neſrechnoj, recce, po sgoddi;

Himbenno Gospar piruje,

Er daervâ, vodde trjebbuje

"Kadate Moghuc kî bludi, 35

Od tebbe tusgna sctò sgiudi:

Sveghmuſu kakve potrebbe

Pospiescian iscte kad tebbe.“

Illyr. Scto macka kotj, sve misce lovj.

Quidquid felis parturit, mures capit.

Felis, et Mus.

Apud se habere nobiles, ut plurimum, Solent catellos delicatos foeminae: In fele at una, qui nivem pilo praeit, Suos amores cum puella poneret, Dapibus opiparis nutriebat, sedula Cura adlaborans, ne videret uspiam, Quos illa abhorret, murium immundum genus, Alvumque faedis conspurcaret ne cibis. Quinos per annos id puella caverat, Pretium sed operae sit referre caetera. Haec ut natalem laetius ageret suum, Vocare amicas voluit ad coenam duas. Dum lauta mensis apponuntur fercula, Et diligentis opera laudatur coqui, Escarum odore mus allectus e via Per scalas tacito sese in triclinium gradu Tulit: hera feli porrigebat interim Nunc has, modo illas divite e mensa dapes. Edebat ille; at muris ut primum fuit Objecta facies, nil alios curans cibos Insano in illum provolavit impetu Condens capacis albi in obscuro specu. Mores parentum sortiuntur filii, Et quisque naturae sequitur habitum suae.

Priciza X.

Pr. Scto macka koti, sve misce lovj.

Macka i Misc.

Obicjaj njeghda bj Gospojâ bogati'

Raſbludne pri sebi kucichje darſcjati

Al njeka ù macku, kâ snjega bjegljaje,

Dikliza gljubav svû er stavit htjelaje,

Obilno s' raskoscnim jeſcjamje hragnasce 5

Alstvarim nada svim ovo pak pomgnjasce,

Da misce kê smislit pogane nemore,

Nebude ghdi vidit, al iſjest (sctoe gore)

Ghadno sctogod: ſa pet godinju sacjuva,

Alie meni iſrejt ostala trjebi sva. 10

Dan svoj ſa radmie rodni ona svetkovat,

Prjateglize dvi htje na objed k' sebi ſvat.

Na tarpeſu cime jescese stavgljaju,

Kuhacju i ſa time hvalese davaju,

Jedan misc evo nut! S' putase tù mûce 15

Od vogna priteghnut uſ listve dovuce.

Jescju ona uſ to svoj sad jednu davasce

Macki, sad drughejoj kigod dil cignasce.

Ije ona, al misc gnoj vidjet kadse dade,

Nebavech ò inoj jesci se vech tade, 20

ſagnim ù isti cjas naghlose ſalechje.

Tarbuha i ù propas tmastuga jur mechje.

Cin, kie ù ozima, bude i ù djezi jednak,

I chjudi tê, kû ima, prighnuchje sljedi svak.

Pripov. X.

Sctò Macka kottj, sve Misce lovvj.

Macka, i Miſc.

Svakka obbicciaj Plemkigniza

Imma Psichie jur daersgjatti:

Macku bjelu Dievojciza

Blaſni, gladdi cesto-krati

Obbilnoje svak-ciaſ hrani 5

Gnoj lovvitti Miſce brani.

Petje Ljetâ gnu cjuvala

Od poganna tegga Djlla

Dajoj nebi smrad i Halla

Cistu utrobbu sagnuſila. 10

Na veccerru Dikla sjedde

Na dan Roddni s' dvje susjedde.

Pichje obbilno toj ù sgoddi,

Kuhaccjaſe cesto hvali:

Slatki na vogn Misc dohoddi, 15

I krjesse tajno u Scalli

Gnegga Macka cîm ugledda,

Sgrabbilaga punna jeda.

Keioj dava Dikla jesce

Dobrovoglno Macka tlacci 20

Daerpi Miscia, davi, i plesce

Protiv gnemmu jadioj jacci,

Kidda grise, mirna nie,

Dôk-ga sasvijem ne isije.

"Oza sljedi Sin na Svjeti 25

I gneggovve jest Naravvi;

Djellom, Mislim, i pameti

Cesto usdaersgi bigliegh pravi:

Saluduse mucci, i trudi

Protivitſe svoioj chjudi.“ 30

XI.

Illyr. Kako rillo, tako i dillo.

Qualis ore, talis opere.

Mustela alpina, et Sus.

Alpina proprio quae vocatur nomine Mustela, amictam pelle quam percandida Natura voluit, quamque sic coenum inquiunt Horrere, pluviis ut diebus e suo Cavo recuset, ne se turpet, egredi, Cum forte primum grunnientis horrida Suis videret rostra, quasque corpore Setas in atro subrigebat hispidus, Offensa formae faeditate nausea Se permolesta sentiebat affici. Sus excavabat interim rostro solum, Radicibusque cum replesset erutis Ventrem, lutosa forte quam reperit ibi Prolutus unda, coepit in eodem luto, Sua ut beatus sorte, circumvolvier. Mustela factum turpe dum considerat, Dixisse fertur: qualis huic rictus, sua Et facta talem luculenter exhibent. Plerumque quaedam corporis deformitas Solet esse morum juncta turpitudini.

Priciza XI.

Pr. Kako rilo, tako i dilo.

Lasiza alpinska, i Prasaz.

Kâse Alpinska ſove Lasiza, i svôme

Pribjelom snjegove nadhodi dlakome,

Kâ kad daſcdi ù svomu (tacse strasci kala)

Stoi skrovna domu, das' nebi iſmegljala,

Parvi put po srechi ghadno rilo svigne 5

Neciste videchi ghdje hrocit pocigne,

I koceti osctre tê paſech ù zarnomu

Tjelu kêjoj lete redu ù neſgrovnomu,

Na taku ſgadise ghardochju, i prikor,

I jurjoj cinise dach' dat zrjeva, na dvor. 10

Ù toliko Prase ſemglju rilom dube

I buduch ſcilâse naijo, kê kube,

Kû nghje ſgodno tù on poce lokati

Vodu kalovitu, pakse u gnoj vagljati,

Mnechi se blajcen kô bargljogu ù temu. 15

Djelo ona kad tako gadno vidje ù gnemu,

Vele, da rece ova: kakvoe u ovem rilo,

Kaſcega takova gnegovo i dilo.

Grubochja njekase od tjela, kadgod dà,

Grubochi kojase od dusce priklada. 20

Pripov. XI.

Kako rillo, tako i Dillo.

Lasiza Alpinſka, i Prasaz.

Cîmſe dano po naravi

Svegh Lasizzi bjelom bitti;

Gne Cistochie bigliegh pravi

Ghlib maerſitti:

Ù Spilluſe tmaâſtu krje 5

Kadſe Nebbom Dasc proliva

Daioj ghnuſno Tjelo nie

Bdi pomgniva.

Kad naiprie straſcno viddi

Hrozzavoga Praza Rillo, 10

Utrobbujoj tugha vrîdi

Tad Nemillo.

Prasaz Semgliu rillom dube

Hrocce, puha bjesno tada:

Kijemſe sitti sgille kube, 15

K' Ghlibu upadda.

Kalovvittom Voddom svudda

Svê Halavvo gnuſi Tjlo,

S' obbiccjajna Kalom truda

Maerglia Rillo. 20

Cîm Lasizza tò gleddasce

Rad teggaſe niscta cjuddi

Erbo kêſe, dobro snasce

Prasaz chjudi.

"Grubbost Tjela vechie-krati

(Stannovvitta kôe spommena)

Saerzu budde slikkovvatti,

S' gnîm sdrusgena.“

XII.

Illyr. Vechjeje dana, negho kobasa.

Plus dierum est, quam tomacularum.

Homo gulosus.

Quidam e suilla carne cum farcimina Sibi gulosus comparasset plurima, Deliberarat singulos unum in dies Comesse, et anno sat putabat integro Sibi futuram talis escae copiam. At cum nec illa rite numerasset prius, Nec quot diebus constet anni circulus Novisset iste truncus, urgebat dies Propositum in omnes pertinax stulte suum. Prandentem at olim forte cum deprenderet Vir quidam; et illi glorians de dape sua hic Narraret; alter, ergo nunc, inquit tibi Bis centum in arca, nempe quot in anno dies, Botulorum adhuc est. Curiosus helluo Numerare coepit; sed reperta copia Tomacularum sat minore, abdomini Modum est deinceps ponere coactus suo, Proque una, in omnes quam prius edebat dies, Edit diebus octo sesquialteram. Tali sed esca adaestuante sanguine Ad regna furvae transiit Proserpinae. Ventri est negandum, plura cum justo petit.

Priciza XII.

Illyr. Vechjeje dana nego kobasa.

Cjovjek proſcdarlaz.

Proſcdarlaz njeki bj, ki mnogo buduchi

Nadio sam sebi kobasa ù kuchi

Sve mesa od praceva, odredi jednieme

Svakogase dneva gostiti zjelieme,

I tako zjegnasce, svega ſa godiscta 5

Da bitmu imasce jestojska dosta tâ

Al lud nebuduchi gnih ni iſbroil prie,

Ni danâ ſnajuchi broj u godin kie,

Niscta magn nacin svoj on sljedi svaki dan.

Po ſgodi al neſnam koj dohodi k' gnem jedan,

Cim objedivasce, onmuse a jescjom tom

Svakdagnom hvagljasce, ovi gnemu potom:

Ù spremi dakle tvoj djevenizâ dvjesti

Kolik' ostaje broj josc danâ, imasc ti.

On ſnati tô ſcegljan broiti stadeih: 15

Ali broj vele magn kad nascjo bjesce gnih,

Red svoj usigljen bj stavit proſcdarlosti,

Mjescte er jedne, kombi priese svakdan gostj,

Sad jednu i po svake osam danâ ije on:

Karvse al s' jesce take raſcesce er napokon, 20

Gorj i ù gnem kad pech, meghju martvi' on stoi

Tarbuhu nedaj vech, negose pristoi.

Pripov. XII.

Vechieje danâ, negho kobaſâ.

Ciovjek Proscdor.

Mnosg kobaſâ cîm spravvitti

Budde Proscdor, gnjh sa jesti,

Dachie usgovat zjelo Litti

Zjeni obbilne take ceſti.

Jednu na dan jesti odlucci 5

Slo nù cinni sve rasbroje,

Nesna Dnevvi, sctose mucci,

Ù Godisctu kolikoje:

I s' teggase lud privarri,

I svak-ciaſ ſe gorre smeta, 10

Pripovjeda sgodde, i stvaâri

Rasbornomu, cîmga sretta.

Jest kobaſâ joscte dvjesti

Spremmi ù tvojoj, kô bessjeddisc,

Drughi recce, baetsojh jesti 15

Tichiesc, Proscdor cîm bit sljedisc.

Proscdor kada gnjh broijo

Vele magne gnjh nahoddi,

Na dan ije trechi Dijo

Daſe gnemu slo ne sgoddi. 20

Nu do mallo jaoh poslje

Kaerv uſavri, s' hude ceſti,

Sgivot tusgni svoj dospje,

K' viecnoj prighje jaoh bollesti.

"Triebaje sveghier ukrottitti 25

Svoju utrobbu, ni gnoj datti

Sctoe savisce; naudditti

Cîm to mosge ceſto-krati.“

XIII.

Illyr. Dva ovna u istomu oborru stat nemoghu.

In eadem caula duo arietes manere nequeunt.

Duo arietes, et Armentarius.

Duos arietes cum balantum plurimo Grege quum in eadem dives Armentarius Caula locasset, mane primo venerat Laxare septa, stansque primo in limine Obstrepere magno murmure exaudit locum, Oculoque rimis applicato detegit Duris arietes invicem se cornibus Percutere: ad illos advolavit ocyus, Vixque ut diremit, conquievit proelium. Cum cras aperuit septa, pertinacius Pugnare vidit, perlitosque sanguine. Ansam ut cruenti tolleret certaminis, Hinc inde tortis alligatos restibus Divisit; eadem mansit at rivalitas. Vi namque tanta distrahebant stupeos Nexus, at animam pene uterque elideret. Quod ut bubulcus sensit, arietes, ait, De principatu qui gregis delitigant, Eadem recipere caula non potest duos: Divisit ergo stabula, divisit gregem, Uni adtributa portione, et alteri. In urbe quoties ad duos res aemulos Publica redigitur, semper illi praelia, Ni dividantur, conserent, dum alter cadat.

Priciza XIII.

Pr. Dva Ovna ù istomu Oboru

stat nemogu.

Dva Ovna, i Ovcjar.

Bogat Ovcjar njeki istie ù obor bio

Dva Ovna, i veliki Ovzâ broj stavio

Otvorit doghjeim koscjavu zorome,

Kad eto na pragh cim on stade nogome,

Ù tem mjestu buku njeku cju golemu, 5

Kroſ darva i raſpuku virech vidje ù temu.

Roſim ghdise tuku Ovni: k' gnim odleti,

I cinech raſluku, rat prista hudi ti.

Sjutra otvori kadim obor, vidje dasu

Ù gljuchjemu meu gnim boju, i da obasu10

Ù karvi oghreſnuta: od boja da uſrok gnim

On dighne prigljuta, sveſaih konopim,

Pak lucj, al meu gnim natjezagne isto jes.

S' naporom tolikim poreſcju ere ſaveſ,

Dasechje ſaduscit po sebi: tâ videch 15

Stvar dachje jur sljedit, dva Ovna, cju-se rech,

Koise imade, kich' stadom vladati,

Nemoreih ikade iſti obor darſcjati.

Obore on dake razlaci, istada

I svakom jednake ucinj djele, i dà. 20

Kadse vlas opchjena od dva ſatocnika

Ù gradu osvojena naghje, oni vika

(Ako razluciti jaci nebudeih)

Gljutochjese biti, dok padne jedan gnih.

Pripov. XIII.

Dva Ovnâ u istomu Obboru

stat Nemoghu.

Dva Ovna, i Staddnik.

Poccivala

Ghdjesu ostala

Staddâ, Ciovjek tuj satvorri

Dva Ovnâ: Jutrom kad dohoddi

Gnjh nahoddi 5

Ghdjejh sillna ghgnievnoſ morri

Kroſ Pukline

Kako cinne

Meghiu sobbom Rat rasgleda,

Kôse biju svijem roſsima 10

Meghiu gnjma

Mir postavglia bitſe neda.

Sutra kada

Doghie staddâ

K' Pasu pustit iſ Obborra, 15

Bitse viddi kako i prie,

Ghdjejh pollie

Kaerv ghdj sillnoſ Ovnîm gorra.

Baerſ opeta

Sillnoſ smeta, 20

I sasvijem gnjh raſlucci,

Tvaerdo svesce, kada Silla

Gnjm Nemilla

Ista ostaje, kaîjh mucci.

Cesto-krati 25

Raskiddati

Veſ konopâ sillni ustaju

Umorreni rad sillnosti,

Ù slabbosti

Rêkbi smaertno da zaerkaju. 30

Kî gnjm vlada,

Recce tada:

Tor nemosge sadaersgiatti

Jedan dva Ovnâ, kiſê inadu

Dabi ù Staddu 35

Vlaâſt poglavnu moghli immatti.

Cîm to recce,

Obbor prece

Rasluccio sasvijem tada

Joscte i staddo rasdjelio, 40

Er sgellio,

Da meghiu-gnjm nejma inada.

"Nemir, Smechie,

I Nesrechie

Satocnizim svegh-chie bitti, 45

Jedan dokle nedospije;

Miran nie

S' drughôm vlada cîm na svîti.“

XIV.

Illyr. Laſc kratke noghe ima.

Mendacio curti pedes.

Vulpes, et Talpa.

Talpam exeuntem primum ut obscuro e lare Vulpes acuto conspicata est lumine, Interrogavit, vita subterraneo Cur illa tantum placeat in cavo sibi? Prodiret ergo, caeterorum ut nosceret Animalium ora, cumque eis conviveret. Huic illa, quidquid belluarum est uspiam Novi, inquit; ast hanc praetuli convictui, Ut heic laterem tuta, solitudinem. Tum curiosa Vulpis instat quaerere, Basiliscum alicubi videritne? Maxime Affirmat illa, cumque eo locutam ait. Rogata, quali sit colore, rettulit Septempedali, de statura quaerere Vulpem arbitrata; caeca namque cum foret, Color quid esset nesciebat. Ut meras Hanc Vulpis audit garrientem insanias, Consideransque id animal accuratius, Utroque novit destitutum lumine. Hoc evenire saepe mentientibus, Ipsi refellant ut strophis sese suis. Fabella paucis indicavit versibus.

Priciza XIV.

Pr. Laſc kratke noghe ima.

Lisiza, i Kartiza.

Iſ stana kartiza tmasta ù scto iſlaſi,

Parvi put Lisiza tadje okom upaſi,

Pakje uſe pitati, scjorti ù podſemglivoj

ſac ſcivot trajati omili tako gnoj.

Nek dakle iſide, i drughe viditi

ſcivine pak ide, i scgnima opchiti. 5

Koj ona: ſcivinâ svescto jes na svjet taj,

I divglih svjerinâ ja vidjeh, Sele, ſnaj;

Premetnuh ſcivjenju samochju al skupnu ja,

Da ù ovem skrovenju budem beſ poghibia 10

Tad kuna: ghdje ſmaja jesili vidila

Kraglichja jesam ja, i scghim besjedila.

Pomaſti od kêje, cimga ona pitasce,

Sedam dighneje nogâ, odgovarasce.

Poklie zjenila, daje Kuna pita 15

Varh stasa od tjela, ſatojoj rece tâ

Er sljepa buduchi ſa pomast kaochje ſnat?

Odgovor cjujuchi tac ludi ona dat,

I s' vechjom pomgnom cim vid ù gnu upirasce,

Spoſnaje da sasvim beſ oci biasce. 20

Ukaſah s' ovim ja, da cesto laſczima

ſgaghjase, laſc svoja gnim da udj istima.

Pripov. XIV.

Lasc kratke noghe imma.

Kuna, i Hârt.

Bistrijem cîm passi Kaerta okkom Lisizza

Puſ ghdjeno prelaſsi smetena svegh Liza,

Bessjeddi tad gnemmu: kô tako mosgesc stat?

Ugodno jest cemu pod semgliom pribivat?

Promjeni Nacine bûd s' Drusgbom sgîviti, 5

Ostale sgivine da posnaje na Svîti.

Odgovvor tad prece Lisizzi Kaert doje,

Ja posnam gnoj recce, Sgivinâ svesctoje;

Ugodna jest menni ceſ Mogha Naroda

Stan tmâſto-skrovveni, Muk, Pustosc, Slobbodda.

Posnascli Smaya ti, Kunemu rît slîdi?

Mennisu Smaij svi posnani bessjddi.

Sctò snagna jest tvoga, sciarovvit Smay kôje.

Od seddam jest Noghâ, to snagne jest moje;

Bit pitan zinnio rad Smaya Prilike, 15

Sahode cinnio Kaert s'tegga velika.

U svoioj slipposti Samjeni snò nie,

Toj Kuna ludosti rughaſe hittrje;

Sctò vechie tad Kaerta pomgnivo gleddalla,

Viddiga ghdje Kaerta sliepoga posnalla. 20

"Occito mâ kasce svakkomu Priciza,

Da smjonno ko lasce, cestose poriza.“

XV.

Illyr. Dobar ſa druſieh, aerghjav ſa sebe.

Commodus aliis, sibi ipsi inutilis.

Simius, et Asinus.

Et illud hominum saepe reperitur genus, Qui vel stupore mentis, animive nimia Benignitate sic moveri sentiunt, Interdum ut aliis damno benefaciant suo. Cum comparasset Simium quidam sibi, Multumque ab illo caperet oblectaminis, Nutrire laute gestiebat: hic Asinum Pariter habebat; cumque dorsum huic plurimo Pressisset olere, portionem Simius Donandam Asello credidit; nihil tamen Gustavit inde vector: hunc alias mero Videns onustum, panibusque, sarcina Quiddam ex utraque libaturum censuit. At porro Asellus dura praeter stramina, Fontisque laticem nil recepit praemii. Tergo insidere cum videret filium Heri tenellum, judicabat blandius Ab hoc habendum, quod sit illa pronior Bene velle cunctis innocens aetatula. Crebris at ille scipionis ictibus Diverberavit totam Asellum per viam. Dum vile id animal, caeteroqui idoneum Multos in usus sic haberi duriter Novit Simiolus, natus ipse in commoda Aliena es, inquit, Asine; at negligis tua.

Priciza XV.

Pr. Dobar ſa druſieh, arghjav ſa sebe.

Moemum, i Tovar.

Od varstese cegljad nahodi i ove,

Budalaste ki rad pameti gnihove

Oli zjech miline ſaviscne s' svojome

Dobro druſim cine kadgodi sctetome.

Moemuna njeki dobavil buduchi, 5

I gnemu on veliki raſgovor dajuchi,

Jescjami obilnim ſatoga hragnasce.

Tovara ovi scgnim takoghjer imasce,

Koga buduch ſegljem mnoſim napavrio

Moemum zjeni i gnem dachje dat ki dio. 10

Al niscta ne skusi od toga: Drughi krat

Vinom vidi, i krusi' napavrjenmu harbat.

Bremena od jednoga on misli kugod stvar

Dachje i od drugoga dat gnemu Gospodar.

Al truda i ſa toga plata Oslu bj sva 15

Mal pruchja suhoga, i voda blatava.

I ſa tega evo uſjahat na plechi

Djete Gosparevo malahno on videchi

Mni, boglje on podnjet dasechje, er godiscta

ſa svakom dobro htjet prighnuta jesu tâ 20

Al Djete putem svim Tovara cestima

Scibike po sapim sciboje udarzima.

Moemun vidi cim da ſcivce priprosto

Al prudno sasvim tim tlaceno tacje tô,

Druſiem raghjen bj dobro ſa ciniti, 25

Arghjavsi nu tebi, Tovare, rece, ti.

Pripov. XV.

Dobbar sa Drusijeh, aerghjav sa sebbe.

Mojemuccia, i Tovvar.

"Jest Cegliaddi, kâ s' ludosti

Ol Naravvne zijech blagosti

Vechie-krati

Diellovvatti,

Dobro i cinnit druſijem budde 5

Beſ ikakve svê koriſti;

Kreneijh joscter uſrok isti

Svû neposnat sctettu, i trude.“

Mojemucciu cîm dobavvi

Jedan, slatkom u sabavi 10

Cjuti, i gladdi

Ù Nasladi:

Ona gnemmu drago ugoddi;

Obbilnoje sveghier hrani,

Od poghibije svakke brani, 15

Daſe ikakvo Slo neſgoddi;

I Tovarra josc immoje,

Cîmga travom paertioje;

Dabi dijo

Tovar ijo 20

Mojemuccia Trave sudi,

Tusgian Osò kad icessa

Neisijedda, nêgh udessa

Taerpech gorkoſ, laccian trudi:

Krukom, vinom cîmga viddi 25

Napaertjenna, zjenit slîdi,

Dachie tada

Sillnost Glada

S' kakvijem Djelom ukrottiti:

Tvaerda samo slamme isije, 30

Mallo Vodde sgedan pije

Svakki budde jad taerpîtti.

Raddujesse kad pò srechi

Sin Gosparev gnêm na Plechi

Jasce, er sudi 35

Da svi trudi,

Dachie dospjet svè nevoglie,

Cîm Mlagjahne dobro Litti

Obbicnessu svegh cinnitti,

Dachie bitti sebbi boglie. 40

Nuſe vajmeh ludo varra,

Mladich bije cîm Tovarra,

Beſ Millosti

Pribbije Kosti;

Mojemuccia posna kada 45

Potisctenu nu sa Posla

Svjer prem-vrjednu; gleddauch Osla

Kakve tughe taerpi, i jadda

Recce gnemmu: Ti beſ cjaâſti

Trudisc, tughje zijechia laâſti: 50

Jad, laccnoſti,

I sgjallosti

Taerpisc tusgni jaoh Magarre?

Mollim, primi svjette moje,

Vêch sa laâſti misli tvoje, 55

Ude ostavvi vech privare.

XVI.

Illyr. Jedna repa u sve ljeto, i ta zaervgliva.

Rapa unica integro in anno, eaque verminosa.

Rapa unica.

Aestate media seminarat rusticus Rapas, ut essent per hyemem cibus sibi: Jamque eruendi tempus idoneum ratus Adivit hortum; nulla sed cum germina Foris videret, ab locustis credidit Fuisse adesa, vermibusque; caetera Sana arbitratus, pingue quae celat solum. Glebam revellit sarculo, sed primitus Nihil repertum; parte mox in altera, Rursusque in alia defodit, vestigia At nulla prorsus uspiam: hinc cum semini, Rapacibusque multa volucribus mala Dixisset, unam forte quae virentia Folia exerebat conspicatus, illico Ut vesceretur, mundiorem fecerat. Quae secta ut, intus qualis est, apparuit, Ridendo dixit; unica mihi in integro Rapa anno, et illa verminosa prodiit. Hoc factum ad illos pertinere dixerim, Queis tenue forte siquod obveniat bonum, Ab aliqua et illud parte corruptum est quoque.

Priciza XVI.

Pr. Jedna repa ù sve ljeto, i tâ zarvgliva.

Repa jedina.

Segljan repu bjesce posio sred ljeti,

Da ſimi s' tê jesce mogobi ſcivjeti.

Buduchi dosclo vrime, daju iſ ſemglje vadi,

Ù vart ide, al cime na svoj toj livadi

Nevidi ni liska daje van udrio, 5

Dagaje prigriska prugh onje zjenio,

Al zarvich biasce popaso, nu sctose

Pod ſemgljom kriasce, nach da ima ſdravose

Motikom ſamlati ù grum, kise smarvi.

Udaraz al na ti niscta on naghje parvi. 10

Sad ovdi kopa pak, a sada onamo,

Al repe otracjak ni tamo, ni amo.

Sjeme on, i ptize proklignech grabecje,

Jednu sustapize naghje, kâ liſ mechje.

Noscichjem strugaju, htechje od mah iſjest, 15

Raſdreſa al kadaju, i vidje kakva jest,

Malse posmjehniva, pak velj, ù sve ljeto

Jedna, i tâ zarvgliva repami niknu eto.

Morese ovo onim rit, kim dobro kad koje

Prem mallo bude prit, i tô isctechjenoje.20

Pripov. XVI.

Jedna Repa u sve Ljetto, i ta zaergliva.

Jedna Repa.

Ù sred Ljetta Seglianin possjo

Reppe Simi dabi gnjih isijo,

I zjenechi vrjeme dosclo daje

Daijh vaddi, raddostan uſtaje 5

Prighie k' vaertu, nebudde viditti

Liſ ikakav kroſ semgliu râſtiti,

Isieddosce da Pruggovvi, zjeni

Gusienizze, zaervi liſ selenni.

Baerso budde tadara suditi 10

Sctò krje Semglia dachie sdravvo bitti.

Grume ozjepit Motickom ustaje,

Niscta naghie, kopat nepristaje:

Sve samani! proklignat usbudde

Sjemme, Ptizze, svê saludgne trude 15

Liſ selenni nu viddi poslje,

Vaddi Reppu, daje baerſ isije;

Rasressanu kad rasgleda prece

Sctoje unutra, smiuchiſe recce:

Ù Godiscte Semgliaje ploddila 20

Jednu Reppu, ta sasvijem ghnila.

"Kî malahno dobro budde stechi,

Raddujese toj saludgnoj srechi,

Er neposnà da budde sa dosti

Jad siedignen s' dobrôm, i sgiallosti.“ 25

XVII.

Illyr. Neſna Tovar, sctoje petrussin.

Non sapit Asino apium.

Coquus, et Asinus.

Inter culinae januas, et hortuli Usus quod esset pervius, scitissimi Herbas saporis diligens inseverat Coquus, ut haberet condiendis ferculis Facile paratas: hic suo dum strenue Desudat operi, sepe rupta Auritulus Hortum subierat, herbidoque gramine Ventrem replebat; nec Coquus sensit prius Pascentem, ab ipso quam culinae limine Pedem promorat, in hortulo quid nescio Carpturus oleris; properat arrepta sude Abigere, jam apium deperisse, et caeteras, Quas miscet escis, arbitratus herbulas. At nil ut aliud adtigisse, carduum Praeter rigentem, caricesque comperit, Versa in cachinnum, dixit, iracundia: Quid sapiat Apium pol! Rudentes nesciunt. Ne te sodales imperitum irrideant, Disce aestimator esse rerum callidus.

Priciza XVII.

Pr. Neſna Tovar sctoje Petrusin.

Kuhac, i Tovar.

ſa boglie er sluſcbi prohod meu vratima

Kuhigne otvoren bj, vartim i bliſcnima,

Nasadio svakih travizâ biasce

Na smochnos ugodnih Kuhac, er htiasce

Kadse ima sluſcit gnim, imatih pod rukom. 5

Varlovit ovi cim radj ò poslu svôm,

Tovar priko plota ù vartal uljeſe,

I trave ſcegljan sta gostit ſelenese.

Ne prie on bjescese od tega stavio,

Negh kad s' kuhignese bj praga djelio, 10

ſa ſeglja njesto ubrat. Tarci daga otjera,

I golem uſe bat, damuga primjera.

Er petrusin zjni popaso damuje,

Varstu i travâ ini, kê s' jescjam ſdruſcjuje.

Al niscta videchi drugo daje okusil 15

Negh badegl bodechi, rogosa i ki dil,

Ghjev ù smjeh promina, pak velj, er neſnaju

Smah od petrusina Osli, ugn netizaju.

Nevjesctu datise neruga druſcina,

Spoſnat Svjet naucise, i na gnem sva ina. 20

Pripov. XVII.

Nesna Tovar sctoje Petruſin.

Kuhac, i Tovar.

U vaertu kuhac radjo,

Raslike trave sadio,

Kuhigne blisu kê svoje

Immatti pomgniv httioje,

Da spravne slaâſno sacine 5

Obbilnu Pichiu, jesbine.

Cîm trudi pomgniv tadare,

Ugljesse k' vaertu Magarre,

Tuj budde travu pastitti,

I s' gnome laccnoſ naſitti; 10

Kad na Dvor kuhac islaſsi

Tovarra vaertom upassi,

Tjerraga sctapom tad prece

Is vaerta na Dvor dalecce

Sve zjeni, (tescko smetaſe) 15

Da Tovar trave popaſe:

Raddostan naghie nu kada,

Da Tovar morren od glada

Sam Badegl, Rogoſ isije,

Rughaſe miran, i smje: 20

Ù smijeh svû ghgnevnoſ obrati

Cîm budde pravvo posnatti

Da nesnà Tovar s' ludosti

Petruſin kêſe krepposti.

"Naucci hittar zjeniti 25

Raslike stvâri na svîti,

Priategl tvoijeh vaerh tughâ,

S' tobbome daſe ne rugha.“

XVIII.

Illyr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu noghu.

Tam mihi id cordi, quam quintus pes Cani.

Capra, et Canis.

Barbam impetrassent ab Jove cum olentes Caprae, Novo superbas se ferebant munere, Suum valere sic ratae pluris genus. Domum ut redibant, una forte his obvium Canem irridebant: quid tibi non quidpiam, Ignave, poscis, vota cum Jovem scias Audire facilem? Nuper ille, supplicum Admissis precibus, nostrum ut aruncos genus Gestaret etiam, liberalis adnuit. Pes aptus esset quintus ad cursum tibi: Hunc posce, caudam deserens inutilem. Ad sic inepta verba respondet Canis: Tun' mi ista suades, quae caudam pariter geris? Tuo, haud negabo, barba mento est addita; At porro sanae nil inest mentis tibi. Quinto quid etenim de pede facerem haud scio, Cum perceleriter, quos habeo, quatuor me agant. Quidquid redundat despice, neque pluribus, Natura quam tibi destinavit provida, Stulte potiri concupisce dotibus.

Priciza XVIII.

Pr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu nogu.

Koſa, i Kucjak.

Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce,

S' tim darom mnogose one uſoholisce.

Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi.

Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi,

Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5

Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce,

Sa tebe neisctese scto, ſnajuch dae udjelil

Jove svakom svescto bj ù gnega prosil?

On blagh brade nami udilj; ſa tarcjat

Petu nogu vami dobrobi bilo imat. 10

Ù Jova prosignu, iſpraſan rep pusti.

Onjoj tad na spardgnu rjecj, kê iſusti:

Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja?

Podbratku doisto tvôm brada pristaje,

Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15

Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila,

Kad kê imam cetiri pribarſo noseme.

ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme.

Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20

Providna udiliti viscgna vlas htje s' Nebi.

Pripov. XVIII.

Hajem sa to, koliko i Pâſ sa petu Noghu.

Kosa, i Paſ.

Kad smaerdechia koſa ispita

Ù visgnegga Giova bradu,

Ohalaâſti svôm cestitta

Dicilaſe svomu ù staddu:

Luda sudi s' oholaâſsti 5

Da svak kossu zjeni, i cjaâſti:

Cîmſe staddo k' Toru vrati

Jedan koſa Psa saſreta,

Rugamuſe cesto-krati,

Neccè daje niſcta smeta, 10

Nêgh da pita kê millosti,

Cîmje visgni pun blaggosti:

Mallo – prie koſa prossi

Ù srechnome, recce, sgoddi,

Da skot kosij bradu Nossi, 15

Blaghi Giove sctò pogoddi:

Petu Noghu da pristavvi

Tebbi pita, kudu ostavvi.

Odgovorri Pâſ saerditti 20

Na bessjeddu tako ludu,

Sctome Nukkaſc ostavvitti,

Ista kad ti nossisc kudu?

Immaſc bradu, dati budde,

Tvêsu misli sasvijem lude. 25

Rezmi tascta, luda Svîri,

Sctochie menni nogha peta?

Dosta jesu kad cettiri

Illi taerci Pâſ, îl sceta:

Nechiu bitti lud od Nebbi 30

Iskat stvâri, sctò nie trjebi:

"Sctoje od visce, nigda sgeli,

I ne hlepi saliknosti:

Sctò providna Narav djeli,

Onotichie bit sa dosti: 35

Tlacci sasvijem, i ostavvi,

Sctò nie dano pò naravi.“

XIX.

Illyr. Pomagham – ti (*)(*) Licet hoc dictum, et duo quae sequuntur, prout et illud, quod pag. 59. reperies, inter effata, seu apophtegmata, non vero inter adagia stricte reponenda sint; tamen tum ob materiae affinitatem, tum quia apud nos nata, huic libello recte apponi posse judicavimus, ut lector hac ipsa varietate, tamquam conviva diversi saporis ferculo, recreetur. spaerdat.

Ad inepte loquendum me tibi adjutorem praebeo.

Insipiens irrisus.

Cum Ploccjarum maxima in suburbium (Hic nundinarum Rhacusanis est locus) Frumenti allata vis fuisset optimi, Ad venditorem Civis e primoribus, Sibi ipse multum qui videbatur catus, Accessit; utque, quod pugillo ceperat, Frumentum attento collustravit lumine, Mihi genus hocce tritici neutiquam Arridet, inquit, pessimumque judico. Ut nundinator non opinus talia Sibi intellexit impudenter objici, Sic est profecto, dixit, atque pessimum Et ipse duco, tibique cur arrideat, Nil est: quisquiliis, lolioque est plurimo Faede corruptum. Civis ad haec: siccine Tuam ipse mercem parvipendis? Intuens Illum maligne venditor, ita, ait, tibi Ad garriendum sterno facilius viam. Tibi haec potissimum narro, qui in qua es rudis Re prorsum, in illa vis videri intelligens. 20

Priciza XIX.

Pr. Pomagamti spardat.

Lud cjovjek ù rugh stavgljen.

Ù varosc doghnasce od Plocjâ (njegda tô

Od targa biasce Dubrovcjanom mjesto)

Pcenize dobre mnosc veliku, tù kada

Pristupi jedan losc Vlastelin od grada,

Ki sebi od vech ſnan mgnascese: ovi dil 5

ſcita oni, ki na dlan biasce ſahitil,

Ghledajuch, tac rece Targovzu: tvoje tô

Po chjudi, cjoece, ne idemii ſcito,

I zjenim, da niscta dobro nj: on sliscechi

Bestidno sebi tâ tac neslana rechi, 10

Tkoje doisto, recemu, i da gore

Ovegase ſcito mnim nachi nemore,

Ugodno i njeti s' raslogom, punoje

Ghnusobe, i snjeti s' dosta smjescjanoje.

Kadje ovi cjuoga, ſac, velj, beſ svjesti 15

Pohuditegl tvoga targase cinisc ti?

Ghledoga on hudo, pak rece, put jati

Ravnim, da vech ludo ti budesc spardati.

Tebi ovo [...] povjedam, ki ù cem

Nevjesc-si od viſce, cinisc-se ſnan ù tem. 20

Pripov. XIX.

Pomagham ti spaerdat.

Lud Narugan.

Na Ploccjami (Mjesto ovvoje

Dubrovcjanjm Targoviſcta)

Donneſseno tuj biloje

Sgitta cista.

K' Prodaozu tuj pristupi 5

Jedan, kîſe hittar sudi,

Ù Pregarſcie sgitto kuppi,

Gledda i svaddi.

To sa menne nie, recce,

Sgitto punno vrati, i snjeti 10

Mosg-ga opeta k' Domu prece

Odnjetti.

Prodavalaz kad saciuje

Besobrasno sctò bessjeddi,

Govvor gnegov potvaerduje, 15

Hinit sljedi.

Sctò govorriſc, jest occitto,

Istinnitto, nehimbenno

Nie sa tebbe moje sgitto

Isctechjeno. 20

. Kupaz gnemmu: Taergovvatti

Kô neumije, tako sborri?

Pomagham-ti ja spaerdatti

Odgovvorri:

"Sa tebbe ovva jest istina 25

Koiſ zjenisc mudar bitti,

Kada neſnasc kô sgivina

Promiſlitti.“

XX.

Illyr. Ujedajuli ove Ovze?

Mordentne hae pecudes?

Simulate simplex.

Vafer furacem vindemitor ut indolem Melius occuleret, pergeretque laedere Nulli suspectus, hoc habebat proprium, Ut stupidum, et animi se pusilli fingeret; Hic ut vel agnum, triticumve ab area, Aliudve quidvis, quod veniret ad manus, Dolo amovere callidus posset malo, In rus se quoddam deferebat patrio A rure distans; utque visus obviam Prodire pastor plurimo cum ovium grege, Metum ille simulans, an peragat ultra viam, Incertus haeret, et retractis gressibus, Oves an illae mordeant, interrogat. Pastor qui in hominis fronte quid subimpudens Notavit, iste supposititius stupor Tuus, inquit, atque melleae vocis sonus Mihi est suspectus; teque hinc ni amoveas statim, Tibi faxo mentem reddat hic fustis bonam, Istumque inanem ex animo ut expuas metum. Simulata simplicitas dolum incautis struit.

Priciza XX.

Pr. Ujedajuli ove Ovze?

Vuhven, kise cini lud.

Vukven njeki, ki skrit grabechju hocje chjud.

Nesumgliv i sljedit ſlo cinit odasvud,

Posobno ovo imasce, prid druſim benava

Dase on cignasce, i sarza mlohava.

Ovi ſa jagneto, ol s' gumna ſcito moch 5

Ukrasti, al drugo scto, do rukâ kêmuch' doch,

Buduchse iſ svoga jur Sela djelio,

Daglje i putdrugoga s' tom misli uputio,

Proch sebi it vighjasce Pastjera sobom ki

Broj vodi na pasce Ovazâ veliki. 10

Hinech pripo dase ſamiſcljen hochjeli,

Ù sumgnu davase sljedit pût nechjeli

Buduch i ù cjas tie varnuo na traga,

Hochjeliga ugriſti tê Ovze pitaga.

Beſocno on ki njescto ù celumu ughleda, 15

Liſimirstvo tvê tô medena i besjeda,

Recemu, tâ tvoja od sumgne meni jes,

I ako udigl ne gresc tja, cinichju dati svjes

*Sctap ovi povrati, i odrene s' tebe strah *Bat

Kise lud cini, ti motriti ſlo odmah.

Pripov. XX.

Ujedauli ove Ovze?

Hitro – Lud.

Chjud Lupescku, sa da skrje

Niti jemac budse cinni;

Skup cegliaddj vechi ghdje

Svakku luddoſ kasce, i cinni;

Sa da boglie krade, i stecce 5

Sgitta, al drughijeh joscte stvâri

Svoga iſ sella na dalecce

Iddè u sellò pò privari.

Cîm Pastiera tuj srettaſce

S' mnogho stadda ghdje prohoddi, 10

Strâh himbenno tadà kasce,

Sad pristaje, sada hoddi,

Himbennoje gnemmu Lize

Svè tò Pastjer posna, i viddi;

Ujedauli te Ovcize? 15

Hittri Lupesc pitat slîdi.

Usjedise Pastjer tada,

Termu ovako bjesno recce.

Ako nechiesc bjen bit sada, 20

Pôgh od menne na dalecce,

Daſe tebbi svjeſ povrati

Po môm prutu, josc govorri,

Nekka mosgesc istjerratti

Strâh saludgni, kîte morri. 25

"Kê privare tvorrù Ludi

Nevjesctijem rad hittrosti?

Da vêch-krati jad, i trudi

Obkrusciuijh s' svom sillnosti.“

XXI.

Illyr. Tovjernariza najposledgni gradd.

Herilis vini venditrix postrema grando.

Herilis vini venditrix.

A tauriformi quae figura Tauridis (*) Adepta nomen pervetustum est insula Ferax Cecropiae sic olivae dicitur, Ut una, quoties copiose reddidit Ager, onerare plura navigia queat Oleo, quo Etrusca baccha vix melius ferat: Vineta at alio praevalebant tempore, Quae rariora sunt modo. Heic cultissimam Cuidam Patricio, prima cum vix germina Palmes aperiret, verberavit vineam Infesta grando; pars ab ictu ast altera Illaesa mansit, quippe quae semotior. Hanc quo parari coeperat vindemia Die procella perstrepente grandine Percussit alia: siquid ergo in vitibus Sanum supererat sustulere; et dolium Unum, alterumve vix replevit, qui cadis Bis mille nuper se putabat divitem. Id vini in urbem deferendum sedulo Curavit omne, villicaeque ut distrahat Dedit; sed illa, fraude dum mala sibi Studet lucrari, vinum aqua sic nequiter Corrupit, ipsa plebis imae ut guttura Bibere renuerint flaccidum, totumque hero Aes, quod recepset inde, deperiverit. Iteratae ob icutm grandinis quidam ut vicem Ejus dolebat, grando et alia, hic ait, mihi Adhuc supervenit scelerosa venditrix. Cui multum iniqua sors ademit, haud semel Hominum cupiditas, quod restabat, abstulit. (*) Tauris insula, nunc Giupana dicta, una ex tribus Elaphitis Rhacusio quindecim milliariis distans, quae amoenitate et foecunditate caeteras praecellit.

Priciza XXI.

Pr. Tovjernariza najposledgni gradd.

Gospareva vina Prodavaliza.

Scipan, koja stari naſvasce Tauridom,

Bika erju nadari prilikom narav tom,

Tac plodan slavise Cecropskom maslinom,

Da kad ugodise s' dobrom rod ljetinom,

Moſce sam nakarzat ugljem brodâ vechje, 5

Bogljega i Etruske dat jagodeti nechje.

Primoghi njekada bjeku vinogradi,

Prirjetko kê sada Otocjanin sadi.

Jednomu od Vlastelâ, kada loſa parvi ti

Lis isctom pocela biasce otvorati, 10

Priljepi vinograd, koga tù imasce,

Otuce silni gradd: daglje ki biasce

Drughimu osta ti neteghnut, al dan ti

Spravgljasce kad isti onga jur targati,

Gradd s' vihrom strahotnim omlati:ſcglje ako scto

ſdravo na loſam kim osta, bj dighnuto,

Tac da jedva dvje bacvee mogo nalit

S' dvjesti ki mal prie: nadose bogat bit.

Tô vino ù plavizi scglje ù Grad, i dava

Pak jednoj kmetizi, domuga prodava, 20

Sebi ona s' himbom ſlom ſa koris donjeti,

Vino ono tac s' vodom, kû ulj, iscteti,

Da vech ni u drobnomu pukugae iko htio,

I pjeneſ vas svomu kibise iſvadio

Bil vina od toga, Gosparu ù cjas nesta. 25

Kad ſcjalit s' duploga graddaga njeko stà,

Bol i svû nariza, gradd, on rece, i trechi

ſla prodavaliza bj meni najvechi.

Komu mnogo ſla Ces odnj, cesto od gljudj.

Ostalo scto gnem jes, ugrabi hlep hudi. 30

Pripov. XXI.

Tovjernariza najposledgni Gradd.

Tovjernariza.

Od Scipanna

Svakka strana,

Kad obbilno jest Godiſcte

Ugljem dava dosta plodda,

I mnosg Brodâ 5

To nakaerza Maſliniſcta.

Bî gnekada

Sva Livadda

Lossom svuddà pokrivenna,

Dostae magne sad, nêgh prie, 10

Cîm prikrje

Svè Maslinna nareſcena.

Cîm otvorri

Losa; umorri

I gnù satre Gradd s' Nebeſi; 15

Plemmichievoj ù Basctini

Rasap cinni

Gradd, i bije, sctose resi:

Druggom tadà Grâd ne padda

Stranom, ka bî nadalecce: 20

Cîmſe budde nu taergatti,

I gnù Mlâti

Gradd, i sattre ploddnoſ prece:

Svak postupi,

Sa da kuppi 25

Sdravvo akose sctò nahoddi:

Bacve tusgian on nalije

Isctom dvije

Srechnoj, kîse nado sgoddi.

Baerso tada 30

Sglje put Grada

Karcmarizi, damu prodda.

Alli gnemmu zijech himbenne

Hude sgene

Sgoddise i tu slà Nesgodda 35

Sa dobiti

Moch cinnitti

Miescia voddu, zijech privare:

To pit vino Puk nie htjo,

Neghje odbijo: 40

Gubbi Gospar svê dinare.

Jedan placce,

Damu smacce

Gradd svû ploddnoſ od Livadde:

Paervi recce: Graddje gorri 45

Sctomi tvorri

Karcmariza huda sadè.

"Komu dosti

Beſ Millosti

Huda srechia nossi, i disce,

Vech-krat ciovjek placce, i zvili, 50

Scto nemilli

Gljudi ostalo pograbbisce.“

XXII.

Illyr. Beſocni svjet uſcivaju.

Homines perfricta fronte facile vivunt.

Vespa, et Cochlea.

Haec impudentem fabula in hominem cadit, Novique plures; neminem sed nomino. In alveare Vespa se intulerat iners, Apibusque multum opere occupatis in suo, Ambrosio avidius se replebat nectare. Huic quaedam ut esse vidit dissimile genus, Hinc avolare praepete coegit fuga, Tristi impudentem persecuta aculeo. Cras ergo meutens ob recentem injuriam Redire eodem Vespa pabulum sibi Quaerebat alibi, jamque nescio quid dapis Ab ore muscae pervolantis abstulit, Alterius iterum, tertiaeque denuo, Mox caeterarum, dum sedata jam fame Tandem quievit; cumque largus interim Coepisset imber defluere, se in Cochleae Testam recepit, mussitansque hanc corpore Adnixa toto deprimebat, ut locum Sibi occuparet ampliorem. Cochlea Indocilis illud ferre contubernium Pulchre admonebat, suo tu abiret e lare. Tum Vespa, in arctum adhuc, ait, te collige, Ut heic minore demorer cum incommodo; Tua at migrabo, si lubebit, e domo, Cum pluere cesset. Tam protervis Cochlea Ardere dictis; sed minacem ut viderat Jamjam distringi aculeum, se in hospitis Contraxit iterum praepotentis gratiam.

Priciza XXII.

Pr. Beſocni svjet uſcivaju.

Osa, i Spuſc.

Skaſagnu ti ù ovem sposnaj beſocnoga,

Snam mnoghe, ne ſovem imenom nikoga.

Uvuce ù ulisctese lotra Osa, i cim

Tù vrjedno bavese pcelize ò poslim svîm,

Proſcdorno gostise medene jesce tê: 5

Kad jedna stavise, raſlike dae varste,

Gnihov da ubjeghne dom beſocnu usili,

Tjerajuch prid sobom ostanom nemili?

Vratiti dakle tù sjutra erse strasci

Neprav ſa proscjastu, inud jescju traſci, 10

I jur muhi jednoj njescto iſ ustâ diſce.

Jesce, paka drugoj, kê tuda letisce,

I ſa gnih mnoſime ucini tô isto,

Dokjoj ghlad sasvime proghje, i krad-je pristo.

Doba ù to buduchi pocelo daſcdjeti, 15

Osase uvuchi Spuſcja ù dom odleti.

Brezajuch tù sasvom silomga tiskasce,

Er s' vechjom slobodom stat ona htiasce.

Spuſc, druſctvo ki tarpit to nie obicjan

Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20

Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ,

Tjesnochi da stati ù magnoj budem ja.

Iſ tvoga a tada (ako ustiem) iſiti

Jachju doma kada pristane daſcditi.

Spuſc na tê raſghnivi beſocnese rjeci, 25

Al videch, prjetglivi da ostan, kim peci,

Jur spravglja sebi proch, na voglju moguchja

Gostase sa svu moch opet ù se skucja.

Pripov. XXII.

Besocni svjet usgivaju.

Osa, i Spusg.

"Priciza mâ padda bessocnôm Cjovîku:

Dostaijh jest sada, nechiujh rjet vîku.“

Osaſe nastoij k' ulisctu sakritti

Meddomſe ter goij, dokleſe naſitti

Pomgniva Pcelizza nastojat cîm budde 5

Raddosna svegh liza na slatke svê trude

Jedna Ossu rasgleda, cîm dobro posnaje,

K' gnoj lettech ureda, Nemillo pezzaje.

Osa-ſe vêch smeta rad tegga prikora

Povratit opeta k' ulisctu do skora; 10

Sa hranu svû stechi drughdjese stanila,

I Mukaâm lettechi hranuje grabbila.

Te budde slidîti lupescke Nacine,

Dokleſe naſitti, ter mirna poccinne.

Dasc, cîmſe proliva s' velikom plahosti, 15

Spusg ghdîno pribiva, krjese s' sillnoſti.

Cîm tusgian stannuje Spusg svojom ù korri,

Meciga, stiskuje, svakkomu slò tvorri;

Poganno naſlonni na gnegga svê Tîlo

Dajojse uklonni, rusgiga nemillo. 20

Na take bessjdde gorreſe Spusg jedi,

Da na dvor iside mollittje josc sljedi.

Recce Osa tad huda, buddise vêch stisnut,

Da moghu beſ truda kod tebbe poccinnut;

Dragomi kad budde, stan ovvichiu ostavvit, 25

Oko – nas cîm svudde pristanne vêch dascdit.

Na take govorre bessocne, poganne

Gorruchiom josc gorre ghgnjevnosti Spusg planne;

Nù kada rasgleda kô hudi Gôoſ prjeti,

Od straha, kijem predda, svè budde taerpjetti.

XXIII.

Illyr. Sto nisctaa ubisce Tovara.

Centum leves sarcinae Asinum peremere.

Asinus, et Agaso.

Quae per lutosam vexerat Asellus viam Postquam onera dorso detrahi sensit suo, Brevi exilibat gaudio, non praevidens, Quam sarcinarum durus in reditu sibi Herus vehendam jam parasset copiam. Primum ipse, in usus apta quae domesticos Haud pauca posuit; plurimi dehinc plurima Dant transvehenda, justius ut onus foret Dorso Cameli: pyrium amico hic pulverem, Plumbumque; sponsae mittit ille calceos, Umbraculumque rusticanti; tum cliens Pernas patrono, martiosque caseos. Alii alia, rebus donec hic centum est gravis, Centumque Agaso litteris plenus sinum. Progressa paucos bellua ad passus erat, Iniquiori cum dejecta pondere Procubuit: ille brachiis levat solo. Quam melius, oneris parte si dempta, suis Tulisset humeris! Namque rursum Auritulus, Iterumque multis vicibus in terram cadit. Levabat ille, nil tamen de sarcina Ademit unquam: corruentem hinc ultimo Dum sublevare nititur, miserum videt Immani Asellum jam perisse ramice. Curae et minores saepe vel fortem virum Stravere, quoties nullus his fuerat modus.

Priciza XXIII.

Pr. Stô nisctâ ubisce Tovara.

Oso, i Oslar.

Bremena, kâ putem nosi kalovitim,

Dighnuta dasu gnem videch Oso sa svim,

Sta – se veseliti veseglje al kratko bj,

Ne umi er prividiti, na ſavrat kâ sebi

Bremena staviti spravglja Gospar osctar. 5

Parvo on potrebniti' sebi ne mallo stvar'

Stavimu na harbat, a pak druſi mnoga

Stascemu pridavat, tolika i jes sloga,

Dase pristojasce vech Devi, negh gnemu.

Olova ovi slasce prjateglju i prah svêmu, 10

Zrevize a oni Sarucnizi ù dar svoj,

I klobuk svioni na selu stojechjoj

Od bragnegnika a svôm bedre od praza slane.

Parzu bjehu s' sirom Oſcjujka poslane.

Druſi ina, dokle s' stô stvari napartiga, 15

A Oslarje osto s' punim njedrom kgniga.

Stupio Oso bisce mallo naprjed, akda,

Er na sebi odvisce nosi, na tle pada.

Diſcega: al koliko bogljebi i gnemu bil,

Da stvarj od toliko prihvati i sebi dil! 20

Er opet i opeta pade: onga uſdiſasce,

Stvar od gnega uſeta njedna al biasce.

Kad hotje napokon bjednoga uſdighnuti,

Od kile vidje on da dospie na puti.

Cesto brighe i male, kadje mnosc velika, 25

I jakoga obale na svarhu cjovika.

Pripov. XXIII.

Sto Nisctaa ubbisce Tovarra.

Tovar, i Oslar.

Tusgni Tovar cîm ochjuti,

Daſe budde vêch dignutti

Tescko bremme,

Kê na svijeme

Plechjm nossi, cîm prohoddi 5

On po putu kalovvittom:

Vesseo srechiom tad cestittom

Saludgnojse radduje sgoddi;

Neprividdech kâ bremmenâ

Nagn –chie bitti napaertjenna, 10

Kadse k' svomu

Gospar Domu,

Josc do mallo vratit budde

Sctoe sa kuchie trjeba stavvi

Jedan, drughi josc pristavvi, 15

Da ni deve tako trude!

Prahom cjaâſti Priateglia,

I s' olovvom Drugh. Pun vesseglia

Sarucnizzi

Svôj Gliubizzi 20

Jedan zrevglie, [...].

Dae nepârsgi, ni kad padda

Dasc ne bije, poscglie tada

Nadrjenizzu dae brani,

Scglie Bragnenik Paerzu svomu 25

Praccje bedre, Sirra i k' tomu:

Ko tadara

Sovvè Oslara,

Da pridatmu kgnighe budde:

Prima, i hoddi; viddi kada 30

Da s' bremmennom Tovar padda,

Er nemosge podnjet trude,

Podiscega s' tli samani,

Klicce saerdit, ah ustanni;

Tovar padda 35

S' gorka jadda.

Boglieje bilo, dasi Oslare

Diggo bremme na tvê Plechi

Er nemillo ti hottechi

Tusgno ubbjasc sad Magarre. 40

Saman trudi, tujse i Mucci,

Iskat pommoch vêch odluci.

Tovar slipsa

I sopissa,

Ermu s' truda pade killa 45

Peccialise, bolli, i jadda

Tom Nevogliom Oslar tada,

Daga umorri ceſ nemilla.

"I junaku vechi-krati

Magnia tugha sgivot skrati, 50

Kîse bio

Nauccjo

Trude, Rratti, slò taerpjetti:

Kadse usmnosgi sgialloſ koja

Gljudskôm Saerzu s' Nepokoja 55

Triebaje sgivot svoj dospjetti.“

XXIV.

Illyr. Neda na grah.

Ad cicer aditum non permittit.

Rusticus pro cicere depugnans.

Post sparsum in agro rusticus cicer suo Superis ferebat vota pro eventu bono, Cum turba volucrum convolavit plurima Esura semen: ille lapidibus rapax Avium impudentum strenue ejecit genus; Quamque interemit, longae confixit sudi, Atroci ut aliae territae spectaculo Locum refugerent; poena nil movit tamen. Redeunt: abigere rursus ille, et plumbeis Plerasque globulis enecare: id saepius Illi peractum, donec omne prodiit Cicer virenti vestiens segete solum. Hanc inter herbae cum videret noxium Immiscuisse se genus, quam sedula Evulsit opera: cuncta spondebant bene. Repente at aliud imminere tristus Malum, irruente gramen in adultum Capro. Ne noceat, hirtis ambit agrum sepibus. Arente tandem flava folliculo seges, Ut stringeretur, devocabat rusticum. Cum nocte media fur in agrum irrepere Per septa: id ille, forte quem maturius Somnus reliquit, sentiens, improvidum Oppressit, artus quercea elidens sude, Legitque tandem, saepe pro quo fortiter Multo opposuerat se hosti, ut illuxit, cicer. Vigilem te oportet esse, rem ut serves tuam.

Priciza XXIV.

Pr. Neda na grah.

Segljan, kise arve ſa grah.

Posio slani cim grah Rataj biasce,

ſa dobrase Viscgnim on svarhu mogljasce,

Kad ptizâ grabechje neſnam od kud jato

Tu ù cjas dolechje ſa propast sjeme tô.

On hitar kamegnim beſocnik ptizâ tih 5

Otjera skup sasvim, ubi i jednu od gnih,

Nataknu paka gnu na dugh sctap, ostale

Oghledu na strascnu dabise pripale.

Ne bj to od srechje, vrachjause opeta,

Tjera on, i mechje olovna ſarna tâ, 10

Kim ubj mnoghi dil: tô cesto cignasce,

Iſ ſemglje dok udril vas grahmu biasce.

Uresi ſemgljase ſelenim s' stranâ svih,

Kad vidje tù dase skot travâ umjescjo ſlih.

S' pomgnome privegljom onih stade kubsti.15

Dobro gnim s' radgnom tom sva slute ſa grah ti.

Iſnenad gore al ſlo nasta, er kad vechje

Bj ſeglje podraslo tù Ovan dolechje.

Damu nenaudi, tô svoje gustima

Poglize odasvudi ogradi tarnima 20

Jur gnega ù suhima mohunam ſove grah,

Daga vech vaſima, doma i nsoi od mah.

Kadase kroſ plot taj lupesc ù pol nochi

Uvuce, al Rataj, erga san htje ochi,

Stavise, i hrasnome tojagom pribiga, 25

Grah dighnu, i domome on sjutra priniga

Grah, ſa ki s' mnoſima onse arva hrabreno.

Tko bdi, i pomgnu ima, svemuje shragneno.

Pripov. XXIV.

Neda na Grâh

Seglianin biuchiſe sa Grâh.

Grâh Seglianin Livaddom possjo,

Dase ploddi Boggove prossjo.

Jatto Ptizzâ dolettje sa jesti

Sjemme: on tjerra s' camegnem rad bjesti;

I kojegod raddostan ubbije 5 Vaerh vissoke Ljenke sve Nabbije,

Dase drughe strascit tegga buddu

I pobjeghu, nu sve bî saludu

Vratiajuse: tjerraijh opeta,

I s' olovnijem saernjm smaertno smeta, 10

Nekka lettu, dalekoijh stighne;

Tako cinni, dokle Grâh isnikne.

Svù pomgnivo korjepi nesdravvu,

Docîm viddi, dase miescia Travu.

Svè bî dobro: kadar isnenade 15

Jaoh gorrega poghibje pripade,

Cîm ù Saerzu sgiallostan upâssi,

Damu jarraz Livaddom ulassi;

Obkrusgije plottom, i Handraccjom,

I cjuvaje s' pomgnom vasda jacciom. 20

Kadse sgjuti, kadje Grâh sasdrjo,

Seglianin-ga pobratti hottjo.

Ù Grâh Nochno Lupescje dovuko,

S' Drenaizzom kostjmuje stuko,

Er Seglianin ummje vech-krati 25

S' Nepriategljm sa grâh vojevvatti

"Ako hochiesc tvê sacjuvat stvâri

Nemoj date kad Ljennoſ privarri.“

XXV.

Illyr. Saviscgna prescja ne ulovi miscja.

Felis nimium festinus murem non capit.

Feles duo.

Solo jacebant invicem nexi duo Feles, et alter gestiebat alterum De more lingua blandienti allambere, Cum mus ab arcto se parum prudens cavo Proripuit: unus felium quammaximo Strepitu in fugacem prosilivit impiger; Antrum at celerior mus adiit. Alter, pede Qui sese agebat tacito, id adspectans catus Illam sodali crimini dabat fugam, Praepropero in illum quod ruisset impetu. Hic inquiebat, debuisse soricem Sic capere potius; ille qui senior negat, Jacuitque rursus, forte si erumpat foras Illic operiens, juniore in alteram Partem profecto fele: cito periculi Oblitus exit mus cavo rursum e suo. Catus suspenso paululum ut accessit gradu, In murem agiliter irruens illum rapit. Tum felis alter evocatus murmure Accurrit, atque soricem captum videns, In insequendis mox et ipse muribus Nimium ab praecipiti temperabat impetu. Plerisque nocuit immodica festinatio.

Priciza XXV.

Pr. Saviscna prescja ne ulovi miscja.

Macka dva.

Dvoja macka na tlim spleina leſcjahu,

Obicjajno i meu gnim onise liſahu.

Ù scto oni chjutese dragomillo, jedan

Misc uske iſ ſcjortese provuce tad bjedan.

Macjak, cim misc bjeſci, jedanse s' vegljome 5

ſaleti ù presci, i s' bukom mnogome,

Al barscij od gnega scjortese misc hiti.

Drughi, ki iſ dagljega poceo bj iti,

Tihose i vucjasce to macjak videchi,

Gnem krivo davasce, ermu cinj utechi, 10

Na gnega scto ù vegljoj silise ſaleti

Komu on: pace moj bitje imo ù nacin ti.

Ne, velimu ovi, starij gnega kie,

Na tlese i opet svi, cekati er tù htje;

Jedaga iſljesti vidi opet po srechi, 15

Macjak drugo ù mjesti mlaghi otit htechi.

Misc, ki ſaboravi scto bj, vanse iſvuce:

Macjak kaose stavi, malse po mal vuce,

Priharlo paktise nagn sunu, i ſgrabiga.

Na buhu mlaghise vrachja, i kad vidiga. 20

Tù tako uhicjena, od gnega ucise,

Da ſa tega pljena lako ima vuchise.

S' parva, pak ſatime metnutse na miscja:

Naudi mnoſime naghlos, kadje odviſcja.

Pripov. XXV.

Saviscgna prescja ne ulovvi Miscja.

Dvije Macke.

Macka-ſe Semgliom bludiasce,

Drughaje millo liſasce;

Cîm jedna Miscia sapassi,

Ghdje lud iſ ruppe prolassi,

Potaercja k' gnemmu buccechi 5

Pobjeghne kad Misc ù smechi.

Drughaje Macka krivila

Sctò s' treskom Miscia plascila:

Onnaioj recce, lascgnje

Lovvittje Misce prescnije. 10

Protivvan govvor gnoj ovvi,

Leglaje Miscia da lovvi.

Drughijem stranaâm prohoddi

Tôm mlaghja macka ù sgoddi,

Misc na dvor opet beſ straha 15

Is ruppe jaddan iſlaha,

Sred Macke kadà cjapetj

Svê danke budde dospjetti,

Er stara Macka hittraje,

Kad viddi Miscia, pristaje, 20

I tako gnegga beſ presce

Satirre s' Noghaâm i plesce.

Kad Mlaghia sacjû, tuj hoddi,

I viddi sctoſe dogoddi,

Sa boglie Misce lovvitti 25

Svû presciu budde pustiti.

"Mnosijem prescia nauddi,

Nikkose temmu ne cjuddi.“

XXVI.

Illyr. Ni moj lov, ni moj ſez.

Nec de venatu, nec de lepore cura est mihi.

Canes duo, Asino judice.

Leporem insecuti cum duo venatici Canes fuissent, dentibusque mordicus Arreptum acutis enecassent, aspera Lis inter illos orta, quis praedam, sibi Quam vult uterque, possideret integram. Certare fessi, morsibusque saucii Legunt Asellum judicem, qui proximo Pascebat agro. Coepit hic: leporem prior Vidi ipse ab humili prosilire cespite, Cursimque in illum provolavi: in tempore Prior ergo cum sim, in jure sum potior quoque. Ajebat ille: quid officit, me postea Vidisse, dente si feram arripui prius? Ad me ergo praeda spectat omnis unice. Asellus uni se futurum praevidens Hostem, si causam adjudicasset alteri, Nil prorsus ipse jura venatus, ait, Leporesque novi natus herbam carpere: Peritiorem quaeritote judicem. Curare mitte, quod nihil refert tua.

Priciza XXVI.

Pr. Ni moj lov, ni moj ſez.

Dva kucka prid sudzem Tovarom.

Dva lovna buduchi Psa ſeza tjerali

I ſubim griſuchi' krutoga ſaklali,

Meu sobomse arvaju, pljen bitchje komu zil,

Er oba da imaju hochjega, a ne dil.

S' arvanja iſmoreni duga, i osctrima 5

Nemillo iſgharghjeni jur oba ſubima,

Osla, ki tù pase ſa sudza obrasce.

Gnih jedan ù ghlase ovemu vegljasce.

Parvisam vidio ja garma iſ gustoga

It ſeza, i sljedio parvisam harloga. 10

Dake er prj gnega ja ù vremenusam,

Nj sumgnit od taga da prj i ù ſakonusam.

Kom drughi: scto smeta, da poslie vidih ja,

Hitjena kad svjer tâ od mene bj pria?

Oso erje vidio akobi presudit 15

Ovom od gnih htio, dachje onom marſech bit,

Nikako ja vasc neſnam, receim ſakon ti,

Nit ſezove poſnam roghjen travu gristi,

Od meke vech vjescta Sudza dobav[..]ese 20

Scto tebe neutiscta, darſc toga dagljese.

Pripov. XXVI.

Ni moj lov, ni moj ſez.

Dva Psâ, i Bò Sudaz.

Seza bjehu satjerrali

Dva Psâ gorrom cîm lovjahu,

I subimâ svijem saklali

Meso, i kosgiu rasdirahu:

Ustà kavgha cijchie bitti 5

Ti vaſkolik pljen cestitti.

Daerpuſe oni bjesno, i laju,

Isragneni ruſcno svuddi

Osla Sudzem obbirraju

Daijm inad taki oſudi: 10

Ù Gospostvu Tovar sjedde

Revvè ovake ter bessjedde.

Jase naiprie napoijh kaervi

Seza, vidjoh cîm taercjatti:

Po sakonu jasam paervi 15

Paervi er buddem Seza klatti,

Pristojse dake, menni

Uset, svescto moj Sub pljeni

Osò snajuch dachie bitti 20

Nepriategl Psù jednomu,

Cîm usbudde oſuditi,

Sctoe ugodno Psù druggomu

Strâghte, reccè, vi bogliega

Sudza, lovvom vjesctiega. 25

"Scto pristojno tebbi nie,

Nemoj igda ti raditi,

Er cîm pammet tvâ neumije,

Ruscnochieſe privarritti

Pusti tebbe scto ne utiscti, 30

Nekka Gljudi sudu vjscti."

XXVII.

Illyr. Odnjelabimu u kgljunu svraka bichje,

a nebi ni Deva chjudinu.

Ejus possessionem rostro Pica; at indolem

malam neque Camelus ipse ferret.

Male gloriosus.

Cum praedicaret de suis verbosius Mamurra quidam praediis (quae praedia Dimidio in horae circuire Cochlea Tardigrada possit) audiebat auribus Illum vacivis multitudo credula, Beatiorem caeteris mortalibus Rata, cui obtigissent tanta latifundia. Aderat in illa forte tunc frequentia Critias, qui et agros, et Mamurrae noverat Sic impudenter gloriantis indolem. Hic, postquam ab oculis Thraso discessit suis, Scitote, dixit, quod quae in astra laudibus Tot ille evexit Pica rostro praedia Ferret, gravem hominis nec Camelus indolem. Qui legit, imago quos adumbrat haec, videt.

Priciza XXVII.

Pr. Odnjelabimu ù kgljunu svraka bichje,

a nebi ni Deva chjudinu.

Ludi hvastalaz.

Njeki svê hvalechi bsctine, ſvan Sctrobach, Kê Spuſc dug hodechi polbi ù ure mogo obach, Gnem iſpraſne usci puk mnoghi davasce, Vjerovo biasce svesctoim hvastasce Mnogopoglstva ſa tâ oni nad inima Gnega pricestita zjegnahu umarlih Po srichise ù temu skupu nahodjasce. Tad njeki (imemu Maudrapa biasce) Ki dobro poſna tù, kû tako on basctinu Hvagljasce, i istu gnegovu chjudinu, Gnim velj: poglja kâ on uſni do Nebes, Ù Kgljunubi svraka odnjela, a nebi Ni Deva ſle chjudi moghla tegh odnesti. Svak ſna, kise gljudi kaſcju ovdi, ki ova scti. Pripov. XXVII. Odnjelabimu ù kgliunu Svraka Bichie, a nebi ni Deva Chjudinu. Slo Hvastav. Vaerh Basctinâ hvaljo, i hvaſto Cîm-ſe gnekki jest Mamurra (a) Koije Spusgju dostae saisto Sa proch urra. Puk, kî laſno sve vjerruje, Blasgenaga sasvijem zjeni, Sctò govorri, pomno ciuje, Nîtse ljeni. K' toj Scupsctini doghie kade I Crizia (b), kî posnoje Mamurovve svè Livadde, Lasgi i svoje: Basctinnaje gnemmu taka (Cîmse odjeli Thraſo (c) recce), Ponjelabje kgljunom Svrakka Na dalecce: Alli opaku narravv hudu, Svemu svjetu s' kôm dodjeva, Nebi gorkôm moghla u trudu Odnjet Deva. "Ovva kratka mâ Priciza, Lasnose snatti k' komu padda, I koga on josc nariza Uprav sadà." (a.) Mamurra, Rimski Plemmich, koij paervi naresi Mire svoje kuchje s' Mramorrom. (b.) Crizia, samosilnik od Atene. (c.) Thraso. Imme od vojnika Hvastavza

XXVIII.

Illyr. Natovari, ter udari.

Impone sarcinam, et tunde.

Rusticus Asini magister.

Ingressus urbem splendidam festo die, Plenamque populo monticola quidam rudis Non ante visis fixus in spectaculis Haerebat ore (gens ut agrestum solet) Hiante spectans: fistulae ad sonitum pigro Heic vidit Ursum saltitare corpore, Canemque ritu exercitati militis Tractare pedibus arma, gladium stringere, Rotare circum, quin et ictus ignea Balista in auras sat peritum explodere. Adspexit etiam sic nativis gestibus Hominum actiones aemulantem Simium, Ut mentem attonitam magnus tenuerit stupor. Contentus hos se belluarum argutulos Vidisse ludos, quotque ab istis artibus Quaestus proveniant sentiens, ut rusticam Domum repetiit, erudire Auritulum Et ipse studet, ut tibias inflet leves. Tardum sed animal, omni et ingenio carens Illius artis nec priores discere Evaluit apices: evasurum spes erat Asinum ad choreas aptiorem: tradere Huic artis ergo prima saltatoriae Elementa coepit; sed labore inutili Suscepta pariter haec opera: inepto latus Ergo discipulo duriori sarcina Gravavit, utque celeriter tereret viam, Vi summa adplicuit querceam ad nates sudem. Non cuncti ad eadem sunt agenda idonei.

Priciza XXVIII.

Pr. Natovari, ter udari.

Segljanin Tovaru mesctar.

Ù grad gorsctak jedan privegli ulaſasce, Svetcjani kada dan ù gnemu biasce, Sjajuchim ustima, kad opchje segljani, I upartim ocima ù jednoj sve strani Ghleda igre, kê prie gnem ighda do cjas ti Sgodilose nie drugovghje viditi. Pod dipli tù troma Medvjeda on skakati Ghledasce pitoma, Psa oruſcjem vladati, I kano bojnika sad macem mahati, A sada s' prascnika pusckom poteſati. Moemuna od vech on tù vidje sve cine, Pricignat napokon od gljudj, i nacine, Stvari da kroſate velmise cjudio. ſadovogljan sve tê daje igre on vidio, I gljudi kû vade scgnih koris spoſnao, Na kolibu kade svojuje dopao, Eto i on stavise svoga Osla uciti, Ù dipli dabise naucio sviriti. ſcivina al tupa tâ ni parve nj moga Pocetke ſanata nauciti od toga. Podobnij dachje bit ſa tanze ufasce, ſatoga sta ucit, i gnemu kaſasce, Kô noghe stavgljati sadchje odi, sad inud, Almu ù vjetar i ti vaskolik poghje trud. Dake malovrjednu ucioniku breme Tescko stavi, jednu pakamu ſatieme On dobru pristavi Sctapom po sapima, Na put da se stavi stupaim harlima. Nika podobnosti ſa sva ima: tko ù ovima Stvarim ima dosti vrjednosti, tko ù onima. Pripov. XXVIII. Natovarri, ter udarri. Seglianin Tovarra Vladalaz. Ù vesselli dan ulâſsi Ù Grâd velik Gorsctak jedan, Sinnuttijeh ustâ pâſsi Prikasagnâ tuj pohleppan. Tuj Medvjedda viddi igratti Na svak Diplj: Psà rasgleda Pusckom hittro potesati I stisnutti Mac ureda: Mojemucciu jest viddjo Slikkovvatti Gljudska Djellâ Sasvjemſe sacjuddio, Vechie - muſe pammet smela. Miran hittrijeh rad igarâ Mislech kêsu tuj dobiti, Pocce vjecbat on Tovarra Budde ù Diplj da sviriti; Alli kaſna ſvjer, i luda Saluduſe morri, i mucci, Kad nemosge s' gorka truda Ni poccetke da naucci. Uffa Gorsctak, da tanzatti Nauccichje Tovar ludi, Neummje ni skakati, Svè sa gorrè, svescto trudi. Doklè gnemmu ne postavvi Tescko bremme, miran nie, I doklemu kostj upravvi S' Drenaizzom, da idde prie. "Svak podobban na ovvem Svjeti, Nie sa svakke saisto stvâri, Nekka sljedi svê pameti Um, i sato samo mari."

XXIX.

Illyr. Cjemse Vuk usere, Ovza utece.

Ovis viso Lupi stercore fugit.

Ovis.

Imbellem et umbra territat periculi. Balans a stabulis evagata longius Gramen in amoena laetum solitudine Carpebat alacris; jamque in illa clanculum Abire crebro cogitabat pascua, Pastori irascens, in salubria qui minus, Herbaeque solitus parciora ducere. Heic dum licenter errat, ecce cespitem Vidit lupinis inquinatum faecibus. Misella totis contremiscens artubus Tum fugere coepit, arbitrata in proximo Lupum esse, cumque continente se fuga In tuta tandem contulisset, haud emo Tanto, inquit, gramen laetius discrimine.

Priciza XXIX.

Pr. Ciemse vuk usere, ovza utece.

Ovza.

Strascivse i sjene pripada poghibia.

Ovza njeka opchjene kâ od druſcbe oghje tja,

I dalekse odstrani, pustosci ù raskoscnoj

Veselose hrani ò travi tù rosnoj.

Ceschje iti ſato i ùnaprjed miscljasce. 5

Skrovno ona mjesto ù tô, ghdis' ljepe tê pasce,

Pastjeruse ghnjevech, ki ù gore vodjasce,

I mallo ghdjese vech trave nahodjasce.

Ù slobodni tuse skitajuch vucie

Na busu poghnuse ughleda, kao mnie. 10

Bjedna svim treptechi udima bjeſcjat sta,

Na bliſu zjenechi daje vuk, nitse usta;

Dok doghje ù stado svê, pak rece, boglje ja

Nekupuiem trave s' toliko poghibja.

Pripov. XXIX.

Cjemse Vuk uſerre, Ovza utecce.

Ovza.

"Ista sjenna

Strasci Ljena,

I kî slabbje na ovvem svjeti.

Ako vjetriz listom krene,

Bljedi, i venne. 5

Sve plascivvoj chjudi prjeti."

Vaerhom Gorâ

Svoga is Tora

Cîmſe daglie skita Ovciza,

Ù raskoscnom mjestu stasce, 10

Slatke pasce

Grise, i Mladijeh josc Travizzâ

Na to mjesto

Misli cesto,

Kakobiſe povratila 15

Scto gnu voddi na nesdravve

Sctettne trave

S' Pastjeromſe rasaercilla.

Ù slobboddi

Tuj dohoddi, 20

Bûſ isgnuscen viddi kada

Vuccjem gnojom: strahom predda

Biesgi ureda,

Vuk dae zjeni sred Livaddâ

Kadse skrje

Ghdjeno nie 25

Straha ikakva, rugla, i smechie

S' tom poghibjom, recce, Travu

Slatku, i sdravvu

Nekupujem saisto vechie.

XXX.

Illyr. Cemubi aerpa scitta, kadse nebi jella?

Cui bono triticeus acervus, si non comeditur?

Rusticus hariolus.

Vanae augurandi deditus scientiae Noctivaga Mopsus contemplando sidera, Ventosque, et imbres, aeremque innubilum, Annos canebat nunc futuros uberes, Nunc messis inopes. Hic quibusdam ut maximam Signis in annum conjectabat proximum Famem colonis imminere, haud desiit Monere, ab illo quisquis ut aliquid die Inciperet escae corpori subducere: Id si fecissent, evasurum mitius Malum, vincique posse parsimonia. At nemo agrestum paruit, se panibus, Obsoniisque nutriebant: unice Famis futurae territus periculo Vates avare victitabat, hordei Quamquam domi esset, triticique copia. At haec diebus tristibus consumere Quod jam statuerat, colligebat vilium Per arva quidquid pullulabat graminum, Talique ventrem largiter opplebat cibo. Rerum sed esus jugis insalubrium Sic sanitatis peturbavit ordinem, Brevi ut perierit, intactusque haeredibus Ingens acervus tritici remanserit. Gazis, avare, qui paratis abstines Uti, tibi idem destinatur exitus.

Priciza XXX.

Pr. Cemubi arpa ſcita, kadse nebi jela?

Segljanin gatalaz.

Na gatanja Migljas ki tascta biasce

Naukase dao vas, ſvjeſdi obnoch ghledasce,

I vjetre, i daſcde s' tim, i Neba vedrinu.

Vegljasce Segljanim, plodnu kad godinu

Imatchje, a kadli ne. Po njekim ovi cim 5

Pristupne godine privighja bigljeſim

Glad vegli dachje bit, svjetuje svakoga,

Da hrane scto skratit pocne dneva od toga.

Er tô ako uſbudu sad ucinit, dachje bit

Vele magne ſlo tad, sctedgnomga i pridobit. 10

Nitkomu al pogodi, kruhomse hragnahu,

I smocno sctogodi k' temu pristavgljahu.

Sam Gataz od ghlada pripaden ſcivjasce

Lakomo, ſa sve da ſcita, i jecma imasce.

Zarnih al ſa danâ erje ova spravio, 15

I tad damu hrana bit budu odlucio,

Svescto on po poglih nizati vidjasce

Travâ i gorih tih iſ ſemglje gugljasce

Stvarj al s' neſdravieh svakdano kêje io,

Tarbuh bi i teſieh jescjâ napunio, 20

ſdravja od parvascnoga red tacmu smetese,

Da smart ù maloga vremena ſanese.

A arpa velika ſcita neteghnuta

Osta basctinika gnegova sada tâ

Lakomce, ki sluſcit blagomse neumisc tvim 25

Svarha ista da ima bit i tebi, jati dim.

Pripov. XXX.

Cemubi aerpa Sgitta, kadse nebi jello.

Seglianin Gatalaz.

Bavviſe saludu Gatagnem Lovorko,

I tesckom ù trudu mucciſe svegh gorko.

Sad svjesde rasgleda, sad Oblâk, Dascde sad.

Strahome sad predda, sadae sasvijem rad.

Segliannjm gatoje Glâd velik na Ljetti, 5

Svakkoga vjecboje, da budde sctedjetti,

Er tako cinnechi, slò dachie pridobit

I sporrno sctedechi svê danke provoddit.

Sctò gnjmmj govorri, svè budde samani,

I rughe svak tvorri, smijuse segljanni. 10

Proch gnjmmſe jedjo Gatalaz, i tada

Hranuje sctedjo, pristrascen od glada

Ù svomu jest Domu sgitta immò sadosti

I svakke josc k' tomu raſlike ploddnosti:

To jestit odluci kad gorrj dni buddu 15

Gorkoſe jaoh mucci nevolgnôm u trudu.

Travizze popaſe, kê berrè Livaddom,

Er baerso nadaſe strascnijem vêch gladom

Cîm nemoch stekkoje sctò budde jestitti

Do mallo ter svoje dni budde svaerscitti.20

Domachioj ostaje Cegliaddj tuj dosti,

Sgitta Aerpa zjelaje, tuj svakke ploddnoſti.

"Isto-ſe sgodditti, Lakomce, tebbichie,

Sramotno sctedîti cîm buddesc tvê Bitchie."

XXXI.

Illyr. Cemuje svjechja, kad nje occi?

Quid caeco cum lucerna?

Alauda excaecata.

Auceps ad ignem, bruma dum saevit rigens, Proli fabellas enarrabat parvulae. Reticula, pedicae, viscataeque virgulae, Suo quibus aves praedabatur tempore, In humilis casulae servabantur angulo. Heic excaecatam, dulcibusque idoneam Alaudam volucres allectare cantibus Posuerat: ardens illustrabat vivido Fulgore tectum lampas: heic et tritici, Miliique larga grana spargebat manu. At caeca volucris inde rostro carpere Nil quibat: aliae, quae videbant, et suam Partem vorantes sese opimabant Aves. Alauda macie contabescens in dies Magis magisque singulos, tandem fame Exhausta periit in ciborum copia. Mens animi longis obvoluta erroribus Rationis alma frustra illustratur facie.

Priciza XXXI.

Pr. Cemuje svjechja, kad nie oci?

Kukugljava osljepgljena.

Prid oghgnem, velika kad studen biasce,

Djetetu mal vika, erga Otaz gljubgljasce,

Poticjar pricize stade povjedati.

Mreſce, ocza, ſamcize stahu ù pojati,

Prutila i obljepgljena, kim ptize svakoje 5

Podobna ù vremena ſa lova hitoje.

Tù stavi osljepgljenu kukugljavu, kâ svîm

Mnosc ptizâ smamgljenu steſce pjegnem slatkim.

Svjechniza ugljana koja tù visjasce

Svjetlos sa svih stranâ po kuchi davasce. 10

Tù on dosta ſcita, i prosa sipgljasce,

Sljepa ona al ſarna tâ kgljuzat nemogasce.

Drughe kê vidjahu, ptize gnoj grabechi

Svoj dio uſimahu, sebe iste ſcivechi.

A ona mledni cim svaki dan to vechje, 15

Prid jescjam obilnim dospje, vaj nesrechje!

Kad pamet ſa mnoga doba otighje stramput;

ſaludu Raſloga svjetlosjoj kaſce put.

Pripov. XXXI.

Cemuje Svjechia, kad nie occi?

Vitulja osliepjena.

Pripovjesti Lovaz kasce

Cîm kod Ogngna simi stasce

Svôj Djeccizzi

Ù Gljubizzi

Sctoga Lovſka svjes uccila, 5

S' cijem gnekada hittà Ptizze,

Stahu svoje kraj Pljevnize

Oseza, Mresgje, Prut, Pustilâ

Vitulju tuj stavvjo,

Kû bî sasvijem osljepio; 10

Cîm sapoje,

Kolak svoje

Kuchjarizze Ptizza oblîta;

Ona blisu gnu primata

Prosvjetlise svà Pojatta; 15

Tujse prospe Prossa, i sgitta

Nu nemosge sliepoj bitti

Kgljunom sgitta dohittitti.

Cîm gleddaju

Pokgliuzzaju 20

I gne Dijo tad Nemille

Kê dohoddu svakke Ptizze:

Biesgju dalek Kuchjarizze

Sitte granom, i prettille.

Vitulja Mledni, er gorri 25

Svak-ciaſ Glâdje gorko umorri,

I vêch tada

Maertva padda.

"Cimje pammet samaerscena

Ù sahodjm, i slobbnosti, 30

Saman ona budde dosti

Po rasboru prosvjetgljena."

XXXII.

Illyr. Akoti nje dosta, ni morre slano.

Nisi haec tibi sufficere dicas, nec mare salsum esse dixeris.

Nutrix, et Puer.

Quaedam puelli gratiam Nutricula Inire cupida, cereamque flectere Primis ab annis quo volebat indolem, Mire ejus animum fabulis allexerat. Audierat ille plurimas, et pectore Memori tenebat; sed foemina ut quodam die, Dum placidi ad oram considebant aequoris, Perparce narrat, puer ei sublandiens Alias petebat: illa contumacior Negare; precibus at puelli et lacrymis Evicta cessit; jamque qui flerat prius, Missum ore ridet caseum, quem callida Hiante Corvo celeriter Vulpes rapit: Delusum ab umbra mox Canem nutrix sua Adjecit, amne dum natat carnem ferens; Montisque partum; Graculumque non suis Plumis amictum; deque gutture os Lupi Gruem extrahentem, quod vorando inhaeserat. Post haec puello surge, ait, Sol occidit, Domum petamus. Ille, quaeso et alteram Deprome, dixit, e foecundo pectore Aevi prioris historiam, lux, o mea: Morem puello gessit; exsurge at modo. Flens hic adhuc unam ut referret poscere. Narravit illa argutulam, et plenam salis; Factoque fine, ni sat, inquit, me tibi Hodie narrasse fabularum dixeris, Nec hocce salsum tu, puer, dices mare. Hoc illi dictum homines existiment sibi, Explere quorum nulla res animum potest.

Priciza XXXII.

Pr. Akoti nie dosta, ni more slano.

Baba, i Djete.

Da ù milos Djetetu Baba vech uljeſe,

I meku chjudmu tû kud hochje prinese,

Do chjuda sarzemu smamila biasce,

Pricize cim gnemu svake povjedasce.

Jur od gne mnoſieh nasluscja Djetese, 5

Pamet mlada i od svieh dobro spomignese.

Al jednom kraj mora tihoga sjedechi

Sporna ona govora maloih htje rechi.

Gnoj onse omigljati poce, i daih mu vechje

Bude povjedati moli; ona al nechje. 10

Na molbe i suse nu paka Djeteta

Na svarhu prighnuse, i sadse on hrepeta

Plakasce prie ki, cjujuchi kô pusti

Siraz lud vran njeki, kimu bj ù usti,

Vuhvena gnem koga kuna harlo ſgrabi. 15

Od sjene iſa toga privaren kô svê bj

Ona Psa prilaga, ki po rjezi plove,

I bardo kadaga breghja vas chjet ſove

Vranu i odjevenu tughim perjem, i kô

Vuku kôs ſabjenu ſcoral-je iſ gharla iſvuko. 20

Iſa tega, ustan, gnem velj, erse noch

Pribliſcja, i na stan trjebaje nami poch.

Tadjoj on: meni ti, molimte, pripovies

Josc drugu (punati kad tako prema jes)

Doba od toga naſad povighi, mâ milla. 25

Pogodi ona. Ustan' sad: dabi joscter htila.

Rjet jednu zighlumu, on placjuch molit sta.

Smjescnu ona i hitrumu povighje, i kad prista,

Recemu, ako nech rjet, da povidano

Bj - ti dosta, nech rech ni dae more slano. 30

Morese ovo onim rit, hlepgnu kieh mnogu

Niedna dobra na ſvit nasitit nemogu.

Pripov. XXXII. i naiposledgnja

Akoti nie dosta, ni morre slano.

Babba, i Djete.

Babba sgiudech, daje svegh milluje

Djete, koga s' gliubavi babbuje,

Ona gnegga sred Mlagiahnijeh Lîtti

Svakku skladdnoſ sgelli nauccitti,

Daje blaghe raddostan Naravvi, 5

Sctò nie dobro, da stavan ostavvi:

Ù gneggovvu sa millos ugljesti

Blâsni gnegga s' liepijem pripovjestj.

Nekkje on isctom pocceo sgivjeti,

Usdaersgijh dobro na pameti 10

Kada Babba s' gnim kraj tuorra sjeda

Pripovvjestj Mallo pripovjeda.

Djete Ljepo Babbu millovvaſce,

Prossi, damu Pripovvjestj kasce;

Odtvaernuta Babba prottivviſe, 15

S' Molbaâm, sussaâm alli pridobbj

Vêch ne placce Djete nêghſe smije

Gnemmu Babba kada pripovvje,

Kô Lisizza Vrana privarrilla,

I kî gnemmu pade sir, sgrabbilla 20

Kôse strâſci Paſ od sjenne svoje,

Plovvech Rjekom, Meso pustioje.

Iosctè gnemmu tad pripovvjest kasce,

Gnegda Baerdo da Miscia raddiasce,

Ptizza svakka kôse rugha Vranu 25

Cîmſe tughjem perjem reſi, i bânu

Vuku ù Ghaerlo kad sapalle kostj,

Cjapglja s' kojom vaddjh hittrostj

Tijem Djettettu govvorrilla tada,

Ustanû, hommo, vêch Sunze sapada 30

Mâ svjettlosti, moja srechna ceſti

Kasgi, recce, joscte Pripovvjestj,

Mollim tebbe, Moje Dobro millo,

Sctose ù stâro Dobba jest sgodilo,

Pogoddimu, numu recce tada, 35

Hommo Domma, vechie Vlagha pada.

Placciuch Djete pocce tad pitati

Damu jednu josc budde kaſati

Babbu sato gliugliesglivvo molli

Jednu kasce s' hittrostjm, i solli, 40

Termu recce "Nie Morre slano,

Kad nie dosti, sctotje kaſano.

"Jest na svjetu take bessocnosti,

Da gnekkijem ni vaſ svjet-je dosti."