CroALa & LatTy: documentum

CroALa, 2024-04-29+02:00. Quaero crijev-i-epist-1504.xml in collectione croala.

Functio nominatur: /croala/opendoc/crijev-i-epist-1504.xml.

Documentum in PhiloLogic croala: crijev-i-epist-1504.xml.

Crijević, Ilija 1463-1520 Irena Bratičević Hanc editionem electronicam curavit Neven Jovanović

Digitalizat modernog kritičkog izdanja (2012).

Mg:B 358 verborum

TEI XML verzija priređena u okviru znanstvenog projekta Digitalizacija hrvatskih latinista, (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska). Lipanj 2012.

Digitalna verzija: CroALa Digitalna verzija: CroALa Bratičević, Irena, "Knjiga i čitanje u pismima Ilije Crijevića Marinu Buniću", In: Colloquia Maruliana XXI. Knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (I.). Split : Književni krug Split - Marulianum, 2012, s. 69-88 Državni arhiv Dubrovnik, DADU, Miscellanea saec. XVI, Litterae privatae, f. CCLXXXI

latinski

Crijevićevo pismo Buniću koje je sačuvano u autografu čini jedan list papira. Tekst se ne može pročitati u cijelosti zbog oštećenja lista koje je nastalo otkidanjem dijela papira u trenutku kad je bio složen u oblik onodobne pošiljke, pa se, kad se list rastvori, pokažu dvije rupe promjera 2,5 cm i jedna upola manja.

Nakon kratka pozdrava na početku, autor odmah priznaje razlog svojega pisanja: prijatelj Marin premješten je u 50-ak kilometara udaljeni Ston, pa mu nedostaju njegova blizina i njihovi razgovori, a utješi se čestim šetnjama s njegovim ujakom Džonom. Crijević kaže kako mu piše da bi s njim razgovarao u odsutnosti (ut absens tecum loquar), parafrazirajući zapravo Ciceronovu definiciju pisma kao »razgovora između odsutnih prijatelja« (amicorum colloquia absentium). Ovo je Crijevićevo pismo pisano u prisnu i šaljivu tonu (epistola iocosa), a šaljivost se u njemu ne postiže prepričavanjem kakva smiješnog događaja, već duhovitom primjenom antičkih reminiscencija na životne prilike u kojima se našao Crijevićev adresat.

Crijević od Marina traži da se ne vraća bez barke natovarene školjkama i postiže efektnu ironiju tvrdeći kako je Ston – koji je bilo važno čuvati da ne propadne Dubrovnik – važno čuvati »da ne propadnu tolike delicije«. Autor ih stavlja uz bok zamamnoj ponudi triju mondenih rezidencija bogatih Rimljana: Lukrinskog jezera, Baja i Kapreje, od kojih su prve dvije još u antici bile poznate kao uzgajališta izvrsnih oštriga.

Zatim počinju upozorenja: »izbjegavaj raskoš, čuvaj se prežderavanja, prezri razuzdanost«. Iznova su nadograđena antičkim reminiscencijama, te se stonska iskušenja poistovjećuju s Kirkom, Sirenom i sličnim čudovištima, a Bunić s Odisejem koji im se treba oduprijeti.

Kada pak kaže sint domi Milesia (»miletska raskoš neka ostane kod kuće«), Crijević preuzima adagium preveden s grčkoga, kojim se onoga tko je u gostima hvalio svoje a kudio tuđe opominjalo da samo u svojoj domovini ima pravo pohvalno isticati domaće pogodnosti. Crijević želi prijatelju sugerirati da ostane pri svome, doma, i ne upozna ono što nude, ponovno u tročlanoj strukturi, antički gradovi Kapua, Tarent i Sibaris – glasoviti sa svojega bogatstva, raskoši i razvratna života stanovništva. Tešku i nezavidnu situaciju u kojoj se zbog blizine turske granice morao nalaziti vojni dužnosnik Republike raspoređen u Ston Crijević neprekidno okreće na šalu stavljajući joj u opreku prirodna bogatstva koja pruža ova ladanjska knežija – osobito zamamna za nepce, a time i štetna za duh. To ludičko kontrastiranje svoju kulminaciju doseže u sažetom antitetičnom imperativu: nec Stagno quam Stagnum time (»ne boj se za Ston, nego se boj Stona«).

Nastavljajući s poticajima na čestito ponašanje, Crijević prijatelja uspoređuje s Lucijem Kalpurnijem Pizonom, moralistom iz 1. st. pr. Kr., koji je zbog svojeg ozbiljnog nastojanja u vrlini dobio nadimak »Valjani«. Opomenu Marinu da ustraje u valjanu životu zatim je zaodjenuo u još jednu antičku metaforu: »premda ne treba primicati mamuze konju koji već trči, on ipak uživa u tome da ga se, dok udara kopitima, bodri vikom«. Izreku je mogao preuzeti iz pisma Plinija Mlađega Pompeju Saturniju: Plinija je njegov korespondent zamolio da mu pošalje nešto od svojih spisa, a i on je sam to već bio naumio učiniti. Zato na početku pisma kaže: Addidisti ergo calcaria sponte currenti (»Dakle, podbo si mamuzama onoga koji već trči«). Podrijetlo i značenje i ove figure objasnio je nešto kasnije Paolo Manuzio u izdanju Adagia: »Tako nas podbada mamuzom onaj koji nas potiče kad smo klonuli, a podbada one koji trče ako povećava i potiče naše želje i nastojanja«.

Kraj pisma rezerviran je za Crijevićevu narudžbu namirnica koje mu prijatelj treba poslati iz Stona. Ne naručuje doduše, reći će prvo to, ni signijske kruške, ni parmski ni dukljanski sir – koje je u svojem Prirodoslovlju hvalio Plinije Stariji. Ali želi okusiti trešnje iz Ponikava (sela na poluotoku Pelješcu), rano stonsko grožđe, rasol te kamenice iz Bistrine (uvale u Malostonskom zaljevu koja je još od vremena rimske vladavine pa sve do danas najpoznatije uzgajalište stonske ostrea edulis). Završava molbom da tim malim darovima ublaži želju za njegovim društvom, i na koncu dodaje još jedan odjek antičke lektire: rečenicom Quod si facies cito, bis facies (»Ako to učiniš brzo, učinit ćeš dvostruko«), kojom parafrazira izreku iz Publilija Sira, Inopi beneficium bis dat, qui dat celeriter (kasnije također u obliku Bis dat qui cito dat), prikazuje se Crijević kao ljubitelj stonskih specijaliteta i ponovno pojačava humorističan ton svojega pisma.

(Irena Bratičević)

1504 (ili 1512) Dubrovnik Dubrovnik Ston Ston Lucrinus lacus Baiae Capreae Miletus Capua Tarentum Sybaris Signia Parma Doclea Ponikve (Ston) Uvala Bistrina (Pelješac) latinski Latinitas humanistica Ilija Crijević Marin Bunić Ilija Crijević Marin Bunić Cyrce Circe (Mythological character) Syrenae Ulysses Odysseus, King of Ithaca (Mythological character) Sybaritae Piso Frugi, Lucius Calpurnius, approximately 182 B.C.- Michael decurio Stagni, collega Marii Boni Propertius Ovidius prosa Litterae renatae (1400-1600) Saeculum 16 (1501-1600) 1501-1550 prosa oratio - epistula pismo pismo - rukopis pismo - autograf pismo - privatno pismo - šaljivo epistola iocosa Neven Jovanović 2012-06-10 Početna verzija.

Nobili viro domino Marino Nicolai Bono, amico suo singulari Stagni

Aelius Mario salutem.

Non quo habeam quid ad te scribam, sed ut absens tecum loquar, haec scribo. Nam cum eras in suburbano, licet alloqui te et videre saepius quatriduo non licuit, tamen non tanto tui desiderio afficiebar, qui prope in oculis eras, et te uidere uidebar, qui quotidie hoc facere poteram. Nunc postquam ad xxx lapidem semotus es, magis magisque in singulas horas in tuo ore et sermone conquiescere cupio; et quia non possum hoc facere moleste fero. Quare Iunium auunculum tuum crebro conuenio, quicum congresus, et deambulatiunculę per forum et mutui de te sermones, qui salibus et iocis habundant, mihi pergrati sunt. Qui cito redibis plena et onusta scapha conchiliis, quibus bimare Stagnum affluit. Tanti est illud custodire ne pereant tot deliciae, quibus nec Lucrina littora, nec amoenitas Baiarum aut insignes Capreae praeferantur. Quare te tot habere uoluptates gaudeo, sed quia plenus et pinguis venter nihil sublime, nihil tenue cogitat, nec modo corpus, sed etiam mentem contaminat, fuge luxum, caue ingluuiem, detestere asotiam; hanc Cyrcen, has Syrenas, haec monstra ut Ulysses elucteris. Sint domi Milesia, nec Capuam, aut Tarentum, aut Sybaritarum mores sapias. Hinc maius periculum est quam ab hostibus; nec Stagno quam Stagnum time. Haec monentis boni consule, quae scis, tenes et observas. Scio enim te tanquam Pisonem frugi, quare laudo quando hortor quod facis ut facias, teque innitere rogo. Etsi bene currentibus nihil opus est admoueri calcaria, iuuatur tamen sonipes hortantium clamore. Sic tuo curriculo meae laudes nescio quas alas addiicient.

Sed quia tibi non usum sed abusum scis esse interdictum, propterea ne graueris ad nos mittere non dico pira Signina aut Parmensem caseum, ne dicam Docleatem. Sed ad nos nobiles cerasos Ponicenses, et uuas precoquas Stagnenses, et ostrea edulia Bistricenses et murias fossitias is ad nos as, et quando laudi tibi mihi et auunculo tuo te non solum facilem sed etiam prodigum esse. quamuis ti sis frugi et parcus, atque nobis tui desiderium his munusculis solabere. Quod si facies cito bis facies.

Vale, et Michaelem nostrum et omnes reliquos tuos decuriones meo nomine saluta.