Mihanović, Antun 10. VI. 1796 Zagreb 18xx_1_third 14. XI. 1861 Novi Dvori kraj Klanjca hrv. pisac i političar Filozofiju i pravo studirao na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Kao pravnik radio 1813. pri Banskome stolu u Zagrebu 1815–21. bio je vojni sudac, pretežito u Italiji, potom upravni činovnik u Rijeci 1836–58. radio je u austr. diplomatskoj službi (u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu, Bukureštu). Brošurom Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, nastaloj prema raspravi Ogled o potrebi pisanja na vlastitom jeziku (Saggio sopra la necessità di scrivere nella propria lingua, 1750) tal. književnika F. Algarottija, M. je, dva desetljeća prije Lj. Gaja, najavio hrv. preporodne težnje.
God. 1818. u Veneciji je pronašao rukopis Gundulićeva Osmana te je objavio proglas Znanostih i narodnoga jezika prijateljom o potrebi njegova izdavanja.
Pisao je ljubavne i domoljubne pjesme, među njima i Horvatsku domovinu, tiskanu u Danici 1835., koja je poslije pod nazivom Lijepa naša postala hrv. himnom.
U slavistici je poznat po otkriću spomenika rane slav. pismenosti (Zografsko evanđelje, Mihanovićev odlomak apostola).
proza pismo - proglas VIAF: 24633929