Ivan Kitonić Kostajnički Joannes Kithonich de Kozthanicza Kyttonich de Kostanicza Kittonich Kytonicius Kytonitius 1561 Trnava 15xx_3_third 20. XII. 1619 pravni pisac proza pismo Vjerojatno podrijetlom iz obitelji koja je pred turskom opasnošću iz kostajničkoga područja prebjegla u zapadnu Ugarsku. Potporom pape Siksta V. studirao na Sveučilištu u Grazu 1587–88, kad je promoviran u »magistra slobodnih umijeća i filozofije«. Nakon studija vratio se u Ugarsku, gdje je 1590–1605. obnašao javne dužnosti (podžupan Županije Moson) i bavio se odvjetničkim poslovima stekavši glas sposobna i vješta pravnika.
Kralj Rudolf II. Habsburgovac dodijelio je 1590. njemu i njegovoj obitelji plemstvo s pridjevkom »de Kozthanicza«.
Kad je za ustanka transilvanskoga vojvode I. Bocskaya protiv Habsburgovaca morao napustiti Ugarsku, sklonio se 1605. u Varaždin i 1606. postao njegovim građaninom.
God. 1605–08. izaslanik Hrvatskoga sabora u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru.
Nakon potpisivanja Bečkoga mira 23. VI. 1606. između nadvojvode Matije Habsburgovca (poslije kralj Matija II) i Bocskaya, K. je u kolovozu i rujnu zastupao Hrvatsku u Beču na sastanku sa zastupnicima Ugarske, Austrije i Štajerske.
Vijećnik i pravni savjetnik grada Varaždina u mnogim sporovima; 1607–08. u sukobu s kapetanom grada i velikim županom Varaždinske županije Tomom II. Erdődyjem zbog njegova nasilja i kršenja gradskih povlastica. Za pravničke usluge grad je Kitoniću darovao kuću, zemljište i vinograd, a Zagrebački kaptol, koji je zastupao već od 1603, posjede Tuhovec i Okonec kraj Varaždinskih Toplica.
U Beču je 1608. kao izaslanik grada Varaždina pribivao ustoličenju Matije za hrvatsko-ugarskoga kralja i održao prigodni govor.
God. 1609–19. obnašao visoke dužnosti; bio je kraljev pravobranitelj i državni odvjetnik (causarum regalium director, Sacrae Regni Hungariae coronae fiscalis).
Sastavio priručnik Directio methodica processus iudiciarii iuris consuetudinarii, inclyti Regni Hungariae (1619), u kojem je u 12 poglavlja temeljito obradio zakonsko i običajno postupovno pravo što su ga primjenjivali ugarski sudovi. Djelo se smatra jednim od najvrjednijih u srednjoeuropskoj pravnoj znanosti XVII. st., njime se služilo i u sveučilišnoj nastavi u Ugarskoj, ali mu je autorstvo prema nekim izvorima prijeporno (B. A. Krčelić). Drži se da se K. pri njegovu sastavljanju sporazumno poslužio neobjavljenim rukopisom prijatelja B. Dvorničića Napulya Methodica processuum directio.
Napisao je i Centuria certarum contrarietatum et dubietatum ex Decreto Tripartito desumptarum et resolutarum (1619), gdje je u obliku teza, antiteza i rješenja razradio i tumačio sporna pitanja koja su se pojavila u primjeni Tripartita, zbornika ugarskoga običajnoga prava I. Werbőczyja. Oba Kitonićeva djela tiskana su samostalno u više izdanja, bila sastavni dio zbirke Corpus iuris Hungarici i dugotrajno se primjenjivala u praksi hrvatskih i ugarskih sudova. Te činjenice, uz pozitivnu recepciju djela u stručnoj literaturi i pravnoj povijesti, svrstavaju ga kao vrhunskoga hrvatskoga pravnika feudalnoga doba među najistaknutije pisce hrvatsko-ugarskoga prava.
Njegov portret u bakrorezu izradio je H. Ulrich. DJELA: Centuria certarum contrarietatum et dubietatum ex Decreto Tripartito desumptarum et resolutarum. Tyrnaviae 1619 (više izd. do 1785; mađ. prijevod Pest 1848). — Directio methodica processus iudiciarii iuris consuetudinarii, inclyti Regni Hungariae. Tyrnaviae 1619 (više izd. do 1734; mađ. prijevod Gyula-Fejérvár 1647; hrv. prijevod Zagreb 2004). LIT.: B. A. Krčelić: Scriptorum ex Regno Sclavoniae a seculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio. Varasdini (1774), 36. — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 6. Pest 1860. — I. Kukuljević Sakcinski: Književnici u Hrvatah s ove strane Velebita, živši u prvoj polovini XVII. vieka. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1869, 10, str. 110–114. — G. Petrik: Magyarország bibliographiája 1712–1860, 2. Budapest 1890. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899. — V. Klaić: Povjest Hrvata, 3. Zagreb 1911, 452, 454–455, 458–459, 462. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 4. Zagreb 1917. — J. Predragović: Zbornik – pravnik. Ivan Kitonić pl. Kostajnički. Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 27(1918) 2, str. 46–47. — Lj. Ivančan: Bečki kolegij zagrebačke biskupije. Bogoslovska smotra, 17(1929) 3, str. 324. — A. Dabinović: Hrvatska državna i pravna povijest. Zagreb 1940, 360. — M. Stahuljak: Baltazar Dvorničić-Napuly. Zbornik Muzeja grada Koprivnice, 1946, 1, str. 8. — V. Bayer: 330-godišnjica prvog udžbenika procesnog prava kod Hrvata. Sveučilišni list, 1(1950) 2, str. 3. — Isti: Je li Ivan Kitonić hrvatski ili mađarski pisac? Historijski zbornik, 19/20(1966–67) str. 623–625. — M. Valentić: Gradišćanski Hrvati od XVI stoljeća do danas. Zagreb 1970, 54–55. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — M. Meršić ml.: Znameniti i zaslužni Gradišćanski Hrvati. (Rijeka) 1972. — Die Matrikeln der Universität Graz 1586–1630, 1. Graz 1977, 5, 94–95, 328. — D. Barbarić: Bolonjski Ugarsko-ilirski zavod u kulturnoj povijesti Hrvatske. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 14(1988) 1/2, str. 68. — I. Beuc: Povijest država i prava na području SFRJ. Zagreb 19893, 338. — Z. Ladić: Studenti iz Hrvatske na sveučilištima u Grazu i Trnavi potkraj 16. i u 17. st. U: Isusovci u Hrvata. Zagreb 1992, 249. — J. Barbarić i J. Kolanović: Zapisnici Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, 4. Varaždin 1993. — R. Horvat: Povijest grada Varaždina. Varaždin 1993, 142–144. — D. Ernečić: Baltazar Napuly Dvorničić (1560.–1624.). Koprivnica 1999, 9, 13, 16–17. — M. Jureković: Ivan Kitonić Kostajnički – bilješka o životu i djelu. U: Directio methodica. Zagreb 2004. HBL, s. v. Marino Jureković i Mladena Tkalčević (2009)